-

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-88/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VE, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-282/2025-108 od 28. siječnja 2026., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog VE kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: K-282/2025-108 od 28. siječnja 2026., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08-25), iz zakonske osnove propisane u čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 produljio istražni zatvor protiv okrivljenog VE zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11

2. Prema navedenom rješenju istražni zatvor se okrivljeniku računa od dana lišenja slobode, odnosno od 3. svibnja 2025. pa nadalje.

3. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni AE po braniteljici po službenoj dužnosti Draženki Saško, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se istražni zatvor zamijeni jednom ili više mjera opreza iz čl. 98. ZKP/08-25.

4. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO- 107/2026-3 od 25. veljače 2026. isti vratilo.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prije svega, ovo žalbeno vijeće uočava da okrivljenik ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka ustvari nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj žalbenoj osnovi, već o žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više biti riječi u daljnjem tekstu, dok u žalbi uvodno naznačenu žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08-26), pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.

7. Okrivljenik nije u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji svoju odluku.

7.1. Pritom žalitelj ne osporava pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora - osnovane sumnje da je počinio terećeno kazneno djelo, konkretno kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, već napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08-26, te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da prvostupanjski sud takav zaključak temelji na pretpostavci da bi s obzirom na činjenicu da je državljanin Latvije izvjesno mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske.

8. Suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti državljanin Latvije, da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, kao ni na bilo koji drugi način, te da iz dokaza i podataka u spisu na razini osnovane sumnje proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen (naime, riječ je o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od 1 do 8 godina, u svezi čega valja primijetiti da je nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca uz izricanje sporedne novčane kazne), izraženom kriminalnom voljom koja se ogleda u tome da je radi počinjenja ovog kaznenog djela, i to iz motiva koristoljublja doputovao čak iz Latvije te da je na prijevoz uzeo četiri strana državljana, kao i sa samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, odnosno kontakte s osobama kojima je to poznato, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu opasnost da bi isti mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08-26).

9. Sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, i po stavu ovog žalbenog vijeća, ujedno, a suprotno žalitelju, upućuju i na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08-26, niti jamstvom.

10. Naposljetku, imajući s jedne strane na umu vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru (od 3. svibnja 2025. pa nadalje), a s druge strane težinu terećenog kaznenog djela i kaznu koja se prema raspoloživim podacima može očekivati u ovom postupku, a naročito sve prethodno navedene okolnosti koje upućuju na nužnost produljenja istražnog zatvora, okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi tvrdi da je u ovom slučaju došlo do povrede načela razmjernosti propisanog u čl. 122. st. 2. KZ/11.

11. Budući da slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08-26 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08-26 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke