Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-720/2025-2

U  I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Triglav Osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Ulica Antuna Heinza 4, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pavla & Partneri d.o.o. u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-2324/2020-59 od 19. svibnja 2025., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana, a žalba tuženika se djelomično prihvaća a djelomično odbija i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-

2324/2020-59 od 19. svibnja 2025. se:

a) potvrđuje u dijelu pod točkama I. i II. izreke,

b) preinačuje u točki III. izreke tako da glasi:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 2.265,85 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. svibnja 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Odbija se zahtjev parničnih stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB: 29743547503, Ulica Antuna Heinza 4, Zagreb, isplatiti tužiteljici PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 7.167,03 eura te s osnova imovinske štete iznos od 564,07 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2020. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje iznos od 3.185,34 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 2.716,85 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. svibnja 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana".

2. Ovu presudu, pravovremenim i dopuštenim žalbama, pobijaju i tužiteljica i tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP). Tužiteljica pobija presudu u točki II. izreke te u odluci o troškovima (točka III. izreke), a tuženik navodi kako presudu pobija u cijelosti. Budući tuženik ne bi imao pravni interes pobijati presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, te kako iz vrijednosti predmeta spora za žalbu kojeg je tuženik označio svotom od 970,13 eura, a i iz sadržaja žalbe proizlazi da se tuženik prvenstveno žali na odluku o troškovima, ovaj sud nije smatrao da se tuženik žali na točku II. izreke presude, već samo u odnosu na točke I. i III. izreke.

2.1. Tužiteljica u žalbi predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti, uz odgovarajuću odmjeru parničnog troška, podredno u ponovljenom postupku pravilno utvrditi činjenice i pravilno na takve činjenice primijeniti zakonske odredbe i naložiti tuženiku nakaditi joj i troškove žalbenog postupka.

2.2. Tuženik predlaže drugostupanjskom sudu da (cit.) "utvrdi žalbu osnovanom, iz prethodno navedenih razloga, odnosno da preinači pobijanu presudu, odnosno podredno da pobijanu presudu ukine i vrati predmet na ponovni postupak.".

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Predmet spora zahtjev je za naknadom neimovinske i imovinske štete što ju je tužiteljica pretrpjela u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika.

5. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je osiguranik tuženika, P, pravomoćno proglašen krivim što je dana 5. listopada 2019., u 10:35 sati, u [adresa], u [adresa], na parkiralištu ispred trgovine "Agro Maleš", upravljajući vozilom marke "Volvo" registarskih oznaka [registarska oznaka], protivno odredbi članka 43. stavka 1. i 2. te članka 50. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019) vožnjom unatrag s parkirališnog prostora započeo radnju uključivanja u promet na kolnik [adresa], olako držeći da time neće ugroziti druge sudionike u prometu, a da pritom nije propustio pješakinju PR (tužiteljicu) koja se kretala nogostupom [adresa], pa je upravo zbog takvog uključivanja u promet stražnjim dijelom vozila udario u istu pješakinju koja je uslijed udara pala na kolnik zadobivši teške tjelesne ozljede,

- da je kod tužiteljice učinjena dijagnostička obrada i provedena terapija, a po završenom liječenju zaostale su trajne posljedice - 25% smanjenje životne aktivnosti radi redukcije kretnje lijevog ramena u jakom stupnju i bolnosti te prijeloma obje grane lijeve stidne kosti, da je tužiteljica trpjela boli jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, manjeg intenziteta 65 dana, primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkotrajan, a sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je jedan dan, srednjeg intenziteta 6 dana te blažeg 60 dana,

- da je tužiteljici trebala tuđa pomoć i njega 3 sata dnevno kroz 40 dana, a nakon toga

2 sata dnevno kroz 25 dana,

- da je tužiteljica nakon izlaska iz bolnice bila kod kuće tjedan dana, a s njom je bio ujak koji se k njoj preselio,

- da tužiteljica nije koristila pomoć i njegu sukladno propisima o zdravstvenoj zaštiti,

- da je tužiteljica nakon boravka kod kuće bila četiri mjeseca u privatnom domu za starije osobe u Zagrebu,

- da je na ime smještaja u domu tužiteljica plaćala 6.000,00 kuna mjesečno.

6. Prvostupanjski je sud zaključio da tužiteljica nije doprinijela nastanku štetnog događaja, kako je to tuženik tvrdio, te je prihvatio u cijelosti zahtjeve tužiteljice za naknadom neimovinske štete (7.167,03 eura), te imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći (564,07 eura), sve sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva za naknadu štete do isplate, a svoju je odluku utemeljio na odredbama članaka 1100. stavak 1. i 2. i 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) te članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23).

6.1. Zahtjev za isplatu imovinske štete za koju tužiteljica tvrdi da joj je nastala smještajem u domu za starije osobe, prvostupanjski je sud odbio ocjenjujući da je tužiteljica mogla zatražiti stručnu pomoć i njegu pa tako i u okviru doma za starije osobe, međutim, ista ima pravo na naknadu tuđe pomoći i njege samo za ono razdoblje za koje joj je ista bila potrebna, odnosno 3 sata dnevno kroz 40 dana te 2 sata dnevno kroz 25 dana, a ne za 24 dnevno kroz razdoblje od četiri mjeseca koje je provela u domu. Pored navedenog, obrazlaže prvostupanjski sud, troškovi smještaja u domu obuhvaćaju ne samo pomoć i njegu nego i troškove obroka, samog smještaja i slično, pa kako tužiteljica nije dokazala kolika bi bila cijena sata stručne pomoći i njege, odnosno da bi ista bila veća od cijene sata nestručne pomoći i njege to joj je sud na ime tuđe pomoći i njege dosudio iznos od 564,07 eura (koliko je tužiteljica i tražila), koju je visinu odredio sukladno odredbi članka 223. stavak 1. ZPP-a.

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

7.1. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a na koju opisno ukazuje tuženik, čiji se žalbeni navodi svode na prigovore na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke koji nalaz se napada prvenstveno zbog toga što je vještak tužiteljicu pregledao video vezom te jer je utvrdio postotak smanjenja životne aktivnosti od 25%, ne uvažavajući činjenicu da je tužiteljica osoba visoke životne dobi i da je bolovala od osteoporoze.

7.2. Naime, tuženik je tijekom postupka na nalaz vještaka prigovarao samo u dijelu u kojem je vještak utvrdio trajanje jakih bolova 3 dana smatrajući da je takvu bol tužiteljica mogla trpjeti samo 1 dan, te u dijelu u kojem je vještak zaključio da je kod tužiteljice došlo do 25% smanjenja životne aktivnosti smatrajući da nije došlo do smanjenja većeg od 20%. Na ročište na kojem je vještak saslušan tuženik nije pristupio, a vještak se očitovao na primjedbe tuženika i ostao pri svom pismenom nalazu i mišljenju, a tuženikovi navodi iz žalbe koji se tiču načina na koji je vještak pregledao tužiteljicu prvi put je tuženik iznio tek nakon usmenog saslušanja vještaka i vještak se i u odnosu na te prigovore izjasnio kao i u odnosu na prigovore o osteoporozi te o zdravstvenom kartonu tužiteljice, što je sve imao u vidu dajući svoj nalaz i mišljenje, pa je ocjena ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio pretrpljenu neimovinsku štetu prihvaćajući nalaz vještaka.

7.3. Dakle, kako tuženik u žalbi određeno ne problematizira iznose dosuđene imovinske i neimovinske štete, već samo određene kvalifikatorne okolnosti nastale neimovinske štete, te kako ni iz njegovog prijedloga ne proizlazi kako bi to trebala glasiti odluka povodom žalbe, te kako ni iz oznake vrijednosti predmeta spora za žalbu (970,13 eura) ne proizlazi što je u pogledu visine dosuđene svote (7.167,03 eura neimovinske i 564,07 eura imovinske štete) ožalbeno, to je žalba tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari (točka I. izreke) neosnovana.

8. Tužiteljičina žalba neosnovana je prvenstveno u dijelu u kojem se poziva na Orijentacijske kriterije prema kojima se ravnati može samo njezin zahtjev za naknadu neimovinske štete, a on je prihvaćen u cijelosti i na njega se ne odnosi odbijajući dio, točnije točka II. izreke na koju se tužiteljica žali.

8.1. Isto je i sa zahtjevom za naknadom imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći.

8.2. Ova naknada dosuđuje se ili prema računima pružanja ove usluge, ako su one pružene naplatno, ili bez računa, ako su besplatno pružene u okviru pomoći članova obitelji. Ne može se naknada jedne te iste usluge naplatiti dvostruko, jednom na temelju računa (u ovom slučaju smještaja u Domu za starije) i drugi put kao da je usluga pružena besplatno.

8.3. Prvostupanjski je sud, točkom I. izreke, dosudio tužiteljici naknadu za tuđu njegu i pomoć u svoti koju je i zatražila (567,07 eura) i nije mogao dosuditi više od te zatražene svote.

9. Zahtjev za naknadom troškova smještaja u Domu za starije prvostupanjski je sud pravilno odbio. Troškovi smještaja u Domu bili bi opravdani samo da je tuđa njega i pomoć bila takvog opsega da ju tužiteljica, uvažavajući i životne okolnosti, nije mogla ostvariti drugačije. Ovaj sud smatra da takve okolnosti u konkretnom slučaju nisu ostvarene budući prema nalazu vještaka medicinske struke, tuđa njega i pomoć je bila potrebna kroz ukupno vrijeme od 65 dana, a ne 4 mjeseca kako se tužbenim zahtjevom traži, da tužiteljica nije bila nepokretna (tjedan dana nakon izlaska iz bolnice provela je kod kuće), da joj je i dosuđena naknada za tuđu njegu i pomoć koliku je i tražila nakon što je vještak dao svoj nalaz i mišljenje, na temelju kojeg je i utvrđena vrsta i trajanje takve pomoći.

10. Zbog svega navedenog žalba tužiteljice neosnovana je kako u pogledu glavne stvari tako i u pogledu troškova koji su ožalbeni samo kao posljedica pogrešne odluke o glavnoj stvari.

11. Žalba tuženika protiv odluke o troškovima osnovana je jer i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda troškove je valjalo odmjeriti prema vrijednosti predmeta spora kakav je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a to je 10.916,44 eura. Stoga je trošak za svaku priznatu radnju trebalo odmjeriti prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema toj vrijednosti spora, a ne prema vrijednosti predmeta spora kakav je bio u vrijeme poduzimanja te radnje, što znači da je umjesto priznatog troška od 500,00 eura za pojedinu radnju obračun troškova valjalo izvršiti prema trošku od 200,00 eura za te radnje, a kako su tri radnje (odštetni zahtjev, tužba i podnesak od 09.04.2021.) priznati po 500,00 eura svaka umjesto 200,00 eura svaka, to je ukupno priznatih 4.500,00 eura trebalo umanjiti za 900,00 eura (3x300,00 eura) što dovodi do svote od 3.600,00 eura. Na to je valjalo dodati 25% na ime PDV-a, odnosno 900,00 eura, što znači da su opravdani troškovi tužiteljice iznosili 4.500,00 eura, a to znači da je tužiteljici valjalo dosuditi 1.800,00 eura (40%), s obzirom da uspjeh tužiteljice po osnovu i visini iznosi 70%, od kojih je odbijeno 30 % s koliko je uspio tuženik, sve na temelju članka 154. stavak 2. u vezi članka 166. stavak 1. ZPP-a. Uz to je tužiteljici pribrojen trošak sudskih pristojbi od ukupno 267,77 eura i trošak vještačenja od 198,08 eura, u odnosu na koje žalba ne sadrži nikakve navode, što znači da je ukupno tužiteljici trebalo priznati trošak u iznosu od 2.265,85 eura, radi čega je odlučeno kao pod točkom I.b) izreke.

12. Kako dakle niti jedna od žalbi u pogledu glavne stvari nisu osnovane jer je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se i pozvao, to je žalbe obiju stranaka u pogledu glavne stvari valjalo odbiti kao neosnovane i presuditi kao pod točkom I. a) izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

13. Kako niti tužiteljica niti tuženik nisu sa žalbom uspjeli u pogledu glavne stvari, jer se uspjeh u sporu mjeri samo u odnosu na glavnu stvar, to je o njihovim zahtjevima za naknadom troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić