Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž R-44/2026-4

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja, tužitelja ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Čuljak-Duvnjak, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina ulica 3, OIB: 55545787885, zastupan po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović, u Osijeku, radi izvanrednog otkaza ugovora o radu, rješavajući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-120/2024-26 od 19. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-120/2024-26 od 19. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I.Utvrđuje se da Izvanredni otkaz Ugovora o radu br.382/2022 i Aneksa Ugovora o radu br. 382/2202, KLASA: 960 – 03 / 24 – 01 /144, UR.BROJ: 345-600- 610-611/596-24-06 koji je dan tužitelju KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Odlukom predsjednika uprave tuženika Hrvatske Ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina ulica 3, OIB: 55545787885 dana 11. lipnja 2024.g. nije dopušten.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto Glavni inženjer I/7004.0 u tehničkoj ispostavi Osijek, Poslovna jedinica [adresa] te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa u kontinuitetu od prestanka ugovora o radu tj. od 18. lipnja 2024.godine pa do povratka na rad, sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, odnosno od 19. prosinca 2025., do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članak 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Isto tako neosnovano žalitelj prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je presuda o odlučnim činjenicama jasno i razumljiva, ima valjane razloge utemeljene na ponuđenim izvedenim dokazima i može se ispitati.

7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Neosnovano tuženik ističe i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 11. lipnja 2024., zahtjev za vraćanje tužitelja na posao i da mu priznaju sva prava iz radnog odnosa u kontinuitetu od prestanka ugovora o radu tj. od 18. lipnja 2024.godine pa do povratka na rad.

10. U ovom stadiju postupka sporno je da li odluka o izvanrednom otkazu donesena u zakonskom roku od 15 dana.

11. Prvostupanjski sud a nakon uvida u presliku analize korištenja službenog vozila društva VW Polo [registarska oznaka] od 14. svibnja 2024. godine (list 111-112 spisa) utvrđuje kako a obzirom da je analizu korištenja predmetnog vozila a koje je u spornom periodu koristio ovdje tužitelj, izradio njegov neposredni rukovoditelj ĐZ dana 14. svibnja 2024. godine, to da je evidentno da je dan saznanja za terećenu povredu obveze temeljem koje je tužitelj dobio izvanredan otkaz ugovora o radu najkasnije 15. svibnja 2024. godine, pa kako je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donijeta danom 11. lipnja 2024. godine to da je ista donesena izvan prekluzivnog roka od 15 dana iz članka 116. stavak 2. Zakona o radu (" Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23.- dalje: ZR). Tako je istaknuti prigovor prekluzije u odnosu u smislu odredbe članka 116. ZR-a našao osnovanim. Analizu ostalih izvedenih dokaza stoga nalazi irelevantnim.

12. Prema odredbi članka 116. stavak 1. ZR-a Poslodavac ugovor o radu može izvanredno otkazati zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

13. Žalitelj tvrdi da glede računanja rok iz članka 116. ZR-a, analiza- dopis rukovoditelja ĐZ nije relevantan, jer da istim nisu sa sigurnošću utvrđene sve relevantne činjenice za donošenje odluke o izvanrednom otkazu .

14. Stoga je stav žalitelja da predmetni rok treba računati od dana kada je Uprava Hrvatskih cesta d.o.o. donijela odluku o izricanju stegovne mjere, jer je odluka o izvanrednom otkazu donesena kao posljedica stegovnog postupka, te činjenica koje su utvrđene u stegovnom postupku, odnosno nakon sveobuhvatne analize koja je završila 27. svibnja 2024.

15. Takav stav žalitelja ne može se prihvatiti.

16. To stoga što okolnosti koje navodi žalitelj tj. da je tuženik, odnosno Uprava tuženika, morala sa sigurnošću utvrditi opseg, težinu i vrstu povrede, sve okolnosti nužne za donošenje, ali i opravdanje odluke o izvanrednom otkazu, a ne samo sumnju, ne nalaze uporište kako niti u stanju spisa, tako niti u zakonskim odredbama. Saznanja za činjenice na kojima se temelji izvanredan otkaz ugovora o radu treba računati ne samo od neposrednog saznanja osobe ovlaštene za donošenje odluke o otkazu nego se može izvesti iz saznanja osobe koja je zbog svojih voditeljskih ovlaštenja dužna ovlaštenu osobu izvijestiti o tim činjenicama, i to pravovremeno i bez odgode ( Tako i Vrhovni sud u odluci Rev-943/2001-2 od 03. listopada 2001). Kod utvrđenja prvostupanjskog suda da je neposredni rukovoditelj tužitelja, rukovoditelj poslovne jedinice [adresa]-ĐZ, izradio po zahtjevu pravnog sektora u Zagrebu pisanu analizu korištenja službenog vozila od dana 14. svibnja 2024. iz koje proizlazi da je zaključena 13. svibnja 2024., što je isti potvrdio u svom iskazu ( zapisnik sa ročišta od 05. studenog 2025.), kao i vjerodostojnost sadržaja iste, pri čemu je pregledom predmetne analize za utvrditi da sadrži: period koji obuhvaća-listopad 2023. do ožujka 2024.,opis i fotodokumentaciju neurednog stanja automobila, analizu kretanja vozila u usporedbi sa prijavama za prijevoz za što su utvrđena odstupanja - nedostatka prijava za prijevoz, prijave za prijevoz koje ne odgovaraju stvarnom stanju, time je potvrđeno da je osoba s voditeljskim ovlastima- neposredni rukovoditelj tužitelja raspolagao svim odlučnim činjenicama relevantnim za donošenje odluka o izvanrednom otkazu dana 14.svibnja 2024., te ih je i proslijedio nadležnom sektoru poslodavca(prema neosporenim navodima tužitelja istog dana). Da je tome bilo tako potvrđuje upravo i činjenica da se u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu ponavljaju upravo utvrđenja i predmetne analize pri čemu je dodatno je utvrđeno visina šteta nanesena ovdje tuženiku,a vezano za koju je tužitelj i podnio tužbu protiv tuženika ( list 96. do 98. spisa). Tako je, dakle tada poslodavac putem svoje organizacijske jedinice i osobe s voditeljskim ovlastima najkasnije saznao za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz.

17. U suprotnom, kada bi se prihvatilo shvaćanje žalitelja o računanju predmetnog roka tek od dana 27. svibnja 2023. tj. od okončanja stegovnog postupka omogućilo bi se poslodavcu da nezakonito produži rok za donošenje odluke o otkazu, a posljedica toga bila bi da bi se nezakoniti otkaz pretvorio u zakoniti. Takvo tumačenje bi bilo u suprotnosti sa smislom i značajem odredbe članka 116. stavak 2. ZR- a, te intencije zakonodavca normirane tom odredbom.

18. Stoga je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno ocijenio pitanje pravodobnosti odluke o izvanrednog otkazu ugovora o radu i utvrdio da je odluka o otkazu donesena po proteku zakonom predviđenog roka od 15 dana.

19. Iz svih navedenih razloga materijalno pravu pravilno je primijenjeno kada je izvanredni otkaz ugovora o radu utvrđen nedopuštenim.

20. Radi izloženog, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a, radi čega je odlučeno kao izreci ove presude.

.

U Splitu, 25. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Andrea Boras Ivanišević