Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž Ob-29/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari mlt. tužiiteljice CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Silviji Pejak Kolarić, odvjetnici u Valpovu, protiv tuženika MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Saši Pufler, odvjetnici u Osijeku, radi izmjene odluke o uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P Ob- 268/2024-30 od 10. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-268/2024-30 od 10. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Mijenja se presuda Općinskog suda u Valpovu, poslovni broj: P Ob- 79/2012-15 od 26.lipnja 2012 u točki II/ izreke na način da se nalaže tuženiku MF OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinositi za uzdržavanje mlt. CF OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 300,00 eura (tristotine eura) mjesečno počev od podnošenja tužbe 14.lipnja 2024. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke na tekući račun majke i z.z. ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj].
II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva mlt. tužiteljica se odbija.
III. Nalaže se tuženiku MF, OIB: [osobni identifikacijski broj] da mlt. tužiteljici CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 175,00 eura sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude 10.prosinca 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana."
2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu u dijelu pod točkama I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev mlt. tužiteljice za izmjenu prijašnje presude o uzdržavanju odnosno povećanje doprinosa za uzdržavanje mlt. tužiteljice od strane njezinog oca, tuženika.
6. Prema odredbi članka 285. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, u daljnjem tekstu: ObZ), osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Odredbom čl. 307. st. 1 ObZ-a propisno je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, st. 2. propisno je da će pri procjenjivanju potreba uzdržavanje osobe sud uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, a dok je st. 3. propisno da će pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Nadalje, prema odredbi čl. 311. st. 1 ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a dok je st. 2 propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Odredbom čl. 313. st. 1 ObZ-a propisno je da sud u parničnom postupku utvrđuje ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje se odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje.
7. Čuvanje, njega i skrb koju za mlt. dijete ulaže majka kao roditelj s kojom dijete živi su vrijednosno izjednačeni s novčanim iznosom kojeg daje za uzdržavanje roditelj s kojim dijete ne živi, sukladno odredbi čl. 310. st. 1. i 2. ObZ-a. Radi toga, prihodi i imovina majke mlt. djeteta nisu odlučni na utvrđivanje obveze tuženika koja se odnosi na redovne životne troškove mlt. tužiteljice.
8. Mlt. tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je tuženik presudom P- 79/2012 od 26.lipnja 2012. obvezan uzdržavati ju sa 1.000,00 kuna, odnosno sada 132,77 eura, pa kako je od donošenja odluke prošlo skoro 13 godina predlaže da se tuženik obveže uzdržavati ju sa 400,00 eura mjesečno počev od podnošenja tužbe 14.lipnja 2024. pa ubuduće, kao i da joj naknadi parnični trošak od 400,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
9. Tuženik ne osporava navode tužiteljice da su se povećale njezine potrebe obzirom na protek vremena, no tvrdi da je u mogućnosti plaćati 230,00 eura mjesečno jer je u međuvremenu dobio dvoje djece, a i kreditno je zadužen.
10. Nesporno je među strankama da je tuženik obvezan uzdržavati mlt. tužiteljicu još 2012. sa iznosom od sada 132,77 eura, ali je sporno je li tuženik u mogućnosti plaćati povećani iznos uzdržavanja.
11. Iz iskaza z.z. mlt. tužiteljice utvrđeno je da ona sada pohađa VIII. razred osnovne škole, da se bavi gimnastikom i odbojkom uz mjesečnu naknadu od ukupno 30,00 eura, da su troškovi sportske opreme 100,00 eura godišnje, te da instrukcije za mlt. dijete plaća od 250,00 do 300,00 eura mjesečno. Tvrdila je da je mlt. CF suvlasnica s njom u kući u kojoj stanuje, da joj je darovala polovinu jer je privatnik i ima poreznog duga, darovala joj je ruševnu kuću i zemljište u [adresa] od vrijednosti 15.000,00 eura, darovala joj je automobil Alfa prije 3-4 godine, a sve to iz razloga da joj Porezna uprava ne bi oduzela nekretnine i pokretnine.
12. Tuženik je naveo da ima plaću od 1.500,00-1.600,00 eura, supruga mu je zaposlena uz plaću od 980,00 eura, te mu je s njom rođeno još dvoje djece. U vlasništvu je stekao kuću u kojoj živi sa obitelji kao i automobil.
13. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga utvrđeno je da je mlt. tužiteljica vlasnica i suvlasnica kuća u [adresa] s tim da je nekretnina u njezinom suvlasništvu opterećena zalogom u korist RH-Ministarstvo financija, Porezna uprava.
14. Iz podataka o visini dohotka za tuženika za 2024. utvrđeno je da je tuženik imao prosječni mjesečni dohodak te godine 1.800,00 eura.
15. Iz socijalne anamneze nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad kao i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Osijek utvrđeno je da tuženik u braku sa VF ima dvoje djece te svi zajedno stanuju u kući koja je njegovo vlasništvo. Ima kredit od mjesečno 232,00 eura, a supruga je zaposlena uz plaću od 900,00 eura.
16. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno je da su potrebe mlt. djeteta u mjesečnim iznosima od po 300,00 eura vodeći pri tome računa o minimalnim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje mlt. djece koji su propisani odlukom nadležnog ministarstva, te koji su za 2024. određeni u iznosu od 252,56 eura, a za 2025. sa 290,00 eura i objavljeni u Narodnim novinama broj 49/24 i Narodnim novinama 75/25. Te minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta dužan je platiti roditelj koji ne stanuje sa djetetom, a pri tome se procjenjuju mogućnosti obveznika uzdržavanja te se može dosuditi i veći iznos od minimalno propisanih. Uzimajući u obzir da tuženik ima mjesečnu plaću od 1.800,00 eura, da mu je supruga zaposlena te da s njom ima obvezu uzdržavati još dvoje mlt. djece, prvostupanjski sud smatra da je isti u mogućnosti plaćati povećani iznos uzdržavanja od 300,00 eura, a da pri tome ne ugrozi svoju materijalnu egzistenciju niti egzistenciju druge djece. Uzimajući u obzir činjenicu da mlt. dijete ima u vlasništvu 4 osobna automobila od kojih je jedan odjavljen, te više nekretnina u vlasništvu prvostupanjski sud je mišljenja da mlt. dijete od navedenih nekretnina nema materijalne koristi. Naime, registracije automobila podrazumijevaju troškove, isto kao i održavanje nekretnina u njezinom vlasništvu pa stoga sud smatra da se zakonski minimum iz članka 314. ObZ-a za uzdržavanje mlt. tužiteljice nije mogao umanjiti s obzirom na navedene činjenice. Upravo suprotno sud smatra da su potrebe mlt. tužiteljice 300,00 eura mjesečno uzimajući u obzir da ista pohađa VIII. razred osnovne škole, da se bavi sportom i da ima povećane troškove zbog proteka vremena u vidu odjeće, obuće, prehrane i slično.
17. Polazeći od navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ukupne materijalne potrebe mlt. tužiteljice prema životnom standardu tuženika koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, a majčin udio u obvezi uzdržavanja ispunjava se kroz svakodnevnu skrb o djetetu i smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Radi toga je pravilno odlučeno sukladno odredbama članka 306.-317. i 432. ObZ-a.
18. Pored glavnice prvostupanjski sud je dosudio i zatezne kamate koje na svaki mjesečni iznos teku od dospijeća pa do isplate.
19. Odluka o trošku temelji se na članku 366. ObZ-a te je prvostupanjski sud pravilno mlt. tužiteljici dosudio, sukladno uspjehu u postupku, parnični trošak u iznosu od 175,00 eura sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
20. Žalbeni navodi i razlozi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Što se tiče odluke o parničnom trošku prvostupanjski sud je istu pravilno donio temeljem odredbe članka 366. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23), za zastupanje mlt. tužitelja od strane odvjetnika uzimajući u obzir radnje poduzete u postupku i to da pravo na naknadu parničnog troška dospijeva u trenutku zaključenja glavne rasprave. U konkretnom slučaju predmet spora u ovom postupku je izmjena prijašnje presude o uzdržavanju, a ne utvrđivanje obveze uzdržavanja odnosno njen prestanak.
21. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. i III. izreke jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Split, 25. veljače 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marko Pribisalić