REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1703/2025-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Grafu odvjetniku u Odvjetničkom društvu Alija Hrastinki & Graf u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po AT, zamjeniku Općinskog građanskog državnog odvjetništva u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 15. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 24. veljače 2026. temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za naknadom imovinske štete u vidu izmakle koristi za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012 zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovan.

II Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, nadoknaditi tužiteljici JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu 12.555,66 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 24. veljače 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je ministar pravosuđa 24. listopada 2011. donio rješenje kojim je, među ostalim, i ona izabrana za javnog ovršitelja, slijedom čega je imala legitimna očekivanja da će početi raditi kao javni ovršitelj 1. siječnja 2012,. kao nositelj javne službe i od svog rada ostvarivati zaradu, sukladno odredbi čl. 20. st. 1. toč. 2. Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine br. 139/2010). Pod legitimnim očekivanjima podrazumijeva opće pravno načelo formirano u europskom kontinentalnom pravnom krugu u kontekstu načela pravne sigurnosti i vladavine prava, te zaštite imovinskih prava pojedinaca zaštićenih odredbom čl. 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Legitimna očekivanja kod tužiteljice su nastala u trenutku kada joj je dostavljeno konačno i pravomoćno rješenje Ministarstva pravosuđa o imenovanom javnom ovršitelju koje rješenje je pravomoćni i konačni akt kojim je Republika Hrvatska uspostavila vezu između svoje obveze na uvođenje javnoovršiteljske službe u hrvatski pravni poredak, predviđeno Ugovorom o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, i tužiteljice, kao fizičke osobe, koja je navedenim upravnim aktom navedena kao subjektivni element koji će svojim profesionalnim kapacitetima i radom u svojstvu javnog ovršitelja biti nositelj ostvarenja navedene obveze Republike Hrvatske. Ističe da odgovornost Republike Hrvatske proizlazi iz protupravnog rada Vlade i Sabora Republike Hrvatske u vidu protupravnog predlaganja od strane Vlade Republike Hrvatske, a potom i donošenja od strane Sabora Republike Hrvatske Zakona kojim je prekršena obveza Republike Hrvatske iz obveza Ugovora o pristupanju od 9. prosinca 2011. za uvođenjem i početkom rada javnoovršiteljske službe s danom 1. siječnja 2012., kao jedne od mjera za povećanje učinkovitosti pravosuđa iz Strategije reforme pravosuđa Hrvatskog Sabora za razdoblje od 2011. do 2015. Navodi da je nakon stupanja na snagu dijela Zakona o javnim ovršiteljima s 1. siječnja 2011. u kojem su propisane pripremne radnje za uvođenje javnoovršiteljske službe u hrvatski pravni poredak od 1. siječnja 2012., podnijela prijavu za polaganje ispita i po pozivu ispitnog povjerenstva uplatila naknadu troškova polaganja ispita u iznosu od 2.200,00 kuna u skladu s čl. 21. Pravilnika o polaganju javnoovršiteljskog ispita (Narodne novine br. 41/11 i 72/11). Nakon položenog javnoovršiteljskog ispita se prijavila na natječaj temeljem kojega ju je ministar pravosuđa 24. listopada 2011. rješenjem izabrao za javnog ovršitelja. Nakon toga je održan sastanak u Ministarstvu pravosuđa svih javnih ovršitelja i ministra koji su upoznati s procedurom i vremenskim rasporedom priprema za početak rada u svojstvu javnih ovršitelja, kao i priprema za osnivanje Hrvatske Javnoovršiteljske komore u vidu izrade svih pravnih akata i tijela iste. Nakon toga je Ministarstvo pravosuđa zatražilo dostavu fotografija za izradu službene iskaznice, te je dodijelilo javnim ovršiteljima porezni broj i zaprimalo prijave i obavljalo komisijske preglede javnoovršiteljskih ureda koji su bili nužan preduvjet za početak rada. Nakon toga je kod nadležnog Općinskog suda ishodila ovjeru svog službenog potpisa, odobrenje za izradu natpisne ploče, te podnijela zahtjev za ovjeru službenih pečata i štambilja. Po pozivu Ministarstva pravosuđa 12. prosinca 2011. 68 imenovanih javni ovršitelja je dalo svečanu prisegu pred predsjednikom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u nazočnosti ministra pravosuđa. Od dana imenovanja za javnog ovršitelja, tužiteljica je poduzimala sve radnje propisane tada važećim zakonodavstvom u skladu sa svojim legitimnim očekivanjima da će 1. siječnja 2012. početi s radom. No međutim, deset dana nakon polaganja svečane prisege i uručenja Povelje o postavljenju, dana 22. prosinca 2011. Hrvatski Sabor je donio odluku o odgodi Zakona o javnim ovršiteljima do 1. srpnja 2012., nakon čega je odgođen do 15. listopada 2012. U međuvremenu su doneseni novi Ovršni zakon, Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima i Zakon o prestanku važenja Zakona o javnoovršiteljskim pristojbama koji su objavljeni u Narodnim novinama br. 112/12. na taj način je tužiteljici onemogućen početak rada, a donesenim zakonima nije reguliran status javnih ovršitelja i njihov pravni položaj, kao i njihovo obeštećenje, iako neprijeporno trpe štetu, kako imovinsku tako i neimovinsku, s obzirom da su bili u poziciji pravne nesigurnosti jer je kao odvjetnica krajem 2011. počela obavještavati stranke da ih više neće moći zastupati zbog odlaska u javnoovršiteljsku službu, a nove je stranke iz istog razloga odbijala. Pored izrazito teške profesionalne i egzistencijalne situacije u kojoj se našla zbog materijalnih troškova koje je imala za početak rada u svojstvu javnog ovršitelja, trpi sve do danas i veliku neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, radi izrazito negativnih i široko dostupnih javnih objava izjava najviših državnih dužnosnika koje su u medijima u sklopu organizirane kampanje usmjerene na sprečavanje početka rada javnoovršiteljske službe. Ističe da dugotrajnost, upornost i društveni položaj onih koji su takvim javno dostupnim izjavama i nastupima omalovažavali imenovane javne ovršitelje koji su samo htjeli profesionalno obavljati javnu službu za koju su imenovani i koja postoji i posluje i u većini ostalih država članica Europske unije, dodatno su pojačali osjećaj manje vrijednosti i ogorčenosti. Zbog svega su bili izloženi ogovaranju i podsmjehu sredine u kojoj žive, te su doživjeli različite zdravstvene tegobe. Tako je tužiteljica pokazivala depresivno i anksiozno ponašanje, ne samo na poslu, nego i u obitelji. Svaka komunikacija na temu javnih ovršitelja bila je za nju izvor jakog stresa, što je ostavilo traga na njezinom psihičkom zdravlju. S tim u vezi su se javni ovršitelji obratili Ustavnom sudu Republike Hrvatske koji je rješenjem poslovni broj U-I-5612/2011, U-I-6274/2011, U-I-178/2012 i U-I-480/2012 od 23. siječnja 2013. javnim ovršiteljima priznao pravo na legitimna očekivanja naglasivši u točki 22. 1. rečenog rješenja da "stanje neizvjesnosti i nesigurnosti u kojem su se našli imenovani javni ovršitelji zbog opetovanog odgađanja početka njihova rada i kasnijeg potpunog ukidanja profesije za koju su se te osobe pripremale i za koju su stekle kvalifikacije trajalo je oko godinu dana. To stanje produljenje nesigurnosti i neizvjesnosti bilo je prouzročeno opetovanim zakonodavnim intervencijama, što je samo po sebi nesuglasno sa zahtjevima koji iz zakona proizlazi iz načela vladavine prava. Budući da zakonodavac nije odredio prijelazni zakonodavni režim koji bi na zadovoljavajući način riješio problem već imenovanih javnih ovršitelja nakon ukidanja tog instituta, poremećena je pravedna ravnoteža između cilja koji je zakonodavac želio postići ukidanjem instituta javnih ovršitelja u općem ili javnom interesu i zaštite interesa osoba imenovanih za javne ovršitelje. Taj propust također nije u skladu sa zahtjevima koji za zakone proizlaze iz načela vladavine prava, a izravno narušava i načelo legitimnih očekivanja osoba koje su se pouzdale u zakone i valjane pojedinačne pravne akte koji su na temelju tih zakona za njih doneseni. Prema tome, čak i uz pretpostavku da je individualna pravna situacija javnih ovršitelja i mogla biti prikazana kao da služi nekom općem ili javnom interesu, imenovani javni ovršitelji podnijeli su i dalje podnese prekomjeran individualni teret cjelokupne zakonske reforme ovršnog sustava države.". Stoga ustaje s tužbom i tužbenim zahtjevom uređenim u na ročištu 10. veljače 2025. kojim potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 42.471,30 EUR, sa zateznim kamatama na taj iznos od 22. prosinca 2014., imovinsku (stvarnu) štetu u iznosu 9.420,13 EUR, uvećanu za zakonske zatezne kamate na taj iznos od 1. siječnja 2012., te za izmaklu korist u visini razlike između hipotetičke zarade koju bi u razdoblju od 1. siječnja 2012. do zaključno 14. listopada 2012. ostvarila obavljanjem javnoovršiteljske službe u Republici Hrvatskoj da je 1. siječnja 2012. počela raditi kao javni ovršitelj i zarade koju bi od 1. siječnja 2012. do zaključno 14. listopada 2012. ostvarila svojim radom, uvećanu za zatezne kamate na taj iznos počam od 15. listopada 2012., uz naknadu troška postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do plateža.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava odgovornost, pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu jer nema štetne radnje i ne postoji protupravnost. Glede štetne radnje ističe kako je njena legitimna i zakonodavna aktivnost da putem svog zakonodavnog tijela i sukladno ustavnim ovlastima donosi određene zakone i propise. O odgodi primjene Ovršnog zakona koji se odnosi na ustanovljavanje službe i rad javnih ovršitelja odlučuje nadležno zakonodavno tijelo izglasavanjem Zakona o izmjenama Ovršnog zakona i Zakona o izmjenama Zakona o javnim ovršiteljima, koji su stupili na snagu danom objave u Narodnim novinama br. 150/2011, 12/12 i 70/12, slijedom čega u postupanju Ministarstva pravosuđa kao tijela koje je svojim rješenjima odredilo početak rada tužiteljice kao javnog ovršitelja nema elemenata protupravnosti, već naprotiv, isto rješenje predstavlja odgovarajuću primjenu Zakona o izmjenama Ovršnog zakona. Konkretni slučaj ne predstavlja ni izuzetak jer bi trebao biti određen odgovarajućim propisom, što je izostalo, a na temelju čega bi se ostvarivalo pravo na naknadu štete, iako štetna radnja nije protupravna. Tužena nije počinila nikakvu štetnu radnju jer donošenje zakona ne može predstavljati štetnu radnju države. Osporava u cijelosti i visinu tužbenog zahtjeva, posebice za traženi trošak za koje ne prileži dokaz o njihovom plaćanju, kao i onih troškova koji nisu predviđeni Pravilnikom o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu (Narodne novine br. 41/11 i 118/11). Primjerice Pravilnikom je određeno da javnoovršiteljski ured mora imati najmanje tri prostorije i sanitarne prostorije te da njegova najmanja površina iznosi 55 m2, pa tužena ne može biti odgovorna za činjenicu da je tužiteljica iznajmila više nego što je Pravilnikom određeno. Osporava uzročno posljedičnu vezu između pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice kao posljedice ne obavljanja javnoovršiteljske dužnosti, te ističe da povredu prava osobnosti nije ničim dokazala. U dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je tužena donošenjem navedenih rješenja kojima je određen početak rada javnoovršiteljske službe povrijedio njeno pravo na rad i ostvarenje prihoda, kao i zahtjev za izmaklu korist za razdoblje od 1. siječnja do 14. listopada 2012. je u cijelosti neosnovan. Slijedom navedenog, a zbog pogrešno utemeljenog mišljenja o trajanju obavljanja javnoovršiteljske službe na jezičnom tumačenju koje ne daje pravni smisao konkretnoj pravnoj normi izveden je pogrešni zaključak jer logičnim tumačenjem nedvojbeno proizlazi da tužiteljica nije započela s obavljanjem javnoovršiteljske službe, slijedom čega ono nije moglo nit trajati ni prestati pa se predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženoj.

3. Sud je u ovom predmetu o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio međupresudom posl. br. Pn-2005/2015-od 25. siječnja 2018. kojom je utvrdio da je tužena odgovorna za štetu tužiteljici zbog povrede njezinih legitimnih očekivanja zasnovanih na valjanim pravnim aktima države i na povjerenju pojedinaca u državne institucije i pravo koje one stvaraju.

4. Po žalbi tužene je ta međupresuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu svojom presudom poslovni broj Gž-2082/2018-2 od 16. travnja 2019.

5. Po reviziji tužene, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu VSRH, posl. br. Rev-3449/2019-2 od 6. prosinca 2022. je ta međupresuda potvrđena i revizija odbijena.

6. Nakon toga, o tužbenom zahtjevu tužiteljice sud je odlučio presudom poslovni broj Pn-2005/2015-54 od 27. ožujka 2025. kojom je (u točki I) izreke naložio tuženici isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti 22.471,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 22. prosinca 2014. isplate, na ime naknade imovinske obične (stvarne) štete 7.827,55 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2012. do isplate, dok je tužiteljica (u točki II izreke) odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos 21.592,58 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos, kao i sa zahtjevom za naknadom imovinske štete u vidu izmakle koristi za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012 zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovanim, a točkom III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

7. Po žalbama stranaka, Županijski sud u Zagrebu je presudom posl. br. Gž- 2681/2025-4 od 15. srpnja 2025. odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II izreke kojom je odbijen njezin zahtjev za isplatu 21.592,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I izreke), a točkom II izreke je odbio žalbu tuženice i potvrdio presudu u dijelu pod točkom I izreke, te je rješenjem istog poslovnog broja i dana ukinuo presudu u dijelu pod točkom II izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnove izmakle koristi za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012. sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu pod točkom III izreke o trošku postupka.

8. U ponovljenom postupku, na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. siječnja 2026. tužiteljica je povukla tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva za naknadom imovinske štete u vidu izmakle koristi za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012. zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos, a ostala kod zahtjeva za naknadom troškova postupka.

9. Tužena se na istom ročištu protivila povlačenju tužbe.

10. Sud je u ponovljenom postupku pročitao ranije provedene dokaze: zahtjev za mirno rješenje spora (stranica 28-35), odgovor tužene na isti od 24. ožujka 2015. (stranica 36-37), prijavu od 8. kolovoza 2011. (stranica 89), obavijest Ministarstva pravosuđa RH od 19. kolovoza 2011. (stranica 90), Rješenje Ministarstva pravosuđa RH klasa: UP/I-133-07/11-01/86 Ur. br. 514-03-01-03/1-11-3 od 19. kolovoza 2011. (stranica 91), Uvjerenje Ministarstva pravosuđa RH klasa: UP/I-133-07/11-01/86 Ur. br. 514-03-01-03/1-11-5 od 7. rujna 2011. (stranica 92), prijavu tužiteljice na natječaj od 15. rujna 2011. (stranica 93-94), dopis Hrvatske odvjetničke komore br. 3899/2011 od 4. listopada 2011. (stranica 95), dopis Ministarstva pravosuđa RH klasa: 133-07/11-01/14 Ur. br.: 514-03-01-03/2-11-1 od 9. studenog 2011. (stranica 96-98), dopis Ministarstva pravosuđa RH Klasa: 133-07/11-01/15 Ur. br.: 514-03-01-

03/2-11-31 od 24. studenog 2011. (stranica 99), dopis Svjetlane JT od 25. studenog 2011. (stranica 100), dopis Svjetlane Klobučar od 30. studenog 2011. (stranica 101), Povelju o postavljenju od 12. prosinca 2011. (stranica 102), zahtjev Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 18. prosinca 2011. (stranica 103), zahtjev Ministarstvu uprave od 18. prosinca 2011. (stranica 104), zahtjev Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 18. prosinca 2011. (stranica 105), odobrenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 2 Su-3498/11-11 od 20. prosinca 2011. (stranica 106), rješenje Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Ur. br.:

514-03-01-03/2-11-9 od 20. prosinca 2011. (stranica 107), rješenje Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Ur. br.: 514-03-01-03/1-11-16 od 29. prosinca 2011. (stranica 108), saslušanjem svjedokinje UT (stranica 192- 193), svjedoka ĆT (stranica 193-194) i RT (stranica 194), saslušanjem tužiteljice kao stranke (stranica 200-201 spisa), izvršen je uvid u presliku lista 514 iz spisa posl.br. Pn-1039/15 i podatke sa CD-a u privitku (stranica 264-265 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (stranica 273-275, 301-302 spisa), pročitan je dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Medveščak od 2. kolovoza 2024. (stranica 308 spisa) s potvrdom o visini dohotka (stranica 309 spisa) i dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Medveščak od 3. prosinca 2024. (stranica 316 spisa).

11. Budući se tuženik protivio povlačenju tužbe, u ovoj fazi postupka je ostalo za odlučiti o zahtjevu tužiteljice za naknadom imovinske štete u vidu izmakle koristi za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012. zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos.

12. Među strankama nije prijeporno:

- da je tužiteljica odlukom ministra pravosuđa imenovana javnim ovršiteljem sukladno uvjetima koji su objavljeni u natječaju za javne ovršitelje,

- da je u svezi s obavljanjem te službe i pripremi za nju, imala materijalne troškove, jer je bila dužna urediti poslovni prostor koji je pregledan i prihvaćen od strane komisije Ministarstva pravosuđa,

- da joj je rješenjem Ministarstva pravosuđa određen početak rada kao javnom ovršitelju 1. siječnja 2012. godine,

- da je nakon toga zakonodavac donio Zakon o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima kojim je odgodio početak rada te službe za dan 1. srpnja 2012. godine,

- a potom donio i Zakon o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima kojim je početak rada odgodio opet za dan 15. listopada 2012. godine,

- konačno, da je zakonodavac donio i Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine br.112/12) kojim je Zakonom zapravo služba javnih ovršitelja ukinuta,

- da je tužiteljici pravomoćno dosuđena imovinska šteta na ime materijalnih troškova koje je ona dokumentirala računima u visini 7.827,55 EUR, sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2012. do isplate, te na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti 22.471,30 EUR, sa zateznim kamatama na taj iznos od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 22. prosinca 2014. do isplate,

13. Nedvojbeno je tužiteljica pretrpjela štetu opisanim postupanjem tužene kada je ona propustila riješiti status imenovanih javnih ovršitelja, tj. nakon što su isti postupili po njezinom nalogu, te snosili materijalne izdatke i imali zakonita i legitimna očekivanja, da će obavljati posao koji će im omogućavati ostvarivanje prihoda. Stoga postoji uzročnoposljedična veze između propusta tužene, da odluči na odgovarajući način o pravnom statusu javnih ovršitelja, (tako i tužiteljice), te štete koju je tužiteljica nedvojbeno pretrpjela. Sama štetna radnja je u ovom konkretnom slučaju upravo propust tužene da donese odgovarajuću odluku u vezi rješenja statusa tužiteljice, kao i ostalih javnih ovršitelja, slijedom čega je odgovorna za štetu koja je nastala tužiteljici, u smislu odredbe čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i 41/08), dalje ZOO.

14. Tužiteljica je u tim okolnostima, pouzdajući se u pravnu sigurnost, kao i da je udovoljila svim propisanim uvjetima da bi mogla vršiti zakonom propisanu javnu dužnost javnog ovršitelja, neočekivanim ukidanjem instituta javnih ovršitelja, i u situaciji u kojoj su se nadležni državni dužnosnici i tijela oglušili o potrebu rješenja njezine osobne situacije, pretrpjela štetu za koju je odgovorna tužena i prema čl. 145. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), koji propis se temelji na pravnoj stečevini Europske unije, a u kojem smislu država, zbog kršenja određenih obveza tj. prava pojedinca, odgovara neovisno o tome radi li se o kršenju obveza od strane zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti.

15. Na okolnost visine dijela tužbenog zahtjeva vezanog uz izgubljenu zaradu, uz saslušanje tužiteljice, pribavljeni su podaci Ministarstva pravosuđa o broju ovršnih predmeta za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. zaprimljenih na području nadležnosti ovog suda, kao i njihova vrijednost predmeta spora, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po Zrinku Ručević, stalnom sudskom vještaku financijske struke.

16. Iz njegovog nalaza i mišljenja, proizlazi da, u skladu s dokumentacijom u spisu, te opisanom metodologijom izračuna, u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 31. listopada 2012. je na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu evidentirano ukupno 31.542 ovršna predmeta, s datumom osnivanja spisa od 5. siječnja 2012. do 31. listopada 2012., a naznačena vrijednost predmeta spora u istima iznosila je ukupno 6.371.402.883,20 kn (prosječno 201.997,43 kn po predmetu). Pod pretpostavkom ravnomjerne raspodjele navedenih ovršnih postupaka na 20 javnih ovršitelja u gradu Zagrebu, svaki ovršitelj prosječno bi dobio 1.777 ovršnih predmeta (31.542/20), prosječne vrijednosti 201.997,43 kn, odnosno 26.809,67 EUR (primjenom fiksnog konverzijskog tečaja) po predmetu. Po svakom ovršnom postupku kojeg bi tužiteljica pretpostavljeno dobila u rad (1.577 predmeta), može se pripisati jedna radnja (sastavljanje ovršnog naloga), a vrijednost iste prema Pravilniku iznosila je 1.500,00 kn, što za 1.577 predmeta ukupno iznosi 2.365.500,00 kn, odnosno 313.955,80 EUR (primjenom fiksnog konverzijskog tečaja). Iako bi sud utvrdio da bi u svakom ovršnom postupku kojeg bi tužiteljica pretpostavljeno dobila u rad bila obračunana još neka radnja, tada se vrijednost takvih radnji dobiva umnoškom pretpostavljenog broja predmeta (1.777) s cijenom takve radnje za koju sud utvrdi da bi bila obavljena.

17. Iz dopune nalaza i mišljenja istog vještaka budući da vještak nije uzeo u obzir i podatke o zaprimljenim predmetima na Trgovačkom sudu u Zagrebu proizlazi da je u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012., na Općinskom građanskom i Trgovačkom sudu u Zagrebu evidentirano ukupno 35.549 ovršna predmeta, s datumom osnivanja spisa od 2. siječnja 2012. do 12. listopada 2012., a naznačena vrijednost predmeta spora u istima iznosila je ukupno 932.314.892,98 EUR. Pod pretpostavkom ravnomjerne raspodjele navedenih ovršnih predmeta na 20 javnih ovršitelja u gradu Zagrebu, svaki ovršitelj prosječno bi dobio 1.777 ovršnih predmeta (35.549/20), prosječne vrijednosti 26.226,19 EUR po predmetu. Po svakom ovršnom postupku kojeg bi tužiteljica pretpostavljeno dobila u rad (1.777 predmeta), može se pripisati jedna radnja (sastavljanje ovršnog naloga), a vrijednost iste prema Pravilniku iznosila je 1.500,00 kn, što za 1.777 predmeta ukupno iznosi 353.772,65 EUR. Ako bi sud utvrdio da bi u svakom ovršnom postupku kojeg bi tužitelj pretpostavljeno dobio u rad bila obračunana još neka radnja, tada se vrijednost takvih radnji dobiva umnoškom pretpostavljenog broja predmeta (1.777) s cijenom takve radnje za koju sud utvrdi da bi bila obavljena.

18. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića, kao i njegovu dopunu, jer je jasan, logičan i izrađen sukladno pravilima struke na temelju dokumentacije dostavljene od strane Ministarstva pravosuđa, te je vještak u cijelosti odgovorio na zadatak suda, a u njegovu nalazu i mišljenju nema proturječnosti, no međutim, isti nije relevantan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari budući da sud nije dobio tražene podatke od Porezne uprave, vezano za troškove poslovanja javnih bilježnika u gradu Zagrebu, kao mogućoj usporedivoj kategoriji, za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012., za koji iznos bi se umanjili pretpostavljeni iznosi ostvarenih prihoda koje je vještak naveo u nalazu i mišljenju, odnosno njihovoj dopuni, kao i ostvareni prihodi tužiteljice prema potvrdi Porezne uprave (stranica 309 spisa). Zbog toga je, temeljem pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a odbijen ovaj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan.

19. Uz to, se napominje da prema pravnom shvaćanju VSRH izraženom u odluci posl. br. Rev-1469/2019-2 od 28. veljače 2023. u situaciji kada je tuženica, postupajući u okviru svojih legitimnih ovlaštenja odustala od reforme ovršnog sustava uvođenjem službe javnih ovršitelja, po redovnom tijeku stvari izmakla dobit ne bi mogla ostvarivati pa legitimno očekivanje tužiteljice u ostvarenju dobiti kao javnog ovršitelja nema vlasničku komponentu i ne podliježe zaštiti u smislu čl. 1. Protokola broj 1. Konvencije (tako isti sud i u odluci Rev-1532/14 od 23. siječnja 2018.). Prema stavu VSRH da bi se dosudila naknade imovinske štete zbog izmakle dobiti mora postojati objektivna vjerojatnost da bi tužiteljica, da je javno ovršiteljska služba opstala, ostvarila dobitak, odnosno da bi došlo do izmakle koristi. Kod toga projekcije tužiteljice o tome kolika bi dobit postojala i prijepornom razdoblju od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012., ne ukazuju na objektivnu vjerojatnost stjecanja dobitka, radi čega tužiteljica nije dokazala da bi došlo do izmakle koristi u smislu odredbe čl. 8. i 219. ZPP.

20. Javnoovršiteljska služba, kao što je rečeno, nikada nije zaživjela i tužiteljica, kao ni jedan drugi imenovani javni ovršitelj nikada nije počela ostvarivati nikakvu dobit od nje, a da bi se dosudila naknade imovinske štete zbog izmakle dobiti mora postojati objektivna vjerojatnost da bi tužiteljica, da je javno ovršiteljska služba opstala, ostvarila dobitak, odnosno da bi došlo do izmakle koristi.

21. Zbog tih razloga je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete u vidu izmakle koristi za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012. zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos.

22. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (51.891,43 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 u daljnjem tekstu: OT).

23. Tužiteljica je u cijelosti uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva, te u omjeru 58% s visinom, slijedom čega je njezin uspjeh u sporu 79%.

24. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 28. OT 500 bodova), sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 500 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 7.7.2016., 23.11.2016., 24.3.2017., 13.12.2017., 22.5.2023., 9.7.2024., 25.11.2024., 10.2.2025. i 15.1.2026. (vrijednost predmeta spora 10.000,00 EUR) (Tbr 9. toč. 1. i 2. OT 5100 bodova), sastava žalbe od 27.3.2025. (vrijednost predmeta spora 21.592,58 EUR) (Tbr 10. toč. 1. OT 312,50 bodova), odnosno 5812,50 bodova ili 11.625,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 2.906,25 EUR, što ukupno iznosi 14.531,25 EUR, koji trošak je umanjen za 21% odnosno za 3.051,56 EUR, za koliko tužiteljica nije uspjela u parnici, a tuženik jest, tako da priznati trošak zastupanja tužiteljice iznosi 11.479,69 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu 400,00 EUR, sudske pristojbe na tužbu 110,60 EUR i presudu 565,37 EUR tako da ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 12.555,66 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

25. Budući da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud joj je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 24. veljače 2026. do isplate.

26. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika OGDO u Zagrebu, na broj P-DO-177/15