Republika Hrvatska

P Ob-84/2022- 95

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB:29399232217, po sutkinji Iris Živković, u pravnoj stvari tužitelja VBI iz [adresa], 78 Rue de la station, zast.po pun.Miji Jeličić, odvj.u Splitu, protiv tužene VB iz [adresa], 4600 Visw, 6 Rue des Ecole, zast.po pun.IB, odvj.u [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine i dr., nakon ročišta glavne rasprave održane i zaključene dana 22.siječnja 2026.g. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, Ane Mandić, odvj.vježbenice u OD Jeličić i partneri u Splitu, te punomoćnika tužene IB, odvj.u [adresa], na ročištu radi objave odluke dana 24.veljače 2026.g.

P r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

"Utvrđuje se da:

- nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvor - brodica registracijske oznake [registarska oznaka] očevidniku brodica za osobne potrebe Lučke kapetanije Vodice upisana u luci upisa Vodice, tip pasara, duljine 4,99 m s ugrađenim motorom WINKSTROM broj 26693 3,6 KW 5 čl, mjesto i godina gradnje Raša 1977.g.

predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja IBI, 78 Rue de la station, 4670 Belgny, Belgiji i tužene VB, 6 [adresa], 4600 Vise, Belgija, te su stranke suvlasnici predmetne nekretnine i brodice za po ½ dijela svaki, pa je tužitelj ovlašten na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva sa svim pripadnostima i služnostima na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvor, u zemljišnoj knjizi suda, te na brodici registracijske oznake [registarska oznaka] očevidniku brodica za osobne potrebe Lučke kapetanije Vodice upisana u luci upisa Vodice, tip pasara, duljine 4,99 m s ugrađenim motorom WINKSTROM broj 26693 3,6 KW 5 čl, mjesto i godina gradnje Raša 1977.g., upisniku nadležne Lučke kapetanije, na svoje ime za ½ dijela uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tužene.

Dijeli se suvlasnička zajednica nekretnina i pokretnina na način da tužitelj u vlasništvo pripadne ½ nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvor, na način da mu u vlasništvo i samostalni posjed pripadne posebni dio predmetne nekretnine kao samostalna uporabna cjelina, a tuženoj da u vlasništvo i samostalni posjed pripadne posebni dio predmetne nekretnine kao samostalna uporabna cjelina, a ako geometrijska dioba nije moguća, ima se provesti civilna dioba u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe, na način što će se nekretnina prodati u dražbenom postupku te izvršiti dioba novca na način što će tužitelju pripasti ½ dijela, a tuženoj ½ dijela kupoprodajne cijene.

Dijeli se suvlasnička zajednica brodice registracijske oznake [registarska oznaka] očevidniku brodica za osobne potrebe Lučke kapetanije Vodice upisana u luci upisa Vodice, tip pasara, duljine 4,99 m s ugrađenim motorom WINKSTROM broj 26693 3,6 KW 5 čl, mjesto i godina gradnje Raša 1977.g. na način što će se provesti civilna dioba u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe i to na način što će se brodica prodati u dražbenom postupku te izvršiti dioba novca na način da će tužitelju pripasti ½ dijela, a tuženoj ½ dijela kupoprodajne cijene.

Dužna je tužena u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak."

II Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 14.923,08 eura, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

O b r a z l o ž e nj e

1. U predmetnoj pravnoj stvari ovaj sud je presudom br P-3562/2010 od 03.prosinca 2014.g. odbio u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti zahtijevao utvrđenje da nekretnina katastarske oznake čes.zgr.471, ZU 1538 KO. [katastarska općina] u naravi kuća i dvor, i brodica registracijske oznake [registarska oznaka], u očevidniku brodica za osobne potrebe Lučke kapetanije Vodice, upisana u luci upisa Vodice, tip pasara, duljine 4,99 m s ugrađenim motorom WINKSTROM broj 26693 3,6 KW 5 čl, mjesto i godina gradnje Raša 1977.g., predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja VBI, [adresa], 4670 Belgny, Belgiji i tužene VB, [adresa], te da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine i brodice svaki za po ½ dijela, kao i zahtjev tužitelja da ga se ovlasti da na temelju presude zatraži i postigne uknjižbu prava suvlasnštva istih u odgovarajućim upisnicima.

Odbijen je i zahtjev tužitelja za razvrgnućem suvlasništva na predmetu spora. Tužitelj je obvezan tužiteljici naknaditi troškove predmetnog postupka.

2.Odlučujući po žalbi tužitelja izjavljenoj na naprijed navedenu presudu ovog suda, Županijski sud u Šibeniku svojim je rješenjem br Gž-232/2015-2 od dana 03.prosinca 2014.g. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu te je potvrdio presudu ovog suda.Odbio je i zahjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

Slijedom činjenice da se radi o sporu s međunarodnim elementom, osnov kojeg su imovinski odnosi bračnih drugova, ovaj je sud bio stave da je Općinski sud u Šibeniku pravilno primijenio odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima(Narodne novine br 53/91,88/01-dalje ZRSZ), uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je tužitelj državljanin Kraljevine Belgije i da u toj državi ima prebivalište, te da su stranke posljednje zajedničko prebivalište imale u [adresa], shodno čemu, primjenom odredbi članka 36. i 37. ZRSZ, prvostupanjski sud da je, kao mjerodavno za zakonske i ugovorne imovinske odnose stranaka u ovom sporu, primijenio belgijsko pravo, i to odredbe belgijskog Građanskog zakonika (Code Civil-dalje CC).

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11.,148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući u povodu izjavljene revizije rješenjem br Rev 657/2018-2 od 03.prosinca 2014.g. ukinuo je presudu Županijskog suda u Šibeniku br Gž-232/2015-2 od 25.rujna 2017.g. i presudu Općinskog suda u Šibeniku br.P-3562/2010 od 03.prosinca 2014.g.i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.O parničnoj trošku u povodu revizije riješeno je da će se odlučiti u konačnoj odluci.

U obrazloženju istog rješenja VSRH navodi da ispitivanje pravilnosti tumačenja odredbe čl. 5. st. 1. t. 6.predbračnog ugovora , osobito u pogledu pojma ekskluziviteta (isključivog prava) i odgovora odnosi li se pravilo o odvajanju imovine samo na imovinu stečenu prije braka ili i ubuduće, zahtjeva razloge koji svoju podlogu imaju u utvrđenju volje stranaka te sadržaju prava.

Prema prikupljenoj građi spisa da je za zaključiti da nije pribavljen cjelokupni sadržaj belgijskog prava na kojeg se sudovi pozivaju, a koje regulira institut predbračnog ugovora i bračne stečevine, a s obzirom na značaj klauzule ugovara o odvajanju imovine.

Odluke nižestupanjskih sudova da nemaju razloge vezane za utvrđenje prave volje stranaka prilikom sklapanja tog ugovora vezane za buduću stečenu imovinu, s obzirom na, za sada, nejasne odredbe predbračnog ugovora.

Obzirom na ugovorenu im odredbu(čl.5.t.6 ugovora) o presumpciji suvlasništva na dva jednaka dijela, VSRH drži da je potrebno razjasniti sadržaj pojma dokazivanja ekskluzivnog prava u smislu da li se ta odredba odnosi i na buduću stečenu imovinu. Kako nižestupanjski sudovi da su propustili dati potpune razloge u smislu naprijed navedenog to su nižestupanjske odluke ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz uputu da se otklone postupovne povrede u skladu s iznesenim pravnim shvaćanjem VSRH, te da se daju razlozi vezani za primjenu mjerodavnog prava, imajući u vidu i revizijske prigovore tužitelja.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao pri svojim navodima iz tužbe kada je naveo da su stranke sklopile brak dana 08. veljače 1986.g.

Za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelj da je podigao kredit radi kupnje kuće u [adresa] u [adresa] katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] KO. [katastarska općina], a obveze po kreditu da su podmirivane tijekom bračne zajednice stranaka time da su teretile isključivo tužitelja koji da ih je i podmirio.

Tijekom braka stranke da su stekle i brodicu registracijske oznake [registarska oznaka] 4,99 m.

I nekretnina i brodica da su upisane na ime tužene.

Naime, u vrijeme kada je sklopljen ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, radi pojednostavljenja postupka i prevladavanja obveze ishođenja suglasnosti za stjecanje prava vlasništva od strane stranca, budući je tužitelj državljanin Kraljevine Belgije, stranke su se dogovorile da će kupnja biti izvršena na ime tužene VB, koja je državljanka Republike Hrvatske. Dana 11. kolovoza 1994.g. stranke da su potpisale dva ugovora o prodaji nekretnine od kojih u jednom da su kao kupci navedeni tužitelj i tužena, a u drugom ugovoru o prodaji nekretnine od dana 11. kolovoza 1994.g. , onome koji je ovjeren kod Opće uprave u Šibeniku pod brojem: OV-1868 od 11. kolovoza 1994.g. kao kupac nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] KO. [katastarska općina] da je označena samo tužena.

Smatrajući da opisana imovina predstavlja bračnu stečevinu. tužitelj je predložio da sud po provedenom postupku donese presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje bračne stečevine, te diobu iste .

5. Tužena je ostala pri svojem protivljenju predmetnoj tužbi i tužbenom zahtjevu. Nije su usprotivila navodima o zaljučenju braka stranaka 1986.g., navodeći da je isti brak razveden pravomoćnom presudom suda u Belgiji.

Potvrdila je da je za trajanja braka stranaka kupljena predmetna kuća u [adresa], ali je navela da ista sukladno upisu u zemljišnim knjigama, predstavlja isključivo vlasništvo tužene, obzirom na sadržaj predbračnog im ugovora sklopljenog prije stupanja u bračnu im zajednicu, kod notara u Belgiji, koji ugovor da sadrži klauzulu o odvojenom i separatnom stjecanju imovine, odnosno da sva imovina koju bračni drugovi steknu za vrijeme bračne zajednice će se upisivati na ime onog bračnog druga koji ju je i stekao.

Stranke da su predbračnim ugovorom dogovorile da će za slučaj stjecanja imovine različit od opisanog u predbračnom ugovoru, oni sklopiti novi ugovor i regulirati način stjecanja te imovine, pa kako do novog ugovora da nije došlo među bračnim drugovima u odnosu na kuću u [adresa] niti bilo koju drugu imovine uključujući i brod, to da imovina koja čini predmet ovog postupka ne predstavlja bračnu stečevinu. Sva imovina koju je tužitelj stekao za vrijeme braka stranaka da je upisana na njegovo ime i da se nalazi se u Belgiji, te na tu imovinu tužena da ne polaže pravo. Tijekom braka stečenu kuću u [adresa] ista drži vlastitom imovinom.. Sve da stranke i nisu predbračnim ugovorom ugovorile odvojeno stjecanje imovine, tužitelj kao stranac u Republici Hrvatskoj da u vrijeme kupoprodaje predmetne kuće nije mogao steći nepokretnu imovinu u Republici Hrvatskoj zbog postojanja zakonske mu zabrane stjecanja nepokretne imovine shodno odredbi čl. 82 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, po osnovu bračne stečevine, jer su stranci imali isključivo pravo stjecanja temeljem nasljeđivanja i pod uvjetima reciprociteta. Ostala je pri prijedlogu da sud odbije tužbeni zahtjev tužitzelja kao neosnovan.

6.U postupku su izvedeni dokazi pregledom prijevoda predbračnog ugovora sklopljenog dana 17. siječnja 1986. godine pred javnim bilježnikom Mathieu Ulrici u Belgiji, Argentenau (Vise) i dva svjedoka GBI i ABI prevedenog po stalnom sudskom tumaču Dunji Antunac u [adresa], saslušanjem tužitelja, saslušanjem tužene, pregledom zemljišne knjige, pregledom ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 11. kolovoza 1994. godine ovjerenog kod Opće uprave u Šibeniku pod brojem: OV-1868 od 11. kolovoza 1994. godine, pregledom ugovora o prodaji nekretnina od dana 11. kolovoza 1994. godine, ovjerenog prijevoda predbračnog ugovora po stalnom sudskom tumaču za francuski jezik Jeleni Topić na stranici spisa 285 – 300, uvjerenja Lučke kapetanije Šibenik, Lučke ispostave Vodice, te dopunskim saslušanjem tužene, i pregledom cjelokupnog spisa.

6.1.Sud je odustao od izvođenja dokaza dopunskim saslušanjem tužitelja, koji premda uredno pozvan, svoj izostanak sudu nije opravdao, kako je to potvrdio i punomoćnik istog, dodajući štoviše da tužitelj više osobno neće pristupiti ročištu radi saslušanja, obzirom je svoj iskaz dao u ranijem tijeku postupka i predmetnu pravnu stvar drži dovoljno raspravljenom.

6.2.Dokaz u vidu preslike ovjerene kopije matične knjige o zaključenju im braka na francuskom jeziku, kao i ugovora o hipotekarnom kreditu podignutom u Belgiji, dostavljenog u preslici, na jeziku zemlje u kojoj je odobren, bez prijevoda na hrvatski jezik u smislu odredbe članka 104 u svezi sa člankom 6 Zakona o parničnom postupku, sud nije izveo, međutim činjenica zaključenja braka stranaka, kao ni podizanja kredita tijekom braka im u svrhu kupnje sporne nekretnine, među strankama nije bila niti sporna.

6.3. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7. Među parničnim strankama naime nije sporno da su isti sklopili brak dana 08. veljače 1986.g., koji brak je razveden pravomoćnom odlukom suda u Belgiji, kao niti da je tužitelj državljanin Kraljevine Belgije, a tužena da je državljanka Republike Hrvatske.Zadnje je zajedničko prebivalište stranaka bilo u [adresa] .

8.Prije sklapanja im braka, dana 17. siječnja 1986.g.isti su sklopili predbračni ugovor.

9.Dana 19.kolovoza 1994..g. sklopljen je ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, dok je upis predmetne brodice u očevidnik brodica Lučke kapetanije, Ispostave Vodice izvršen 10.kolovoza 2006.g..

9.1. Nema spora među strankama da su i predmetna nekretnina i brodica stečeni tijekom braka im, zajedničkim sredstvima, te da je tužena upisana u zemljišnu knjigu te u očevidnik brodica kao vlasnica istih.

10.U predmetnom slučaju nema dvojbe da se radi o sporu s međunarodnim elementom, a obzirom na vrijeme nastanka spornog pravnog odnosa, nadležnost i mjerodavno pravo se utvrđuju primjenom odredbi Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 i 88/01; dalje: ZRSZ), u svezi sa odredbom članka 78 .st.1 Zakona o međunarodnom privatnom pravu(Narodne novine br 101/17, 67/23).

10.1. Po pitanju nadležnosti u vrijeme podnošenja predmetne tužbe sudu, nije bilo dvojbe, ali jeste po pitanju mjerodavnog prava. Sud je kao mjerodavno za zakonske i ugovorne imovinske odnose stranaka u ovom sporu, primijenio belgijsko pravo, i to odredbe belgijskog Građanskog zakonika (Code Civil-dalje CC), čemu se tužitelj protivio smatrajući da je za vlasničkopravne odnose i druga prava na stvarima, kao i za ugovore koji se odnose na nekretnine, u smislu odredbi članka 18.st.1 i članka 21 ZRSZ-a, mjerodavno pravo države na čijem se teritoriju nalazi nekretnina.

Smatrao je podredno i da Građanski zakonik nije mjerodavan propis za rješevanje pitanja vlasničkopravnih odnosa u bračnoj zajednici.

Uglavnom sud da je trebao ispravno utvrditi činjenično stanje, te kao činjenicu utvrđivati strano pravo, pa ako je smatrao da se isto ima primijeniti, da je na nedvojben način trebao utvrditi koji je materijalnopravni propis mjerodavan za imovinske odnose u braku.

11.Osnov ovog spora je u imovinskim odnosima supružnika, koji su 17.siječnja 1986.g. sklopili predbračni ugovor, temeljen na odredbama, belgijskog Građanskog zakonika, pri čemu su prihvatili pravilo o odvajanju imovine, a ugovoreni bračni režim odredbama istog zakona stupa na snagu i prestaje u skladu s istim zakonikom. Kako je pravo mjerodavno za sklapanje predbračnog im ugovora bilo belgijsko, tako isto pravo u smislu odredbe članka 37 ZRSZ-a ostaje mjerodavno za rješavanje ugovornih imovinskih odnosa bračnih drugova, čije je štoviše posljednje zajedničko prebivalište bilo u [adresa], što implicira primjenu toga prava i u smislu odredbe članka 36.st3 ZRSZ-a.

12.Nema dvojbe da su stranke predbračnim ugovorom ugovorili režim odvojene imovine, ali sporna ostaje klauzula o odvojenom i separatnom im stjecanju buduće imovine, odnosno imovine koju bračni drugovi steknu za vrijeme trajanja bračne zajednice i utjecaj ugovorenog režima na stjecanje stvarnih prava na nekretninama i pokretninama tijekom im braka.

13. Kao budući supružnici, po odredbama belgijskog Građanskog zakonika, pred javnim bilježnikom Mathieu Ulrici u Belgiji, Argentenau (Vise) i dva svjedoka im i to V – I GB i G – AB, stranke su sklopile predbračni ugovor dana 17. siječnja 1986.g., iz sadržaja kojeg ugovora, za potrebe ovog postupka prevedenog na hrvatski jezik, po stalnom sudskom tumaču Dunji Antunac u [adresa] te po stalnom sudskom tumaču Jeleni Topić mag.iur, je u bitnom razvidno da su isti kao tada budući supružnici, ugovorili uređenje imovinskih im odnosa, sustavom odvojene imovine, shodno kojem svaki od supružnika zadržava pravo vlasništva, raspolaganja i upravljanja nad svojom imovinom, uz ugovoreni iz izuzetak iz članka 215 Građanskog zaknika.

Člankom IV istog ugovora sporazumjeli su se da će svaki supružnik moći dokazivati svoje pravo vlasništva na imovini koja mu pripada, čak i u odnosu prema trećima, svakim dokaznim sredstvom, suglasno navodeći da time ugovaraju drugačije od onog propisanom člankom 1468 Građanskog zakonika.

Shodno članku V ugovora, u nedostatku dokaza, točkom 6 je ugovoreno da će imovina na kojoj bračni drugovi ne mogu dokazati da pripada isključivo jednom od njih, se smatrati da im pripada u suvlasništvo na jednake dijelove.

Člankom VI istog ugovora ugovorili su da će"supružnici moći na temelju pravnog posla kojeg sklapaju među sobom, stjecati pravo suvlasništva, time da se međusobni odnosi suvlasnika i svrha suvlasništva moraju urediti u pisanoj formi.

14. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 11.kolovoza 1994.g. ovjeren kod Opće uprave u Šibeniku pod brojem: OV-1868 od 11.kolovoza 1994.g. utvrđeno je da su prodavatelji ĆB i DB prodali, a kupac UB da je kupila nekretninu čest. zgr. [katastarska čestica], kuća i dvor, površine 498 m2 upisana u ZU 1538 KO [katastarska općina], za što je kupac isplatio iznos od 300.000,00 kuna, te stupio u posjed predmetne nekretnine odmah po potpisu ugovora, kojeg su ugovorne stranke vlastoručno potpisale.

14.1. Spisu prileži i preslik neovjerenog primjerka ugovora o kupoprodaji nekretnina od istog dana 11. kolovoza 1994.g.premet kojeg je ista nekretnina, za istu kupoprodajna cijena, ali su kao kupci naznačeni UB i TB, time da je u potpisu toga ugovora kao kupac istog potpisala samo UB, pa isti ugovor ne ide u prilog navodima tužitelja o stjecanju mu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini po osnovu kupoprodaje.

15.Ovo pogotovu jer je isprava temeljem koje je proveden upis prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi suda pod br Z-1839/96, bio naprijed navedeni kupoprodajni ugovor ovjeren kod Opće uprave u Šibeniku, po osnovu kojeg je pravo vlasništva predmetne nekretnine upisano na imenu tužene, kako je to razvidno i iz spisu priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za istu.

16.Tužitelj je u svojem stranačkom iskazu naveo da se sa tuženom vjenčao 1986.g..Dolaskom u Republiku Hrvatsku 1994.g. da su se zainteresirali za kupnju nekretnine u [adresa] koja se prodavala za iznos od 300.000,00 kuna, te istu da su kupili u mjesecu srpnju 1994.g. na način da je on, uz znanje tužene, podigao kredit u stranoj valuti u visini kupoprodajne cijene, na svoje ime, na vrijeme od 10 godina, kojeg da je on isplatio. Tužena da je s tim bila upoznata, obzirom se prema propisima koji se primjenjuju u Belgiji na ugovoru o kreditu traži potpis oba supružnika..

Kako u to vrijeme stranke da su već imale kuću u [adresa], izgrađenu tijekom braka im, to istu da su prodali za 25.000,00 Eura, bratu tužene, te tako stečen novac investirali u predmetnu nekretninu.

Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine da je u svojstvu kupca potpisala tužena, obzirom da on nije bio državljanin R.Hrvatske, odnosno bio je stranac, pa je za stjecanje mu vlasništva nekretnine u istoj trebao provesti procedure za dobivanje suglasnosti.On da je znao da se temeljem toga ugovora tužena upisala vlasnicom predmetne nekretnine, u kojoj zajednički da su boravili 3 - 4 puta godišnje. Tada stranke da su bile u braku, da su bili zaljubljeni te da mu nije smetala činjenica upisa njezina samovlasništva u zemljišnu knjigu suda.

Na ovoj nekretnini oni da su nadogradili kat. Predmetna brodica da je kupljena 2000 – 2001.g. za iznos od 2.000,00 Eura, a kupoprodajnu cijenu da je platio on.Kupoprodaja da je izvršena na isti način. Brodski motor da je kupljen zasebno, a budući da nema ključeve to da nije u mogućnosti ni ući u vrt kuće s ciljem procjene vrijednosti brodice.

Svojim predbračnim ugovorom naveo je da stranke nisu utanačili raspodjelu buduće bračne stečevine, već istim da je samo zaštitio vlastitu imovinu u Belgiji, ali buduća imovina da mu je jasno da pripada supružnicima.

Tužena da je bila zaposlena osoba do trenutka kada su se vjenčali a nakon toga da je bila nezaposlena.

17. Tužena je u svojem iskazu potvrdila da je predmetna nekretnina u [adresa] kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice parničnih stranaka i to 1994.g., za iznos od 300.000,00 kuna, koji da im je posudio stric tužene JB, a oni mu vratili novcem od kredita koji da je glasio na oba supružnika.

Kupljena nekretnina bila u naravi prizemnica u trenutku kupnje, koju stranke da su nadogradile katom, novcem od prodaje im kuće u [adresa], za svotu od 25.000,00 Eura, sagrađene im zajednički na zemljištu njezinih roditelja.

Stranke da su prije zaključenja braka, pred notarom u Belgiji sklopile predbračni ugovor, time da ona tada nije znala što potpisuje niti je na to bila upozorena od strane notara.Tim ugovorom da su zapravo definirali da imovina koja glasi na ime pojedinog supružnika je njegova vlastita imovina, a predmetna nekretnina i predmetna brodica da su upisane kao njezino vlasništvo.

Brodicu, stranke da su kupile 2006.g. zajedničkim novčanim sredstvima. Dopunski saslušana u daljnjem tijeku predmetnog postupka, tužena je u cijelosti ostala pri ranijem joj iskazu.Potvrdila je da su ona i tužitelj tijekom braka im zajedno vidjeli predmetnu kuću koja im se svidjela i zaključili da bi je mogli kupiti. Zajednički da su podigli kredit tada u svoti od 40 tisuća eura, kojeg u cijelosti da je otplatio tužitelj. U kupnju kuće ona da je uložila nešto vlastitih sredstva. Ovu kuću stranke da su nadogradile tijekom braka ulažući sredstva koja su dobili prodajom im kuće na selu. Istu da su zajedničkiuživali i koristili od kupnje 1994. godine pa do trenutka razvoda im braka, međutim temeljem stanja stvari drži da je ona njezino vlasništvo u postojećim okolnostima

Ugovor o kupoprodaji kuće da je zaključila ona u svojstvu kupca, a tužitelj da je znao da on nema zakonskih uvjeta za stjecanje prava vlasništva na nekretninama u RH u vrijeme stjecanja ove nekretnine. Ona da je predlagala tužitelju da međusobno zaključe drugi ugovor kojeg bi potvrdili i svjedoci, kojim bi međusobno uredili suvlasništvo ove nekretnine, međutim tužitelj da je to odbijao, odnosno da nije braćao pozornost na to što mu je ona nudila te je smatrao nepotrebnim ro učiniti. Danas ona da se isključivo poziva na bračni ugovor i ono što su stranke njime dogovorile, te na izostanak ugovorenog im pravnog posla po osnovu kojeg bi bilo stečeno pravo suvlasništva na predmetu spora, kako to pretpostavlja predbračni im ugovor.

Temeljem toga im ugovora nekretnina koja da je upisana na imenu tužene, ona smatra da pripada uravo njoj.

Predbračni im ugovor da je zaključen prije sklapanja im braka iz razloga što je tuženik u izostanku mu takvog ugovora sa bivšom suprugom, imao probleme kod diobe imovine nakon razvoda njihova braka. Tužitelj da je zapravo želio da stranke zaključe predbračni ugovor prije sklapanja im braka.

Brodica koja čini predmet spora da je godinama stajala u vrtu bez zaštite, te da ga je ona bacila i odjavila u lučkoj kapetaniji. Vanbrodski motor koji je bio nabavljen za ovaj čamac, ona da je dala trećim osobama jer joj je bio nepotreban. I brod i motor da su bili vođeni na njezinuimenu.

Tijekom braka stranke da nisu mijenjale ugovoreni režim imovine, niti je po razvodu njihova braka u Belgiji vođen postupak vezano uz imovinu im.

18.Nema dvojbe da je i predmetna plastična brodica, tipa pasara, duljine 4,99 m, reg oznake VD-1845, kupljena tijekom braka stranaka, bila upisana u očevidnik brodica za osobne potrebe Lučke kapetanije Šibenik, Ispostave Vodice, na imenu tužene VB.

19.Primjenjujući odredbe Građanskog zakonika (CC-a)Kraljevine Belgije, stranke su u vremenu prije zaključenja braka sklopile predbračni ugovor dana 17.siječnja 1986.g.pred javnim bilježnikom, uz sudjelovanje dvaju svjedoka .

Primjenom odredbe članka 1387 CC-a budući supružnici uređuju svoje bračne ugovore kako smatraju prikladnim, pod uvjetom da ne sadrže odredbe protivne javnom poretku i dobrom čudoređu.

19.1.Svojim su predbračnim ugovorom, kako je naprijed navedeno, stranke ugovorile režim odvajanja imovine na koji režim se primjenjuju odredbe članka 1466- 1469 Civilnog zakonika, što pretpostavlja dvije im imovinske mase od kojih jedna jednog bračnog druga, a druga drugog, nad kojom imovinom svaki od njih ima sva ovlaštenja, upravljanja, uživanja i raspolaganja.

19.2.Isti su primjenjujući taj režim ugovorili da svako od njih zadržava vlasništvo cijele svoje imovine, pod uvjetom da je sve u skladu s odredbom članka 215 Civilnog zakonika, te da može uspostaviti svoje pravo vlasništva na imovini koja mu pripada, čak i prema trećima,dokazujući to na svaki način, pri čemu su ugovorom isključili primjenu odredbe članka 1468 CC-a, a time pravila dokazivanja propisana odredbom članka 1399.st.2 i 3 CC-a.

19..3.Odredba članka 1399.st.1 propisuje da su imovina i dugovi koji pripadaju svakom od supružnika na dan vjenčanja i oni koje je svaki stekao tijekom režima darovanjem, nasljeđivanjem i oporukom, odvojeni .

19.4.Ovaj režim pretpostavlja da njihov prihod i ušteđevina ostaju razdvojeni i s njima stranke mogu slobodno raspolagati .

20.Ipak, sadržajem odredbe članka V predbračnog ugovora stranaka, presumira se da stranke kao supružnici koji su ugovorili režim odvojene imovine, mogu imovinu stjecati i i posjedovati zajednički .

Članak V pretpostavlja naime da stranke mogu posjedovati i zajedničku nepodijeljenu imovinu, jer su ovom odredbom jasno ugovorili mogućnost posjedovanja im nepodijeljene imovine, te utvrdile pretpostavke pripadanja im iste, služeći se svojim diskrecijskim pravom proizišlim iz odredbe članka 1387 CC-a .

I sudska praksa je jasna po pitanju da supružnici koji su ugovorili sustav odvojene imovine mogu stjecati imovinu koja će biti u njihovu suvlasništvu, na koje se primjenjuju opća pravila suvlasništva uz kogentne norme primarnog bračnog sustava. Točkom 6.ovog članka ugovorili su da će se imovina koju supružnici ne mogu dokazati kao svoje ekskluzivno pravo, smatrati da pripada u suvlasništvo svakom na dva jednaka dijela.

20.1.Isti su nadalje ugovorili mogućnost sklapanja im ugovora bilo koje vrste, izuzev ograničenja predviđenih zakonom, kao i da im međusobni susvlasnički odnosi moraju biti ugovoreni u pisanoj formi, kako to stoji u odredbi VI ugovora im.Pri tom su mogli ugovoriti obično ili uređeno suvlasništvo.

21.Nema dvojbe da stranke kao supružnici izuzev predbračnog im ugovora, drugi ugovor o uređenju međusobnih im stvarnopravnih odnosa, odnosno odnosa suvlasništva nad imovinom stečenom im tijekom braka nisu sačinili, kako to iskazuje tužena, a tužitelj u protivno ne nudi dokaza, već iskazuje da je "njemu jasno da buduća imovina pripada supružnicima".

Isti nisu činili ni promjene u svojem bračnom režimu tijekom braka, mogućnost kojih kao i forma I način provedbe promjena režima je propisan općim odredbama Glave V CC-a.

22.Ugovor o kupoprodaji nekretnine koja čini predmet ovog spora, ovjeren i prveden u zemljišnim knjigama suda, zaključila je tužena u svojstvu kupca, kako to proizlazi iz naprijed navedenih dokaza.

Drugi ugovor kojeg također sudu kao dokaz nudi tužitelj, u kojem bi i on bio naveden kupcem nekretnine, nije ni potpisan od strane tužitelja, pa ne predstavlja dokaz o stjecanju mu temeljem pravnog posla.

22.1.Nema dvojbe da je i predmetna brodica u registar istih bila upisana na imenu tužene.

23.U prilog svojem protivljenju predmetnoj tužbi i tužbenom zahtjevu tužena se upravo poziva na činjenicu da je upisana samovlasnicom predmetne nekretnine i predmetne brodice, kako to i proizlazi iz zemljišnoknjižnog stanja za nekretninu te spisu priloženog uvjerenja Lučke kapetanije .

Svoje ekskluzivno pravo na predmete spora osim na navedenom, ista temelji i na činjenici da stranke, tijekom braka im nisu postupile u smislu odredbe članka VI ugovora im, odnosno da je izostalo eventualno uređenje međusobnog im odnosa suvlasništva na predmetima spora u pisanoj formi, kako su se to ugovorom obvezale, da moraju učiniti u svrhu stjecanja im prava suvlasništva tijekom braka.

24.Ista ne negira da su predmeti spora stečeni tijekom braka stranaka, brodica zajedničkim sredstvima, a nekretnina također, ali sredstvima iz podignutog im kredita u Belgiji, u podizanju kojeg je sudjelovala i ona kao supružnik, a kojeg je otplaćivao tužitelj, time da je ista nekretnina tijekom braka i nadograđena sredstvima ostvarenim od prodaje im druge nekretnine u RH, koju su stranke zajedno gradile tijekom braka im..

Svojim iskazom potvrđuje da je u odnosu na predmetnu nekretninu, volja stranaka bila kupiti onu koja im se svidjela, koju da su zajednički i koristili do razvoda im braka. Tužena nadalje iskazom potvrđuje da je u vrijeme kupnje predmeta spora egzistirala pravna zapreka za stjecanje prava vlasništva na nekretninama po osnovu kupoprodaje od strane tužitelja kao stranca, što da je bilo razlogom iz kojeg je ona zaključila ugovor o kuporodaji u svojstvu kupca.

24.1.Nema dvojbe da su oba predmeta spora stečena tijekom braka stranaka, te da je u javne registre upisana tužena kao vlasnica istih.

25.Točno je da u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine na teritoriju Republike Hrvatske za strane fizičke osobe stjecanje prava vlasništva na nekretnina bilo ograničeno odredbom članka 82 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosina(Narodne novine 53/91, 91/96-nevažeći od 01.01.1997.g.), ali je strana fizička osoba mogla biti nosiocem prava vlasništva na pokretnoj stvari. Navedeno ide u prilog navodima stranaka da je iz razloga nemogućnosti stjecanja vlasništva nekretnine na teritoriju Republike Hrvatske,od strane tužitelja, kupoprodajni ugovor u svojstvu kupca, zaključila samo tužena, kao državljanka Republike Hrvatske.

26. Znajući za pravna ograničenja stjecanja mu stvarnih prava na nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske, te za činjenicu da je na predmetnoj nekretnini po osnovu kupoprodaje u javni registar, samovlasnicom upisana tužena, kao i na predmetnoj brodici, a rukovodeći se činjenicom da su međusobni imovinsko pravni odnosi stranaka kao bračnih drugova regulirani odredbama CC-a Kaljevine Belgije u kojoj su stranke sklopile brak, te izabrale bračni režim upravljanja im imovinom te svoje bračno imovinske odnose uredile u skladu sa pravnim režimom Kraljevine Belgije, i u odabranom režimu odvojene imovine, ugovorile štoviše obvezu međusobne im odnose suvlasnika i svrhu suvlasništva urediti u pisanoj formi, to činjenica da je takav im ugovor u postojećim okolnostima, u odnosu na imovinu koja čini predmet ovog postupka, među strankama izostao, ne ide u prilog navoda tužitelja, kao niti tada aktualna mu sudska praksa sudova Kraljevine Belgije.

Ovo osobito jer su supružnici za slučaj ugovaranja im običnog suvlasništva isto mogli dijeliti u smislu odredbe članka 1469 CC-a u svakom trenutku, pa i tijekom braka.

27.Shodno tada aktualnoj sudskoj praksi drugostupanjski sud u Anversu(01.ožujka 1998.g., Javnobilježnička revija 1990, 165) bio je stava da je supruga, koja je u sustavu odvojene imovine i u svoje ime stječe nepokretnu stvar te je u javnobilježničkom aktu naznačena kao jedina stjecateljica, isključivi vlasnik te stvari, a da njezin suprug nema nikakvog udjela u pravu vlasništva čak i ako dokaže da je vlastitim novcem platio sve iznose dugovane za stjecanje stvari.Shodno stavu suda on jedino može postići da se izvrši obračun i da se utvrdi njegovo potraživanje u visini iznosa koji mu se stoga imaju vratiti.

Shodno i drugoj sudskoj praksi koja prileži predmetnom spisu a nalazi se na stranici 3 prijevoda belgijske pravne doktrine iz područja sustava odvojene imovine, sačinjnog po stalnom sudskom tumaču Jeleni Topić pod br OV-7725 od 31.prosinca 2025.. Vrhovni je sud u svojoj presudi od 15.studenog 1990.g.preinačio presudu drugostupanjskog suda koji je pak smatrao da veza između darovanih sredstava i stjecanja imovine financirane tim sredstvima, dovoljno uska da bi se moglo smatrati da je suprug darovao kupljenu nekretninu, iako se njegova imovina umanjila samo za plaćene iznose, i to tako da je Vrhovni sud bio stave da predmet darovanja uvijek predstavlja novac kojeg je isplatio darovatelj , čak i onda kada je taj novac služio te bio upravljen na plaćanje kupoprodajne cijene nekretnine.

28.Slijedom svega navedenog unatoč i činjenici da je tužitelj novcem iz kredita, kojeg je samostalno otplatio, platio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu predmetne nekretnine, u koju je nadalje uložen novac stečen od prodaje im druge nekretnine na teritoriju Republike Hrvatske, kao i da je uložio novac u kupnju brodice, kraj činjenice da je tužena u sustavu odvojene im imovine u svoje ime stekla nekretninu, te se upisala kao jedina stjecateljica iste u zemljišnu knjigu suda, a također i brodicu te se upisala u u za to odgovarajući registar kao jedina stjecateljica, uz izostalo postupanje stranaka u odnosu na predmetnu imovinu, u smislu odredbe članka VI predbračnog im ugovora, sud je stava da, premda je novac tužitelja upravljen na plaćanje kupoprodajne cijene predmetne imovine, on nema nikakva udjela u pravu vlasništva te imovine, u kom pravcu se izjasnila i odgovarajuća sudska praksa.

29.Slijedom svega navedenog valjalo je kao neosonovan odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154.st.1 i.2.u svezi s člankom 155 ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama o naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br 138/23, 107/25- dalje Tarife).

Obzirom je tužena u cijelosti uspjela, kao opravdan sud je istoj, obzirom na vrijednost predmeta spora, priznao trošak kojeg ista potražuje na ime zastupanja joj po kvalificiranom punomoćniku na ročištima u dane 15.prosinca 2011.g., 21.ožujka 2012.g., 22.svibnja 2012.g., 10.srpnja 2012.g., 06.prosinca 2013.g., 23.listopada 2014.g., 28.studenog 2024.g., 08.travnja 2025, 26.studenog 2025.g.i 22.siječnja 2026.g. u vrijednosti od po 500 bodova za svako, ukupno 5000 bodova za deset ročišta, primjenom Tbr.9.t.1 Tarife, te sudjelovanja odvjetnika joj na ročištu objave odluke u visini od 250 bodova, primjenom Tbr.9.t.3 Tarife, te nadalje za sastav odgovora joj na tužbu i dopune istog u visini od 500 bodova, primjenom Tbr.8.t.1 Tarife, te za sastav podneska od dana 05.veljače 2013.g. u visini od 125 bodova, primjenom Tbr.8.t.4 Tarife, što sveukupno čini 5.875 bodova, a primjenom Tbr.50 čini 11.750,00 eura, pa uvećano za PDV iznosi 14.687,50 eura.

Trošak pristupa ročištu od dana 28.siječnja 2025.g. kao i ročištu od dana 03.prosinca 2014.g., sud nije cijenio opravdanim, obzirom da na tim ročištima puomoćnik tužene nije nazočio.Također neopravdanim je sud cijenio zahtjev tužene da joj se prizna trošak sastava pisanog podneska po kvalificiranom punomoćniku od dana 08.prosinca 2012.g. obzirom da spisu ne prileži podnesak od toga dana.

Opravdanim je sud cijenio trošak plaćene joj sudske pristojbe u svoti od 235,58 eura, od čega pristojbe odgovora joj na tužbu u svoti od 13,27 eura i pristojbe odgovora joj na reviziju u svoti od 222,31 eura .

. Slijedom navedenog sud je ukupan opravdani trošak tužene odmjerio u svoti od 14.923,08 eura, na platež koje joj svote je obvezao tužitelja.

U Šibeniku, 24.veljače 2026.g.

SUTKINJA

Iris Živković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog.

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, a o žalbi odlučuje županijski sud

DN-odluka o dostavi sadržana je na zapisniku ročišta objave