Poslovni broj: Us I-1755/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice IDH, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 53969486500, radi priznavanja prava na osobnu invalidninu, bez održavanja rasprave, dana 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak Klasa: UP/II-551-08/24-01/866, Urbroj: 524-11-02/2-25-3 od 22. svibnja 2025.

II.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Brač- Supetar, Klasa: UP/I-551-08/23-01/193, Urbroj: 139-005-03/1-24-9 od 30. kolovoza 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-551-08/24-01/866, Urbroj:

524-11-02/2-25-3 od 22. svibnja 2025. (dalje: osporavano drgostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Brač-Supetar, Klasa: UP/I-551-08/23-01/193, Urbroj: 139-005-03/1-24- 9 od 30. kolovoza 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je obustavljen postupak u predmetu priznavanja prava RDH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., na osobnu invalidninu, zbog smrti.

2.Pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu tužiteljica pobija zakonitost navedenog rješenje tuženika, kao i prvostupanjskog rješenja, smatra da su ista nezakonita zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ista naime ukazuje na članak 7. stavak 3. Zakona o socijalnoj skrbi te odredbe članka 132. istog Zakona te u bitnome ističe da je u konkretnom slučaju određeno vještačenje a time i otvoren ispitni postupak, pa da je nadležno tijelo bilo dužno donijeti rješenje i dostaviti ga stranci u roku od 30 dana. Ukazuje i na odredbe članka 136. stavak 1. i članak 140. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi te ističe da su te odredbe bitne jer da, iako ukazuju da su prava iz sustava socijalne skrbi strogo osobna, ona mogu biti prenosiva u vidu dospjelih, a neisplaćenih novčanih naknada koje nasljeđuju nasljednici, pod uvjetom da ih ima. Osim toga da ukazuju da se novčana prava iz sustava socijalne skrbi priznaju od dana podnošenja urednog zahtjeva te da postoje do trenutka smrti. Nadalje se u tužbi navodi da je predmetni upravni postupak pokrenut 21. studenog 2023. podnošenjem urednog zahtjeva te da je meritorno rješenje u skladu s člankom 132. stavkom 3. Zakona o socijalnoj skrbi trebalo biti doneseno najkasnije 21. prosinca 2023. ili u najgorem slučaju koji dan kasnije. No, prvostupanjsko tijelo do tog datuma da nije donijelo meritorno rješenje a niti procesni zaključak kojim se određuje vještačenje jer da je isto donijelo tek 3. siječnja 2024. Podnositeljica zahtjeva da je umrla **.**.2025. (5 mjeseci i 19 dana od podnošenja zahtjeva) od posljedica karcinoma zbog kojeg je i tražila priznavanje prava na osobnu invalidninu. Opisanim postupanjem upravnih tijela da je ostvarena i povreda članka 19. Ustava Republike Hrvatske. Prvostupanjsko tijelo da je odugovlačilo postupak i time posredno vršilo diskriminaciju osobe s invaliditetom i njene obitelji stavljajući je u nepovoljniji položaj, kako zbog nemogućnosti ostvarivanja prava na materijalnu novčanu pomoć, tako i na nemogućnost korištenja prava na povlašteni prijevoz osobe s invaliditetom, a što uključuje i pravo prednosti ulaska na trajekte, a to obzirom da je podnositeljica prava imala prebivalište na otoku. Nadalje se ističe da je posebno intrigantno ukazivanje drugostupanjskog tijela da je pokojna podnositeljica zahtjeva na raspolaganju imala mogućnost podnijeti žalbu zbog tzv. šutnje administracije. Ta teza da je pravno potpuno promašena i da služi samo tome da se stvori privid da je tada umiruća podnositeljica zahtjeva svojim nečinjenjem tobože suodgovorna za nezakonito postupanje javnopravnog tijela. Naglašava se da je podnositeljica zahtjeva pravni laik te se pri tome ukazuje na članak 7. Zakona o općem upravnom postupku. Slijedom navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi te da se prvostupanjskom tijelu naloži da u roku od 30 dana rješenjem odluči o zahtjevu pokojne RDH, za priznavanje prava na osobnu invalidninu za razdoblje od 21. studenog 2023. do 31. prosinca 2023. odnosno da se odluči o postojanju prava na inkluzivni dodatak za razdoblje od 01. siječnja 2024. do 10. svibnja 2024. te da se u slučaju priznavanja prava odluči o zahtjevu tužiteljice za isplatu neisplaćenih novčanih naknada po osnovi priznatih prava na osobnu invalidninu i inkluzivni dodatak.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja iz razloga navedenih u istome te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.Tužiteljica a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

6.Sud je riješio spor bez održavanja rasprave (članak 98. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; dalje: ZUS), budući da tužiteljica osporava primjenu prava, pravno relevantne činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave. Uz navedeno, sud smatra da su ispunjene pretpostavke i za odlučivanje bez rasprave u smislu članka 98. točka 6. ZUS-a, jer se na temelju stanja spisa može utvrditi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik u odgovoru na tužbu ne traži održavanje rasprave niti predlaže izvođenje dokaza koji bi bio usmjeren na utvrđenje neke konkretne činjenice.

7.Iz podataka spisa je razvidno, te među strankama nije sporno, da je povodom zahtjeva RDH od 21. studenog 2023. pokrenut postupak radi priznavanja prava na osobnu invalidninu; da je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 03. siječnja 2024. odredilo provođenje vještačenja RDH u svrhu davanja nalaza i mišljenja o vrsti i težini invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti; da je vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Split, donijelo nalaz i mišljenje, evidencijski broj vještačenja: 1048452 od 23. travnja 2024. iz kojeg proizlazi da je RDH osoba s invaliditetom, da se kod iste utvrđuje stupanj oštećenja četvrtog stupanja te da se ne očekuje promjena zdravstvenog stanja kroz tri godine; da je tijekom upravnog postupka podnositeljica zahtjeva RDH umrla i to dana 10. svibnja 2024.; da je potom prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje o obustavi postupka uz obrazloženje da je u tijeku postupka nastupila smrt iste a poziom na odredbu članka 39. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21 – dalje: ZUP); da je protiv tog rješenja žalbu podnijela tužiteljica, kao kćerka i zakonska nasljednica sada pokojne RDH te da je ta žalba odbijena ovdje osporavanim drugostupanjskim rješenjem tuženika.

8.Među strankama je sporna primjena prava odnosno sporno je je li odlučivanje o pravu na osobnu invalidninu stvar koja je strogo osobne naravi te s tim u vezi ima li to za posljedicu obustavu postupka u slučaju smrti stranke u smislu odredbe članka 39. ZUP-a.

9.Prema članku 39. stavku 1. ZUP-a ako u tijeku postupka stranka umre ili pravna osoba prestane postojati, postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka.

10.Odredbom članka 40. stavak 1. Zakona o inkluzivnom dodatku ("Narodne novine" broj 156/23), koji je stupio na snagu 01. siječnja 2024., propisano je da će se postupci priznavanja prava na osobnu invalidninu započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine, br. 18/22., 46/22. , 119/22. i 71/23.).

11.Odredbom članka 50. Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 18/22, 46/22., 119/22. i 71/23.) propisano je da se pravo na osobnu invalidninu priznaje djetetu i osobi kod koje je utvrđen četvrti stupanj težine invaliditeta oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, a u svrhu zadovoljavanja životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

12.Prema članku 7. Zakona o socijalnoj skrbi prava u sustavu socijalne skrbi su osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati (st. 2.). Dospjele novčane naknade koje nisu isplaćene do smrti korisnika nasljeđuju nasljednici korisnika, prema zakonu kojim se uređuje nasljeđivanje, a ako nema nasljednika, vraćaju se u državni proračun, osim naknade za troškove stanovanja (st. 3.).

13.Prema članku 136. stavku 1. Zakona o socijalnoj skrbi prava koja se, na temelju ovoga Zakona, priznaju u novčanom iznosu priznaju se s danom podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Preda stavku 4. istog članka prava koja se priznaju u novčanom iznosu isplaćuju se mjesečno, osim jednokratne naknade i naknade za pogrebne troškove.

14.Sukladno članku 140. stavku 1. Zakona o socijalnoj skrbi u slučaju smrti korisnika prava, pravo prestaje s danom smrti.

15.Člankom 132. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da je postupak za priznavanje prava propisanih ovim Zakonom žuran (st. 1.). Ako je potrebno provoditi ispitni postupak, Zavod je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranki u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano (st. 3.).

16.Sukladno citiranim odredbama prvostupanjsko rješenje je trebalo biti doneseno i dostavljeno podnositeljici zahtjeva do 21. prosinca 2023., kada je podnositeljica zahtjeva RDH još bila živa, te bi u slučaju usvajanja zahtjeva imala pravo na osobnu invalidninu od dana podnošenja zahtjeva 21. studenog 2023. do dana smrti iste **.**.2024.

17.Prema zaključku o pravnom shvaćanju sa sjednice Mirovinsko-invalidsko- zdravstvenog odjela Upravnog suda Republike Hrvatske održane 31. ožujka 2011., ako u tijeku postupka stranka umre, postupak se može nastaviti, iako se radi o osobnom pravu kad zahtjev sadrži – po prirodi stvari – i neostvareno imovinsko potraživanje (mirovina, osobna invalidnina, doplatak za njegu i pomoć, pravo iz zdravstvenog osiguranja i sl.).

18.Slijedom navedenog prema mišljenju ovoga suda upravni postupak je trebalo nastaviti i meritorno odlučiti o zahtjevu, iako se radi o osobnom pravu, jer zahtjev sadrži i neostvareno imovinsko potraživanje na osobnu invalidninu, koje se može naslijediti.

19.Uzevši u obzir sva prednja utvrđenja, a imajući u vidu i citirane zakonske odredbe, sud je na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a poništio osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

20.U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno novim rješenjem odlučiti o zahtjevu tužiteljice, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

U Splitu, 25. veljače 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

DNA:

-tužiteljici,

-tuženiku, uz spis upravnog tijela,

-u spis.