Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-52/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Posavčić, odvjetnici u Kutini, protiv tuženika FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],vlasnika [obrt]“, zastupanog po punomoćniku L (nominativ: F) Šarušiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj P-81/2025-36 od 21. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj P-81/2025-36 od 21. studenog 2025.

II. Djelomično se preinačuje točka II. izreke presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj P-81/2025-36 od 21. studenog 2025. u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 14.879,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 9. veljače 2021. na način da se nalaže tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju 14.879,34 EUR sa zateznim kamatama koje od 9. veljače 2021. do 31. prosinca 2022. teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Djelomično se odbija žalba tužitelja i potvrđuje se točka II. izreke presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj P-81/2025-36 od 21. studenog 2025. u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 18.202,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 9. veljače 2021. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja i preinačuje se odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj P- 81/2025-36 od 21. studenog 2025. na način da se odbija tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 1.467,17 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 9. veljače 2021. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 33.081,90 EUR sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2021. do isplate. Drugom točkom II. (pravilno točkom III. izreke) naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka od 8.125,00 EUR.

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama II. i III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti uz naknadu troškova postupka tužitelju, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe od 1.250,00 EUR i sudske pristojbe na žalbu od 418,43 EUR.

2.1. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke pravodobno iz javljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

4.1. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u ovom ponovljenom postupku je zahtjev za isplatu iznosa od 34.549,07 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Taj se zahtjev temelji na tvrdnjama tužitelja da mu tuženik na ime razlike između iznosa koji je tužitelj kao naručitelj platio tuženiku kao izvođaču za materijal i izvođenje radova izgradnje stambene građevine u [adresa], u odnosu na vrijednost materijala i radova koje je kupio i izveo sam tuženik duguje 34.549,07 EUR.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, građevinskim vještačenjem provedenom u postupku osiguranja dokaza koji se pred Općinskim sudom u Kutini vodio pod poslovnim brojem R1-56/2020 te saslušanjem stranaka i svjedoka, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da su tuženik kao izvođač i tužitelj kao naručitelj u travnju 2019. zaključili ugovor o građenju kojim se tuženik obvezao prema ponudbenom troškovniku vlastitim materijalom izvesti građevinske, obrtničke i instalaterske radove za izgradnju stambene zgrade u [adresa] u [adresa] (prva faza – roh bau)

- da je tuženik izvršio ugovorene radove u pretežitom dijelu – do krova s time da je u izradi krovne konstrukcije postavljena daska, kontra letva, parapropusna folija i krovna letva

- da je tuženik u kolovozu 2020. prestao ispunjavati ugovor nakon što mu je tuženik prigovorio kvaliteti izvedenih radova letvanja krovišta

- da je tuženik izveo radove u vrijednosti od 76.559,46 EUR (PDV uključen) i

- da je vrijednost radova i materijala koji su navedeni u troškovniku tuženika, a koje je izveo tužitelj, 1.467,17 EUR.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev za iznos od 1.467,17 EUR usvojio, a za iznos od 33.081,90 EUR odbio, pozivajući se na članak 368. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO).

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Ispitujući na takav način prvostupanjsku presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9.1. Nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužitelj jer pobijana točka II. izreke prvostupanjske presude sadrži jasne i neproturječne razloge iz kojih se može ispitati.

9.2. Iako tuženik u žalbi protiv točke I. izreke prvostupanjske presude navodi da je podnosi (i) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, tu povredu u žalbi nije određeno naznačio (niti sadržajno na nju upućuje), a ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li u postupku i u donošenju pobijane presude počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim onih na koju pazi po službenoj dužnosti, a koje, kako je navedeno u prethodnoj točci ovog obrazloženja, nisu počinjene.

10. Iz stanja spisa predmeta i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je ugovor o građenju sklopljen prihvatom ponudbenog troškovnika za građenje tužiteljeve obiteljske kuće do prve faze roh bau izgrađenosti i da obuhvaća građevinske radove (pripremne, zemljane, izolaterske, betonske i armiranobetonske, tesarske i krovopokrivačke radove), obrtničke radove (limarske i stolarske radove) i instalaterske radove (temeljnu kanalizaciju i drenažu) po cijeni od 763.292,00 kn odnosno s porezom na dodanu vrijednost 954.115,00 kn. Ta je cijena obuhvaćala cijenu radova i utrošenog materijala. Iz isprava koje su u spisu (potvrde o plaćanju na račun i u gotovini) proizlazi da je tužitelj predujmio tuženiku 92.905,97 EUR /700.000,00 kn/.

10.1. Iz stanja spisa nadalje proizlazi da je ugovor raskinut prije ispunjenja i to u kolovozu 2020. Također proizlazi da je nakon toga tuženik sastavio troškovnik izgradnje stambene zgrade (dalje: troškovnik) u kojem je navedena jedinična cijena radova koji su izvedeni i koji se razlikuje od ponudbenog troškovnika prema opsegu izvedenih radova i utrošenog materijala u odnosu na ponuđene. Tako su cijene pripremnih radova (2.500,00 kn) i stolarskih radova (4.500,00 kn) ostale iste, cijene izolaterskih (39.081,85 kn), zidarskih (70.398,60 kn), tesarskih radova (37.770,00 kn) i instalaterskih radova drenaže (4.500,00 kn) su smanjene, cijena za neizvršene krovopokrivačke radove, limarske radove i instalaterske radove temeljne kanalizacije nije zahtijevana, povećana je cijena za obavljene zemljane (37.076,70 kn) i betonske i armiranobetonske radove (385.495,46 EUR) te su dodani vantroškovnički radovi od 31.803,20 kn. Ukupna cijena izvedenih radova prema troškovniku tuženika iznosi 613.124,81 kn /81.375,65 EUR/ (odnosno s PDV-om 766.406,01 kn /101.719,56 EUR).

10.2. Tužitelj u tužbi tvrdi da tuženiku ne pripada pravo na naknadu za pripremne radove od 2.500,00 kn jer da ih je u cijelosti snosio on sam. Od zemljanih radova osporava iznos koji prelazi 26.140,30 kn tvrdeći da jedan dio tih radova nije obavljen u opsegu koji je naveden u troškovniku, a da je dio troškova utrošenog materijala u iznosu od 9.344,00 kn snosio on sam. Od izolaterskih radova osporava iznos koji prelazi 38.187,45 kn te tvrdi da u troškovniku navedeni radovi koji se odnose na nadtemelje terase nisu izvedeni. U odnosu na betonske i armiranobetonske radove osporava iznos koji prelazi 290.158,46 kn tvrdeći da jedan dio tih radova nije izveden, jedan dio da je izveden u manjem opsegu (ili s manje materijala) nego je navedeno u troškovniku te da je neke troškove utrošenog materijala snosio sam. Zidarske radove osporava preko iznosa od 49.198,60 kn tvrdeći da radovi čišćenja gradilišta s odvozom šute nisu izvedeni te da je sam za 20.000,00 kn kupio opeku koja je ugrađena iako je i taj materijal u troškovniku obuhvaćen naznačenom cijenom. Tesarske radove osporava preko iznosa od 34.770,00 kn tvrdeći da letvanje krovišta nije bilo učinjeno pravilno te da je uklonjeno i stavljeno ponovno po drugom izvođaču. Osporava stolarske radove tvrdeći da nisu izvedeni. Vantroškovničke radove osporava preko iznosa od 5.360,00 kn tvrdeći da dio radova ili materijala nije izveden odnosno dobavljen, da je dio radova nekvalitetno izveden, da je dio već uračunat u cijenu betonskih i armiranobetnonskih radova te da je troškove materijala snosio sam i to u iznosu od 2.401,00 kn.

10.3. Saslušanjem stranaka i svjedoka i razgledavanjem fotografija koje su u spisu i njihovom pravilnom ocjenom sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj snosio troškove pripremnih radova (iskolčavanja) od 2.500,00 kn /331,81 EUR/ iako su ti troškovi navedeni u troškovniku tuženika u tom iznosu (I.1.). Također je utvrđeno da je, kad je riječ o zemljanim radovima, tužitelj snosio troškove (od 4.160,00 kn /552,13 EUR/) dovoza 30 m[2] šljunka za podloge betonskih ploča iako su ti troškovi obuhvaćeni u iznosu od 13.590,00 kn navedenih u troškovniku tuženika (II.3.). Utvrđeno je i da je tužitelj snosio troškove materijala i izolaterskih radova nadtemelja terase u iznosu od 894,40 kn /118,71 EUR/, iako su ti troškovi navedeni u troškovniku tuženika u tom iznosu (III.7.). Naposljetku, u postupku je utvrđeno da je tužitelj snosio troškove betoniranja šahtova podrumskih prozora u iznosu od 3.500,00 kn /464,53 EUR/ iako su ti troškovi navedeni u troškovniku tuženika u tom iznosu (IV.5.). Ukupni troškovi materijala i radova koje je snosio tužitelj iako je riječ o troškovima koje se obvezao snositi tužitelj i koje je tuženik naveo u svom troškovniku kao vlastite troškove iznose 11.054,40 kn /1.467,17 EUR/.

10.3.1. Isto tako, u postupku je utvrđeno da jedan dio betonskih i AB radova koji su navedeni u troškovniku tuženika nije izveden ili je izveden u manjem opsegu (ili s manje materijala) nego je navedeno u troškovniku te da tuženiku za izvedene betonske i AB radove (uključivo i potrebni materijal) pripada 257.534,03 kn /34.180,64 EUR/. Osim toga, utvrđeno je da tuženiku ne pripada u troškovniku navedeni iznos od 4.500,00 kn /597,25 EUR/ na ime stolarskih radova ugradnje krovnih prozora koji nisu izvedeni. Naposljetku, utvrđeno je da jedan dio vantroškovničkih radova već uračunat u cijenu betonskih i armiranobetnonskih radova te da tuženiku pripada naknada VTR troškova od 20.163,00 kn /2.676,03 EUR/.

11. S obzirom na to da se ta utvrđenja prvostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tužitelja protiv točke II. izreke prvostupanjske presude, ne temelje na privremenoj situaciji br. 1/2020, nego na ocjeni provedenog dokaza saslušanjem stranaka, neodlučni su žalbeni navodi o nepravovremenosti dostavljanja tog dokaza ili njegovoj nevjerodostojnosti.

12. Neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio njegov iskaz kada na temelju njega nije prihvatio njegovu tvrdnju da je snosio troškove nabavke cigle. Prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Neosnovan je stoga žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju pravilne ocjene provedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrdio sve odlučne činjenice, a činjenična osnova na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

13. S obzirom na to da tuženik u žalbi niti ne osporava da je tužitelj snosio troškove iskolčavanja od 2.500,00 kn /331,81 EUR/, dovoza 30 m[2] šljunka od 4.160,00 kn /552,13 EUR/), materijala i izolaterskih radova nadtemelja terase u iznosu od 894,40 kn /118,71 EUR/ i troškove betoniranja šahtova podrumskih prozora u iznosu od 3.500,00 kn /464,53 EUR/, odnosno ukupno 11.054,40 kn /1.467,17 EUR/, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi poziva tuženik. Tuženik zapravo tvrdi da ti troškovi koje je snosio tužitelj dijelom (iskolčavanje i dovoz šljunka) nisu bili ugovoreni kao obveza tuženika, a dijelom ih je poduzeo tužitelj samoinicijativno (izolaterski radovi nadtemelja terase i betoniranje šahtova podrumskog prozora), smetajući tuženiku. Zbog toga će ti žalbeni navodi biti ocijenjeni prilikom ispitivanja postojanja žalbene osnove pogrešne primjene prava.

14. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, proizlazi da je tuženik u troškovniku pravilno naveo sljedeće vrijednosti utrošenog materijala i radova:

- za zemljane radove ukupno 32.916,70 kn /4.368,80 EUR/

- za izolaterske radove ukupno 38.187,45 kn /5.068,35 EUR/

- za betonske i armiranobetonske radove ukupno 257.534,03 kn /34.180,64 EUR/

- za zidarske radove ukupno 70.398,60 kn /9.343,50 EUR/

- za tesarske radove ukupno 37.770,00 kn /5.012,94 EUR/

- za instalaterske radove drenaže 4.500,00 kn /597,25 EUR/ i

- za vantroškovničke radove 20.163,00 kn /2.676,09 EUR/.

Zbog toga vrijednost utrošenog materijala i radova koje je izveo tuženik iznosi 61.247,57 EUR odnosno s PDV-om 76.559,46 EUR. Taj je iznos već umanjen za troškove nabavke materijala i vrijednost radova u iznosu od 1.467,17 EUR (točka 10.4. ovog obrazloženja) koje je snosio tužitelj iako ih se ugovorom obvezao snositi tuženik i koje je tuženik naveo u svom troškovniku kao vlastite troškove.

14.1. S obzirom na to da iz troškovnika tuženika jasno proizlazi da pripremni radovi koje se obvezao izvesti i čiju je cijenu naznačio u troškovniku (točka I.1.) podrazumijevaju kompletno iskolčenje građevine (osim osnovnog geodetskog iskolčenja), a tijekom iskaza pred sudom tuženik nije tvrdio da je te radove izveo niti snosio troškove izvedbe tih radova iako su navedeni u troškovniku, neosnovano osporava zaključak prvostupanjskog suda da mu naknada za te radove ne pripada. Iz troškovnika također proizlazi (točka II.3.) da se tuženik obvezao dovesti šljunak za podloge betonskih ploča u količini od 90,6 m[3] (a ne 60 m koliko je dovezao) pa neosnovano tvrdi da je riječ o neugovorenim radovima. Priznanje tuženika o tome da je tužitelj umjesto njega izveo izolateske radove nadtemelja terase (točka III.7. troškovnika) i betoniranje šahtova podrumskih prozora (točka IV.5. troškovnika) govori u prilog zaključku prvostupanjskog suda da je riječ o radovima za koje tuženiku ne pripada naknada vrijednosti jer ih nije izveo iako ih je zadržao u troškovniku kao vlastite troškove.

15. S obzirom na to da je tužitelj na ime ispunjenja svoje obveze naručitelja radova predujmio tuženiku 92.905,97 EUR, a vrijednost utrošenog materijala i radova koje je tuženik snosio u ispunjenju predmetnog ugovora iznosi 76.559,46 EUR, tužitelju u skladu s odredbama članka 368. stavaka 2. ZOO-a, pripada pravo da kao pravnu posljedicu raskida ugovora zahtijeva iznos od 16.346,51 EUR. U skladu s tim propisom, ako je jedna strana ispunila raskinuti ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kada je novac primila (članak 368. stavak 5. ZOO -a). Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio taj propis kada je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.467,17 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 9. veljače 2021. pa je odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude. Iz istih je razloga sud prvog stupnja nepravilno primijenio članak 368. stavak 2. ZOO -a kada je u točci II. izreke prvostupanjske presude odbio tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 14.879,34 EUR pa je u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju taj iznos za zakonskom zateznim kamatama od 9. veljače 2021. (članak 2. stavak 1. ZPP-a), dok je u odnosu na iznos od 18.202,56 EUR tužbeni zahtjev pravilno odbijen pa je u tom dijelu odbijena žalba tužitelja i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjske presude.

16. Odlučujući o troškovima cijelog postupka (članak 166. stavak 2. ZPP-a, imajući na umu da tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu štete dok je u odnosu na zahtjev za isplatu uspio u osnovi, a u visini u omjeru od 47%, ocjena je ovog suda da su, kvantitativno i kvalitativno, stranke uspjele u sporu podjednako. Zbog toga svaka stranka snosi svoje troškove postupka (članak 154. stavak 4. ZPP-a) pa je uvažena žalba tužitelja i preinačena je odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude na način da je tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen. Iz istog razloga je odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer