REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7364/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužiteljice DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, dana 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. /treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 218- 50-3856121 od 27. prosinca 2006., zaključenog između tužiteljice DT, kao korisnice kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora, koja glasi "0,80% (nula zarez osamdeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.".

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 303,09 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba u ovom predmetu povučena u dijelu u kojem tužiteljica traži da se utvrdi ništetnom odredba čl. 10. /deseto/ OSTALI UVJETI, Ugovora o kreditu broj 218-50-3856121 od 27. prosinca 2006., zaključenog između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, kao kreditora, u dijelu koji glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor." (t. 2. tužbenog zahtjeva).

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 15. studenoga 2025. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj je navela da je, kao korisnica kredita, s tuženikom, kao kreditorom, 27. prosinca 2006., zaključila Ugovor o kreditu broj 218-50-3856121 (dalje: Ugovor o kreditu), a kojim joj je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 107.303,37 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 240 mjeseci. Nadalje je navela da je u čl. 3. NAKNADA, predmetnog Ugovora o kreditu tužiteljici nametnuta, odnosno ugovorena naknada u visini od 0,80% od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Pojasnila je da se radi o tzv. ulaznoj naknadi na koju je bila primorana pristati, odnosno platiti, kako bi mogla dobiti traženi kredit, te je navela da joj je tuženik na ime tzv. ulazne naknade (prilikom isplate kredita) naplatio iznos od 520,64 EUR. Isto tako tužiteljica je navela da je u čl. 10. OSTALI UVJETI predmetnog Ugovora ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i iz uvjete koje odredi kreditor, te smatra da joj je tom odredbom nametnuta obveza plaćanja naknade u slučaju prijevremene otplate kreditnog aranžmana. Isto tako tužiteljica je navela da je 20. siječnja 2017. predmetni kreditni aranžman prijevremeno otplatila te da joj je za isto naplaćena naknada u iznosu od 132,72 EUR. Tužiteljica je još istaknula da se radi o tipskom Ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te koji uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stoga smatra da su ugovorne odredba kojom je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne i izlazne naknade ništene. Tužiteljica je, također, navela da je sporna odredba kojom je ugovorena tzv. ulazna naknada umetnuta u predmetni Ugovor o kreditu, te da je tuženik nije upoznao sa sadržajem te odredbe već joj je sve bilo ponuđeno po principu "uzmi ili ostavi" na način da je na potpis dobila unaprijed pripremljen Ugovor. Još je navela da joj tuženik nije prezentirao koje on to posebne troškove ima u vezi s postupkom odobravanja kredita, niti joj je prikazao na što se konkretno odnosi ulazna naknada koja je uredno naplaćena. Osim toga tužitelj je naveo da je odredba koja se odnosi na naplatu tzv. ulazne naknade bila sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, te da se o toj odredbi s tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo i da nije imala utjecaj na njezin sadržaj iz čega tužiteljica zaključuje da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku – trgovca, kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Tužiteljica je još navela da je odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita u izravnoj suprotnosti s odredbom čl. 1024. st. 4. Zakona o obveznim odnosima. Dodala je i da takva odredba predstavlja ugovornu kaznu u slučaju prijevremene otplate, pri čemu je napomenula da ne postoji uzročna veza između prijevremene otplate kredita i eventualne nastale štete na strani tuženika. Također je navela da naplata naknade za prijevremenu otplatu kreditu predstavlja nadoknadu dijela iznosa kamata te da je suprotna prisilnim propisima i stoga ništetna.

2. Slijedom navedenog, tužiteljica tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi traži da se utvrdi ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu, koja glasi "0,80% (nula zarez osamdeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita." (t. 1. tužbenog zahtjeva). Istim tužbenim zahtjevom tužiteljica je, nadalje, tražila da se utvrdi ništetnom odredba čl. 10. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor." (t. 2. tužbenog zahtjeva). Konačno, tužiteljica tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (t. 3. tužbenog zahtjeva).

3. Tužiteljica je u podnesku od 28. studenoga 2025. povukla t. 2. tužbenog zahtjev, te je predložila da sud donese rješenje kojim se utvrđuje da je tužba u ovom predmetu povučena u dijelu tužbenog zahtjeva pod t. 2.

4. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 45 dana, iako je uredno pozvan rješenjem od 19. prosinca 2025.

5. Kako su tuženiku tužba i rješenje za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni 31. prosinca 2025., a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te kako navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su opravdani razlozi tuženika spriječili podnijeti odgovor na tužbu, tako je na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) odlučeno kao u t. I. izreke ove presude zbog ogluhe.

6. Odluka o troškovima parničnog postupka se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a sukladno vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, kao i sukladno odredbama Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).

7. Tužitelju je tako na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku dosuđen trošak u iznosu od 250,00 EUR, a isti se odnosi na trošak sastavljanja tužbe od 15. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova - Tbr. 7/1 Tarife), te trošak PDV-a na istu radnje (25%) u iznosu od 50,00 EUR. Tužitelju je isto tako priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 EUR. Stoga su tužiteljici dosuđeni troškovi parničnog postupka u ukupno zatraženom iznosu od ‭‭‭‭303,09 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 25. veljače 2026. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.). ‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭

8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II. izreke ove presude zbog ogluhe.

9. Kako je u dijelu pod t. 2. tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da se utvrdi ništetnom odredba čl. 10. /deseto/ OSTALI UVJETI, predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor." tužiteljica povukla tužbu prije nego što su tuženik u raspravljanje o glavnoj stvari, tako je na temelju odredbe čl. 193. st. 1. ZPP- a valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 25. veljače 2026.

Sutkinja

Brankica Bobšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

Dna:

- tužiteljici uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 EUR i za presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR.

- tuženiku