REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1299/2025-2

Gž-283/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica 1. EE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. KE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. JE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 4. FE iz [adresa],OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marko Cerovac, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženog GE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-116/2023-42 od 16. srpnja 2025. i o žalbi tuženika protiv rješenja istog suda poslovni broj Psp-116/2023-44 od 18. kolovoza 2025., 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp -116/2023- 42 od 16. srpnja 2025. u odnosu na tužiteljice JE i FE i rješava: „I. Utvrđuje se da je tuženik GE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], smetao tužiteljice JE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i FE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u zadnjem mirnom posjedu kuće sagrađene na nekretnini upisanoj u zk. odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], zk. ul. Br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća zgrada broj 32, na način da je bez njihove suglasnosti promijenio bravu na ulaznim vratima kuće kako tužiteljice ne bi mogle ući u kuću i tako onemogućio njihov posjed.

Nalaže se tuženiku da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda, na način da vrati staru bravu od koje tužiteljice JE i FE imaju ključeve dugi niz godina ili da preda ključeve nove brave tužiteljicama. Zabranjuje se tuženiku da ubuduće poduzima radnje kojima bi se počinilo isto ili slično smetanje posjeda tužiteljica JE i FE.“

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice KE te se u odnosu na ovu tužiteljicu potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-116/2023- 42 od 16. srpnja 2025.

III. Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-116/2023-42 od 16. srpnja 2025. u odnosu na tužiteljicu EE te u odluci o parničnim troškovima u cijelosti te se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

IV. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-116/2023-44 od 18. kolovoza 2025.

V. Ostavlja se da se o troškovima žalbe protiv odluke o glavnoj stva ri odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja poslovni broj Psp-116/2023-42 od 16. srpnja 2025. odlučeno je:

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik GE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], smetao tužiteljice EE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], KE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], JE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i FE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u zadnjem mirnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu kuće sagrađene na nekretnini upisanoj u zk. odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], zk. ul. Br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća zgrada broj 32, na način da je bez suglasnosti tužiteljice, promijenio bravu na ulaznim vratima kuće kako tužiteljice ne bi mogle ući u kuću i tako onemogućio njihov posjed.

Nalaže se tuženiku da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda, na način da vrati staru bravu od koje tužiteljice imaju ključeve dugi niz godina ili da preda ključeve nove brave tužiteljicama.

Zabranjuje se tuženiku da ubuduće poduzima radnje kojima bi se počinilo isto ili slično smetanje posjeda tužitelja pod prijetnjom novčane kazne.

Nalaže se tuženiku da tužiteljicama nadoknadi prouzročene parnične troškove.“

II Nalaže se tužiteljicama u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 441,20 eura.“

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Psp-116/2023-44 od 18. kolovoza 2025. svjedoku TE odmjerena je naknada troškova u iznosu od 21,47 eura te je naloženo tuženiku navedeni iznos uplatiti svjedoku u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tužiteljice pobijaju rješenje o smetanju posjeda zbog apsolutne bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Ističu da postoji bitna proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju iskaza tuženika i samog iskaza tuženika, jer da tuženik ni u odgovoru na tužbu a ni u svome iskazu nije osporio da je promijenio bravu na kući u [adresa], kako to sud navodi u točki 13.1 obrazloženja već je osporio isključivo da bi bravu promijenio 5. kolovoza 2023., što tužiteljice nisu niti tvrdile. Navode da se, suprotno zaključku suda prvog stupnja, iz izvedenih dokaza može nedvojbeno zaključiti da je tuženik spriječio tužiteljice u korištenju kuće promjenom brave na ulazim vratima čime je učinio smetanje posjeda, jer ne postoji druga osoba koja bi imala bilo kakvog interesa tužiteljice spriječiti i onemogućiti u korištenju kuće osim tuženika. U odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda da nije dokazano da su tužiteljice EE i KE bile u suposjedu predmetne nekretnine primjećuje da prvostupanjski sud zanemaruje iskaze samih tužiteljica već odluku temelji isključivo na iskazima svjedoka koji nisu potvrdili da su viđali navedene tužiteljice. Navode da postoje nelogičnosti u iskazima samih svjedoka koji su u dijelovima pokušali pogodovati tuženiku, a time postoji i sumnja da su svjedoci lažno iskazivali i u odnosu na saznanje o činjenici promjene brave na ulazim vratima kuće. Osporavaju zaključak prvostupanjskog suda da je bravu za života mogla promijeniti i pok. majka stranaka kao nelogičan, životno nestvaran i u suprotnosti s izvedenim dokazima, s obzirom na njenu životnu dob, zdravstveno stanje i činjenicu da je u predmetnu kuću odlazila samo s tužiteljicama. Žaliteljice predlažu preinačiti pobijano rješenje i prihvatiti tužbeni zahtjev, a podredno ga ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuju trošak žalbenog postupka.

2.1. Tuženik je podnio pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Psp-116/2023-44 od 18. kolovoza 2025. kojim su priznati troškovi svjedoku TE, osporavajući utvrđenje da je svjedok pozvan na tuženikov prijedlog te ističući da je tužiteljica JE lažno prijavila TE kao očevica događaja od 5. kolovoza 2023. Smatra da tužiteljice trebaju platiti putne troškove TE.

3. Sa žalbom tužiteljica protiv rješenja o smetanju posjeda postupljeno je prema članku 359. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a.

3.1. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kome navodi da je žalba tužiteljica neutemeljena, zasnovana na lažima, obmanama i prijevarama.

4. Žalba tužiteljica JE, FE i EE protiv rješenja o smetanju posjeda je osnovana, dok žalba tužiteljice KE nije osnovana.

4.1. Tuženikova žalba protiv rješenja o naknadi troškova svjedoku nije osnovana.

5. Tužiteljice, inače sestre, u ovom postupku zahtijevaju zaštitu suposjeda kuće broj 32 sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [adresa], kojega da im je tuženik, brat, smetao promjenom brave na ulaznim vratima, uz zahtjev za vraćanje stare brave ili predaju ključeva nove brave te zabranu daljnjeg smetanja posjeda.

6. Među strankama je, prije svega, sporna činjenica posljednjeg mirnog (su)posjeda tužiteljica, pri čemu tužiteljice ne osporavaju da je i tuženik zajedno s njima suposjednik nekretnine. Tijekom postupka je utvrđeno da tužiteljica JE **.**.2023. nije mogla ući u nekretninu uslijed zamjene brave, a sporno je tko je zamijenio bravu.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio da su tužiteljice JE i FE bile u suposjedu kuće u [adresa] na način da su istu koristile kao vikendicu zajedno s pok. roditeljima i/ili samostalno, ali je unatoč tome odbio tužbeni zahtjev pozivom na pravilo o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a uz obrazloženje, u bitnome, da tužiteljice nisu dokazale da bi tuženik ili treće osobe po nalogu tuženika izvršile promjenu brave na ulaznim vratima predmetne kuće, jer da postoji mogućnost da je bravu za života promijenila ili dala nalog da se brava promijeni i njihova pok. majka CE koja da je po navodu tuženika njemu predala ključ kuće u rujnu 2022., a sve budući da nitko od saslušanih svjedoka nije vidio tuženika ili treću osobu da u razdoblju od sahrane majke 26. prosinca 2022. do 5. kolovoza 2023. (kada su tužiteljice saznale za promjenu brave) na ulaznim vratima predmetne kuće mijenja bravu.

7.1. Osim toga, sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na tužiteljice EE i KE jer da nisu dokazale da su bile u suposjedu predmetne kuće u [adresa] budući da nitko od saslušanih svjedoka to nije potvrdio.

8. Ispitavši pobijano rješenje o smetanju posjeda u granicama razloga određenih u žalbi tužiteljica, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 438. i člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da takva odluka suda prvog stupnja u odnosu na tužiteljice EE, JE i FE nije pravilna ni zakonita, dok je odluka pravilna i zakonita u odnosu na tužiteljicu KE.

9. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2.,4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Utvrđenjem iz pobijane odluke da je tuženik osporavao čin smetanja nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer taj navod nije u suprotnosti s iskazom tuženika budući da je tuženik iskazao kako mu je ključ kojim je i za trajanja postupka otvarao predmetnu nekretninu dala majka, čime je posredno osporio da je on zamijenio bravu na ulaznim vratima. Pritom je točno da je tuženik u postupku dokazivao i dokazao da čin smetanja nije počinio 5. kolovoza 2023., jer je toga dana bio na proslavi godišnjice Oluje u Slavoniji, ali tužiteljice nisu niti tvrdile u tužbi (za razliku od zahtjeva za mirno rješenje spora) da je to dan smetanja posjeda već da su toga dana saznale za smetanje posjeda.

11. Osnovani su žalbeni navodi žaliteljica kojima upućuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 8. u vezi s člankom 354. stavkom 1. ZPP -a. Prema članku 8. ZPP-a sud će prema svom uvjerenju odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

11.1. Točan je žalbeni navod tužiteljica da sud prvog stupnja uopće nije cijenio iskaze tužiteljica u vezi s činjenicom posljednjeg mirnog posjeda već ih je potpuno zanemario, a zaključke o ovoj odlučnoj činjenice zasnovao je isključivo na iskazima svjedoka, prihvativši pritom da su suposjed izvršavale samo tužiteljice JE i FE za koje su svjedoci imali saznanja da su dolazile u predmetnu nekretninu. Međutim, tijekom postupka je saslušana i tužiteljica EE koja je iskazivala da je i ona bila u posjedu nekretnine, a sud je njen iskaz propustio ocijeniti, sam za sebe, i u kontekstu ostalih izvedenih dokaza, prvenstveno preostalih tužiteljica, ali i svjedoka.

11.2. U odnosu na čin smetanja sud prvog stupnja propustio je izvedene dokaze sagledati u cjelini te uzeti u obzir i rezultate cjelokupnog postupka, ograničivši se samo na činjenicu da nitko od svjedoka nije mogao potvrditi da je vidio tuženika kako mijenja bravu na spornim vratima. Pritom je propustio ocijeniti kome bi, osim tuženiku, bila u interesu zamjena brave i bi li objektivno majka stranaka, s obzirom na sve okolnosti slučaja bila u mogućnosti izvršiti zamjenu brave na vratima, a ako je to i učinila (ona ili netko po njenom nalogu) u čijem je interesu taj čin poduzet.

12. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da su tužiteljice JE i FE bile u suposjedu kuće u [adresa] na način da su istu koristile kao vikendicu zajedno s pok. roditeljima i/ili samostalno, s obzirom na to da ta činjenica proizlazi kako iz njihovih iskaza tako i iz ostalih izvedenih personalnih dokaza odnosno iskaza svjedoka.

13. Prihvaća se i zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica KE tijekom postupka nije dokazala da je bila u posjedu predmetne nekretnine budući da je kao takvu ne spominje nijedan od saslušanih svjedoka, ali je poimenično u tom svojstvu ne spominju niti ostale tužiteljice, a ona sama se pozivu za saslušanje nije odazvala niti je dokazala da je eventualno bila opravdano spriječena odazvati se pozivu. Stoga je u odnosu na ovu tužiteljicu pravilno primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a) kada je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan pa je njena žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje o smetanju posjeda, na temelju članka 368. stavka 1. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a.

14. Međutim, zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica EE nije dokazala posljednji mirni posjed rezultat je nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao posljedice povrede članka 8. vezi s člankom 354. stavkom 1. ZPP -a. Naime, sud prvog stupnja uopće nije ocijenio iskaz ove tužiteljice iz kojega proizlazi da se kuća koristila u vrijeme godišnjih odmora, najčešće u srpnju i kolovozu, u vrijeme berbe maslina te za blagdan Svih Svetih, da je od 2020. u kući bila tri puta, u kolovozu 2021. par dana sa suprugom, u kolovozu 2022. dvadesetak dana sa sestrom JE, nećakom AE, njegovom suprugom i dvoje djece te za blagdan Svih Svetih 2022. i da je imala ključeve kuće kojima je uredno ulazila u kuću. S obzirom na to da ga uopće nije ocijenio, sud prvog stupnja je propustio ovaj iskaz usporediti s ostalim izvedenim personalnim dokazima te sveobuhvatnom analizom tih dokaza izvesti zaključak o (ne)postojanju posjeda ove tužiteljice na toj nekretnini.

14.1. U tom su dijelu stoga ostvarene pretpostavke za uvažavanje žalbe, ukidanje rješenja o smetanju posjeda u odnosu na tužiteljicu EE i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, na temelju članka 369. stavka 1. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a.

14.2. U ponovnom će suđenju sud prvog stupnja po potrebi i dopunski saslušati parnične stranke (tužiteljice) te će cjelovitom ocjenom izvedenih dokaza donijeti zaključak o tome je li i tužiteljica EE bila suposjednica predmetne nekretnine, a o utvrđenom će dati i valjano obrazloženje.

15. Ovaj sud ne prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljice nisu dokazale čin smetanja.

15.1. Naime, kraj činjenice da je brava na vratima predmetne kuće nesporno zamijenjena (jer je tužiteljica JE u kolovozu 2023. nije mogla otključati ključem koji je koristila u kolovozu 2022.) i da je tuženik u posjedu ključeva kuće te da mu je majka kuću darovala mjesec dana nakon što je u njoj u kolovozu 2022. boravila tužiteljica JE, logično je zaključiti da je predmetnu bravu zamijenio upravo tuženik ili netko treći po njegovom nalogu, jer je to nesporno u njegovom interesu.

