Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1733/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, sutkinja Milena Vukelić-Margan, u ostavinskom postupku iza pokojnog SŽ iz [adresa], rješavajući žalbu nasljednika ostavitelja protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj O- 268/2025-2 od 16.listopada 2025., dana 25. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe nasljednika ostavitelja SŽ ukida se rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj O-268/2025-2 od 16. listopada 2025. I predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je utvrđeno da ostavinsku imovinu iza pokojnog SŽ iz [adresa] čine nekretnine, katastarska čestica broj [katastarska čestica] upisana u ulošku [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina] u jednoj polovini od upisanog suvlasničkog dijela (točka I.A), zatim pokretnine i to: motocikl marke Aprilia tip Pegaso registarske oznake [registarska oznaka] u jednoj polovini te osobni automobil marke Maruti, registarske oznake [registarska oznaka] (točka I.B), kao i pravo na povrat vlasništva na nekretninama k. č. broj [katastarska čestica] iz z. k. uloška broj [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina] te k. č. broj [katastarska čestica] upisanoj u z. k. uložak [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina] te pravo korištenja dvaju grobnih mjesta na mjesnom groblju ... u jednoj polovini.
2. Protiv rješenja o nasljeđivanju su žalbu podnijeli svi zakonski nasljednici ostavitelja, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP).
3. U žalbi navode da je sud u postupku trebao utvrditi što ulazi u ostavinsku imovinu ostavitelja, a što ne, pri čemu ističu da je sva imovina upisana u javnim ispravama kao vlasništvo ostavitelja. Naglašavaju da između njih nije bilo spora o činjenicama pa da je sud trebao utvrditi koja imovina predstavlja bračnu stečevinu koju bi trebalo izdvojiti te koji dio predstavlja ostavinu. Ukazuju da sud može donijeti djelomično rješenje o nasljeđivanju isključivo pod pretpostavkom da je nekog od nasljednika uputio na parnicu, a da nije ovlašten donijeti takvo rješenje na način da ne raspravi svu imovinu koja je upisana na ostavitelja. U nazočnom slučaju da je sud raspravljao o samo jednoj polovini ostavinske imovine, što da jasno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, posebice u dijelu u kojem se navodi da nije moguće raspravljati o bračnoj stečevini, jer da se o tome raspravlja u parnici, primjenom Obiteljskog zakona. Smatraju da je u ostavinskom postupku sud trebao riješiti pitanje bračne stečevine kao prethodno pitanje, u skladu s člankom 12. ZPP-a, a ukoliko bi bile sporne činjenice između stranaka, uputiti nekog od nasljednika na parnicu. U ovom postupku da to nije slučaj, jer između stranaka ništa nije sporno.
4. Smatraju pogrešnim zaključak suda prvog stupnja da ne bi bio ovlašten u okviru ostavinskog postupka utvrditi predstavlja li neka imovina bračnu stečevinu, čime da je povrijeđena odredba članka 219. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje; ZN). Pritom se pozivaju na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj sud nije ovlašten ispitivati ulaze li sve stvari ili prava u sastav ostavine, ako nasljednici nisu isticali zahtjev za izdvajanje iz ostavine pojedinih stvari ili prava, što znači da je u protivnom, kada su činjenice nesporne, to pitanje trebalo utvrditi u ostavinskom postupku. Navode da je nejasno razmišljanje da bi stranke ovog postupka trebale voditi parnicu unatoč tome što između njih nema spora o činjenicama.
5. Predlažu preinačiti pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak.
6. Žalba je osnovana.
7. S osnovom žalitelji ukazuju da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada rješenjem o nasljeđivanju nije odlučio o cjelokupnoj imovini ostavitelja te kada nije uvažio suglasne navode nasljednika da imovina ostavitelja predstavlja bračnu stečevinu . Naime, iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da su nasljednici ostavitelja njegova supruga GŽ i djeca ZŽ i VŽ, da su nasljednici suglasno izjavili da imovina koja je upisana kao (su)vlasništvo ostavitelja predstavlja bračnu stečevinu ostavitelja i njegove supruge GŽ u jednakim suvlasničkim udjelima, što znači da ostavinu predstavlja suvlasnički udio ostavitelja na nekretninama, pokretninama i pravima.
8. Prema stajalištu suda prvog stupnja, o zahtjevu nasljednika ostavitelja da se iz ostavinske mase izdvoji jedna polovina imovine ostavitelja, budući da predstavlja bračnu stečevinu ostavitelja i nasljednice GŽ, nije moguće odlučiti u ostavinskom postupku, budući da se o bračnoj stečevini odlučuje primjenom mjerodavnih odredbi Obiteljskog zakona, dok je predmet ostavinskog postupka propisan člankom 174. ZN-a. Stoga zaključuje da će nasljednica GŽ, supruga ostavitelja, pravo na utvrđenje suvlasništva jedne polovine neraspoređene ostavinske imovine morati ostvarivati u parničnom postupku, pa odluku donosi primjenom članka 222. i 225. ZN-a.
9. Prema članku 174. ZN-a u ostavinskom postupku utvrđuje se tko su ostaviteljevi nasljednici, što čini ostaviteljevu ostavinu te koja još prava glede ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama. Prema članku 219. ZN-a na ročištu za ostavinsku raspravu sud će raspraviti sva pitanja važna za donošenje odluke u ostavinskom postupku, a naročito glede prava na nasljedstvo, veličinu nasljednog dijela i prava na zapise. Sud donosi odluku o prekidu ostavinskog postupka i upućivanja stranke na parnicu, primjenom članka 222. ZN-a, između ostalog, ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo, pa tako i činjenice o kojima ovisi veličina nasljednog dijela. Argumentum a contrario, valja zaključiti da u slučaju nepostojanja spora između nasljednika o činjenicama, sud o tome što čini ostavinu te koja još prava pripadaju nasljednicima odlučuje u ostavinskom postupku (čl.174.ZN-a). Još treba ukazati da je člankom 222. stavak 4. ZN-a propisano da sud neće prekinuti postupak ni u slučaju iz stavka 1. tog članka ako se radi o činjenicama čije postojanje zakon pretpostavlja, nego će na temelju predmnjeve o postojanju tih činjenica donijeti rješenje o nasljeđivanju. Tu odredbu treba povezati s člankom 253. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 162/98), koji propis je bio na snazi u vrijeme otvaranja nasljedstva, a kojim je propisana predmnjeva da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili (stavak 1.).
10. Stoga je pogrešno stajalište suda prvog stupnja da nasljednica ostavitelja GŽ mora svoj zahtjev za izdvajanje iz ostavine djela imovine koja predstavlja bračnu stečevinu ostvarivati u parničnom postupku, jer se parnični postupak vodi isključivo pod pretpostavkom da su između nasljednika sporne činjenice o kojima ovisi njihovo pravo. Treba navesti da su svi nasljednici ostavitelja suglasno izjavili da jedna polovina imovine ostavitelja predstavlja bračnu stečevinu, pa kako nema neke treće osobe koja polaže pravo na nasljedstvo, proizlazi da nitko izvan kruga zakonskih nasljednika ne bi imao pravo na dio ostavine. Konačno, i u parničnom postupku bi kao stranke mogli sudjelovati isključivo supruga i djeca ostavitelja čija je volja jasno izražena u ovom ostavinskom postupku.
11. Zbog izloženog je valjalo žalbu uvažiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, u kojemu će donijeti novo rješenje o nasljeđivanju u skladu s nasljedničkim izjavama nasljednika ostavitelja i uputama iz ovog rješenja.
U Rijeci 25. veljače 2026.
Sutkinja
Milena Vukelić-Margan
.
