Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-649/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Barbare Bosner, predsjednice vijeća, Dubravke Butković Brljačić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Duška Abramovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužitelja podnesenim protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6168/2021-46 od 28. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6168/2021-46 od 28. veljače 2022.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuje točka II. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6168/2021- 46 od 28. veljače 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I. Tuženik RH dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja BH u iznosu od 14.062,67 kn zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika i to [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor u mjestu, ukupne površine 606 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjižene pri Općinskom sudu u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Valpovo, te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene. II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.“.

1.1. Rješenjem sadržanim u istom pisanom otpravku odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kn/165,90 eura[1] u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv citirane presude i točke II. izreke rješenja žalbu i dopunu žalbe podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje - ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda i odluka o parničnom trošku preinače na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno ukine, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. U žalbi u bitnome navodi da je sud pogrešno prihvatio osnovanim navod tuženika da je u trenutku potpisivanja ugovora o zajmu isti bio u teškom materijalnom stanju i stanju nužde, a da je zajmodavac takvo njegovo stanje iskoristio, jer navedeno ne proizlazi iz dokaza priloženih spisu. Ističe i da je sud u cijelosti prihvatio istinitima iskaze tuženika i njegove supruge, sudužnika AH, te isključivo na tim dokazima utemeljio pobijanu presudu, unatoč činjenici što je očigledno da su i tuženik i imenovana svjedokinja zainteresirani za ishod spora. Zaključno, navodi da sud zanemaruje da su stranke sklopile ugovor o zajmu koji je solemniziran u obliku javnobilježničkog akta, te da ni na koji način nije obrazloženo postojanje očitog nerazmjera između vrijednosti predmeta ugovorom preuzetih obveza.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalba i dopuna žalbe nisu osnovani.

5. Predmet postupka je hipotekarna tužba tužitelja radi namirenja otkupljenog potraživanja tužitelja u iznosu od 14.062,67 kn/1.866,44 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama iz Ugovora o zajmu od 20. rujna 2010., kojom tužitelj zahtijeva sudsku prodaju založene nekretnine tuženika upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Valpovu, Zemljišnoknjižnog odjela Valpovo, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor u mjestu ukupne površine 606 m2, u smislu odredbe članka 336. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje: ZV).

6. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP - a, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene. Također, nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući da presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude odnosno rješenja, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. I u ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je 20. rujna 2010. sklopljen Ugovor o zajmu između BHĆ iz [adresa] kao zajmodavca i ovdje tuženika kao zajmoprimca i založnog dužnika te AH, tuženikove supruge kao sudužnika, da je predmet toga ugovora zajam u iznosu od 4.653,57 eura s time da kunska protuvrijednost istoga iznosi 33.900,00 kn po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan zaključivanja toga ugovora, te da tuženik radi osiguranja vraćanja toga zajma zalaže u cijelosti svoju nekretninu,

- da je tužitelj temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 21. lipnja 2016. otkupio potraživanje iz predmetnog Ugovora o zajmu,

- da je javni bilježnik Lada Draškić 20. rujna 2010. pod poslovnim brojem OV-9897/10 potvrdila da je navedenu privatnu ispravu ispitala i utvrdila da po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, te da su tuženik i njegova supruga AH izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj volji, s time da su isti izričito upozoreni na vrijednost zajma i vrijednost predmeta osiguranja,

- da prvostupanjski sud prihvaća istinitim iskaz tuženika sa kojim je u suglasju i iskaz svjedokinje AH, supruge tuženika, da se tuženik odlučio zatražiti predmetni zajam iz razloga što je već imao kredit za kuću radi čega nije bio kreditno sposoban, a da mu je bilo neophodno kupiti automobil za prijevoz djece, da mu je bio odobren iznos od 17.000,00 kn/2.256,29 eura nakon izvršene procijene kuće koju je dao u zalog, da im je jedan gospodin pojasnio da BHĆ dolazi iz SAD- a kako bi pomogao ljudima koji su u situaciji kao što je tuženik, da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o zajmu tuženik bio u radnom odnosu i primao plaću u iznosu od 3.000,00 kn/398,17 eura, s time da je kredit za kuću otplaćivao u iznosu od 1.200,00 kn/159,27 eura mjesečno, te nije imao druge imovine osim kuće koja je dana u zalog u korist tužitelja, da je predmetni ugovor o zajmu potpisao iako je vidio da u istome piše iznos od 4.653,57 eura, jer da mu je objašnjeno da taj iznos mora pisati zbog kamata i troškova.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud prihvaća osnovanim navod tuženika da je u trenutku potpisivanja ugovora o zajmu isti bio u teškom materijalnom stanju i stanju nužde, a da je zajmodavac takvo njegovo stanje iskoristio, zbog čega utvrđuje ništetnim navedeni ugovor o zajmu temeljem odredbe članka 329. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) koja definira zelenaški ugovor te kojom je propisano da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Naime, utvrđuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja tog ugovora bio u teškoj materijalnoj situaciji zbog toga što je kraj niskih mjesečnih primanja već bio opterećen jednim kreditom radi čega nije bio kreditno sposoban za podizanje drugog kredita u banci, pa je bio primoran sklopiti tako nepovoljan i vrlo rizičan zajam.

10. Pored toga, prvostupanjski sud utvrđuje da je navedeni ugovor o zajmu ništetan i temeljem odredbe članka 322. ZOO-a jer da se očigledno radi o nemoralnom poslu odnosno pozajmici bez namjere regularnog financijskog poslovanja gdje su kao žrtve birane osobe s financijskim poteškoćama, s ciljem stjecanja njihovih nekretnina, znajući pri tome da su njihove financijske mogućnosti skromne.

11. Ove odlučne činjenice žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju, pa ih prihvaća i ovaj sud.

12. Pravilno je prvostupanjski sud, cijeneći isprave priložene spisu te prihvaćajući logičnim i uvjerljivim iskaze tuženika i svjedokinje AH, supruge tuženika, te imajući u vidu da je javni bilježnik Lada Draškić potvrđujući predmetnu privatnu ispravu ugovaratelje izričito upozorila na vrijednost zajma i vrijednost predmeta osiguranja (kuće tuženika), nedvojbeno zaključio da je zajmodavac koji se bavio davanjem pozajmica osobama kao što je tuženik, znao za očiti nerazmjer ugovorom preuzetih obveza, postupao s namjerom iskoristiti okolnosti u kojima su se nalazili tuženik i njegova supruga (žive na selu, imaju četvero maloljetne djece, tuženik je kraj niskih mjesečnih primanja već bio opterećen jednim kreditom, radi čega više nije bio kreditno sposoban za podizanje drugog kredita u banci, stoga bio primoran sklopiti tako nepovoljan i vrlo rizičan ugovor o zajmu, a sve kako bi mogao kupiti prijeko potreban automobil za prijevoz djece) u svoju korist sklopio predmetni ugovor o zajmu. K tome, realno davši tuženiku iznos od 17.000,00 kn/2.256,29 eura, iako je u ugovoru naveden gotovo dvostruko veći iznos.

13. U konkretnom je slučaju očiti nerazmjer u vrijeme sklapanja ugovora između vrijednosti predmeta ugovorom preuzetih obveza neprijeporno vidljiv već iz upozorenja javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba od 20. rujna 2010., a razvidno je i da je tuženik pristao na očiti nerazmjer zbog prethodno opisanih nepovoljnih okolnosti koje su postojale na njegovoj strani, što je zajmodavac, prednik tužitelja, iskoristio u svoju korist i na očitu štetu tuženika, kao svog suugovaratelja.

14. Sve ovako utvrđene činjenice ukazuju na nemoralnost predmetnog ugovora o zajmu, koji je stoga ništetan temeljem odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a. Predmetni je ugovor o zajmu suprotan moralu društva, kako s obzirom na okolnosti njegovog sklapanja, tako i nerazmjernu vrijednost iznosa zajma i založene nekretnine tuženika, koja mu predstavlja jedinu nekretninu u njegovom vlasništvu i što sve ukazuje na kršenje svih moralnih načela društva te svjesni izbor prednika tužitelja postupati suprotno tom moralu. Da se radi o nemoralnom ugovoru razvidno je kako s obzirom na prethodno utvrđene i opisane okolnosti sklapanja predmetnog ugovora o zajmu, tako i iz vrijednosti nekretnine koja je očigledno višestruko veća od vrijednosti svote zajma. Na drugačiji zaključak ne upućuju ni žalbeni navodi tužitelja da bi predmetni ugovor o zajmu bio solemniziran po javnom bilježniku.

15. S obzirom na izloženo, nisu od značaja žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje da prvostupanjski sud nije utvrdio činjenice bitne za ispunjenje uvjeta zelenaškog ugovora iz članka 329. ZOO-a, imajući u vidu da je prvostupanjski sud jasno činjenice, koje se dijelom odnose na zelenaški ugovor, ocijenio u svijetlu suprotnosti moralu društva.

16. U odnosu na činjenicu da je temeljem navedenog ugovora o zajmu u korist prednika tužitelja u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na nekretnini tuženika pod poslovnim brojem Z-1772/10 radi osiguranja tražbine u iznosu od 4.653,57 eura s kamatama, a koja je prenesena u korist tužitelja rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižnog odjela Valpovo poslovni broj Z-29460/16 od 2. siječnja 2017., ukazuje se da je založno pravo akcesorne naravi, a akcesorna ili sporedna prava su takva prava čiji nastanak, prijenos ili prestanak ovisi o nastanku, prijenosu ili prestanku nekog drugog prava (glavnog prava). Dakle, založno pravo može postojati samo onda ako postoji tražbina koja je tim založnim pravom osigurana, a kako je u konkretnom slučaju pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je predmetni ugovor o zajmu ništetan, a posljedično tome i ugovor o ustupu tražbine sklopljen između BHĆ, zajmodavca i ovdje tužitelja od 13. lipnja 2016., to s obzirom na akcesornu narav založnog prava, predmetna hipoteka nema pravnog učinka.

17. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, utemeljena na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP- a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

19. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio.

20. Točka I. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6168/2021-46 od 28. veljače 2022. kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Barbara Bosner