Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-27/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice AVK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Mariji Temali, odvjetnici u Dubrovniku, protiv tuženika - protutužitelja AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Katušiću, odvjetnik u Dubrovniku, radi prestanka uznemiravanja vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-393/2019 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika - protutužitelja ĆV kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-393/2019 od 25. listopada 2024. pod točkama I. i III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-393/2219 od 25. listopada 2024. pod točkom IV. izreke i za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika - protutužitelja ĆV koji glasi:

"Nalaže se tužiteljici-protutuženici AVK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trpjeti da tuženik-protutužitelj u roku 60 dana trajno postavi dimovodne cijevi uz sjeverno pročelje čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz cijevi oborinske odvodnje, od krova sve do dimovodnog koljena tuženikova-protutužiteljeva kamina uz sjeverno pročelje tuženikova stana u prizemlju zgrade 1436 k. o. [katastarska općina]."

r i j e š i o j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-393/2019 od 25. listopada 2024. pod točkama II. i V. izreke te se predmet u navedenom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog presuđeno je:

"I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa], da prestane uznemiravati vlasništvo AVK, OIB: [osobni identifikacijski broj], a prebivalištem na adresi [adresa], i to čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], u naravi dva stana na prvom i drugom katu na istočnoj strani nekretnine, s pripadajućom okućnicom i prilazima nekretnini, na način da ispušnom cijevi u prizemlju sjevernog pročelja kuće odvodi neugodne mirise, dim i čađu iz roštilja tuženika u spavaće sobe i dnevne boravke tužitelja na prvom i drugom katu nekretnine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi :

1. "Nalaže se tuženiku AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa], da prestane uznemiravati vlasništvo AVK, OIB: [osobni identifikacijski broj], a prebivalištem na adresi [adresa], i to čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], u naravi dva stana na prvom i drugom katu na istočnoj strani nekretnine, s pripadajućom okućnicom i prilazima nekretnini, na način da ispušnom cijevi u prizemlju istočnog odnosno južnog pročelja kuće odvodi neugodne mirise, dim i čađu iz roštilja tuženika u spavaće sobe i dnevne boravke tužitelja"

2. Nalaže se tuženiku AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem na adresi [adresa], da uspostavi prijašnje stanje uklanjanjem ispušne cijevi i zatvaranjem roštilja u roku od 15 dana od donošenja presude, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje ubuduće."

III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tužiteljici-protutuženici AVK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe postaviti dimovodne cijevi uz sjeverno pročelje čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz cijevi oborinske odvodnje, od krova sve do dimovodnog koljena tuženikova-protutužiteljeva kamina uz sjeverno pročelje tuženikova stana u prizemlju zgrade 1436 k. o. [katastarska općina]."

IV. Prihvaća se protutužbeni zahtjev koji glasi:

V. Svaka strana snosi svoj trošak proizašao iz ovog postupka."

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama II., IV. i V. izreke žalbom pobija tužiteljica- protutužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti na način da prihvati točku II. izreke, odbije točku IV. izreke i preinači odluku o troškovima postupka na način da se isti dosude njoj. Potražuje naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 303,09 eur.

3. Tuženik-protutužitelj navedenu presudu pobija pod točkama I., III. i V. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti na način da odbije točku I. izreke, prihvati točku III. izreke i preinači odluku o troškovima postupka na način da se isti dosude njemu.

4. Tužiteljica-protutužena u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 226,55 eur.

5. Žalba tužiteljice-protutužene je osnovana, dok žalba tuženika-protutužitelja u pogledu odluke o protutužbenom zahtjevu nije osnovana.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene koji temelji na činjeničnim navodima tužbe da je tuženik-protutužitelj izgradio kameni roštilj/kamin u sjevernom dijelu pored ulaza pored svog stana, ali pri tome nije uredio način odvodnje ispušnih plinova, već je montirao improviziranu ispušnu cijev u prizemlju sjevernog pročelja kuće te je istu usmjerio tako da neugodni mirisi, dim i čađa izravno dopiru u stambene prostorije tužiteljice. Od suda traži zabranu uznemiravanja i određivanje svrhovitih mjera radi sprečavanja daljnjeg uznemiravanja (o čemu je odlučeno pod točkama I. i II. izreke).

6.1. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji temelji na činjeničnim navodima protutužbe da je tužiteljica-protužena zajedno sa sinom PV uklonila i otuđila dimovodne cijevi koje vode iz tuženikova roštilja/kamina zbog čega zahtijeva da tužiteljica-protutužena uspostavi stanje dimovodnih cijevi kakvo je bilo prije njezine protupravne radnje (o čemu je odlučeno pod točkom III. izreke), odnosno prihvati eventualno kumulirani zahtjev ukoliko ne utvrdi osnovanost ranijeg zahtjeva te naloži tužiteljici-protutuženoj da trpi radnju trajnog postavljanja dimovodne cijevi uz sjeverno pročelje čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz cijevi oborinske odvodnje, od krova sve do dimovodnog koljena tuženikova- protutužiteljeva kamina uz sjeverno pročelje tuženikova stana u prizemlju zgrade 1436 k. o. [katastarska općina] (o čemu je odlučeno pod točkom IV. izreke).

U odnosu na presudu prvostupanjskog suda o tužbenom zahtjevu

7. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje sljedeće odlučne činjenice u postupku:

- da među strankama nije sporno da su suvlasnici čest. zgr. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da tužiteljica-protutužena posjeduje stan na 1. katu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te istočno potkrovlje čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tuženik-protutužitelj čitavo prizemlje zgr.1436 koje čine dva stana (zapadni i istočni),

- da među strankama nije sporno da u prizemlju u sjevernom dijelu pored ulaza u stan tuženika, postoji kameni roštilj/kamin,

- da među strankama nije sporno da je tuženik-protutužitelj ugradio dimovodne cijevi uz sjeverno pročelje zgrade te da su ih tužiteljica-protutužena i njezin sin PV djelomično uklonili,

- da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da je u dijelu nekretnine tuženika-protutužitelja oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u sjevernom pročelju zgrade postoji kameni zid u kojem je izgrađen kameni roštilj/kamin,

- da na sjevernom pročelju č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postoje ostatci koljena ispušne cijevi koja se nalazi uz odvod oborinske odvodnje,

- da iznad ostatka dimovodne cijevi koja vodi iz roštilja/kamina prema zgradi postoje dva prozora na prvom katu te dva prozora na drugom katu koji pripadaju stanu tužiteljice-protutužene;

- da se predmetni roštilj/kamin povremeno upotrebljava od strane tuženika- protutužitelja.

8. Cijeneći ranije utvrđene odlučne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje kako ni sama tužiteljica-protutužena nije navela koliko često se roštilj koristi, a niti je na tu okolnost predložila provođenje nekih drugih dokaza iz kojih bi bilo moguće utvrditi postojanje štetnih imisija, odnosno uznemiravanja prava vlasništva. Prvostupanjski sud nadalje zaključuje da nije osnovana tvrdnja tužiteljice-protutužene da tuženik-protutužitelj povremenim korištenjem kamina stvara prekomjerne mirise, čađu i dim i na taj način uznemiruju tužiteljicu u korištenju njene nekretnine, već se radi o jednoj prosječnoj životnoj situaciji korištenja tog kamina, što je u skladu sa običajima mjesta i podnebljem. Pri tome prvostupanjski sud utvrđuje kao nespornu činjenicu da se korištenjem kamina stvaraju određeni mirisi i dim. No, smatra kako je u konkretnom slučaju na tužiteljici-protutuženoj bio teret dokaza da dokaže da se takvim radnjama stvaraju imisije koja prelaze uobičajene granice, a kako to nije dokazano odnosno činjenica da se prilikom korištenja kamina proizvodi dim u prekomjernoj količini, kao niti da taj dim zajedno sa neugodnim mirisima i čađom, slučajno ili po prirodnim silama dospijeva u nekretninu tužiteljice-protutužene i na taj način konstantno uznemiravaju pravo vlasništva tužiteljice-protutužene, a što ona nije dokazala. Svoju odluku o tužbenom zahtjev prvostupanjski sud temelji na odredbama čl. 100. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17 - ispravak pročišćenog teksta) i čl. 110. st. 1. i 2. ZVDSP.

9. U odnosu na utvrđenja prvostupanjskog suda o teretu dokazivanja na strani tužiteljice-protutužene koja je prema stavu prvostupanjskog suda trebala dokazati količinu dima i čađe te tvrdnje o visini ispušne cijevi, valja odgovoriti kako tužiteljica- protutužena osnovano ističe u žalbi kako je navedeno pravilo o teretu dokazivanja prvostupanjski sud pogrešno primijenio. Prema općem načelu iz čl. 100. st. 3. ZVDSP susjedska prava mogu se ostvarivati „u mjeri i na način da se time što manje ograničava, opterećuje ili na drugi način uznemirava onoga tko treba nešto trpjeti, propuštati ili činiti“. Kada je tužiteljica-protutužena u ovom konkretnom slučaju dokazala postojanje usmjerenog izvora imisija (dimovodne cijevi) i prisutnost imisija tijekom faktičkih okolnosti korištenja njezine nekretnine, na tuženiku-protutužitelju je bilo teret dokazivanja postojanje nekog opravdanog građevinskog ili zakonskog temelja (npr. građevinska dozvola, suglasnost suvlasnika, stvarnog tereta), temeljem kojeg je njegova radnja postavljanja dimovodne cijevi bila utemeljena, što prema izvedenim dokazima u postupku nije učinio. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud svoju odluku pogrešno temelji na utvrđuje da tužiteljica-protutužena nije dokazala postojanje imisija koje „prelaze uobičajene granice“.

10. Činjenični navodi tužbe i sam tužbeni zahtjev kao i dokazni prijedlozi odnosili su se na neposredno usmjeravanje dima, čađe i neugodnih mirisa iz improvizirane dimovode cijevi postavljene od strane tuženika-protutužitelja prema stambenim prostorijama tužiteljice-protutužene. Odredbom čl. 110. st. 4. ZVDSP propisano je kako „vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnog pravnog temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, čađu itd., pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane“. Navedena odredba nalaže zabranu svake emisije dima i čađe usmjerene direktno prema susjedovoj nekretnini, bez razmatranja koliki je njihov intenzitet – dovoljno je samo uzrokovanje imisija neovisno o njihovu intenzitetu i učestalosti.

11. Slijedom navedenog, kako je u provedenom postupku utvrđeno da je tuženikov- protutužiteljev roštilj/kamin imao dimovodni kanal (cijev) usmjeren prema dijelu nekretnine u vlasništvu tužiteljice-protutužene, te je kroz navedeni dimovodni kanal bez zakonskog osnova emitirao imisije koje utječu na nekretninu tužiteljice- protutužene, to je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 110. st. 4. ZVDSP trebalo odbiti žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu (dio točke I. izreke drugostupanjske presude).

12. No, odluku prvostupanjskog suda pod točkom II. izreke kojim je djelomično odbio tužbeni zahtjev utvrđujući kako je isti neosnovan u odnosu na imisije koje po navodima tužbe dopiru i do istočnog odnosno južnog pročelja kuće i spavaće sobe i dnevnog boravka tužitelja-protutuženik, kao i u dijelu kojim traži da se naloži tužitelju- protutuženiku uspostava prijašnjeg stanja uklanjanjem dimovodne cijevi i zatvaranjem roštilja/kamina, ne može se ispitati jer su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni sadržaju isprava i zapisnika u postupku, čime je u počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na što osnovano tužiteljica-protutužena ukazuje u žalbi.

12.1. Nejasni su i proturječni razlozi na temelju kojih prvostupanjski sud samo zbog činjenice da je roštilj/kamin smješten u prizemlju uz sjeveroistočno pročelje kuće, zaključuje kako se imisije koje su se širile kroz postavljenu cijev nisu protezale do istočnog odnosno južnog pročelja kuće i spavaće sobe i dnevnog boravka tužitelja- protutuženika, jer nije jasno na temelju kojih dokaza sud izvodi taj zaključak da bi se isti mogao ispitati. Nadalje nejasni su i proturječni razlozi temeljem kojih prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim se tužbenim zahtjevom traži poduzimanje mjera za onemogućavanje imisija jer se za tu odluku ne poziva na bilo koji materijalno pravni propis iz kojeg bi proizlazila osnovanost te odluke, već samo utvrđuje da se kamin koristi „u skladu s običajima mjesta i podneblja“.

