Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-30/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Klaudije Grubišić kao predsjednika vijeća, te Gorana Miličevića i Vesne Vrkić Perak, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika SČ, zbog kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenje znakova za obilježavanje robe, mjera i utega – djelo opisano i kažnjivo po članku 277. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11 i 144/12, – dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetnika u Splitu i optuženika, podnesene po branitelju-odvjetniku, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K-952/2017 od 20. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i optuženika SČ, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu , poslovni broj: K-952/2017 od 20. prosinca 2021., optuženik SČ, proglašen je krivim zbog počinjenja u stjecaju dva kaznena djela i to radnjom navedenom pod točkom I. presude - kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenje znakova za obilježavanje robe, mjera i utega – djelo opisano i kažnjivo po članku 277. stavku 1. KZ/11, te radnjom navedenom pod točkom II. presude - kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju - opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 3., u vezi sa stavkom 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11, te mu je za kazneno djelo navedeno pod točkom I. presude, na temelju članka 277. stavka 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo navedeno pod točkom II. presude, na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, te je potom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.2. Na temelju članka 277. stavka 3. KZ/11, u vezi s člankom 556. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19

- dalje: ZKP/08), od okrivljenog SČ trajno su oduzeti lažni pečat zdravstvene ispravnosti mesa oznake "HR 1193 EU", zatim neautentični klasifikatorski pečat s brojevima "1" i "53", te tri neautentična klasifikatorska pečata oznaka "R", "L" i "O", koji predmeti će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. ZKP/08, optuženi je obvezan snositi troškove postupka u ukupnom iznosu od 3.626,00 kuna (tri tisuće šesto dvadeset šest kuna), od čega iznos od 1.250,00 kuna predstavlja trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja po vještaku za rukopise i dokumente, iznos od 376,00 kuna trošak davanja usmenog nalaza i mišljenja po vještaku iste struke, dok iznos od 2.000,00 kuna predstavlja sudski paušal.

1.4. Na temelju članka 453. točke 1. ZKP/08, optuženi SČ je oslobođen od optužbe da bi radnjom navedenom pod točkom b I. presude počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju - djelo opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 3., u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

1.5. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. istog zakona , te nužni izdaci okrivljenika, te nužni izdaci i nagrada branitelja u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude, pravodobno je podnio žalbu državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 467. stavak 3., u svezi članka 470. ZKP/08, s prijedlogom da se žalba prihvati, prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalbu je protiv iste presude podnio optuženik SČ, po branitelju Ani Mariji Ljubičić Kuzmanić, odvjetnici u odvjetničkom društvu Ljubičić&Vrdoljak" d.o.o. iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da se žalba prihvati i optuženiku izrekne znatno blaža kaznena sankcija.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Na sjednicu drugostupanjskog vijeća na koju su pozvane stranke nitko nije pristupio, tako da je sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika.

7. Žalitelj ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj drži da je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak kako optuženikova izjava upućena oštećenici BČ ne predstavlja ozbiljnu prijetnju, jer je ona bila objektivno podobna da oštećenicu ustraši i uznemiri.

8. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon, zaključivši da se u optuženikovim radnjama ne stječu sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, te je optuženika pravilno, temeljem članka 453. točka 1. ZKP/08, oslobodio optužbe.

9. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao valjane, logične, uvjerljive, jasne i iscrpne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski, te se žalitelj zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjske presude, no ipak potrebno je istaknuti slijedeće.

10. U konkretnoj situaciji prvostupanjski sud je pravilno zaključio na temelju provedenog dokaznog postupka, da je između optuženika i oštećene postojao kontakt tijekom provođenja inspekcijskog nadzora i da je optuženik sve to vrijeme otežavao rad inspektorica i vrijeđao ih, da bi u jednom trenutku došao do oštećene BČ, te joj rekao „Vidit ćeš ti, neće ti ovo ovako proći, što ti misliš tko si ti", pritom je nazvavši „kučkom, debelom“. Takav slijed događaja ne predstavlja konkretiziranu prijetnju nanošenja kakvog zla.

10.1. Naime, svaka prijetnja mora biti konkretizirana. U konkretnom slučaju razvidno je da izrečene riječi nisu konkretizirane, da će se takva prijetnja neposredno i izvršiti, već se daje do znanja da bi se tako eventualno moglo postupiti. Navedeno upućuje da se radi o radnji za ubuduće, što apsolutno u kontekstu predmetnog događaja nema značaj konkretizacije i neposrednosti prijetnje jer je povezana s postupcima za ubuduće. Za počinjenje terećenog kaznenog djela prijetnje potrebno je da je netko drugom ozbiljno prijetio kakvim zlom i da je cilj počinitelja bio da kod osobe kojoj upućuje prijetnje izazove osjećaj straha i uznemirenosti. Naime, bitno je da je ta prijetnja poduzeta s namjerom da se druga osoba ustraši ili uznemiri, a ozbiljnost same prijetnje se ne utvrđuje samo i isključivo na temelju izgovorenih riječi, nego i u kontekstu i uvažavanjem okolnosti samog događaja.

11. Žalitelj nadalje smatra da je sud raspravnim rješenjem od 28. siječnja 2020., neosnovano odbio prijedlog državnog odvjetnika da se u svrhu provođenja dopunskog grafološkog vještačenja spornih klasifikatorskih pečata od Ministarstva poljoprivrede, koje pravnim osobama izdaje dozvolu za obavljanje klasifikacije, zatraži dostava nespornih klasifikatorskih pečata oznake „R“, „L“ i „O“, te da je zbog toga ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje po pitanju vjerodostojnosti ovih pečata koje je sud neopravdano ispustio iz činjeničnog opisa kaznenog djela pod točkom I . dijela a) izreke presude.

11.1. Suprotno navodima žalitelja pravilno prvostupanjski sud zaključuje da dopunskog grafološkog vještačenja spornih klasifikatorskih pečata od Ministarstva poljoprivrede nije moguće provesti jer nije bilo moguće pribaviti odgovarajuće nesporne pečate (izvješće ovlaštene pravne osobe Agroinspekt d.o.o. Zagreb o tome da pečati nisu dostupni: listovi 189-190 spisa), te stoga vještak nije bio u mogućnosti utvrditi vjerodostojnost ovih pečata, a bez vještačenja to ne može utvrditi ni sud, slijedom čega je s pravom odbio dokazni prijedlog državnog odvjetnika, te gore navedene pečate ispustio iz činjeničnog opisa kaznenog djela.

U odnosu na žalbu optuženika.

12. Suprotno prigovorima žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točaka 3., 6. i 11., te stavaka 2. i 3. ZKP/08, nisu počinjene jer pobijana presuda je provedena u prisutnosti osoba na raspravi koje su po zakonu obvezne prisustvovati, optuženik nije ispitan protivno točki 8. stavka 1. članka 468. ZKP/08, presuda sadrži razloge o utvrđenju odlučnih činjenica koje su osnova za zaključak o postojanju kaznenopravne odgovornosti optuženog, a ti razlozi nisu nejasni niti u znatnoj mjeri proturječni, presuda se ne temelji na nezakonitom dokazu, niti je tijekom postupka sud pogrešno primijenio odredbu ovoga zakona, niti je povrijedio pravo obrane, pa prigovor žalitelja nije osnovan.

12.1. Žalitelj u svojoj žalbi nabraja bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08, kako je to gore navedeno, no u svojoj žalbi ne prilaže niti jedan dokaz koji bi takve navode potvrdili, stoga, s obzirom da se radi o neargumentiranim i paušalnim tvrdnjama radi nepotrebnog ponavljanja, žalitelj se upućuje na obrazloženje prvostupanjskog suda.

13. Suprotno prigovoru žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je, nakon brižljive i kritičke ocjene izvedenih dokaza, kako pojedinačno , tako i u međusobnoj ukupnosti, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo ispravan zaključak da su se u ponašanju optuženog stekli bitni elementi terećenih kaznenih djela.

13.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaz oštećene SČJ kao vjerodostojan i usuglašen sa iskazom svjedoka BČ i na temelju njih zaključio da je optuženi prijetio SČJ na način da je izgovorio riječi: "Jebat ću ti sina pečenog na ražnju". Dakle, pravilno vrednujući obranu optuženika, kako je te prigode bio iznimno ogorčen i revoltiran činjenicom da se kod njega provodi inspekcijski nadzor prvostupanjski sud je utvrdio da su u ponašanju optuženika kritične zgode ostvareni svi elementi terećenog kaznenog djela, te da je optuženik na taj način počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi stavkom 2. KZ/11, dakle, ozbiljno oštećenoj prijetio da će njoj blisku osobu usmrtiti, a djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi se njezinim radom.

14. Prvostupanjski sud pravilno u cijelosti prihvaća rezultate provedenog grafološkog vještačenja, jer su oni logični, uvjerljivi i argumentirani, te iz istoga utvrđuje da je sporni pečat oznake „HR 1193 EU“ (zalijepljen na plastičnom prozirnom nosaču prostoručno – nepravilno obrezivanom s nepravilnim rubovima) krivotvoren.

15. Cijeneći navedeno, kao i činjenicu da se radi o pečatu izrađenom u „kućnoj radinosti“, što potvrđuju i svjedokinje BČJ i BČ, suglasno navodeći kako se radi o krivotvorenom pečatu, koji je izrađen ručno od nekakve tvrde plastike i grubo obrađen, dok se pravi pečat koji izdaje Ministarstvo poljoprivrede kao oznaku zdravstvene ispravnosti izrađuje od drva i metala, o čemu su u spis dostavljene fotografije (listovi 64-66), iz kojih se može jasno vidjeti kako izgleda takav originalni pečat, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je vlasnik tog "pečata" vlasnik objekta, jer se on nalazi na obiteljskom gospodarstvu u vlasništvu optuženika na kojem je vršen inspekcijski nadzor, te da zasigurno nitko drugi osim optuženika nema interesa tu držati navedeni pečat, isto tako pravilno prvostupanjski sud iz dokaza provedenih tijekom postupka napose iskaza svjedokinja SČJ i BČ zaključuje da je optuženi pečat posjedovao s namjerom označavanja trupa životinja koje nezakonito sam kolje na svom gospodarstvu i time kupcima mesa prikazuje da je riječ o mesu koje je prošlo veterinarski pregled i kontrolu zdravstvene ispravnosti.

16. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenih kaznenih djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na iste.

17. Žalitelj u žalbi ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, no istu ne argumentira, pa je pobijana presuda ispitana u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 i drugostupanjski sud nije utvrdio da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika, a na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

18. Žalitelj u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o kazni, no ne navodi razloge za tu žalbenu osnovu, a kako žalba podnesena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je pobijana presuda, sukladno članku 478. ZKP/08 , ispitana i u tom pravcu.

18.1. Tako su po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne pri čemu su u obzir uzete sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za optuženika. Kao olakotno sud je optuženiku cijenio to što je otac dvoje maloljetne djece, dok je u otegotnom smislu uzeta u obzir njegova dosadašnja osuđivanost u periodu od 1995. -2020., u čak 15 navrata (izvadak iz kaznene evidencije: listovi 273-275), i to zbog kaznenih djela: prijevare, prikrivanja, utaje, nedopuštene trgovine, prenošenja zaraznih bolesti, krivotvorenja isprave, krivotvorenja službene isprave, krivotvorenja znakova za obilježavanje robe, mjera i utega, zlouporabe opojnih droga, zlouporabe položaja i ovlasti, prijetnje, teške krađe, te povrede djetetovih prava.

18.2. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, visinu propisanih kazni za počinjena kaznena djela (od 6 mjeseci do 5 godina), kao i to što brojne kaznenopravne sankcije koje su okrivljeniku dosad izricane (zatvorske kazne, djelomične uvjetne osude, uvjetne osude i novčane kazne), zbog istih i drugih kaznenih djela, nisu polučile željeni specijalno preventivni efekt, sud smatra kako se svrha kažnjavanja u odnosu na njega može postići samo osudom na kaznu zatvora duljeg trajanja.

18.3. Cijeneći navedeno, te uzimajući u obzir stupanj krivnje, pogibeljnost djela , te svrhu kažnjavanja i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine opravdana je i primjerena za postizanje zakonom predviđene svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, kako u pravcu generalne, tako i u pravcu specijalne prevencije.

18.4. Stoga, izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, nije prestroga, a niti preblaga za predmetna kaznena djela, te će se sa njom imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovoga optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08.

Vukovar, 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Klaudija Grubišić