REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Poslovni broj: Gž-126/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić kao izvjestiteljice i člana vijeća i Renate Marić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nataliji Jančevski, odvjetnici u Virovitici, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska Avenija 6, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri u Zagrebu, radi ništetnos i isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj P-455/2025-9 od 5. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-455/2025-9 od 5. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 7. Ugovora o kreditu broj 5140030250 kojeg su tužitelja kao Korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 02.04.2008. a koja glasi: “Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga koja trenutačno iznosi 1,50% jednokratno, unaprijed.

II Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužitelju ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana po osnovi jednokratne naknade za obradu kredita isplati iznos od 165,47 EUR (slovima: stošezdesetpet eura i četrdesetsedam centi) zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 12.04.2008.g. do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31.07.2015. utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uveća za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 189,82 EUR (slovima: stoosamdesetdevet eura i osamdesetdva centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućem od presuđenja pa do isplate.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik u cijelosti iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. Zakona o parničnom postupku i to bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. ZPPa, u vezi sa člankom 6. ZPP-a. tuženik nalazi u činjenici da u postupku nije izveden niti jedan važan dokaz važnih tuženikovih navoda o činjenicama, čime je povrijeđeno tuženikovo pravo na pravično suđenje te ravnopravnosti i procesna ravnoteža.

2.2. Bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u tome što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da je izreka proturječna razlozima presude, zatim presuda nema razloga o pojedinim odlučnim činjenicama, o pojedinim odlučnim činjenicama postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

2.3. U sadržaju žalbe vezano uz žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u žalbi se navodi da prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao je li sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da li je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da li su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi.

2.4. U odnosu na tijek zakonske zatezne kamate u žalbi se objašnjava da prvostupanjski sud nije dao odgovarajuće razloge zašto tuženika smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a. Elaborira se i stav o osnovanosti prigovora zastare.

2.5. Kako smatra pogrešnom odluku o glavnoj stvari, jer je tužbeni zahtjev trebalo odbiti u cijelosti, tuženik pobija i odluku o troškovima.

3. Tužitelj podnosi žalbu zbog odluke o trošku, smatrajući da je pobijanom presudom propušteno odlučiti o cjelokupnom postavljenom trošku tužitelja a prema vrijednosti spora kako je tužitelj u tužbi označio, predlaže da prvostupanjski sud dopunskom odlukom odluči o preostalom iznosu na ime zatraženog troška postupka, a suprotnom predlaže ukinuti pobijanu presudu u dijelu odluke o troškovima postupka i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu postupka, niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

6.1. U razlozima presude prvostupanjski sud je za svoj pravni stav dao jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, tako da nije počinjena bitna povreda iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom odredbe sadržana u članku 7. Ugovora o kreditu broj 5140030250 kojeg su tužitelja kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 02.04.2008. a koja glasi: “Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga koja trenutačno iznosi 1,50% jednokratno, unaprijed.

7.1. U prvostupanjskom postupku uvidom u isprave i saslušanjem tužitelja utvrđeno je

- da su tužitelj kao korisnik kredita, a pravni prednik tuženika kao kreditor, 2. travnja 2008. zaključili Ugovor o kreditu

- da tužitelj s pravnim prednikom tuženika nije pregovarao o odredbama Ugovora o kreditu, već je potpisao već sačinjen tipski ugovor,

- da je navedenim ugovorom tužitelju odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 18.000,00 CHF,

- da odredba čl. 7. Ugovora o kreditu određuje da je korisnik kredita u obvezi platiti sve naknade i troškove, sukladno Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga koja iznosi 1,50%, jednokratno, unaprijed, kao i troškove javnobilježničkih usluga sudskih pristojbi kao i druge eventualne troškove ,

- da je tužitelju kao korisniku kredita na ime predmetne naknade (prilikom isplate kredita) naplaćen iznos od 165,47 EUR / 1.246,77 HRK, što tijekom postupka tuženik nije ni osporavao.

8. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovoga Ugovora, jer je predmetni ugovor zaključen 02.04.2008.

8.1. Odredbom članka 81. stavka 1. i stavka 2. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

8.2. Odredbama Zakona o zaštiti potrošača uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pa tako i u predmetnom Ugovoru o kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja i može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ništetna odredba članka 7. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva jer je u postupku utvrđeno da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već je ista ponuđena tužitelju kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika. Ta odredba nije jasna, lako razumljiva i uočljiva iz razloga što tuženik nije pojasnio tužitelju koje to troškove navedena naknada podmiruje, tim više što je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj, jer korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu iako troškovi koje ima banka prilikom obrade kredita nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita.

9. Zbog navedenog prvostupanjski sud je, nasuprot navodima istaknutim u žalbi pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj pa da sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

10. Zatezna kamata pravilno je dosuđena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje ZOO).

11. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja, budući zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, a u konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena prvostupanjskom presudom koja je potvrđena ovom drugostupanjskom presudom.

12. Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti spora, a presuđeni su temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

12.1. Međutim u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti samo one troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te ako je propisana tarifa za troškove odvjetnika ili za druge troškove odmjerit će se takvi troškovi prema propisanoj tarifi, prema vrijednosti predmeta spora.

12.2. U ovom predmetu je tužitelj je istakao deklaratorni tužbeni zahtjev radi ništetnosti i kondemnatorni zahtjev za isplatu, pa je suprotno navodima žalbe tužitelja stav ovog suda da je vrijednost predmeta spora samo visina kondemnatornog zahtjeva kako je to ispravno smatrao i prvostupanjski sud, dok deklaratorni dio tužbenog zahtjeva služi samo za opravdanje kondemnatornog zahtjeva , tako da vrijednost predmeta spora može biti samo visina zahtjeva za isplatu (čl. 35. ZPP-a) prema kojoj vrijednosti je prvostupanjski sud pravilno tužitelju odmjerio parnični trošak.

13. Radi svega iznesenog valjalo je žalbe kao neosnovane odbiti i temeljem članka 368. stavak1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Požegi, 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević