Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-52/2026-2

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R I J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, protiv ovršenika MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a uz sudjelovanje treće osobe B2 Kapital d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 57509775367, zastupanog po odvjetnicima OD Buterin i partneri d.o.o., iz Zagreba, radi ovrhe, rješavajući žalbu treće osobe B2 Kapital d.o.o. izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 8023/2016-65 od 27. svibnja 2025., 26. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba treće osobe B2 Kapital d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-8023/2016-65 od 27. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog treće osobe B2 Kapital d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 57509775367, za stupanje u postupak na strani ovrhovoditelja.

2. Protiv tog rješenja žali se treća osoba sadržajno zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23: dalje-ZPP-a) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 19. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003. - dalje: OZ).

3. U žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe OZ-a /03 koja da se ne primjenjuje na ovaj predmet jer da je na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja posl. br. Ovrv-2447/04 od 11. studenog 2004. doneseno novo rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima pod posl. br. Ovr-8023/2016 od 28. prosinca 2016. i da je u primjeni odredba čl. 32. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine „ br. 112/12, 25/13, 93/14,55/16 I 73/17).Nastavno tvrdi da je Ugovorom o cesiji iz 2015. ovrhovoditelj od ranijeg vjerovnika preuzeo tražbinu prema ovršeniku te da raniji vjerovnik više nema potraživanje prema ovršeniku.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 19. stavka 1. OZ-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

7. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je sud prvog stupnja na ovaj predmet primijenio odredbe OZ-a/03 jer iz sadržaja predmeta proizlazi da je ovršni postupak pokrenut 15. listopada 2024. ovrhom na pokretninama te da se nastavno vodi na novčanim sredstvima ovršenika povodom prijedloga za promjenom predmeta i sredstva ovrhe dostavljenog sudu 23. srpnja 2014. po osnovi kojega je sud prvog stupnja donio rješenje pod br. Ovr-8023/16 od 28. prosinca 2016. Predlaganje novog sredstva ili predmeta ovrhe se u smislu citirane odredbe ne može smatrati prijedlogom za ovrhu kojim se pokreće novi ovršni postupak (da bi bio u primjeni zakon koji je bio na snazi u to vrijeme ) jer ovrhovoditelj predlaže novo sredstvo ili predmet ovrhe u već pokrenutom ovršnom postupku radi namirenja iste tražbine. Pravni institut promjene sredstava ili predmeta ovrhe ne bi imao smisla kada bi se takav prijedlog smatrao prijedlogom za ovrhu (čl. 35. OZ) kojim se pokreće novi postupak. Dakle, kada ovrhovoditelj radi namirenja iste tražbine predlaže novo sredstvo ili predmet ovrhe , sud donosi novo rješenje o ovrsi, ali se time nastavlja već prije započeta ovrha (čl. 5. st. 3. OZ), a ne započinje nova, kako pogrešno smatra žalitelj.

8.Budući da odredba OZ/03 nije predviđala subjektivnu preinaku, promjenu na strani ovrhovoditelja tijekom ovršnog postupka, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe članka 192. stavka 3. ZPP-a (koji se supsidijarno primjenjuje i u ovršnim postupcima temeljem odredbe članka 19. stavka 1. OZ/03), odbio prijedlog za subjektivnu preinakom na strani ovrhovoditelja, koja je uslijedila nakon upuštanja ovršenika u raspravljanje, jer se ovršenik nije suglasio sa takvom preinakom.

9. Treba kazati da je odredbom članka 29. OZ/03, važećem za konkretni slučaj, propisano da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, a da ako se prijenos ne može dokazati na taj način, da se prijenos tražbine dokazuje pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku, (stavak 2.) s time da se odredba stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik, a identičan sadržaj prethodno citirane zakonske odredbe bio je sadržan i u odredbi kasnije važećeg članka 32. OZ/12 da bi tek odredbom članka 18. ZID OZ/14, koji je stupio na snagu 1. rujna 2014., ta odredba bila izmijenjena u smislu da bi njome bila predviđena mogućnost stupanja u ovrhu novog vjerovnika umjesto prvobitnog ovrhovoditelja.

10. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a u vezi sa čl. 19. OZ/13 odlučeno kao u izreci.

U Rijeci, 26. veljače 2026.

Sutkinja:

Brankica Malnar