REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3346/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE iz Zagreba, Mihanovića ulica 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici GŽ, na temelju generalne punomoći broj Su-50/2012, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku PŽ na temelju generalne punomoći broj Su-357/2015, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja GŽ i punomoćnika tuženika PŽ, dana 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, da tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE iz Zagreba, Mihanovićeva ulica 3, isplati na ime naknade štete svotu od 2.994,86 EUR (22.564,76 kn) uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od podnošenja tužbe do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. lipnja 2022. protiv tuženika podnio tužbu ovom sudu u kojoj je naveo je osiguranik tuženika VŽ smrtno stradao u prometnoj nezgodi 12. kolovoza 1981. koju je skrivio osiguranik tuženika LŽ upravljajući osobnim automobilom osiguranim kod tuženika. Nadalje je naveo da je na osnovu navedene nesreće članovima obitelji pokojnog osiguranika rješenjem tužitelja broj MO-307494 od 12. listopada 1981. priznato pravo na obiteljsku mirovinu zbog ozljede izvan rada sa smrtnom posljedicom osiguranika VŽ. Tužitelj je isto tako naveo da je tuženik svoju obvezu uredno izvršavao zaključno do 31. siječnja 2009., te da su za nastavna razdoblja vođeni sudski postupci koji su okončani presudama u korist tužitelja. Tužitelj je još naveo da su postupci za prethodna razdoblja naknade štete po istom štetnom događaju i između istih stranaka pravomoćno okončani presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-402/2019 od 27. siječnja 2020. i P-5667/2020 od 26. studenoga 2021. Tužitelj je, također, naveo da je za razdoblje od 1. listopada 2020. do 31. svibnja 2022. s osnove obiteljske mirovine ukupno isplaćeno 22.564,76 kn (50%), a koji iznos predstavlja štetu za tužitelja. Tužitelj je, konačno, naveo da je 26. svibnja 2022. tuženiku uputio zahtjev za naknadu štete zbog isplaćenih mirovina, koji zahtjev je tuženik otklonio. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.994,86 EUR (22.564,76 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe, odnosno od 10. lipnja 2022. do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao štetni događaj i pasivnu legitimaciju, ali je osporio pravnu osnovu tužbe, visinu tužbenog zahtjeva i zatezne kamate. Nadalje je naveo da tužitelj zasniva tužbu na okolnosti da je nasljednicima svoga osiguranika, VŽ, priznao pravo na obiteljsku mirovinu i da im istu isplaćuje. Međutim, tuženik je istaknuo da je VŽ rođen **.**.1943., te da je 2008. stekao pravo na starosnu mirovinu. Kako bi tužitelj od toga dana trebao imati rezervirana sredstva za isplatu mirovine svome osiguraniku, to tuženik smatra da tužitelj više ne trpi štetu na koju se poziva u ovome postupku, već da bi eventualna šteta koju bi tužitelj mogao trpjeti postojala, ako bi isplaćivana obiteljska mirovinu bila viša od presumirane starosne mirovine osiguranika tužitelja. Tuženik je, isto tako naveo da bi tužitelj imao pravo na naknadu stvarne štete po osnovi isplaćene obiteljske mirovine samo ako je iznos obiteljske mirovine veći do iznosa starosne mirovine koju bi isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja i to za iznos razlike između invalidske i starosne mirovine. Tuženik je još naveo da se u odnosu na obveze osiguranja prema tužitelju primjenjuje odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koja propisuje da tužitelj ima pravo na razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Slijedom navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu tuženiku troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u presliku rješenja Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Zagrebu, broj MO-307494 od 12. listopada 1981. (str. 3-5 spisa), presliku presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3228/2015 od 18. srpnja 2016. (str. 6-9 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 6441/2016-2 od 27. ožujka 2018. (str. 10-13 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3527/10 od 19. studenoga 2012. (str. 14-17 spisa), presliku tužiteljevog obračuna isplata od 25. svibnja 2022. (str. 18 spisa), presliku zahtjeva za naknadu štete od 26. svibnja 2022. (str. 19 spisa), presliku presude ovoga suda, poslovni broj P-5667/20-7 od 26. studenoga 2021. s potvrdom pravomoćnosti (str. 20- 26 spisa), presliku povratnice (str. 27 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 98-101 spisa), te je izvršen uvid i u drugu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) ovaj sud tužbeni zahtjev tužitelja nalazi neosnovanim.

5. Ovdje valja reći da je sud proveo sve dokaze predložene od parničnih stranaka s obzirom na to da su iste na ročištu održanom 19. siječnja 2026. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih a neprovedenih dokaza i preložile su zaključenje glavne rasprave na temelju stanja spisa.

6. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u visini 50% iznosa obiteljske mirovine koja je isplaćena ŽŽ, udovici umrlog osiguranika tužitelja VŽ, u razdoblju od 1. listopada 2020. do 31. svibnja 2022.

7. Među strankama nisu sporni nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija, dakle, nije sporno da je osiguranik tužitelja VŽ umro zbog prometne nesreći u kojoj je sudjelovao osiguranik tuženika. Također nije sporno, a proizlazi i rješenja Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Zagrebu, broj MO-307494 od 12. listopada 1981. (str. 3-5 spisa) da je tužitelj ŽŽ, udovici umrlog osiguranika VŽ i djeci DŽ rođenom **.**.1968., HŽ, rođenoj **.**.1971. i KŽ, rođenom **.**.1977., tim rješenjem priznao pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 12. kolovoza 1981. u svoti od 6.877,65 dinara mjesečno. Nadalje, iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je osiguranik tužitelja VŽ umro zbog nesreće na poslu, te da je mirovinski staž osiguranika tužitelja koji se računao za stjecanje i određivanje mirovine iznosio do dana 12. kolovoza 1981. ukupno 16 godina, 9 mjeseci i 26 dana.

8. Uvidom u presliku tužiteljevog obračuna isplata od 25. svibnja 2022. (str. 18 spisa), utvrđeno je da je tužitelj korisnici ŽŽ u razdoblju od 1. listopada 2020. do 31. svibnja 2022. izvršio isplatu obiteljske mirovine u ukupnom iznosu od 45.129,51 kn, što u omjeru od 50%, iznosi 22.564,76 kn, te što sukladno Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/2022. i 88/2022.) i fiksnom tečaju konverzije (1 EUR =7,53450 kn) iznosi 2.994,86 EUR.

9. Uvidom u presliku zahtjeva za naknadu štete od 26. svibnja 2022. (str. 19 spisa) s povratnicom (str. 27 spisa) utvrđeno da se tužitelj istim obratio tuženiku radi naknade štete u iznosu od 22.564,76 kn (50%) nastale uslijed isplate obiteljske mirovine udovici umrlog osiguranika VŽ, a u svezi prometne nesreće od 12. kolovoza 1981. koju je skrivio LŽ upravljajući motornim vozilom osiguranim kod ovdje tuženika.

10. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na isplatu iznosa obiteljske mirovine u omjeru od 50%, koju je isplatio udovici svog pokojnog osiguranika za utuženo razdoblje. S tim u vezi je među strankama sporno pravno pitanje primjenjuju li se konkretnom slučaju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019. i 84/2021.; dalje: ZOMO) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014.; dalje: ZOOP).

11. U odredbama čl. 161., čl. 162. i čl. 164. ZOMO-a, propisano je da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, kao i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Pri tome naknada stvarne štete koju tužitelj ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, pa tako obuhvaća i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine, bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

12. U odredbi čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a propisana je obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

13. S obzirom na navedeno valja reći da između tužitelja i tuženika kao osiguratelja postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, a imajući u vidu da tužitelju svakom mjesečnom isplatom obiteljske mirovine sukcesivno nastaje šteta. Nadalje, valja reći da su obveze tuženika kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a, pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata invalidskih mirovina a ne, kako to pogrešno smatra tužitelj, odredbe ZOMO-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Revx-388/2018 od 25. kolovoza 2020. i Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022.). Naime, tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik te je obveza tuženika regulirana ZOOP-om temeljem kojeg zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi tog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane u ZOOP-u. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe, odnosno štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen upravo ZOOP-om (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-1067/2012 od 5. prosinca 2017. i Rev-66/2022 od 1. veljače 2022.). Pri tome valja dodati da ZOMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a.

14. Slijedom iznesenog, a u skladu s odredbom čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a stvarna šteta koju je tuženik kao društvo za osiguranje u konkretnom slučaju obvezno nadoknaditi tužitelju predstavljala razliku između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja za udovicu umrlog osiguranika tužitelja VŽ i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

15. Radi utvrđivanja visine razlike, odnosno stvarne štete između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je osiguranik tužitelja smrtno stradao od posljedica prometne nezgode nastale 12. kolovoza 1981. koju je skrivio osiguranik tuženika, te da tužitelj rješenjem broj MO-307494 od 12. listopada 1981. članovima obitelji poginulog osiguranika priznao pravo na obiteljsku mirovinu. Zbog navedenog, tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete u visini 50% iznosa obiteljske mirovine isplaćene u razdoblju od 1. listopada 2020. do 31. svibnja 2022. S obzirom na to da prema odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a, tužitelj ima pravo potraživati naknadu od tuženika samo ako postoji razlika između obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje i one koja bi bila određena pokojnom osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu, tuženik smatra da tužitelj ne trpi štetu jer bi pretpostavljena invalidska mirovina pokojnog osiguranika tužitelja zbog ozljede na radu u utuženom razdoblju zasigurno bila viša od isplaćene obiteljske mirovine. Kako bi se utvrdila visina invalidske mirovina pokojnog osiguranika tužitelja pod pretpostavkom da je ista prouzročena ozljedom na radu, vještak je sačinio takav izračun, pri čemu će je, u skladu s Zakonom o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine" broj 55/1972.; dalje ZOMIO), koristio sljedeće elemente:

- da bi 12. kolovoza 1981. pokojni osiguranik tužitelja pretpostavljeno ostvario pravo na invalidsku mirovinu uzrokovanu ozljedom na radu, a imao bi 40 godina mirovinskog staža, u skladu s odredbom čl. 71. ZOMIO-a prema kojoj se invalidska mirovina za slučaj invalidnosti prouzročene povredom na radu ili profesionalnom bolešću, određuje od mirovinske osnovice u istoj visini u kojoj se određuje starosna mirovina za mirovinski staž od 40 godina (za muškarce) odnosno 35 godina (za žene),

- najpovoljniji mjesečni prosjek plaća za utvrđivanje mirovinske osnovice osiguranika tužitelja, koji je preuzet iz Rješenja Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Zagrebu, broj MO- 307494, od 12. listopada 1981., koji iznosi 8.091,33 dinara.

U razdoblju do 31. prosinca 1998. starosne mirovine osiguranika određivale se u određenom postotku (od 35% do 85%) od mirovinske osnovice ovisno o duljini mirovinskog staža i spolu. Mirovinska osnovica se utvrđivala od mjesečnog prosjeka plaća (osnovica osiguranja) koje je osiguranik ostvario u bilo kojih uzastopnih deset godina osiguranja koje su za osiguranika bile najpovoljnije, na način da su se prosječne mjesečne plaće preračunavale na razinu plaća u godini koja prethodi godini ostvarivanja prava i njihov zbroj podijeli s brojem godina osiguranja uračunatih u obračunsko razdoblje. Osnovice osiguranja iz prijašnjih godina valorizirale su se prema kretanju prosječnih plaća svih zaposlenih na godinu koja prethodi godini u kojoj se ostvaruje mirovina. Koeficijenti valorizacije plaća iz prošlih godina utvrđivali su se svake godine jedinstveno za sve plaće na temelju statističkih podataka o prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj u pojedinim godinama. Mirovine su se usklađivale prema porastu plaća, osim u razdoblju važenja uredbi o ograničenju mase sredstava za isplatu mirovina (od rujna 1993. do veljače 1995.), a u razdoblju od siječnja 1997. do 30. lipnja 1998. s troškovima života. S obzirom da bi prema ranije navedenim odredbama, pokojni osiguranik tužitelja u slučaju invalidnine uzrokovane ozljedom na radu imao 40 godina staža, pretpostavljena invalidska mirovina osiguranika tužitelja bila bi određena u visini od 85,00 % od mirovinske osnovice te bi iznosila 6.877,65 dinara (8.091,33 dinara x 0,85). Zbog nedostatka podataka o stopama periodičkih uvećanja mirovine prije 1. siječnja 1990., vještak nije bio u mogućnosti uskladiti pretpostavljeni iznos invalidske mirovine osiguranika tužitelja za kasnija razdoblja. Međutim iz izračuna svote mirovine je razvidno da je iznos pretpostavljene invalidske mirovine veći od iznosa obiteljske mirovine određene prije usklađenja s Odlukama o povećanju mirovina u rješenju tužitelja od 12. listopada 1981. (6.189,85 dinara), za 10,00%. Uzimajući u obzir navedeno, u Tabeli 1 u nastavku nalaza, vještak je dao izračun razlika između pretpostavljenih invalidskih mirovina pokojnog osiguranika tužitelja i isplaćenih obiteljskih mirovina za utuženo razdoblje od 1. listopada 2020. do 31. svibnja 2022. (na temelju podataka iz dopisa tužitelja od 25. svibnja 2022.; str. 18. spisa) pri čemu je visina pretpostavljene visine invalidske mirovine pokojnog osiguranika tužitelja za utuženo razdoblje utvrđena na način da je obiteljska mirovina isplaćena u utuženom razdoblju uvećana za utvrđeni postotak razlike između iznosa pretpostavljene mirovine i mirovine iz Rješenja tužitelja od 12. listopada 1981. (10,00 %). Stoga je vještak, pod pretpostavkom da je invalidska mirovina pokojnog osiguranika tužitelja prouzročena ozljedom na radu, mišljenja da bi iznos pretpostavljene invalidske mirovine pokojnog osiguranika tužitelja bio bi veći od iznosa obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje, a razlike između pretpostavljene invalidske i isplaćene obiteljske mirovine od 1. listopada 2020. do 31. svibnja 2022. iznose ukupno 299,48 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa).

16. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića jer je isti stručan, jasna i obrazložen, a imajući u vidu da stranke nisu imale primjedbe na isti, niti su u tom pravcu predložile izvođenje daljnjih dokaza.

17. Dakle, iz provedenih dokaza, i to prije svega iz nalaza i mišljenja vještaka, je utvrđeno da je visina obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje manja od pretpostavljene invalidske mirovine pokojnog osiguranika tužitelja koja bi bila određena u slučaju povrede na radu, odnosno da tužitelju nije nastala stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a, te je stoga valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

18. Nadalje, valja reći da tuženik osnovano tvrdi da bi po redovnom tijeku stvari, da osiguranik tužitelja nije ozlijeđen u prometnoj nesreći, radio i ostvario pravo na starosnu mirovinu. Stoga bi osiguranik tužitelja za vrijeme trajanja radnog odnosa u korist tužitelja uplaćivao doprinose za obvezno mirovinsko osiguranje, čime bi sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZOMO-a tužitelj ostvarivao prihod, a što je u konkretnom slučaju izostalo zbog smrti osiguranika tužitelja u predmetnom štetnom događaju. Stoga bi stvarna šteta koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine predstavljala razliku između obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari osiguranik tužitelja ostvario, a što ovisi o duljini staža prije nezgode i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovnu uplata doprinosa izostala. Međutim, tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao navedenu stvarnu štetu, a imajući u vidu da je na ročištu održanom 19. siječnja 2026. naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je odustao od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i predložio je zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je tako priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR. Stoga je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 25. veljače 2026. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.).

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II izreke.

Zagreb, 25. veljače 2026.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku