Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-8/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Palić i Partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu OIB: 35506269186 Osijek, Vinkovačka cesta 63c, zastupan po punomoćnici Antoniji Jurajić, odvjetnici iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 775/2025-9 od 31. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 775/2025-9 od 31. listopada 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

''I./ Utvrđuje se da tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini 10% plaće pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor te za državne blagdane i neradne dane i to za period od kolovoza 2020. do studenog 2023.

II./ Nalaže se tuženiku Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63/c, OIB: 35506269186 da tužitelju CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime dodatka na plaću isplati iznos od 7.006,61 eura sa zakonskim zateznim kamatama izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim kako slijedi:

- na iznos od 163,06 EUR od 15.09.2020. do isplate,

- na iznos od 163,06 EUR od 15.10.2020. do isplate,

- na iznos od 163,06 EUR od 15.11.2020. do isplate,

- na iznos od 163,68 EUR od 15.12.2020. do isplate,

- na iznos od 168,73 EUR od 15.01.2021. do isplate,

- na iznos od 169,64 EUR od 15.02.2021. do isplate,

- na iznos od 177,81 EUR od 15.03.2021. do isplate,

- na iznos od 170,08 EUR od 15.04.2021. do isplate,

- na iznos od 182,04 EUR od 15.05.2021. do isplate,

- na iznos od 170,42 EUR od 15.06.2021. do isplate,

- na iznos od 179,58 EUR od 15.07.2021. do isplate,

- na iznos od 177,37 EUR od 15.08.2021. do isplate,

- na iznos od 170,42 EUR od 15.09.2021. do isplate,

- na iznos od 170,42 EUR od 15.10.2021. do isplate,

- na iznos od 171,78 EUR od 15.11.2021. do isplate,

- na iznos od 170,42 EUR od 15.12.2021. do isplate,

- na iznos od 171,61 EUR od 15.01.2022. do isplate,

- na iznos od 175,62 EUR od 15.02.2022. do isplate,

- na iznos od 170,42 EUR od 15.03.2022. do isplate,

- na iznos od 172,09 EUR od 15.04.2022. do isplate,

- na iznos od 178,84 EUR od 15.05.2022. do isplate,

- na iznos od 178,05 EUR od 15.06.2022. do isplate,

- na iznos od 183,88 EUR od 15.07.2022. do isplate,

- na iznos od 182,83 EUR od 15.08.2022. do isplate,

- na iznos od 178,05 EUR od 15.09.2022. do isplate,

- na iznos od 178,05 EUR od 15.10.2022. do isplate,

- na iznos od 190,17 EUR od 15.11.2022. do isplate,

- na iznos od 188,73 EUR od 15.12.2022. do isplate,

- na iznos od 190,10 EUR od 15.01.2023. do isplate,

- na iznos od 192,16 EUR od 15.02.2023. do isplate,

- na iznos od 189,48 EUR od 15.03.2023. do isplate,

- na iznos od 189,91 EUR od 15.04.2023. do isplate,

- na iznos od 195,69 EUR od 15.05.2023. do isplate,

- na iznos od 194,72 EUR od 15.06.2023. do isplate,

- na iznos od 195,50 EUR od 15.07.2023. do isplate,

- na iznos od 193,38 EUR od 15.08.2023. do isplate,

- na iznos od 202,37 EUR od 15.09.2023. do isplate,

- na iznos od 78,08 EUR od 15.10.2023. do isplate,

- na iznos od 203,79 EUR od 15.11.2023. do isplate,

- na iznos od 101,52 EUR od 15.12.2023. do isplate,

po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se zahtjev tuženik za naknadu parničnog troška kao neosnovan.''

2. Tuženik navedenu presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 312,50 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je potraživanje tužitelja, zaposlenika tuženika na radnom mjestu Rukovoditelja Odjela za dijagnostiku i analitiku, Odjel za dijagnostiku i analitiku (RM- 46) koje radno mjesto predstavlja radno mjesto s posebnim uvjetima rada za koje radno mjesto mu je s tog osnova do 10. srpnja 2020. (kada je zaključen novi ugovor o radu) isplaćivan dodatak na plaću u visini od 10%. U razdoblju od kolovoza 2020. do studenog 2023. tužitelj je temeljem ugovora o radu imao pravo na dodatak na plaću za posebne uvijete rada ali visina istog dodatka nije bila propisana sve do dana donošenja Granskog kolektivnog ugovora (15. studenog 2023.) nakon čega je tuženik počeo tužitelju isplaćivati navedeni dodatak u visini od 5%. Tuženik je osporio osnovanost zahtjeva tužitelja smatrajući da u spornom razdoblju, a do dana donošenja Granskog kolektivnog ugovora nije imao zakonskog osnova isplaćivati taj dodatak već samo plaću.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, a ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire tuženik. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

6. Neosnovano tuženik osporava pravilnost i potpunost utvrđenja odlučnih činjenica u ovome postupku i posljedično navedenom pravilnu primjenu materijalnog prava. Žalbeni navodi tuženika s ovog osnova svode se na njegovu ocjenu izvedenih dokaza i njegovu interpretaciju zaključaka koje je na temelju istih trebao izvesti prvostupanjski sud, no, kao takvi nisu osnovani.

7. Prvostupanjski sud svoju presudu donosi utvrđujući da:

- je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1. veljače 2013. na radnom mjestu Rukovoditelj Laboratorija, Odjela za dijagnostiku, Laboratorij za nematologiju, Zavod za zaštitu bilja u Hrvatskom centru za poljoprivredu, hranu i selo, Odjel za dijagnostiku i analitiku, temeljem Ugovora o radu od 30. svibnja 2018. na radnom mjestu v.d. predstojnik Zavoda za zaštitu bilja, Zavod za zaštitu bilja u Hrvatskom centru za poljoprivredu, hranu i selo, te temeljem Ugovora o radu od 10. srpnja 2020. na radnom mjestu Rukovoditelja Odjela za dijagnostiku i analitiku, Odjel za dijagnostiku i analitiku (RM-46).;

- je čl. 5. ugovora o radu od 10. srpnja 2020. ugovoreno da se u odnosu na visinu osnovne plaće i dodataka na plaću primjenjuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora, Zakona o plaćama u javnim službama, Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Agencije, Pravilnika o radu Agencije i Pravilnika o plaćama i naknadama Agencije;

- je čl. 5. Pravilnika o plaćama i naknadama od 23. ožujka 2010. bilo propisano da djelatniku koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima. Dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 10% od osnovne plaće. Poslovi kod kojih postoje posebni uvjeti: su rad u laboratoriju s kemikalijama i drugim štetnim agensima, rad u plasteniku i/ili stakleniku, rad na otvorenom, ručna i strojna zaštita bilja, rad s poljoprivrednom mehanizacijom;

- je 23. lipnja 2020. donesen novi Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima kojim je u čl. 3. propisano da djelatniku pripada dodatak na plaću u slučajevima predviđenim općim propisima o radu i kolektivnim ugovorom i to na temelju zasebne odluke o ovom dodatku. Poslovi s posebnim uvjetima rada i pravo na posebne dodatke za djelatnike koji rade na tim poslovima može se urediti sukladno općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu s njima sklopljenim kolektivnim ugovorom;

- je Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. stupio na snagu 1. kolovoza 2020. i čl. 27. tog Pravilnika propisano je da stupanjem na snagu tog Pravilnika prestaju važiti pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu tog Pravilnika te se stavljanju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih pravilnika o plaćama i naknadama;

- je čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. propisano da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću. Radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrdit će se granskim kolektivnim ugovorima. Identičnu odredbu sadrži i čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022.;

- je Granski kolektivni ugovor sklopljen 15. studenog 2023., te u spornom razdoblju od kolovoza 2020. do studenog 2023. nije bio sklopljen granski kolektivni ugovor, pa stoga ni visina dodatka za posebne uvjete rada nije bila utvrđena granskim kolektivnim ugovorom u smislu čl. 54. odnosno čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama od 7. prosinca 2017. i 6. svibnja 2022. godine.

8. Cijeneći sve ranije navedeno, suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je u utuženom razdoblju tužitelj imao pravo kao zaposlenik koji radi na poslovima s posebnim uvjetima rada, na dodatak na plaću za posebne uvjete rada iako nije bila propisana visina tog dodatka, a temeljem odredaba čl. 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. i čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022. i čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22,46/23 i 64/23).

9. Visinu navedenog dodatka (čiji matematički izračun među strankama u ovome postupku nije sporan) suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno je utvrdio cijeneći utvrđene činjenice da je Odlukama od 21. veljače 2013., 1. lipnja 2013. i 8. ožujka 2018. tuženik, tužitelju uvećavao osnovnu plaću za 10% kao zaposleniku koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, sve do donošenja Pravilnika o plaćama 23. lipnja 2020. Prvostupanjski sud nadalje, činjenicu da u utuženom razdoblju nije sklopljen granski kolektivni ugovor i činjenicu da poslodavac nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada nakon što je raniju odluku ukinuo (Pravilnikom o plaćama od 23. lipnja 2020.), pravilno cijeni utvrđujući da takvo postupanje tuženika ne može isključiti tužiteljevo pravo na dodatak za posebne uvjete rada, te da je u spornom razdoblju visina dodatka za posebne uvjete rada odrediva, pravilno utvrđuje da ista iznosi 10% plaće, s obzirom na utvrđenu činjenicu da je toliko iznosio dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju prije donošenja Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020.

10. Stoga su svi žalbeni navodi tuženika kojima osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja u ovome postupku odbijeni kako neosnovani.

11. Tuženik žalbu u pogledu dosuđenog troška posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u svezi s čl. 381. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka tuženiku uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.

12. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

13. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, jer sa žalbom nije uspio.

U Velikoj Gorici 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat