Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-267/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Emira Čustovića, predsjednika vijeća, Marije Bušković, sutkinje izvjestiteljice i Noemi Butorac, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ilijevski i Cibralić j.t.d. iz Pule, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, broj Pn-262/2020-28 od 3. studenoga 2021., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, broj Pn-262/2020-28 od 3. studenoga 2021. preinačava u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 9.000,00 kuna/ 1.194,00 eura i sudi:

¨Nalaže se tuženiku [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u daljnjem iznosu od 1.194,00 eura[1] sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. kolovoza 2020. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29 prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.¨,

a u nepobijanom dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu 70.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama ostaje neizmijenjena.

II. Prihvaća se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, broj Pn-262/2020-28 od 3. studenoga 2021. preinačava u točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.473,58 eura sa zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 41.000,00 kn sa zateznim kamatama:

- na iznos od 36.500,00 kn od 2.8.2020. do isplate,

- na iznos od 4.500,00 kn od 3.11.2021. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 79.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.187,10 kn, u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 18.467,90 kn odbija kao neosnovan."

2. Protiv dijela točke II. izreke presude (preko odbijajućeg iznosa od 70.000,00 kuna za iznos od 9.000,00 kuna) i dijela točke III. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Na žalbu nije odgovoreno.

2.3. Žalba je osnovana.

3. Predmet spora je tužiteljev odštetni zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koji proizlazi iz štetnog događaja, prometne nesreće, koja se dogodila 7. kolovoza 2019. u gradu [adresa], na križanju [adresa] i [adresa] Č na način da je vozač osobnog vozila u vlasništvu ČHJ, iz republike [adresa] upravljajući osobnim vozilom marke „Volvo“ registracijske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), oduzeo prednost prolaska tužitelju koji je upravljao motociklom marke „[obrt]“ registracijske oznake [registarska oznaka]. U prometnoj nesreći tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede, te tvrdi da mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog čega traži naknadu neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, sa zateznim kamatama koje na iznos neimovinske štete teku od 2. kolovoza 2020., a na iznos imovinske štete od 3. studenoga 2021.

4. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane člankom 354. stavkom 2. točkama 2., 4., 8., 9., 13., i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, kao ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. na koju žalitelj ukazuje u žalbi.

5. U ovoj fazi postupka među strankama je i dalje sporna visina naknade neimovinske štete preko dosuđenog iznosa u svoti od 36.500,00 kuna, za iznos od 9.000,00 kn.

6. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda a vezano za još uvijek sporni dio tužbenog zahtjeva, (naknada neimovinske štete) proizlazi:

- da je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozlijede i to prijelom srednje trećine desne ključne kosti, prijelom lopatice i petog desnog rebra;

- da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, potom bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana, bolove slabijeg intenziteta u trajanju od 30 dana;

- da je tužitelj pretrpio strah jačeg intenziteta nekoliko minuta vezan uz mehanizam nastanka prometne nesreće, potom sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana, te sekundarni strah slabijeg intenziteta u trajanju od daljnjih 30 dana,

- da je kod tužitelja, kao posljedica ozljeđivanja, nastupilo umanjenje životne aktivnosti od 10%;

- da je kod tužitelja zaostala naruženost lakog stupnja, ponekad vidljiva trećim osobama;

- da je u vrijeme nastanka štetnog događaja tužitelj bio star 50 godina.

7. Na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo pravilno zaključivši da je tužitelju u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO), te da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu iz članka 1100. stavka 1. ZOO-a, no pri tome je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na tužiteljevu štetu u odluci o visini naknade neimovinske štete kada je utvrdio da tužitelju pripada iznos novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 36.500,00 kuna. Naime, prema ocjeni ovoga suda, a na temelju provedenog vještačenja i drugih provedenih dokaza te svih okolnosti štetnog događaja, uzimajući u obzir utvrđeni intenzitet i trajanje straha i pretrpjele fizičke bolove koje je tužitelj pretrpio u životnoj dobi od 50 godina, pored navedene pravične naknade, pripada i zatraženih daljnjih 9.000,00 kuna/1.194,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe .

8. U odnosu na odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka, pravilno prvostupanjski sud ukazuje da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a no pogrešno tumači navedenu odredbu jer se pri odmjeravanju uspjeha u sporu vodi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, ne samo visine zahtjeva. Svakako, u situaciji kada tužitelj uspije u sporu pa makar i u manjem dijelu, odluka o troškovima postupka ne smije imati odvraćajući učinak u smislu odvraćanja stranke od traženja sudske zaštite ukoliko je postupak vodila s legitimnim očekivanjima u pogledu zakonske osnove te važeće sudske prakse i u konačnici u postupku ostvarila sudsku zaštitu (u vezi sa shvaćanjima Europskog sud za ljudska prava u predmetima Klauz protiv [adresa] i Čolić protiv Hrvatske).

9. Tužitelj je u konačnici uspio sa zahtjevom po osnovi 100 % (pravo na naknadu štete) i visini 42 % (iznos štete), a tuženik po osnovi 0 % i visini 58 %, što primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a pretpostavlja da tužitelj ima pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za vođenje spora u omjeru od 42 %, uzimajući pri tome u obzir da troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u pogledu ukupnog zahtjeva tužitelja i dijela zahtjeva s kojim je uspio nisu u istom platnom razredu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ : 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje u tekstu: OT), ali da je tužitelj radi ostvarivanja dosuđenog prava morao voditi predmetni postupak i da je stoga dio troškova bio nužan za njegov uspjeh te da bi odmjeravanje troška postupka isključivom primjenom omjera uspjeha u visini tražbine dovelo do umanjenja njegove tražbine iako je legitimno vodio postupak i uspio u pogledu dijela zahtjeva. U odnosu na žalbeni navod tužitelja o konačno postavljenom zahtjevu, ukazuje se da je presudom odlučeno o zahtjevima tužitelja u ukupnoj vrijednosti od 120.000,00 kuna, a ne 50.000,00 kuna kako to tužitelj tvrdi te da činjenica da se isti odrekao dijela zahtjeva ne pretpostavlja da isti više ne egzistira, dapače o istom se i dalje odlučuje sukladno čl. 331.a ZPP-a, čime i taj dio zahtjeva predstavlja konačno postavljeni zahtjev u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a.

10.1. Sijedom navedenog, tužitelj sukladno uspjehu u sporu, podnesenom zahtjevu i mjerodavnoj OT, ima pravo na naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe u ukupno iznosu od 525,00 eura (tbr. 7. toč. 1. OT-a i tbr. 46. OT-a) , sastav podneska od 16. srpnja 2021. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 262,50 eura (tbr. 8. toč. 1. OT-a i tbr. 46. OT-a) te zastupanja na tri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u ukupnom iznosu od 787,50 eura (tbr. 9. toč. 1. OT-a i tbr. 46. OT-a) i zastupanja na jednom ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 65,62 eura (tbr. 9. toč. 5 OT-a i tbr. 42. OT-a), time ukupnog troška zastupanja u iznosu od 1.640,62 eura, dok mu ne pripada pravo na naknadu troška sastava podneska ¨očitovanje na odgovor na tužbu¨ jer isti nije bio potreban kao posebna radnja obzirom na tada već zakazano i održano ročište 4. studenog 2020. i činjenicu da je sam podnesak uručen tuženiku 28. listopada 2020., time manje od 8 dana od dana održavanja ročišta. Nadalje, ne pripada mu pravo na naknadu troška sastava prigovora na odgovor na odštetni zahtjev jer isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a, dok trošak pristupa na ročište za objavu presude nije niti imao jer njegov punomoćnik nije pristupio na isto.

10.2. Pored navedenog, tužitelju sukladno čl. 155. ZPP-a pripada pravo na naknadu ukupnog plaćenog predujma troška medicinskog vještačenja u iznosu od 406,46 eura jer je navedeni trošak u cijelosti bio potreban neovisno o omjeru uspjeha u sporu, dok mu za sudsku pristojbu za tužbu pripada naknada pristojbe sukladno omjeru uspjeha u sporu i to u iznosu od od 86,40 eura.

10.3. Obzirom je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom, sukladno čl. 155. ZPP-a, ima pravo i na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 207,38 eura (tbr. 10. toč. 1. OT-a i tbr. 46. OT-a) te sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 132,72 eura, a što s prethodno navedenim troškovima prvostupanjskog postupka daje ukupni trošak postupka od 2.473,58 eura.

11. Slijedom navedenog, temeljem čl. 373. točke 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude, dok je temeljem čl. 166. stavka 2. ZPP-a o svim troškovima postupka odlučeno kao u točki II. izreke ove presude sa zateznom kamatom koja je određena temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Dubrovnik, 25. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović