Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž R-341/2025-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Gracinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-1506/2022-44 od 06. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-1506/2022-44 od 06. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„ I ./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koju je tuženik Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987 donio 26. svibnja 2022. i kojom je otkazan ugovor o radu tužitelju ŽĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], te da radni odnos tužitelja nije prestao pa se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na rad na njegovo radno mjesto u skladu s Ugovorom o radu od 26. srpnja 2017. godine odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tužitelju ŽĆ iz [adresa] da tuženiku Zagrebački holding d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 4 naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se U cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi odredbe članak 8. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23- dalje ZPP), ZPP na koju sadržajno ukazuje u svojoj žalbi jer je procesno ovlaštenje suda prvog stupnja da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud prvog stupnja, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio i ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge.

6. Isto tako, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članak 365. stavak 2. ZPP-a, pa je žalbu žaliteljice u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti neosnovanom.

7. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je nedopuštena Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom ugovoru o radu broj 26. svibnja 2022., kojom je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu i da se utvrdi da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika, te da se tuženiku naloži tužitelja vratiti na radno mjesto na rad na njegovo radno mjesto u skladu s Ugovorom o radu od 26. srpnja 2017. godine odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto.

9. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. srpnja 2016. na radnom mjestu savjetnik 2;

- da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022.;

- da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava i predmetnu tužbu, što je i tuženik priznao na ročištu 29. travnja 2025;

- da je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022. tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, budući je kod njega došlo do prestanka potrebe za radom tužitelju uslijed centralizacije tzv. „korporativnih funkcija“ odnosno „korporativnih servisa,“ te ukidanja nepotrebnih (suvišnih) organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina, odnosno radnih mjesta izvan grupe složenosti poslova jer za njima nema potrebe ( čl. 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu -„Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje ZR);

-da iz iskaza svjedoka ŽĆZ, FĆ i ČĆ ( koje je sud prihvatio) u dijelu u kom su jasni i međusobno suglasni, te su suglasni s materijalnim dokazima je utvrđeno:

- da je kod tuženika 30. prosinca 2021. pokrenut postupak utvrđivanja viška radnika, te je u vezi sa time provedeno savjetovanje sa svim sindikatima koji djeluju kod tuženika, te je to trajalo negdje do 8. travnja 2022., te je o tome obaviješten i Hrvatski zavod za zapošljavanje koji se suglasio na način da nema nikakvih prepreka za utvrđivanje viška radnika, te je nakon toga proveden postupak savjetovanja odnosno suodlučivanja sa sindikatima vezano za pojedinačne odluke o otkazu, te su nakon toga donesene pojedinačne odluke o otkazu za radnike koji su utvrđeni viškom;

- da je tužitelj bio savjetnik u podružnici Upravljanje nekretninama;

- da je podružnica Upravljanje nekretninama prestala postojati 1. listopada 2021. sukladno Odluci od 24. rujna 2021., a radnici iz te podružnice su prebačeni u korporativne servise, pa je tako i tužitelj prebačen temeljem važećeg ugovora o radu, a FĆ je dana 1. listopada 2021. postala voditelj Službe za upravljanje nekretninama te je kao takva ispod sebe imala radnike koji su prije bili u podružnici upravljanje nekretninama i koji još nisu bili dalje razvrstani,

- da je početkom travnja 2022. pokrenut postupak donošenja pravnih akata vezanih za izmjenu organizacije rada i radnih mjesta kod tuženika, a kojim pravilnicima su ukinute pojedine organizacijske jedinice, te su ukinute pojedine službe u podružnicama radi centralizacije, pa su tako npr. ukinute pravne službe u podružnicama, jer je formirana centralna pravna služba u korporativnim servisima, te su ukinuta radna mjesta sa koeficijentom izvan grupe složenosti poslova, kao i radno mjesto tužitelja,

- da su pri utvrđivanju kolektivnog viška radnika, radna mjesta kao što su savjetnik, pomoćnik, koordinator projekata i sl. kategorizirana kao suvišna, jer su ista zapravo bili spona između voditelja podružnice i voditelja pojedine službe u podružnici,

- da savjetnik u podružnici Upravljanje nekretninama nije imao opis poslova, već je imao savjetodavnu ulogu kao spona između voditelja podružnice i rukovoditelja organizacijske jedinice (službe ili sektora), te su njegovi poslovi bili isključivo savjetodavni i obavještajni s time što za te savjete nije imao odgovornost, te su zbog toga ta mjesta utvrđena kao suvišna,

- da je sukladno Pravilniku o organizaciji korporativnih servisa od 13. svibnja 2022. unutar korporativnih servisa osnovana Služba za upravljanje nekretninama, čime je nastavljen kontinuitet poslova, te je odlučeno da će radnici koji su obavljali poslove u toj podružnici vezano za upravljanje nekretninama biti raspoređeni u tu službu za upravljanje nekretninama, a drugi radnici će prema potrebi poslova biti raspoređeni u druge jedinice, npr. u podružnici su postojali poslovi računovodstva, pa bi prema tome ti radnici mogli biti raspoređeni u korporativne servise u službu za računovodstvo, dok su ostali radnici bili kolektivni višak, te je proveden postupak kolektivnog zbrinjavanja radnika, a u sklopu kojeg je i tužitelj bio višak;

- da je u svibnju 2022. tuženik donio interne akte – Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o organizaciji Korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojim su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti utvrđeni posebnom Odlukom Zagrebačkog holdinga d.o.o., kojima je tuženik reorganizirao svoje poslovanje;

-da je novom organizacijom rada ustrojena organizacijska jedinica Korporativni servisi, kojom je provedena centralizacija korporativnih funkcija koje su se prije te nove organizacije poslovanja obavljale decentralizirano unutar više istovrsnih organizacijskih jedinica, što je dovelo do velikog broja izvršitelja i velikih troškova poslovanja, a centralizacijom korporativnih funkcija je prestalo obavljanje korporativnih funkcija u podružnicama koje se od nove organizacije posla obavljaju za potrebe društva u cjelini unutar organizacijske jedinice Korporativni servisi.

10. Na temelju navedenih utvrđenja da je u okviru navedene organizacije tuženik ukinuo podružnicu Upravljanje nekretninama, odnosno radna mjesta na kojima je bio zaposlen tužitelj, te se poslovi sada obavljaju u korporativnim servisima, te je tužiteljevo radno mjesto savjetnik 2, na kojem je radio temeljem ugovora o radu, ukinuto još 2017., ali to nije bilo regulirano odgovarajućom izmjenom njegovog ugovora o radu, pa je isti zatečen na radnom mjestu koje je već ranije ukinuto (nepostojeće radno mjesto), a njegovo radno mjesto nije ustrojeno niti reorganizirano sukladno novim aktima o organizaciji koje je tuženik donio, te drugi poslovi koje je tužitelj prema potrebi obavljao (osim poslova savjetnika 2) su bili sporadični te su po opsegu postali neznatni , te kako je pravo poslodavca organizirati svoje poslovanje na način koji smatra najboljim i na način koji će mu omogućiti ostvarenje boljih rezultata rada, što je autonomno pravo poslodavca i pri čemu Zakon o radu daje samo okvirne granice, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, jer je prestala potreba za obavljanjem njihovog posla zbog čega je otkaz ugovora o radu tužiteljima dopušten i zakonit.

11. Isto tako da nije postojala obveza tuženika da provede postupak suodlučivanja sa sindikatima u odnosu na pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju i da poduzima daljnje radnje oko toga, jer da u tijeku postupka kolektivnog viška radnika, kao i u postupku otkazivanja ugovora o radu tužitelju, kod tuženika nije postojalo radničko vijeće, već je djelovalo više sindikata, ali se ti sindikati nisu, u smislu čl. 153. st. 4. ZR-a, sporazumjeli o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze radničkog vijeća, niti su o tome obavijestili tuženika.

12. Pogrešan je stav tužitelja da poslodavac nije dokazao prestanak potrebe za radom jer da stvarni poslovi koje je obavljao tužitelji i dalje egzistiraju u sustavu poslodavca samo pod drugim nazivom ili u novoj ustrojstvenoj jedinici, i dalje predviđeni Pravilnikom iz 2022. kao dio djelatnosti novoformiranih korporativnih servisa. Nesporno je da je tuženik proveo veliku reorganizaciju poslovanja radi smanjenja troškova poslovanja i postizanja boljih poslovnih učinaka . Tuženik je dokazima koje je priložio uz odgovor na tužbu, a čiju je analizu i prvostupanjski sud proveo, dokazao kako je došlo do utvrđivanja kolektivnog viška na nivou Zagrebačkog holdinga d.o.o., do centralizacije poslova na jednom mjestu, a koji su se prije toga obavljali u različitim podružnicama, sve radi smanjenja troškova poslovanja i bolje učinkovitosti. Ako zbog ekonomskih, organizacijskih ili poslovno uvjetovanih razloga kod poslodavca dođe do viška zaposlenika, bez da se prestaju obavljati neki od poslova, to ne znači da su poslovno uvjetovani otkazi nekim zaposlenicima automatizmom nezakoniti. Po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, autonomno je pravo poslodavca da, u cilju ekonomski uspješnijeg poslovanja, izvrši reorganizaciju rada i smanji broj radnika odnosno iste preraspodjeli na druge prema njihovim radnim sposobnostima. Kako je u konkretnom slučaju, prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja, prestala potreba za poslove koje je prethodno obavljao tužitelja ( takva potreba je prestala još 2017.), to je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, prestala potreba za radom tužitelja i tuženik je imao opravdan razlog otkazati tužiteljici ugovor o radu uz primjenu odredbe članak 115. stavak 1. točke 1. ZR, a što je u ovom postupku i dokazao ( članak 135. stavak 3. ZR).

13. Dakle, tvrdnja da se ne radi o prestanku potreba za obavljanjem poslova koje je tužitelj obavljao nije osnovana, jer poslodavac ima ovlaštenje da odredi koji će se poslovi koje je obavljao tužitelj obavljati na drugi način, i u tu svrhu može i reorganizirati svoje poslovanje, što je u konkretnom slučaju učinjeno i to time da organizira poslove koje je tužitelj obavljao i iste rasporedi u drugu organizacijsku jedinicu. Okolnost da se poslovi koje obavlja tužitelj i dalje obavljaju kod poslodavca jer su preraspoređeni na druge radnike ne znači da nije prestala potreba za obavljanjem konkretnog radnog mjesta koje je radnik do tada obavljao jer je i u takvoj situaciji poslodavac ovlašten otkazati ugovor o radu. Ukidanje radnog mjesta koje je poslodavac prilikom reorganizacije poslovanja ocijenio suvišnim, odnosno nepotrebnim je opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, a predmetno se je radilo u radnom mjestu s koeficijentom složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. podružnicu upravljanje nekretninama u 2017, te gdje je ukinuto obavljanja poslova koje je tužitelj radio kao i radno njegovo radno mjesto. Uz navedeno tužitelju je u vrijeme rješavanja viška radnika ponuđeno novo radno mjesto u tzv. operacijama pri čemu je njih 135 prihvatilo isto, dok tužitelja iz ovog postupka nije prihvatio ponudu, pa se stoga i pravilno odlučilo nezakonitoj odluci poslovno uvjetovanog otkaza.

14. Na temelju navedenog utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio o opravdanom razlogu za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. ZR-a.

15. Naime, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu postoji u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja izvrši reorganizaciju rada tako da radi kontinuiteta u tehnološkom procesu poveća ili smanji broj radnika, kao i u ovome slučaju, jer je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima, koje obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

16. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužena imala opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljima, te je pravilno primijenio naprijed navedene odredbe materijalnog prava.

17. Sud prihvaća izneseno stajalište prvostupanjskog suda da u situaciji kada u tijeku postupka kolektivnog viška radnika, kao i u postupku otkazivanja ugovora o radu tužitelju, kod tuženika nije postojalo radničko vijeće, već je djelovalo više sindikata, ali se ti sindikati nisu, u smislu čl. 153. st. 4. ZR-a, sporazumjeli o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze radničkog vijeća, niti su o tome obavijestili tuženika, da u takvoj situaciji ne postoji obveza tuženika da provede postupak suodlučivanja sa sindikatima u odnosu na pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju i da poduzima daljnje radnje oko toga (Tako i u odluci Vrhovnog suda RH poslovni br. Rev-1091/2022-2 od 7. studenog 2023.) Navedenom zakonskom odredbom zakonodavac je odredio obvezu jednoj ugovornoj strani (sindikatu), a tek po ispunjenju te obveze drugoj ugovornoj strani (poslodavcima) nastaje obveza savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom. Pri tome se napominje da iz stanja spisa proizlazi da se je e-mailom od 4. svibnja 2022. tuženik uz dopis od 3. svibnja 2022. obratio sindikatima koji djeluju kod tuženika vezano za namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju, istima dostavio sve podatke važne za donošenje odluke o otkazu, te je tražio suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu tužitelju (budući je tužitelj radnik stariji od 60 godina života). Iz očitovanja sindikata prometa i veza Hrvatske proizlazi da se uopćeno protivi otkazima ugovora o radu, da poimenice navodi određene radnike za koje se protivi da se otkaže ugovor o radu, dok ne navodi ovdje tužitelja kao radnika. Iz e-mail predsjednika sindikata autobusnog prometa PĆ (čiji je tužitelj bio član) od 12. svibnja 2022. proizlazi da se je isti očitovao na način da predlaže da tuženik odradi sve po Zakonu o radu. U navedenoj pravnoj situaciji ovaj sud nalazi neosnovanim žalbene navode tužitelja da poslodavac nije ispunio uvjete zakonitosti otkaza.

18. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

19. Stoga je presuda prvostupanjskog suda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a. i odlučeno je kao u izreci.

U Splitu,  25. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Andrea Boras Ivanišević