15.2. Tom se zaključku ne može s uspjehom suprotstaviti pretpostavka suda prvog stupnja da je bravu moguće zamijenila i sama majka parničnih stranaka, jer nijedan od izvedenih dokaza ne upućuje na takav zaključak izuzev tuženikove tvrdnje da je on i dalje u posjedu kuće putem ključeva koje mu je majka predala prilikom sklapanja Ugovora o darovanju u rujnu 2022. Međutim, takav je zaključak nelogičan kada se uzme u obzir da je majka u to vrijeme bila u dobi od 93 godine te da iz izvedenih dokaza proizlazi kako u kuću nije dolazila osim s kćerima, ovdje tužiteljicama. K tome, da je majka parničnih stranaka u razdoblju od druge polovice kolovoza 2022. (kada su tužiteljice još bile u posjedu) pa do smrti u prosincu 2022. i dala nalog za zamjenu brave gotovo je izvjesno da je to učinila u interesu tuženika kome je upravo u to vrijeme, u rujnu 2022., darovala nekretninu.

15.3. Pored toga, suština predmetnog smetanja suposjeda nije u samoj činjenici zamjene brave već u tome što su zamjenom brave tužiteljice potpuno isključene iz suposjeda. Već ta činjenica čini tuženika koji im taj suposjed onemogućava (čak i neovisno o tome je li bravu zamijenio on ili majka) pasivno legitimiranim u ovoj pravnoj stvari.

16. Tužiteljice JE i FE su postupkom zamjene predmetne brave i činjenicom da im nije predan ključ nove brave isključene iz posjeda predmetne nekretnine pa im pripada pravo na zaštitu suposjeda prema članku 21. stavku 1. i 4., članku 22. i članku 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015.

– pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZVDSP) i članku 441. ZPP-a.

16.1. Pritom je ovaj sud imao u vidu činjenicu da iz iskaza tužiteljica proizlazi da su tužiteljica JE i sin tužiteljice FE u nekretnini boravili u kolovozu 2022. u trajanju od više od tjedan dana, a za zamjenu brave tužiteljice su saznale 5 . kolovoza 2023. Predmetna brava je stoga zamijenjena neutvrđenog dana u razdoblju od druge polovice kolovoza 2022. do zaključno 4. kolovoza 2023. Time je, podnošenjem tužbe 4. rujna 2023., očuvan kako subjektivni tako i objektivni rok za posjedovnu zaštitu iz članka 21. stavka 3. ZVDSP-a.

17. Slijedom navedenoga, valjalo je u odnosu na tužiteljice JE i FE preinačiti pobijano rješenje i prihvatiti tužbeni zahtjev, na temelju članka 373.a ZPP-a u vezi člankom 381. stavkom 1. ZPP-a.

18. U izreci odluke je jedino izostavljeno utvrđenje da je posjed tužiteljica bio zakonit, istinit i pošten jer se te činjenice ne utvrđuju u posjedovnoj parnici niti su odlučne za pružanje posjedovne zaštite. Izostavljena je u izreci odluke i prijetnja novčanom kaznom, jer je to predmet ovršnog a ne parničnog postupka.

19. Uslijed djelomičnog ukidanja odluke o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o parničnim troškovima, a ujedno je ostavljeno da se o troškovima postupka u povodu žalbe odluči u konačnoj odluci na temelju članka 166. stavka 3. i 4. ZPP-a.

20. Rješenje poslovni broj Psp-116/2023-44 od 18. kolovoza 2025. kojim je obvezao tuženika da svjedoku TE naknadi troškove u iznosu od 21,47 eura sud prvog stupnja donio je uz obrazloženje da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 30. siječnja 2025. izveden dokaz saslušanjem ovog svjedoka na prijedlog tuženika.

20.1. Takva odluka rezultat je pravilne primjene mjerodavnih odredaba ZPP-a na pravilno utvrđeno činjenično stanje. Naime, kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza (članak 153. stavak 1. ZPP -a). Prema članku 249. ZPP-a svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište te na naknadu izmakle zarade (stavak 1), a u rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoka sud će odrediti da se određena svota isplati iz položenog predujma; a ako predujam nije položen, naredit će stranci da određenu svotu plati svjedoku u roku od osam dana, pri čemu žalba protiv tog rješenja ne zadržava ovrhu rješenja (stavak 3.).

20.2. Protivno žalbenim navodima, tuženik je u odgovoru na tužbu od 13. studenoga 2023. predložio saslušati svjedoka TE, a sud je taj dokaz izveo. Pritom je neodlučno što su tužiteljice (kako tuženik tvrdi neosnovano) imenovale toga svjedoka kao očevica događaja. Tek pod pretpostavkom uspjeha u parnici tuženik bi te troškove mogao zahtijevati od suprotne stranke.

20.3. Stoga je odbijena kao neosnovana žalba tuženika protiv tog rješenja i potvrđena je pobijana odluka te je odlučeno kao u točki IV. izreke, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a.

U Puli 25. veljače 2026.

Sutkinja

Iva Kancijanić