Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-274/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice JŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Vladi Rebiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1047/2024-16 od 20. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 26. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1047/2024-16 od 20. studenog 2025.
2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici 40.000,00 kn sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke kao i zahtjev za naknadom troška parničnog postupka. Točkom II izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.062,50 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.
2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 1 presude 17/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 i 155/23-dalje: ZPP).
3. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je sud utvrđenje o ne postojanju uzročne veze između štetnog događaja i štete temeljio na nalazu vještaka iako je tužiteljica prigovorila tom nalazu. Vještak da je propustio uzeti u obzir materijalnu strukturu i čvrstoću vozila a ta okolnost da je odlučna za utvrđenje procjene intenziteta sudara i nastalih oštećenja. Zbog takvih okolnosti da je trebalo provesti novo vještačenje kako bi se otklonile prirodne manjkavosti iskaza svjedoka.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer je uvidom u Potvrdu PU Zagrebačke od 17. veljače 2020. i Službenu bilješku PU Zagrebačke od 14. veljače 2020. utvrdio da je tužiteljica vlasnica vozila Audi A4 AVANT registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) te da je ovlaštena potraživati naknadu štete,
- da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije jer iz navedenih isprava proizlazi da je VŽ, osiguranik tuženika, upravljao vozilom marke VW PASSAT registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu MŽ kojim je počinjena šteta na vozilu tužiteljice i da je to vozilo osigurano policom osiguranja broj [broj police osiguranja] kod tuženika,
- da je prometnim vještačenjem po vještaku Berislavu Šimunoviću, koje je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio vjerodostojnim utvrđeno da se mjesto sudara nalazilo u zavoju i u trenutku sudara da je osiguranik tuženika prešao na lijevu polovinu kolnika, namijenjenu kretanju vozila iz suprotnog smjera i tom prilikom da je vozilo tužiteljice s prednjim lijevim dijelom došlo u kontakt s cijelom lijevom bočnom stranom vozila osiguranika tuženika. Tehničkim putem da nije moguće izračunati brzine kretanje vozila ali usporedbom oštećenja na vozilima je utvrdio da oštećenja na vozilu tužiteljice po svom obliku i intenzitetu ne opravdavaju štetu iz predmetnog štetnog događaja. Ta oštećenja na vozilima, sudionicima prometne nezgode, da se po obliku, intenzitetu i načinu nastanka međusobno razlikuju jer da su oštećenja na lijevom bočnom dijelu vozila osiguranika tuženika nastala pri bočnom okrznuću, dok oštećenja, kakva su vidljiva na prednjem lijevom dijelu vozila tužiteljice, nisu mogla nastati okrznućem vozila osiguranika tuženika već djelovanjem veće sile usmjerene prema unutrašnjosti vozila tužiteljice.
- da saslušani svjedoci različito iskazuju dinamiku nastanka prometne nesreće te da iz iskaza svjedoka OŽ (vozač vozila tužiteljice) proizlazi da je do sraza vozila došlo na prednjem lijevom dijelu vozila i da je oštećen branik njegovog vozila na lijevoj strani kao i svjetlo na istoj strani te da ga vozilo osiguranika tuženika kojim je upravljao VŽ nije udarilo bočno nego u taj prednji lijevi dio, a na tom dijelu vozila da nema oštećenja dok iz iskaza svjedoka TŽ proizlazi da je došlo do sudara vozila u bočnom dijelu te da je oštećenje je bilo vidljivo od lijevog fara pa sve do dužine vrata vozača, a možda i duže, u kom slučaju bi izostala oštećenja prednjeg lijevog dijela vozila te da bi morala nastati barem oštećenja prednjeg blatobrana, a kojih oštećenja da na vozilu tužiteljice nema.
- da je pretpostavka odgovornosti za štetu uzročnost te da tužiteljica nije dokazala da bi šteta na njezinom vozilu koju potražuje nastala u predmetnom štetnom događaju pa da bi ostvarila pravo na naknadu u smislu odredbe članka 1045. stavak 1. i članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 29/18: dalje ZOO).
8. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tužiteljica. Presuda nije proturječan, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
9. Nije povrijedio ni odredbu čl. 8. ZPP-a ni počinio relativno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. stavak 1. ZPP-a, na koju se sadržajno poziva tuženik već je pravilnom analizom svih provedenih dokaza utvrdio bitne činjenice i izveo pravilan zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
10. Nije počinio ni relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 1 ZPP-a i nije povrijedio odredbu čl. 261 ZPP-a i pravilno je postupio kada je odbio prijedlog za provođenjem novog vještačenja po drugom vještaku jer u mišljenju prometnog vještaka nema nikakve proturječnosti ni nedostatka i nema ni sumnje u pravilnost danog mišljenja. Vještak je odgovorio na sva sporna pitanja i jasno se očitovao o dinamici nastanka prometne nezgode kao i oštećenjima koja bi proizašla iz te nezgode da se doista i dogodila na način i na mjestu kako to tvrdi tužiteljica.
11. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odbio tužbeni zahtjev jer tužiteljica nije dokazala da bi šteta na njezinom vozilu koju potražuje nastala u predmetnom štetnom događaju. Naprotiv sadržajem nalaza vještaka, koji je sud prvog stupnja opravdano prihvatio istinitim utvrđeno je da šteta na vozilu tužiteljice za koju potražuje novčanu naknadu nije nastala u predmetnom štetnom događaju. Oštećenja kakva su vidljiva na prednjem lijevom dijelu vozila tužiteljice, nisu mogla nastati okrznućem vozila osiguranika tuženika već su mogla nastati tek djelovanjem veće sile usmjerene prema unutrašnjosti vozila tužiteljice.
12. Za istaknuti je da ni iskazi saslušanih svjedoka, sudionika prometne nezgode ne dovode u pitanje predmetno utvrđenje i opravdano ih sud prvog stupnja nije prihvatio istinitima jer su ti iskazi proturječni, različito govore o dinamici nastanka prometne nesreće i nastalim oštećenjima i njihove tvrdnje o nastalim oštećenjima ne odgovaraju vidljivim oštećenjima na vozilu tužiteljice kako je pojasnio vještak u dopunskom nalazu. Naime, svjedoka OŽ (vozač vozila tužiteljice) govori da je do sraza vozila došlo na prednjem lijevom dijelu vozila i da ga je osiguranik tuženika udario u prednji lijevi dio vozila, na kojemu nema oštećenja dok osiguranik tuženika VŽ tvrdi da je došlo do sraza vozila bočnom dijelu te da je bilo vidljivo oštećenje od lijevog fara do dužine vrata vozača možda i duže, kojih oštećenja na vozilu tužiteljice nema, osim toga kod takvog sudara izostala bi oštećenja prednjeg lijevog dijela vozila za koja tužiteljica potražuje naknadu štete.
13. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tuženiku koji je uspio u sporu opravdane troškove postupka, primjenom odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP-a, visina kojih određenim žalbenim tvrdnjama nije dovedena u pitanje.
14. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki 1 izreke.
18. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).
U Rijeci 26. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Tajana Polić
