Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž Ovr-408/2025-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Dini Galić, odvjetnici u Varaždinu, protiv ovršenika ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Žgancu, odvjetniku u Čakovcu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-403/2025-10 od 31. srpnja 2025. ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-403/2025-12 od 20. kolovoza 2025. i rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-403/2025-17 od 3. rujna 2025., 25. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika ZĆ, kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-403/2025-10 od 31. srpnja 2025. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-403/2025-12 od 20. kolovoza 2025. i rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-403/2025-17 od 3. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja FĆ za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 eur, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja od 31. srpnja 2025. ispravljenim rješenjima istog suda poslovni broj Ovr-403/2025-12 od 20. kolovoza 2025. i poslovni broj Ovr-403/2025-17 od 3. rujna 2025. odbačena je žalba ovršenika zaprimljena kod tog suda 4. srpnja 2025., protiv rješenja o ovrsi broj ovr-403/2025-3 od 13. lipnja 2025.
2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik iz razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ). Naime, ukazuje da pobijano rješenje nije razumljivo i ima brojne nedostatke jer je sud pogrešno kao ovršenika naznačio FĆ te je isto tako pogrešno naveo da je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-619/22-1 od 9. prosinca 2022., umjesto protiv rješenja o ovrsi broj Ovr- 403/2025 od 13. lipnja 2025. Nadalje, navodi da on nije zaprimio rješenje o ovrsi 20. lipnja 2025., kako je to navedeno u pobijanom rješenju suda prvog stupnja, već je tada zaprimio rješenje zemljišnoknjižnog odjela o zabilježbi ovrhe, dok je rješenje o ovrsi zaprimio tek nakon što je njegov punomoćnik izvršio uvid u ovaj predmet i to nakon što je ovršenik zaprimio rješenje zemljišnoknjižnog odjela.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ukazuje na neosnovanost žalbenih navoda ovršenika te predlaže žalbu odbiti uz naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 eur.
4. Žalba ovršenika je neosnovana.
5. U postupku prvostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje ovršenik. Ovo stoga što su u obrazloženju navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te isto ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi moglo ispitati. U odnosu na navode ovršenika o tome da je u izreci rješenja pogrešno naznačeno ime ovršenika kao i poslovni broj i datum donošenja rješenja o ovrsi protiv kojeg je ovršenik izjavio žalbu valja reći kako je takve pogreške sud prvog stupnja ispravio rješenjima o ispravku poslovni broj Ovr-403/2025-12 od 20. kolovoza 2025. i poslovni broj Ovr-403/2025-17 od 3. rujna 2025. Navedena rješenja o ispravku uredno su dostavljena strankama i nisu osporavana žalbama. Stoga, takvi navodi ovršenika nisu odlučni niti utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja suda prvog stupnja.
5.1. Također, donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio ni druge bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.
6. Prvostupanjski je sud sukladno odredbi čl. 53. OZ-a odbacio žalbu nakon proteka roka (tzv. izvanrednu žalbu) koju je ovršenik izjavio protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-403/2025-3 od 13. lipnja 2025., u bitnom navodeći kako isti nije naveo nijedan razlog zbog kojeg navodi izneseni u toj izvanrednoj žalbi nisu mogli biti istaknuti i u vrijeme redovnog roka za žalbu nakon primitka rješenja o ovrsi.
7. Ovdje prvenstveno u odnosu na žalbene navode kojima ovršenik osporava da je primio predmetno rješenje o ovrsi dana 20. lipnja 2025., ukazujući da je tada zaprimio rješenje zemljišnoknjižnog odjela o upisu zabilježbe ovrhe ali ne i rješenje o ovrsi valja reći sljedeće. Na listu 22 spisa prileži dostavnica za ovršenika za prijedlog i rješenje o ovrsi od 13. lipnja 2025. Iz potpisa na dostavnici proizlazi da je pošiljku zaprimio primatelj osobno te je na dostavnici naveden i broj osobne iskaznice ovršenika. Dostavnica je javna isprava te stoga ima dokaznu snagu u smislu čl. 230. st. 1. ZPP-a, odnosno pretpostavlja se da je istinito ono što je u toj ispravi potvrđeno, dok je sukladno odredbi čl. 230. st. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Dakle, ovršenik je bio dužan dokazati odgovarajućim dokazima (npr. grafološkim vještačenjem) da se na spornoj dostavnici ne nalazi njegov potpis. Kako to nije učinio, ne mogu se prihvatiti kao osnovani njegovi navodi da nije zaprimio rješenje o ovrsi onog dana koji je naveden na predmetnoj dostavnici.
8. Nadalje, sukladno odredbi čl. 53. st. 1. OZ-a ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. toga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Stavkom 3. istog članka propisano je da je ovršenik dužan u žalbi iz stavka 1. toga članka istaknuti sve razloge iz stavka 1. toga članka koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Ovršenik je dužan uz žalbu priložiti isprave na koje se poziva u žalbi. Nadalje, sukladno stavku 4. istog članka ako ovršenik ne postupi sukladno stavku 3. toga članka ili ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, sud će odbaciti žalbu.
9. Iz žalbe ovršenika podnesene nakon proteka roka proizlazi kako istu podnosi iz razloga što smatra da sud prvog stupnja prilikom donošenja rješenja o ovrsi nije vodio računa o odredbi čl. 80.b OZ-a, a s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o nekretnini koja predstavlja stan ovršenika u kojem on živi sa svojom obitelji. Osim toga, navodi da je predmetna nekretnina opterećena založnim pravom u korist Privredne banke Zagreb d.d. pa je upitno namirenje ovrhovoditelja, a time i njegov interes za pokretanje ovog postupka.
10. Osim što ovršenik u toj žalbi uopće nije obrazložio zašto te razloge nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, valja reći i kako ti razlozi ne predstavljaju niti jedan od razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a zbog kojih se može podnijeti žalba protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti. Stoga je pravilno odlučio prvostupanjski sud kada je takvu žalbu ovršenika odbacio.
11. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda.
12. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak sastavljanja odgovora na žalbu, jer ta radnja, a slijedom toga niti taj trošak nije bio potreban (čl. 155 st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a).
U Velikoj Gorici 25. veljače 2026.
Sudac
Nikola Ramušćak