12.2. Odlučujući na navedeni način, prvostupanjski sud počinio je utvrđenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP u navedenom dijelu prvostupanjska presuda ukinuta i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovi postupak (dio točke I. izreke drugostupanjskog rješenja).

U odnosu na presudu prvostupanjskog suda o protutužbenom zahtjevu

13. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik-protutužitelj pobija presudu u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev pod točkom III. izreke (kojim je tražio da se tužiteljici-protutuženoj naloži postaviti dimovodne cijevi uz sjeverno pročelje zgrade, uz cijevi oborinske odvodnje, od krova sve do dimovodnog koljena tuženikova- protutužiteljeva kamina) valja odgovoriti kako nisu osnovani, no ne iz razloga koje navodi prvostupanjski sud (jer tuženik-protutužitelj nije dokazao da su dimovodne cijevi bile postavljene do krova zgrade), već iz razloga što bi time bilo naložio postupanje koje je u suprotnosti s općim ograničenjima iz čl. 31. ZVDSP.

14. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud pogrešno je našao osnovanim eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pod točkom IV. izreke (kojim je tražio da se tužiteljici-protutuženoj naloži da trpi radnju trajnog postavljanja dimovodne cijevi uz sjeverno pročelje zgrade, uz cijevi oborinske odvodnje, od krova sve do dimovodnog koljena tuženikova-protutužiteljeva kamina), na što osnovano ukazuje tužiteljica- protutužena u svoj žalbi.

15. Prvostupanjski sud je tumačeći odredbu čl. 31. ZVDSP zauzeo stajalište da tužiteljica mora „trpjeti“ postavljanje dimovodnih cijevi do krova kao nužno sredstvo za otklanjanje štete koja nekome prijeti. Međutim, opće odredbe o susjedskim pravima iz čl. 100. ZVDSP daju ovlasti da se zahtijeva od drugoga „da u njegovu interesu trpi, propušta ili čini glede svoje nekretnine ono što je određeno zakonom“, ali nikako ne propisuju obvezu vlasnika da mora tolerirati svaki tuđi zahvat koji onemogućuje ostvarivanje njegova prava na neometano uživanje vlastite nekretnine. Članak 100. st. 3. ZVDSP jasno ograničava susjedska prava na sprječavanje „opterećivanja ili uznemiravanja“ vlasnika, a ne na nuđenje njegove nekretnine u korist suvlasnika. Stoga je „prihvat“ protutužbenog zahtjeva (pod točkom IV. izreke) suprotan prirodi susjedskih ovlasti i prema tome nezakonit jer tužiteljica-protutužena ne može biti obvezana znatno opteretiti vlastitu nekretninu radi kompenzacije štete koja navodno „nekome neposredno prijeti“.

16. Slijedom navedenog, žalba tuženika-protužitelja u odnosu na točku III. izreke nije osnovana pa je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena (dio točke I. izreke drugostupanjske presude), dok je žalba tužiteljice-protutužene osnovana u odnosu na točku IV. izreke te je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP prvostupanjska presuda u navedenom dijelu preinačena (točka II. izreke ove drugostupanjske presude).

17. Kako je i nadalje neizvjestan konačni omjer uspjeha stranaka u ovome sporu i odluku o trošku pod točkom V. izreke valjalo je ukinuti (dio točke I. izreke drugostupanjskog rješenja).

18. Ostali žalbeni razlozi stranka nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

19. Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. i 4. ZPP odlučeno je da će se o trošku žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

20. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otkloniti će počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja je utvrđena ovom drugostupanjskom odlukom te će o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutužene odlučiti uz primjenu materijalnog prava u smislu odredbe čl. 110. st. 4. i 5. ZVDSP (čl. 375. st. 4. ZPP). Nakon što postupi po ovoj uputi prvostupanjski sud će biti u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku kako o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice- protutužene tako i o zahtjevima obje stranke za naknadom parničnog troška.

21. U odnosu na nepobijani dio rješenja sadržanog u pobijanoj presudi, prvostupanjska odluka nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte