Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-383/2025-3

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri, Rijeka, protiv ovršenika UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Kuvaču, odvjetniku u Rijeci, radi ovrhe, odlučujući o žalbama ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ovr-580/2025-3 od 28. travnja 2025. i rješenja istog suda poslovni broj Ovr-580/2025-14 od 9. rujna 2025., 25. veljače 2026.,

r i j e š i o j e :

I. Odbija se žalba ovršenika UU, kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ovr- 580/2025-3 od 28. travnja 2025.

II. Odbija se žalba ovršenika UU kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ovr-580/2025- 14 od 9. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja određena je ovrha na nekretninama ovršenika označenim kao kč. br. [katastarska čestica], u naravi BAREDI šuma površine 1347 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi BAREDI šuma površine 512 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi PREK POTOKA šuma površine 583 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve vlasništvo ovršenika u 1/1 dijela, te kč. br. [katastarska čestica], u naravi DRAGI dvorište površine 121 m2, 3. suvlasnički dio, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasništvo ovršenika u ½ dijela, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P- 248/2006 od 29. prosinca 2006., a radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 51.129,18 eur sa zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2006. do isplate te radi naplate iznosa od 1.368,54 eur sa zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2006. do isplate. Također, određen je trošak ovrhovoditelja u iznos 1.535,72 eur.

2. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-580/2025-14 od 9. rujna 2025. odbijen je prijedlog ovršenika podnesen 14. srpnja 2025. za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja žalbenog postupka, odnosno parničnog postupka ukoliko ovršenik bude upućen u parnicu, kao i prijedlog za ograničenje predmeta ovrhe.

3. Protiv rješenja o ovrsi žali se ovršenik iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 5. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje: OZ).

4. Ovršenik se žali i protiv rješenja od 9. rujna 2025. i to iz razloga bitne povrede odredaba postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijano rješenje ukinuti ili preinačiti te odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja parnice na koju je ovršenik upućen ili ograničiti ovrhu na imovinu razmjerne vrijednosti koja je dostatna za namirenje tražbine.

5. Žalbe su neosnovane.

U odnosu na rješenje o ovrsi

6. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, temeljem čl. 50. st. 5. OZ-a, ovaj sud nije našao postojanje niti jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi.

7. Naime, rješenje o ovrsi doneseno je sukladno ovršnoj ispravi iz čl. 23. toč. 1. OZ-a

- pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-248/2006 od 29. prosinca 2006., te je sukladno odredbi čl. 80. OZ-a ovrha određena zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom.

8. Ovrhovoditelj je, sukladno čl. 82. OZ-a uz prijedlog za ovrhu dostavio i izvatke iz zemljišnih knjiga kao dokaze o tome da su gore navedene nekretnine upisane kao vlasništvo, odnosno suvlasništvo ovršenika.

9. Žalbeni navod da je protekao rok u kojem se može tražiti ovrha (čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a) nije osnovan jer takav rok mora biti propisan posebnim zakonom (kao npr. kod parnica zbog smetanja posjeda, vraćanja zaposlenika na rad i sl.), a što ovdje nije slučaj.

10. U odnosu na žalbene navode kojima ovršenik ističe prigovor zastare potraživanja, valja reći da isti predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, o kojem sukladno čl. 52. OZ-a, odlučuje sud prvog stupnja.

11. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu te potvrditi pobijano rješenje o ovrsi suda prvog stupnja.

U odnosu na rješenje od 9. rujna 2025.

12. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

13. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da se prijedlog za odgodu ovrhe može prihvatiti u potpunosti ili djelomice samo ako postoji koja od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1 - 11. OZ-a) i ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

14. Sud prvog stupnja odbio je prijedlog za odgodu uz obrazloženje da je ispunjen jedan od uvjeta za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a jer je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, ali da nije dokazao da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, zbog čega nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

15. Takav zaključak, kao pravilan, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

16. Naime, samo iz okolnosti da bi provedbom ovrhe došlo do prodaje nekretnina u vlasništvu i suvlasništvu ovršenika, koje u naravi predstavljaju šume i dvorište, ne može se zaključiti o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti koja bi provedbom ovrhe mogla nastati za njega. Odgađanje svake ovrhe samo zbog razloga što je određena na nekretnini koja bi se provedbom ovrhe prodala, protivno je svrsi i smislu zakonskih odredbi Ovršnog zakona kojima je regulirana ovrha na nekretninama jer se na taj način ovrha na nekretninama uopće ne bi mogla provoditi.

17. Dakle, ovršenik u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, zbog čega njegov prijedlog za odgodu ovrhe nije osnovan. Pritom valja reći kako okolnost što je sud prvog stupnja u obrazloženju pogrešno naveo da ovršenik nije dokazao takvu okolnost, umjesto da istu nije učinio vjerojatnim ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, niti je na taj način pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kako to smatra ovršenik.

18. Nadalje, odredbom čl. 5. st. 2. OZ-a propisano je da će sud, u situaciji kad je predloženo više sredstava ili više predmeta ovrhe, odnosno osiguranja, na prijedlog ovršenika, odnosno protivnika osiguranja, ograničiti ovrhu, odnosno osiguranje samo na neka od tih sredstava, odnosno predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje ili osiguranje tražbine.

19. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem odbio prijedlog ovršenika za ograničenje ovrhe uz obrazloženje da ovršenik nije učinio izvjesnim, dokazima, a niti prijedlogom provođenja dokaza, da bi vrijednost nekretnina bila veća od tražbine, odnosno da bi samo dio nekretnina bio dostatan za ostvarenje tražbine, a koja mogućnost za ograničenje ovrhe je predviđena odredbom čl. 5 st. 2. OZ-a.

20. Takav zaključak, kao pravilan prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

21. Naime, samo na temelju paušalno iznesenih i ničim potkrijepljenih navoda da vrijednost predmetnih nekretnina višestruko premašuje iznos tražbine zbog čega je istu potrebno ograničiti samo na one nekretnine koje su dostatne za namirenje tražbine, nije moguće postupiti sukladno odredbi čl. 5. st. 2. OZ-a. Ovršenik je takve navode trebao barem učiniti vjerojatnim. Kako to nije učinio, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je prijedlog za ograničenje ovrhe odbio.

21.1. Pritom na žalbene navode da je sud mogao sam odrediti vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine, valja reći da sud nije ovlašten provoditi dokaze po službenoj dužnosti, bez prijedloga stranaka. Stoga, takvi navodi nisu odlučni niti utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja suda prvog stupnja.

22. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika te pobijano rješenje suda prvog stupnja potvrditi.

U Velikoj Gorici 25. veljače 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak