Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4538/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Stanić, u upravnom sporu tužitelja RJ, rođenog **.**.1982. u mjestu Ihittie-Uboma, Savezna Republika Nigerija, državljanina Savezne Republike Nigerije, boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Sedlar, odvjetnica u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojega zastupa CJ, službena osoba, radi međunarodne zaštite, 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/15181, URBROJ: 511-01-212-25-17 od 3. studenoga 2025.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Ivani Sedlar, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/23-06/15181, URBROJ: 511-01- 212-25-17 od 3. studenoga 2025., odbio zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je naložio tužitelju da u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja napusti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP), uz upozorenje na prisilno udaljenje s područja EGP-a.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi da je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, tužitelj je homoseksualne orijentacije što je u zemlji njegovog porijekla zakonski kažnjivo i društveno strogo osuđivano. U Nigeriji je homoseksualnost kažnjiva Zakonom o zabrani istospolnih brakova iz 2014. godine koji predviđa kazne zatvora do 14 godina za osobe koje sudjeluju u istospolnim vezama, brakovima ili LBGTQ+ aktivnostima. Tužitelj je zbog svoje seksualne orijentacije bio izložen verbalnom i fizičkom nasilju, prijetnjama, društvenoj izolaciji te strahu od progona od strane državnih i lokalnih vlasti. Njegov otac je inzistirao da se oženi i zasnuje obitelj te mu je prijetio da će ga prijaviti policiji i da će umrijeti ako to ne učini. U zatvoru je bio dva puta jer je policiji bio prijavljen zbog homoseksualnosti. Prvi puta je pobjegao jer je bio požar, a drugi puta zbog END-SARS pobune, niza masovnih prosvjeda protiv policijske brutalnosti u Nigeriji. Napustio je Nigeriju zbog straha za vlastiti život i slobodu jer postoji stvarna opasnost da bi se podnositelj u slučaju povratka u zemlju porijekla suočio s progonom, zatvorskom kaznom, mučenjem ili čak smrtnom kaznom. Ne zna kakve dokaze treba predočiti o svojoj homoseksualnosti budući da je cijeli život bio prisiljen to skrivati jer postoji društvena osuda. Nadalje navodi kako odluka tuženika nije dostatno obrazložena te je izreka protivna dokazima koji prileže spisu. Ujedno, tuženik nije vodio računa o članku 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, odnosno načelu zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja („non refoulement“) koje je jedno od temeljnih načela u postupku priznanja međunarodne zaštite jer tužitelj osnovano strahuje od proganjanja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu svoje zemlje. Budući da bi tužitelj vraćanjem bio izložen mogućnosti proganjanja mučenja i zatvaranja, to se zaključci tuženika ne mogu prihvatiti. U odnosu na rok za napuštanje Europskog gospodarskog prostora navodi kako isti nije obrazložen. Slijedom navedenoga, predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika i odobriti zahtjev za međunarodnu zaštitu i priznavanje azila u Republici Hrvatskoj, kao i besplatnu pravnu pomoć, uz naknadu troškova postupka tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporavanoga rješenja. U konkretnom je predmetu izveo i ocijenio sve dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih zakona. Za vrijeme postupka tužitelju je omogućeno iznošenje svih okolnosti koje smatra relevantnima za svoj zahtjev za međunarodnu zaštitu, uključujući i navode vezane uz njegovu seksualnu orijentaciju. Tijekom postupka je provedeno saslušanje pri čemu je tužitelj mogao iznijeti sve razloge zbog kojih smatra da bi povratkom u zemlju podrijetla bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj šteti. Međutim, tužitelj nije pružio vjerodostojne i konkretne dokaze koji bi potkrijepili njegove tvrdnje niti je dovoljno obrazložio svoje navode da bi se moglo zaključiti da postoji stvaran rizik od proganjanja. U odnosu na primjenu načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (non-refoulment) ističe kako je navedeno načeli razmotreno u okviru postupka za međunarodnu zaštitu. Prilikom ocjene zahtjeva utvrđeno je da tužitelj nije dokazao postojanje stvarnog, individualnog rizika od proganjanja, mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, niti postojanje okolnosti koje bi upućivale na ozbiljnu štetu u zemlji podrijetla. Primjena navedenog načela zahtijeva konkretne i vjerodostojne dokaze o stvarnoj prijetnji, a ne samo opće tvrdnje o društvenoj netoleranciji i zakonima u zemlji podrijetla. Tužitelj nije pružio dokaze koji bi opravdali procjenu da postoji stvaran rizik povratka niti su izneseni dokazi u skladu s kriterijima Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Smatra da je tužba neosnovana te predlaže sudu potvrditi rješenje tuženika, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i odgovora na tužbu.

4. Sud je 18. veljače 2026. održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja i njegovog opunomoćenika te opunomoćenika tuženika. Sa rasprave je rješenjem isključena javnost sukladno članku 90. stavcima 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) i članku 12. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.)

5. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja uz prisutnost prevoditelja za engleski jezik.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

8. Člankom 21. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Prema stavku 2. istoga članka Zakona ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporavano rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenom 21. svibnja 2024., nakon iskazane namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu te je prije donošenja predmetne odluke tužitelj saslušan o čemu je sastavljen zapisnik 18. rujna 2025.

10. Prema podacima spisa tuženika proizlazi da je tužitelj 2021. godine napustio zemlju podrijetla zbog niskog rizika za život i sigurnost civila u zemlji podrijetla tužitelja koji ne doseže razinu nesigurnosti koja bi predstavljala ozbiljnu opasnost u smislu međunarodne zaštite.

11. Naime, tuženik je utvrdio kako su navodi tužitelja o njegovoj homoseksualnosti te boravku u zatvoru u dva navrata iz razloga njegove homoseksualnosti nevjerodostojni jer nije dostavio nikakve dokaze o boravku u zatvoru, mijenjao je izjave vezano uz rutu putovanja iz Nigerije do Republike Hrvatske te je odugovlačio i govorio nesuvislo vezano za namjeru ženidbe za R, u većini pitanja je odgovarao neprecizno pa iskaz tužitelja ne daje dovoljnu osnovu za tvrdnje o proganjanju i ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla, niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Tuženik je, s obzirom na dostupne podatke, procijenio da u državi podrijetla postoji nizak rizik za sigurnost i život civilnog stanovništva koji ne dosiže razinu nesigurnosti koja bi predstavljala ozbiljnu nepravdu ili osnovu za međunarodnu zaštitu. Prema tome, tuženik je zaključio kako tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 20. a niti uvjete iz članka 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

12. U tijeku ovog spora tužitelj je iskazao, u bitnom, da je međunarodnu zaštitu zatražio jer je homoseksualac, a Nigerija je protiv homoseksualnosti. Ima troje djece jer ga je na to prisilio otac. Zbog njegove orijentacije je bio uhićivan dva puta, a napadala ga je i prijavljivala Mladost koja je protiv homoseksualnosti i protiv države. Iz zatvora je uspio pobjeći oba puta, jednom jer je policijska postaja zapaljena, a drugi puta je jer je Mladost napala policijsku postaju. Nizozemska državljanka je došla u Republiku Hrvatsku jer je htjela brak s njim, međutim on to nije htio zbog svoje seksualne orijentacije. U Republiku Hrvatsku je došao preko Čada, Makedonije, Srbije i Bosne i Hercegovine. U Čadu je bio 4-6 mjeseci nakon što je 2021. godine otišao iz Nigerije te je nakon Makedonije i Srbije došao u Republiku Hrvatsku u lipnju 2022. Nakon što je pobjegao iz Nigerije, stradala mu je majka jer je Mladost napala njegovu kuću i zapalila je. Mladost definira kao skupinu ljudi koji su protiv homoseksualizma i protiv vlasti te smatra da bi ga prilikom povratka u Nigeriju vjerojatno napali ili predali policiji, a policija bi ga zatvorila jer je 2 puta pobjegao. O homoseksualnosti navodi da ju je otkrio u školi, da se sastajao u grupama poslije škole 2018. ili 2019. godine, te da je prvu homoseksualnu vezu imao 2018. godine. Na upit kada je točno išao u školu jer su mu djeca rođena 2015., 2017. i 2020. godine, odgovara da je srednju školu završio 2020., međutim kasnije navodi da je pobrkao godine i ispravlja da je školu završio 2000. godine, ali se ne ispravlja vezano uz godine kada se sastajao u homoseksualnim grupama, te i dalje tvrdi da je to bilo 2018. godine. Tvrdi da su ga proganjale vlasti te konačno ističe komunikacijske probleme koje je imao u upravnom postupku.

13. Sukladno iznesenom, ocjenjujući cjelokupan iskaz tužitelja o razlozima napuštanja zemlje podrijetla, proganjanja, djelu proganjanja, progoniteljima, uzimajući u obzir njegove osobne okolnosti te s obzirom na procjenu budućeg individualnog rizika, sud prihvaća utvrđenje tuženika kako ne postoji osnovan strah od proganjanja ili da će povratkom u zemlju podrijetla trpjeti ozbiljnu nepravdu, a kako je to propisano člancima 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

14. Prvenstveno treba reći da je sud prilikom ocjene iskaza tužitelja imao na umu da tužitelj nije iskazivao na materinjem jeziku već na engleskom jeziku kojeg je odabrao kao jezik sporazumijevanja kako pred nadležnim tijelima, tako i pred ovim sudom. Naime, tužitelj je iskazao kako je engleski jezik učio u školi te ga općenito koristi u Republici Hrvatskoj kao jezik sporazumijevanja radi čega sud ocjenjuje, imajući na umu i iskaz tužitelja dan pred ovim sudom, da tužitelj u dostatnoj mjeri ima znanja o engleskom jeziku kako bi mogao razumjeti pitanja koja su mu tijekom upravnog postupka i ovog spora postavljena i da bi na njih mogao dati odgovor.

15. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tužitelj nije odao dojam vjerodostojnosti prilikom iskazivanja o svojoj seksualnosti. Naime, s obzirom da je to razlog koji navodi kao temelj za traženje međunarodne zaštite, prema mišljenju suda tužitelj je trebao svojim opisima, tvrdnjama i eventualnim dokazima jasno dovesti sud i nadležna tijela do uvjerenja da je homoseksualnost njegova orijentacija te da je zbog iste proganjan u svojoj zemlji. Sud pritom cijeni i činjenicu, koju on nije porekao, da je planirao sklopiti brak sa C, a pritom je Nizozemska bila ciljana zemlja u koju je želio doći i nastaniti se. Prema tome, sud prihvaća utvrđenja tuženika o nevjerodostojnosti iskaza tužitelja, imajući na umu i da je tužitelj nekoliko puta tijekom postupka mijenjao dijelove iskaza danog u upravnom postupku i ovom sporu (primjerice vrijeme provedeno u Čadu, sastanci u homoseksualnim grupama).

16. Slijedom iznesenog, cijeneći njegov ukupan iskaz, sud nalazi kako tužitelj nije doveo u pitanje konkretnim primjedbama ili dokazima utvrđenja tuženika niti je iskazivao istovjetno u upravnom postupku i u sporu, zbog čega sud prihvaća obrazloženje osporavanog rješenja u kojem je tuženik iznio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza osnovano zaključio da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite, ni azila ni supsidijarne zaštite, te je pozivom na odredbe članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti utvrdio da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila niti supsidijarne zaštite. Kraj navedenog, sud, s obzirom na naprijed navedene okolnosti, nalazi kako se tužitelj neosnovano poziva na načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja („non refoulement“) iz članka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

17. Suprotno tvrdnji tužitelja iznesenoj u tužbi, tuženik je u osporavanom rješenju obrazložio rok koji je odredio za napuštanje EGP-a, navodeći kako je u okviru propisanom 184. stavkom 2. Zakona o strancima kao primjeren odredio rok od 15 dana uzimajući u obzir da se radi o punoljetnoj osobi dobrog općeg zdravstvenog stanja te da će dodijeljeno vrijeme biti dovoljno za napuštanje EGP-a s obzirom na osobne okolnosti, a koje obrazloženje sud prihvaća.

18. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS -a, odlučeno kao u točki I izreke.

19. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći i ugovora o radu na određeno vrijeme koje je tuženik dostavio u spis proizlazi da tužitelj nema dostatnih novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom II izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružila odvjetnica Ivana Sedlar pa je točkom III izreke ove presude naloženo tuženiku da joj, po dostavi računa, isplati iznos od 1.250,00 eura, sukladno člancima 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. t. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.) za sastav tužbe i pristup na raspravu 18. veljače 2026.

U Zagrebu 25. veljače 2026.

Sutkinja:

Dijana Filipčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Tužitelju po opunomoćeniku, putem e-komunikacije

2. Tuženiku

3. U spis