REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1869/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Sava osiguranje d.d., OIB: 45237012600, Zagreb, Ulica R. Frangeša Mihanovića 9, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik je dužan platiti tužitelju 71.297,77 kuna/9.462,84 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 20.11.2021. do isplate te naknaditi mu troškove parničnog postupka u roku 15 dana.“, kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 565,45 eur u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako se 25.02.2019. dogodila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao njegov osiguranik, sada pok. HT, a za koju prometnu nezgodu je isključivo odgovoran osiguranik tuženika koji je predmetnog dana upravljao teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je na dan štetnog događaja policom od AO bilo osigurano kod tuženika.

Nadalje navodi tužitelj kako zbog smrti svog osiguranika, isplaćuje njegovoj udovici i djeci, i to ET, H, ET i ŠT, obiteljsku mirovinu temeljem Rješenja o priznanju prava na obiteljsku mirovinu br. 97753 od 15.07.2019.. Slijedom navedenog tužitelj traži od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati 71.297,77 kuna/9.462,84 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 20.11.2021. do isplate kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu priznao činjenicu nastanka štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao i odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, međutim tijekom postupka osporio je osnov i visinu tužbenog zahtjeva ističući i prigovor zastare.

Tako tuženik spori da bi se u konkretnom slučaju primjenjivale odrede Zakona o mirovinskom osiguranju, navodeći kako se tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji na sklopljenom ugovoru o osiguranju od AO radi čega se u pravnom odnosu tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona, o čemu je Vrhovni sud RH zauzeo pravno shvaćanje u svojim odlukama Rev-x-388/2018 od 25.08.2020., Rev-5292/2019 od 16.06.2020.. Stoga tuženik spori da bi temeljem odredbe čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu postojala razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Obračun isplata, Potvrdu MUP-a od 20.08.2021., Prijavu ozljede na radu, Rješenje tužitelja od 15.07.2019., provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darfin d.o.o. te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za isplatom naknade štete koja mu je nastala isplatom obiteljske mirovine koju je isplatio svojim osiguranicima, udovici i djeci, smrtno stradalog osiguranika HT, koji je stradao od posljedica prometne nezgode 25.02.2019. za koju prometnu nezgodu je isključivo odgovoran osiguranik tuženika koji je predmetnog dana upravljao teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], a sve temeljem odredbe čl. 161 u vezi odredbe čl. 164 sve Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 57/13, 33/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 i 156/23 dalje u tekstu ZOMO).

5. Budući da je tuženik odgovorom na tužbu priznao kako se 25.02.2019. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sa smrtnim posljedicama stradao HT, a za koju nezgodu je isključivo odgovoran vozač teretnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je na dan štetnog događaja policom od AO bilo osigurano kod tuženika, to sud, a budući da je uvidom u Potvrdu MUP-a od 20.06.2021. utvrđeno kako je osiguranik tuženika, sada pok. HT, stradao u predmetnoj nezgodi kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], to sud na okolnost nastanka štetnog događaja, pasivne legitimacije u smislu odredbe čl. 22 i čl. 27 sve Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodni novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 dalje u tekstu ZOOP), te odgovornosti tuženika u smislu odredbe čl. 1072 st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu ZOO), nije niti provodio daljnje dokazne prijedloge.

6. Uvidom u Rješenje HZMO-a od 15.07.2019. br. 97733, Prijavu o ozljedi na radu i Obračun isplata, a koju dokumentaciju sud u svrhu dokaza prihvaća kao relevantan dokaz u smislu odredbe čl. 230 u vezi odredbe čl. 219 st. 1 i čl. 220 st. 1 sve ZPP-a, utvrđeno je kako je tužitelj priznao ET, udovici smrtnog stradalog osiguranika tužitelja te njegovoj djeci H i ŠT, pravo na obiteljsku mirovinu kao ozljedu na radu, pri čemu je udovici osiguranika obustavljena isplata obiteljske mirovine sa danom 30.04.2019. dok je djeci umrlog određena obiteljska mirovina u iznosu 2.058,88 kuna mjesečno, na ime koje mirovine je u razdoblju od 25.02.2019. do 31.10.2021. isplatio 71.297,77 kuna.

6.1. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.), ukupno isplaćena mirovina iznosi 9.462,84 eur.

7. Međutim, u ovoj fazi postupka ostala je sporna primjena materijalnog prava odnosno da li se predmet spora ima raspraviti primjenom odredbi ZOMO kako tvrdi tužitelj jer da je osiguraniku tužitelja pravo na obiteljsku mirovinu utvrđeno prema odredbama tog Zakona ili primjenom odredbi ZOOP kao posebnog zakona, a kako to tvrdi tuženik.

8. Naime, u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161 ZOMO-a, mjerodavne su odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5.12.2017., Rev-5292/2019 od 16.06.2020., Rev-x-388/2018 od 25.08.2020,. Rev- 552/2022 od 17.05.2022., Rev-1052/2023-3 od 20.12.2023).

8.1. Odredbom čl. 27 st. 1 ZOOP, važećim u trenutku isplate mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2 istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

9. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27 st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23.03.2022., Rev-x 388/18 od 25.08.2020., Rev-5292/19-2 od 16.06.2020. i dr.).

10. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tuženik smatra da tužitelj od njega kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

11. Kako je prema Rješenju tužitelja od 15.07.2019. br. 97733, osiguranicima priznata obiteljska mirovina zbog smrti kao posljedice ozljede na radu u predmetnom štetnom događaju, na ime koje isplaćene mirovine tužitelj potražuje naknadu štete tako je u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu članka 27 ZOOP-a.

12. Na okolnost postoji li navedena razlika provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darfin d.o.o., čiji nalaz i mišljenje kao i dopunu, a budući da je izrađen temeljem spisu priležeće dokumentacije sukladno pravilima struke, prihvaća kao stručan dokaz u ovom postupku, a kojem nalazu niti stranke nisu prigovarale.

12.1. Iz dopune nalaza i mišljenja proizlazi da ukupno isplaćene obiteljske mirovine iznose 71.297,77 kuna dok bi ukupna najniža mirovina korisnika invalidske mirovine po osnovi ozljede na radu iznosila 88.409,92 kuna, slijedom čega razlika između obiteljske mirovine koja se isplaćuje i najniže mirovine korisnika invalidske mirovine koju bi pok. osiguranika tužitelja primao po osnovi ozljede na radu iznosi 17.112,15 kuna/2.271,17 eur. Time su ukupno isplaćene obiteljske mirovine za 17.112,15 kuna/2.271,17 eur manje od izračunatih invalidskih mirovina s osnove povrede na radu.

13. Stoga, a budući da je tužitelj svom osiguraniku, u utuženom razdoblju, isplatio obiteljsku mirovinu u manjem iznosu nego što bi iznosila invalidska mirovina s osnove povrede na radu, to u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. Zbog navedenog razloga, tužitelj nije dokazao da trpi štetu pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan (tako i u presudi Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1354/2016-2 od 18.05.2021.).

14. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak vještačenja u iznosu 565,45 eur.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku