Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-269/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Emira Čustovića, predsjednika vijeća, Marije Bušković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Noemi Butorac, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marin Kuvač, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-36/2020-31 od 28. siječnja 2022., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se djelomično prihvaća, a djelomično odbija te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-36/2020-31 od 28. siječnja 2022.:

- preinačava u točki I. 1. tako da se prihvaća zahtjev tužitelja:

¨Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] da prestane uznemiravati tužitelja HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava glede nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da ukloni sa iste betonski stup zajedno sa elektrovodovima te se tuženiku zabranjuje buduće takvo ili slično uznemiravanje sve u roku od 15 dana. ¨;

- potvrđuje u točki I.2. dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja:

¨Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 84.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema godišnjoj kamatnoj stopi u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke a u slučaju promjene stope zateznih kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.¨.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-36/2020-31 od 28. siječnja 2022. odbijen je zahtjev tužitelja:

¨1. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] da prestane uznemiravati tužitelja HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava glede nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da ukloni sa iste betonski stup zajedno sa elektrovodovima te se tuženiku zabranjuje buduće takvo ili slično uznemiravanje sve u roku od 15 dana.

2.Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 84.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema godišnjoj kamatnoj stopi u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke a u slučaju promjene stope zateznih kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3.Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema godišnjoj kamatnoj stopi u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke a u slučaju promjene stope zateznih kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena tekućim od donošenja presude pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. ¨.

2. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga u bitnom osporavajući ocjenu provedenih dokaza i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda te pravilnu primjenu materijalnog prava, u bitnom iskazujući da je on vlasnik fizičkog dijela nekretnine na kojem se nalazi stup tuženika, da je nekretninu stekao s povjerenjem u zemljišne knjige i da tuženik nije dokazao da bi stekao pravo služnosti na njegovoj nekretnini, dapače da je sam priznao pravo na izmještanje stupa s nekretnine tužitelja, a da zahtjev za isplatu naknade za korištenje njegove nekretnine nije zastario. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti njegove zahtjeve, podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz obvezu tuženika da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zaštita vlasništva tužitelja na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to uklanjanjem betonskog stupa sa elektrovodovima te isplata naknade za korištenje nekretnine tužitelja.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je tužitelj upisan kao suvlasnik no da je izvanknjižni vlasnik cjeline predmetne nekretnine,

- da se predmetni stup nalazi na nekretnini tužitelja od 1980. tih godina, prvotno kao drveni stup, kasnije betonski,

- da su tužitelj i djelatnik tuženika VU pregovarali o premještanju stupa o trošku tužitelja,

- da nekretnina tužitelja predstavlja zapušteno neizgrađeno zemljište,

- da je tuženik dosjelošću stekao pravo služnosti na nekretnini tužitelja i to 2006. godine,

- da je nekretnina 2010. godine, a kada je tužitelj istu kupio, bila opterećena postojanjem neuknjiženog prava služnosti tuženika (dosjelošću stečene služnosti),

- da je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje zastario krajem 2011. godine.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP-a), a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužitelj sadržajno ukazuje u žalbi.

8. U odnosu na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, pravilno je utvrđeno da je tužitelj predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine i to stoga što iz nalaza sudskog vještaka geodetske struke proizlazi da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastru nosi oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je u katastru upisana kao isključivi posjed osoba koje su prodale ovu nekretninu tužitelju ugovorom o kupoprodaji od 19. veljače 2010., a radi se o dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u katastru upisan kao šuma površine 73 m2 i takav prodan tužitelju, a upravo se na tom dijelu prema nalazu sudskog vještaka geodetske struke nalazi predmetni stup. Kada se navedeno dovede u vezu s iskazima upisanog suvlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], MU, u dijelu u kojem iskazuje da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnine, a ne on i ostali upisani suvlasnici (uz tužitelja), jasno je da tužitelj kao predmnijevani vlasnik nekretnine, temeljem čl. 167. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15., dalje u tekstu: ZV)., ima pravo tražiti zaštitu vlasništva time što tuženik bez njegovog odobrenja koristi dio njegove nekretnine.

9. U odnosu na pravo tuženika da koristi predmetnu nekretninu na opisani način ukazuje se da je na tuženiku teret dokaza da je, sukladno čl. 167. st. 2. ZV-a nositelj prava služnosti kako tvrdi. Tuženik je tijekom postupka dokazao da je 1986. ishodio građevinsku dozvolu za izgradnju niskonaponske mreže i javne rasvjete TS ¨Srdoči 1¨, no iz navedene dozvole proizlazi da je ista izdana za gradnju na nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a iako ovaj sud smatra pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je navedena gradnja izvršena, a kako to proizlazi iz iskaza saslušanih djelatnika tuženika i priloženih fotografija lica mjesta na kojima se i u okolici predmetne nekretnine uočavaju stupovi niskonaponske mreže i rasvjete, temeljem same građevinske dozvole i iskaza djelatnika tuženika nije utvrđena činjenica da bi se predmetni stup 1986. postavio na mjesto na kojem se sada nalazi. Navedeno stoga što nekretnina tužitelja niti po katastarskoj niti po zemljišnoknjižnoj oznaci nije navedena u predmetnoj građevinskoj dozvoli, dok iz iskaza djelatnika tuženika VU proizlazi da je oko 2011. rađena rekonstrukcija mreže na tom dijelu, bez točne evidencije kada, da je raniji drveni stup zamijenjen betonskim, a da se inače radi o takvoj zamjeni kod koje se novi betonski stup ne postavlja točno na isto mjesto kao drveni koji se mijenja, već u krugu od cca dva metra udaljenosti i to ¨na način da se prvo postavi novi stup, a onda sa starog premjeste vodovi i onda se stari stup demontira jer bi u protivnom objekti bili bez struje¨….uz izjavu istog da ¨to se sve u pravilu radi na način da se dogovori sa vlasnicima terena lokacija novog stupa¨.

10. Na tuženiku je teret dokaza da je postavljanjem stupa i korištenjem istog kao pošteni posjednik preko 20 godina stekao služnost, a kako to tvrdi u smislu čl. 229. ZV-a, a isti navedeno po ocjeni ovog suda nije dokazao. Naime, tuženik nije dokazao, a niti to proizlazi iz provedenih dokaza, da bi raniji drveni stup bio na nekretnini tužitelja jer je evidentno da se sam stup mijenjao od strane tuženika nakon 1986., zamjenom drvenog stupa novim betonskim stupom, a vjerojatno oko 2011., kako djelatnik tuženika navodi, uz pojašnjenje da po pravilima struke novi betonski stup nije mogao biti postavljen na istom mjestu na kojem se ranije nalazio drveni stup, pa kada se tvrdnja o stavljanju novog stupa u krugu 2 metra od starog dovede u vezu s činjenicom da je površina nekretnine tužitelja prema katastarskim podacima svega 73 m2, da prema priloženom izvodu iz katastarskog plana i skice koju je izradio stalni sudski vještak geodetske struke nakon provedenog vještačenja te fotografija lica mjesta proizlazi da se radi o uskom i obraslom zemljištu uz samu cestu, zaključak je ovog suda da tuženik nije dokazao da bi raniji drveni stup od 1986. do 2011. bio upravo na spornom dijelu nekretnine tužitelja na kojem se nedvojbeno od 2011. nalazi betonski stup tuženika.

11. Pri tome se ukazuje da je tužitelj taj koji je predložio geodetsko vještačenje na okolnosti identifikacije nekretnine i položaja stupa, dok tuženik nije predložio isto na okolnost da je raniji (drveni) stup po spomenutoj građevinskoj dozvoli iz 1986. izgrađen upravo na predmetnom dijelu nekretnine tužitelja na kojem se sada nalazi betonski stup koji je evidentno postavljen najkasnije početkom 2011., a niti je dokazao da bi imao suglasnost ranijih vlasnika ili pak tužitelja za navedeno korištenje niti odluku nadležnog tijela o djelomičnom izvlaštenju nekretnine u navedenu svrhu.

12. Temeljem navedenog, zaključuje se da tuženik koristi nekretninu tužitelja bez valjane osnove te da time uznemirava vlasništvo tužitelja.

13. U odnosu na traženu naknadu koristi koju je tuženik imao time što je koristio nekretninu tužitelja na navedeni način, ukazuje se da bi tuženik temeljem prethodno navedenog, a u smislu čl. 165. st. 1. ZV-a, imao pravo na istu no da je pri tome na tužitelju bio teret dokaza visine koristi koju je tuženik time ostvario, a tužitelj u postupku nije predložio niti jedan dokaz na navedenu okolnost, dapače, iz provedenih dokaza nije razvidna niti točna površina nekretnine koju tuženik na ovaj način koristi, a niti predloženo pribavljanje podataka o vrijednosti zakupa takvog zemljišta ili pak provođenje vještačenja po stalnom sudskom vještaku procjenitelju na navedenu okolnost, čime usprkos postojanju osnove za isplatu koristi nije dokazao visinu navedenog potraživanja.

14. Slijedom navedenog, temeljem čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP-a i čl. 368. st. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude, dok je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a, a uzimajući u obzir djelomični uspjeh stranaka u postupku i vrijednost zahtjeva, sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Dubrovnik, 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović