Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-142/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vladimiru Rađenoviću, odvjetnik u Jastrebarskom, protiv tuženika NOVEMA NOVA d.o.o., Draganić, Draganić 30/1, OIB: 74380993714, zastupan po punomoćniku Hrvoju Zdilaru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1639/2024-17 od 14. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja NK kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1639/2024-17 od 14. listopada 2025. u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbija se tužitelj NK sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja NK koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku NOVEMA NOVA d.o.o. d.o.o., OIB: 74380993714, Draganić 30/E, 47 000 Karlovac, zastupano po direktoru HK, da plati tužitelju MK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 97,92 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15.10.2024.g. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku NOVEMA NOVA d.o.o. d.o.o., OIB: 74380993714, Draganić 30/E, 47 000 Karlovac, zastupano po direktoru HK, da plati tužitelju MK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.446,45 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18.09.2024.g. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku NOVEMA NOVA d.o.o. d.o.o., OIB: 74380993714, Draganić 30/E, 47 000 Karlovac, zastupano po direktoru HK, naknaditi tužitelju NK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužitelju NK u roku od 15 dana naknaditi tuženiku NOVEMA NOVA d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR (slovima: sedam stotina pedeset).

III Odbija se zahtjev tužitelja NK za naknadu troška postupka u iznosu od 1.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

IV Odbija se zahtjev tuženika NOVEMA NOVA d.o.o. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 500,00 EUR.''

2. Prvostupanjsku presudu sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u sporu pod točkama I., II. i III. izreke žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stimulativnog dijela plaće (nagrade za radne rezultate), naknade za topli obrok i otpremnine. Tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti navodeći da stranke ugovorom o radu nisu ugovorile pravo na nagradu za radne rezultate niti naknadu za topli obrok, a da tužitelj nema pravo na isplatu otpremnine budući da je on jednostrano otkazao ugovor o radu.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda stranaka, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire tužitelj, jer je pobijana presuda razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.

8. Sud prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza, pravilno utvrđuje:

- da među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika u razdoblju od 13. rujna 2019. do 17. rujna 2024. kada je tužitelj izvanrednim otkazom, otkazao ugovor o radu;

- da stranke Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 13. rujna 2019. nisu ugovorile stimulativni dio plaće (nagradu za radne rezultate) te naknadu za topli obrok;

- da tuženik kao tzv. mali poslodavac nema obvezu donošenja pravilnika o radu te su sva materijalna prava zaposlenika tuženika ugovorena ugovorom o radu;

- da tužitelj u postupku nije drugim dokaznim sredstvima dokazivao postojanja pravne osnove za materijalna prava čiju isplatu u ovom postupku potražuje.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja zahtjev tužitelja za isplatu stimulativnog dijela plaće (nagrade za radne rezultate) i naknade za topli obrok odbija kao neosnovan, jer tužitelj nije dokazao osnovanost tog potraživanja.

9.1. Podredno valja istaknuti kako tužitelj u svojoj žalbi u odnosu na navedenu odluku ne obrazlaže bilo kakve razloge zbog kojih pobija navedena utvrđenja prvostupanjskog suda o navedenom dijelu svog zahtjeva.

10. U odnosu na zahtjev za isplatom otpremnine, prvostupanjski sud pravilno polazeći od odredbe čl. 126. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 - dalje: ZR) kojom je propisano da je otpremnina, u smislu toga Zakona, novčani iznos koji kao sredstvo osiguravanja prihoda i ublažavanja štetnih posljedica otkaza ugovora o radu poslodavac isplaćuje radniku kojem ugovor o radu otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada, pravilno zaključuje da tužitelj u slučaju kada je sam izvanrednim otkazom, otkazao ugovor o radu s tuženikom nema pravo na isplatu otpremnine jer ZR pravo na otpremninu veže isključivo uz redoviti otkaz poslodavca iz poslovno ili osobno uvjetovanih razloga, a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je pravo na otpremninu izričito ugovoreno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili samim ugovorom o radu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revr- 983/16 od 20. rujna 2016.).

11. Slijedom navedenog, žalbeni razlozi kojima tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava smatrajući navedenu odredbu diskriminirajućom i tumačenje iste od strane prvostupanjskog suda strogo formalističkim, nisu osnovani.

12. Tužitelj žalbu u pogledu dosuđenog troška posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u svezi s čl. 381. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka dosuđen tuženiku pod točkom II. izreke uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja. Zahtjev tužitelja za naknadom troška pravilno je odbijen temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

13. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni razlozi tužitelja, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

14. U nepobijanom dijelu pod točkom IV. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat