Republika Hrvatska

Općinski građanski sud u Zagrebu

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P Ob-447/2020-111

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Nedi Šoli kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika-predlagatelja i protivnika osiguranja CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje u tekstu: tužitelj), kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u [adresa] protiv tuženice- protutužiteljice - predlagateljice i protivnice osiguranja ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje u tekstu: tuženica), uz sudjelovanje maloljetnog djeteta MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2011. u [adresa], kojeg zastupa posebna skrbnica CMĐ, diplomirana pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo u [adresa] i sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, [adresa] (Grad Zagreb), Trg Nevenke Topalušić 1, Područni ured Novi Zagreb i Črnomerec, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, nakon održane glavne rasprave na kojoj je isključena javnost, zaključene 11. veljače 2026. u prisutnosti stranaka osobno, punomoćnika tužitelja i posebne skrbnice, a u odsutnosti uredno pozvanih predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda [adresa] i [adresa], 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se točka 3. izreke Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P2-779/2014-12 od 7. siječnja 2015. u odnosu na mjesto stanovanja maloljetnog djeteta na način kako slijedi:

Maloljetni MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2011. u [adresa] stanovat će s ocem, ovdje tužiteljem CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi u [adresa].

II. Tužitelj CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao otac, potpuno samostalno će ostvarivati roditeljsku skrb za maloljetno dijete MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2011. u [adresa] i potpuno samostalno će zastupati dijete u svim bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) (promjena djetetovog osobnog imena, promjena prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjena vjerske pripadnosti).

III. Mijenja se točka 4. izreke Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P2-779/2014-12 od 7. siječnja 2015. u odnosu na način ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje na način kako slijedi:

Osobni odnosi maloljetnog MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], s majkom, ovdje tuženicom ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se:

- prvenstveno u skladu sa željama, zdravljem i mogućnostima maloljetnog djeteta uz prethodni dogovor roditelja,

- neizravni osobni odnosi ostvarivat će se posredstvom telefonskog poziva, video poziva ili drugog komunikacijskog sredstva dva puta tjedno u trajanju od pola sata, ovisno o rasporedu i obvezama djeteta te uvažavajući pritom želje i mogućnosti djeteta, a u slučaju izostanka dogovora, ponedjeljkom i srijedom između 19,00 sati i 20,00 sati u trajanju koje dijete odluči provesti u razgovoru s majkom.

IV. Mijenja se točka 7. izreke Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P2-779/2014-12 od 7. siječnja 2015. u odnosu na određen iznos uzdržavanja, na način kako slijedi:

Nalaže se tuženici kao majci, ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaćati za uzdržavanje maloljetnog djeteta MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 290,00 EUR (slovima: dvjestodevedeseteura) mjesečno, počevši od 1. svibnja 2025. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, na način da dospjele, a neplaćene obroke plati odjednom, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana, a dospijevajuće do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano sa zateznim kamatama koje teku na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja počevši od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na račun oca i zakonskog zastupnika maloljetnog tužitelja, CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], broj IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Zagrebačka banka d.d. [adresa].

V. Mijenja se točka 7. izreke Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P2-779/2014-12 od 7. siječnja 2015. u odnosu na određen iznos uzdržavanja, na način kako slijedi:

Nalaže se tuženici kao majci, ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime dospjelih obroka uzdržavanja za maloljetnog MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], za vremensko razdoblje od 1. studenog 2021. do 30. travnja 2025. isplati iznos od ukupno 9.160,49 EUR (slovima: devettisućastošezdeseteura i četrdesetdevet centi), sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 152,59 EUR (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi) od 16. studenog 2021. do isplate,

- 152,59 EUR (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi) od 16. prosinca 2021. do isplate,

- 152,59 EUR (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi) od 16. siječnja 2022. do isplate,

- 152,59 EUR (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi) od 16. veljače 2022. do isplate,

- 152,59 EUR (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi) od 16. ožujka 2022. do isplate,

- 189,24 EUR (slovima: stoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa) od 16. travnja 2022. do isplate,

- 189,24 EUR (slovima: stoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa) od 16. svibnja 2022. do isplate,

- 189,24 EUR (slovima: stoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa) od 16. lipnja 2022. do isplate,

- 189,24 EUR (slovima: stoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa) od 16. srpnja 2022. do isplate,

- 189,24 EUR (slovima: stoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa) od 16. kolovoza 2022. do isplate,

- 189,24 EUR (slovima: stoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa) od 16. rujna 2022. do isplate,

- 189,24 EUR (slovima: stoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa) od 16. listopada 2022. do isplate,

- 189,24 EUR (slovima: stoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa) od 16. studenog 2022. do isplate,

- 189,24 EUR (slovima: stoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa) od 16. prosinca 2022. do isplate,

- 189,24 EUR (slovima: stoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa) od 16. siječnja 2023. do isplate,

- 189,24 EUR (slovima: stoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa) od 16. veljače 2023. do isplate,

- 189,24 EUR (slovima: stoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa) od 16. ožujka 2023. do isplate,

- 189,24 EUR (slovima: stoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa) od 16. travnja 2023. do isplate,

- 189,24 EUR (slovima: stoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa) od 16. veljače 2023. do isplate,

- 189,24 EUR (slovima: stoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa) od 16. ožujka 2023. do isplate,

- 189,24 EUR (slovima: stoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa) od 16. travnja 2023. do isplate,

- 203,15 EUR (slovima: dvjestotri eura i petnaest centi) od 16. svibnja 2023. do isplate,

- 203,15 EUR (slovima: dvjestotri eura i petnaest centi) od 16. lipnja 2023. do isplate,

- 203,15 EUR (slovima: dvjestotri eura i petnaest centi) od 16. srpnja 2023. do isplate,

- 203,15 EUR (slovima: dvjestotri eura i petnaest centi) od 16. kolovoza 2023. do isplate,

- 203,15 EUR (slovima: dvjestotri eura i petnaest centi) od 16. rujna 2023. do isplate,

- 203,15 EUR (slovima: dvjestotri eura i petnaest centi) od 16. listopada 2023. do isplate,

- 203,15 EUR (slovima: dvjestotri eura i petnaest centi) od 16. studenog 2023. do isplate,

- 203,15 EUR (slovima: dvjestotri eura i petnaest centi) od 16. prosinca 2023. do isplate,

- 203,15 EUR (slovima: dvjestotri eura i petnaest centi) od 16. siječnja 2024. do isplate,

- 203,15 EUR (slovima: dvjestotri eura i petnaest centi) od 16. veljače 2024. do isplate,

- 203,15 EUR (slovima: dvjestotri eura i petnaest centi) od 16. ožujka 2024. do isplate,

- 203,15 EUR (slovima: dvjestotri eura i petnaest centi) od 16. travnja 2024. do isplate,

- 203,15 EUR (slovima: dvjestotri eura i petnaest centi) od 16. svibnja 2024. do isplate,

- 203,15 EUR (slovima: dvjestotri eura i petnaest centi) od 16. lipnja 2024. do isplate,

- 252,56 EUR (slovima: dvjestopedesetdva eura i pedesetšest centi) od 16. srpnja 2024. do isplate,

- 252,56 EUR (slovima: dvjestopedesetdva eura i pedesetšest centi) od 16. kolovoza 2024. do isplate,

- 252,56 EUR (slovima: dvjestopedesetdva eura i pedesetšest centi) od 16. rujna 2024. do isplate,

- 252,56 EUR (slovima: dvjestopedesetdva eura i pedesetšest centi) od 16. listopada 2024. do isplate,

- 252,56 EUR (slovima: dvjestopedesetdva eura i pedesetšest centi) od 16. studenog 2024. do isplate,

- 252,56 EUR (slovima: dvjestopedesetdva eura i pedesetšest centi) od 16. prosinca 2024. do isplate,

- 252,56 EUR (slovima: dvjestopedesetdva eura i pedesetšest centi) od 16. siječnja 2025. do isplate,

- 252,56 EUR (slovima: dvjestopedesetdva eura i pedesetšest centi) od 16. veljače 2025. do isplate,

- 252,56 EUR (slovima: dvjestopedesetdva eura i pedesetšest centi) od 16. ožujka 2025. do isplate,

- 252,56 EUR (slovima: dvjestopedesetdva eura i pedesetšest centi) od 16. travnja 2025. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tnih poena, a od 1.siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na račun oca i zakonskog zastupnika maloljetnog tužitelja, CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], broj IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Zagrebačka banka d.d. [adresa], sve u roku 15 dana

VI. Odbijaju se tužbeni zahtjevi maloljetnog tužitelja sa zatraženim iznosom od 290,00 EUR preko iznosa dosuđenog u točki V. izreke ove presude, zajedno sa datumom dospijeća svakog iznosa do 15-tog u mjesecu i pripadajućom zateznom kamatom na zatražene iznose, kao neosnovani.

VII. Odbija se prigovor prijeboja tuženice izjavljen na ročištu održanim kod ovoga suda 21. srpnja 2025., kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tuženice za donošenjem privremene mjere od 21. srpnja 2025., kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženici ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR (slovima: četiristodevedesetsedam eura i sedamdesetjedan cent) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 24. veljače 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice radi izmjene odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P2-779/2014 od 7. siječnja 2015. (dalje u tekstu: ranija odluka) oko ostvarivanju roditeljske skrbi i povećanja iznosa uzdržavanja zajedničkog maloljetnog djeteta.

1.1. Tužitelj u tužbi u bitnome ističe da su se promijenile okolnosti nakon donošenja ranije odluke. S tim u vezi navodi da je ranijom odlukom, a koja je postala pravomoćna i ovršna dana 7. siječnja 2015., donesena odluka kojom je u bitnome odlučeno da će maloljetni MM stanovati s majkom, ovdje tuženicom te da će otac, ostvarivati susrete s njim svaki utorak i četvrtak, svaki drugi vikend, svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan te polovicu svih školskih praznika, sve na način kako je uređeno ranijom odlukom. Za tada maloljetnu zajedničku kćer stranaka, ŠM (u vrijeme podnošenja tužbe nepunih 19 godina), odlučeno je da će stanovati s ocem, ovdje tužiteljem.

1.2. Tužitelj ističe da se ranija odluka izvršavala se sve do kraja 2018., kada tuženica započinje zabranjivati susrete tužitelja i djeteta, odnosno otežavati roditeljsku komunikaciju i brigu te da je dijete vidio zadnji put na ljeto 2019., nakon kojeg vraćanja djeteta, tužitelju je tuženica onemogućila odnosno zabranila svaki susret i kontakt. Zbog navedenoga je tužitelj pokrenuo postupke protiv tuženice pa se kazneni postupak vodi pri Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu u predmetu pod poslovnim brojem KP-DP-2073/2020, a ovršni postupak radi predaje djeteta vodi se pri Naslovnom sudu pod poslovnim brojem Ovr Ob-121/2019, od dana 1. listopada 2019.

1.3. Nadalje, tužitelj navodi da je usprkos zabranama tuženice, iskoristio svaki mogući odmor u djetetovoj školi (uz znanje profesora i pedagoga) i održavao susrete s njim, na kratko, pružajući mu na taj način barem osjećaj brige i roditeljske pažnje te održavajući s njime barem takav minimalni kontakt. Međutim, nastalom situacijom uzrokovanom pandemijom Covid-19, tužitelj više nije imao nikakav kontakt s djetetom, pa niti telefonski jer tuženica i navedeno brani. Ističe se i da dijete ima dobar odnos s ocem, privržen mu je i voli provoditi vrijeme s ocem ali zbog zabrana tuženice, ograničen je u komunikaciji i izražavanju želja. Više puta je naglasio ocu kako bi volio živjeti s njime. Tuženica zabranjuje i kćerki susrete s bratom u posljednje vrijeme.

1.4. S obzirom na cjelokupnu situaciju, nemogućnost kontakta s djetetom, potpuno pogrešno usmjerenu komunikaciju s tuženicom, te najvažnije – interes i želju djeteta, tužitelj podnosi tužbu s prijedlogom za donošenje hitne privremene mjere. Također ovom tužbom traži i samostalnu roditeljsku skrb s obzirom da ovakvom komunikacijom ne može s tuženicom ostvarivati (kvalitetnu) roditeljsku skrb. Za razliku od tuženice, navodi da će u potpunosti poštivati susrete majke i djeteta koji budu određeni presudom, uvažavajući time prvenstveno pravo i interes djeteta.

1.5. Tužitelj predlaže donošenje privremene mjere kojom će se urediti ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s ocem, svaki utorak i četvrtak na način da otac preuzme dijete u 18 sati na adresi majke i vraća dijete na adresu majke sutradan (u srijedu i u petak) u 18 sati, svaki drugi vikend na način da otac preuzme dijete u petak u 18 sati na adresi majke i vraća dijete na adresu majke u nedjelju u 19 sati, te polovicu svih praznika s time da prvo neprekidno vrijeme s noćenjem kod oca dijete provodi od 1. kolovoza do 31. kolovoza 2020. godine, te prvu polovicu zimskih praznika počevši od prvog dana praznika u 18 sati pa neprekidno 8 dana na koji 8. dan će otac dovesti dijete na adresu majke u 18 sati. Telefonski kontakt za vrijeme praznika u razdoblju u kojem dijete provodi vrijeme s majkom održavat će se svaki ponedjeljak, srijedu i petak u 19 sati na način da će otac nazvati dijete na mobitel djeteta, a u slučaju nedostupnosti na mobitel majke. S tim u vezi predlaže nakon provedenog postupka, donijeti presudu kojom će se odrediti da maloljetno dijete stanuje s ocem, a da majka s djetetom ostvaruje osobne odnose svaki utorak i četvrtak na način da majka preuzme dijete na adresi oca u 17 sati i dovodi dijete na adresu oca isti dan u 19 sati; svaki drugi vikend na način da majka preuzme dijete na adresi oca u petak u 19 sati te dovede dijete na adresu oca u nedjelju u 19 sati - za vrijeme zimskih školskih praznika na način da svake neparne godine majka preuzima dijete u 18,00 sati zadnjeg dana škole (prije početka zimskih praznika) na adresi stanovanja oca te ga dovodi na adresu stanovanja oca na dan 31. prosinca u 18,00 sati, dok je preostalo vrijeme zimskih praznika dijete neprekidno s ocem, te svake parne godine majka preuzima dijete 31. prosinca u 18,00 sati na adresi stanovanja oca te ga dovodi dan prije početka škole u 18,00 sati na adresu stanovanja oca, dok s ocem provode neprekidno vrijeme od početka zimskih praznika do dana 31. prosinca, za vrijeme proljetnih školskih praznika, na način da majka svake parne godine preuzima dijete u 18,00 sati zadnjeg dana škole (prije početka proljetnih praznika) u školi ili na adresi stanovanja oca te da ga dovede na adresu stanovanja oca zadnji dan prije nastavka škole nakon proljetnih praznika u 18,00 sati, dok ocu pripada jednako razdoblje svake neparne godine, i tako naizmjenice, za vrijeme ljetnih školskih praznika, na način da majka provodi s djetetom neprekidno tri tjedna i to na način da majka svake parne godine preuzima dijete zadnjeg dana školske godine, odnosno u petak u 18,00 sati na adresi stanovanja oca te ga istekom tri tjedna odnosno u petak (zadnjeg dana 3. tjedna od preuzimanja) dovodi na adresu stanovanja oca u 18,00 sati, te svake neparne godine majka preuzima dijete u 18,00 sati u nedjelju 3 tjedna prije početka nove školske godine te ih dovodi na adresu stanovanja oca u 18,00 sati u nedjelju prije početka nove školske godine, dok preostalo vrijeme ljetnih praznika djeteta provedi neprekidno s ocem; svaki drugi blagdan i neradni dan u RH a koji nisu uređeni gornjim planom susreta na način da će majka preuzeti dijete u 9,00 sati na adresi stanovanja oca te ga dovesti na adresu stanovanja oca isti dan u 18,00 sati. Predlaže da se naloži tuženici plaćanje uzdržavanja u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno, počevši od dana donošenja presude pa nadalje najkasnije do svakog 15- og u mjesecu sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana dospjelosti svakog pojedinog obroka pa do isplate, s time da dospjele obroke isplati odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali, najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec i to na račun oca i zakonskog zastupnika u Zagrebačkoj banci, broj računa (IBAN) : [broj bankovnog računa]. Otac potpuno će samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb u odnosu na dijete. Tužitelj potražuje troškove postupka.

1.6. Tijekom postupka, tužitelj je predlagao donošenje privremene mjere oko ostvarivanja osobnih odnosa tuženice s djetetom po nadzorom kao i radi djelomične samostalne roditeljske skrbi u odnosu na donošenje odluka u vezi djeteta koje se odnose na mjesto stanovanja djeteta, ishođenja osobnog dokumenta, brige o zdravstvenoj skrbi i školovanju djeteta, te je podneskom od 14. srpnja 2025. uredio tužbeni zahtjev u odnosu na uzdržavanje djeteta s obzirom na to da majka djeteta od studenog 2021. ne doprinosi za uzdržavanje djeteta te potražuje za razdoblje od studenog 2021. pa do srpnja 2025. ukupan iznos od 13.050,00 EUR odnosno mjesečni iznos od 290,00 EUR koji dospijeva do 15-tog u mjesecu za svaki mjesec, a u slučaju zakašnjenja potražuje zateznu kamatu.

2. Tuženica u svojem odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenim zahtjevima kao neosnovanima.

2.1. U dopuni odgovora na tužbu od 29. studenog 2022. ističe da je uredno postupala po ranijoj odluci, te da je dijete bilo u lošem stanju zbog maltretiranja djece nove partnerice tužitelja koji je često bio žrtva i nazočio i svađama tužitelja i nove partnerice. Tako se primjerice navodi i da su djeca nove partnerice tužitelja bacila dijete u more iako je neplivač.

2.2. Tuženica ističe prigovore na rad i postupanja Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Črnomerec koji nisu reagirali na njezine prijave protiv tužitelja u kojima je isticala zlostavljanja djeteta. Navodi i da ju je tužitelj napao i da je zadobila lakše tjelesne ozljede pa iz navedenog razloga ne želi s njim komunicirati te da je tužitelj u vrijeme korone iskoristio njezinu bolest – plućnu emboliju i djetetovu bolest iako je ona opravdala izostanke iz škole i zbog toga ona ostvaruje osobne odnose s djetetom pod nadzorom.

2.3. Nadalje, tuženica navodi da u ovršnom postupku nije utvrđeno da je onemogućavala susrete tužitelja s djetetom iako ne osporava da dijete jedan period nije vidjelo oca.

2.4. Na ročištu održanim kod ovoga suda 21. srpnja 2025. tuženica je istaknula prigovor prijevoja potraživanja s osnove uzdržavanja prema tužitelju za razdoblje od 2014. do donošenja presude te je predložila donošenje privremene mjere na način da se osobni odnosi majke i djeteta ostvaruju videopozivom bez prisustva druge osobe i to ponedjeljkom i srijedom između 19,00 sati 20,00 sati na način da majka nazove dijete ili tužitelja.

3. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), maloljetnom djetetu je imenovana posebna skrbnica u osobi ĐMĐ, radi zaštite prava i interesa djeteta u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P Ob-447/2020.

3.1. Tijekom postupka, posebna skrbnica je isticala da je mišljenje djeteta utvrđeno u ovršnom postupku posl.br. Ovr Ob-51/2021, te da je predložila da razgovara s djetetom no da se tome majka protivila te da nije razvidno zašto je tuženica nepovjerljiva prema djelatnicima Centra za socijalnu skrb i izbjegava međusobnu suradnju što i proizlazi iz mišljenja Centra za socijalni rad – Podružnice Črnomerec od 23. prosinca 2020. kao i drugim osobama koje trebaju kontaktirati s djetetom.

3.2. U podnesku od 27. ožujka 2025. posebna skrbnica je navela, nakon što je utvrđeno mišljenje djeteta putem stručne suradnice suda – psihologice, da smatra da je maloljetno dijete dovoljno zrelo da može oblikovati svoje mišljenje i da se tijekom ovog postupka nije poboljšao odnos između tuženice i djeteta, usprkos savjetima i uputama djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Smatra da nije ispravno prisiljavati dijete na nešto što ne želi imajući u vidu da tuženica kao majka nije u mogućnosti shvatiti svoj dio odgovornosti, potrebu mijenjanja ponašanja i doživljaja obiteljske situacije.

4. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo uvid u Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P2-779/2014-12 od 7. siječnja 2015. (list 7-10 spisa), ispis korespodencije dostavljene po tužitelju (list 11-29 i 35-42 spisa), izvješće o obveznom savjetovanju sastavljeno po Centru za socijalnu skrb Zagreb, podružnica Trešnjevka Klasa:552-05/20-09/17, Urbroj:534-121-5/21-20-5 od 29. svibnja 2020. (list 31-32 spisa), izvješće o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa roditelja s maloljetnim djetetom sastavljeno po Centru za socijalni rad Zagreb– Podružnici Črnomerec Klasa: 552-04/20-10/14, Urbroj:534-115-06/09-20-26 od 23. prosinca 2020. (list 68-75 spisa), dopis Policijske uprave Zagrebačke, II. Policijska postaja Zagreb od 31. siječnja 2021. (list 87 spisa), zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr Ob-121/2019-28 od 10. veljače 2021. (list 89-92 spisa), nadopunu izvješća i mišljenja sastavljeno po Centru za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Črnomerec Klasa: 552-04/20-10/14, Urbroj: 534-115-06/09-21-29 od 6. srpnja 2021. (list 103-106 spisa), mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad [adresa]– Podružnice Črnomerec Klasa: 552-04/20-10/14, Urbroj:534-115-06/09-21-31 od 15. srpnja 2021. (list 117 spisa), podnesak posebne skrbnice DM iz spisa posl.br. Ovr Ob-121/19 od 9. veljače 2021. (list 125-126 spisa), prijedlog i mišljenje sastavljeno po Centru za socijalni rad Zagreb- Podružnica Črnomerec Klasa: 552-04/20-10/14, Urbroj: 534-115-06/11-21-46 od 12. studenog 2021. (list 132-134 spisa), očitovanje Centra za socijalni rad Zagreb – Podružnice Črnomerec Klasa: 552-04/20-10/14, Urbroj: 534-115-06/11-21-48 od 19. studenog 2021. (list 142 spisa), dopis Centra za socijalnu skrb Zagreb– Podružnice Črnomerec Klasa: 551-03/21-01/384, Urbroj: 534- 115-06/11-21-02 od 26. studenog 2021. (list 143-145 spisa), Rješenje Centra za socijalni rad Zagreb – Podružnica Črnomerec Klasa: UP/I-552-04/21-08/78, Urbroj:

534-113-03/45-21-7 od 3. siječnja 2022. (list 146-147 spisa), fotografije i dokumentacija dostavljena po tuženici (list 203-222 i 430-444 i 450-456 spisa), izvješća voditelja mjere nadzora za razdoblje od 1. prosinca 2021. do listopada 2022. (list 230-292 spisa), prijedlog i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Novi Zagreb Klasa: 552-04/21-09/37, Urbroj: 139-113-03/04-23-25 od 8. svibnja 2023. (list 293-299 spisa), očitovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Novi Zagreb Klasa: 552-04/21-09/37, Urbroj: 139-113-03/04-24-30 od 22. veljače 2024. (list 305-307 spisa), izvješća voditelja mjere nadzora za razdoblje od 14. listopada 2022. do srpnja 2024 (list 308-361 spisa), mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Novi Zagreb Klasa: 552-04/21-09/37, Urbroj: 139-113- 03/04-24-35 od 9. rujna 2024. (list 366 spisa), Presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. Kzd-5/2023-5 od 25. kolovoza 2023. (list 379-380 spisa), psihologijsku procjenu i utvrđeno mišljenje djeteta po psihologu – stručnom suradniku suda od 28. studenog 2024. (list 386-390 spisa), odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

4.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 27. rujna 2024. izveden je dokaz saslušanja voditeljice mjere nadzora BM (list 381-385 spisa).

4.2. Na ročištu održanim kod ovoga suda 11. prosinca 2024. (list 401-410 spisa) izveden je dokaz saslušanja stranaka, a na ročištu održanim 4. travnja 2025. (list 421- 426 spisa) dopunskog saslušanja tuženice.

4.3. U skladu s odredbom čl. 360. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023) putem stručne suradnice suda - psihologice obavljen je razgovor s maloljetnim djetetom stranaka i putem psihologa Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Novi Zagreb, te je korišteno mišljenje djeteta utvrđeno i u postupku ovoga suda posl.br. Ovr Ob-51/2021.

4.4. S obzirom na to da je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca, na ročištu za glavnu raspravu održanim 21. srpnja 2025. (list 476-480 spisa) i 11. veljače 2026. (list 505-508 spisa), uz prethodnu suglasnost punomoćnika stranaka i stranaka osobno, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023).

5. S obzirom na to da stranke nakon održanog ročišta 11. veljače 2026. (list 505- 508 spisa) nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, raspravljanje je završeno.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), a u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), sud je utvrdio da su ispunjene pretpostavke za donošenje nove odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi imajući u vidu mišljenje djeteta, stranaka i posebne skrbnice i Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda [adresa] i [adresa], slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude i rješenja.

7. Predmet ovoga postupka je izmjena ranije odluke o roditeljskoj skrbi, te je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi jesu li se okolnosti na temelju kojih je bila donesena ranija odluka u toj mjeri promijenile da zahtijevaju donošenje nove odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi u skladu s dobrobiti djeteta stranaka.

8. Među strankama nije sporno da su roditelji maloljetnog djeteta te da je pravomoćnom ranijom odlukom odlučeno da će maloljetno dijete stanovati s majkom, ovdje tuženicom, a s ocem ostvarivati osobne odnose i da će otac doprinositi za uzdržavanje djeteta.

8.1. Među strankama nije sporno da su donesene privremene mjere na način kako slijedi:

1) Rješenjem ovoga suda posl.br. P Ob-447/2021-36 od 28. srpnja 2021. donesena je privremena mjera (list 119-123 spisa) koja glasi:

"I./ Određuje se privremena mjera na način da će maloljetno dijete stanovati s ocem dok će osobne odnose s majkom ostvarivati pod nadzorom stučene osobe koju će imenovati nadležan Centar za socijalnu skrb, i to jednom tjedno u trajanju od 2 sata, svaku srijedu od 17:00 do 19:00 sati na mjestu po prethodnom dogovoru roditelja s voditeljem mjere nadzora

II./ Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P Ob-447/2020.

III./ Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu."

U navedenoj privremenoj mjeri navodi se, između ostalog, kako majka, osim što ne postupa po ranijoj pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci te unatoč svim upozorenjima i savjetovanjima od strane Centra bitno ugrožava dobrobit djeteta te postupa suprotno djetetovom najboljem interesu. To se ne ogleda samo u postupanju u odnosu na oca već i u ne odvođenju djeteta niti u Polikliniku niti da preglede i terapije na koje je upućena čime direktno ugrožava zdravlje djeteta, a zbog svoje nemogućnosti odvajanja slike sebe i djeteta postupa neprikladno u odnosu na dijete, opterećuje ga i ugrožava njegovu dobrobit.

Rješenjem Centra za socijalni rad Zagreb – Podružnica Črnomerec Klasa: UP/I- 552-04/21-08/78, Urbroj: 534-113-03/45-21-7 od 3. siječnja 2022. (list 146-147 spisa) imenovana je voditeljica nadzora koja je dužna pratiti razvoj osobnog odnosa djeteta.

2) Imajući u vidu promjenu prebivališta maloljetnog djeteta, te dostavljena očitovanja Centra za socijalni rad Zagreb – Podružnice Črnomerec, donesena je nova privremena mjera posl.br. P Ob-447/2020-47 od 3. prosinca 2021. (list 147-153 spisa) koja glasi:

"I./ Određuje se privremena mjera na način da će se ocu CM povjerava djelomično samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na maloljetno dijete MM, i to u dijelu mjesta na kojem će dijete živjeti, ishođenja osobnih dokumenata za dijete, brige o zdravstvenoj skrbi i školovanju djeteta.

II./ Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P Ob-447/2020.

III./ Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu."

U obrazloženju navedene mjere se ističe sljedeće:

- Prema prijedlogu i mišljenju Centra za socijalnu skrb Zagreb, podružnica Črnomerec od 11. studenog 2021. utvrđeno je da je rješenjem Centra Klasa: UP/I- 552-04/21-08/10 od 26.08.2021. imenovana voditeljica mjere, no osobni odnosi između majke i djeteta nisu se provodili s obzirom na to da je protivno sudskom rješenju maloljetno dijete stanovalo s majkom. Suradnja Centra s majkom izrazito je otežana i majka je ne slijedi upute stručnih djelatnika u svrhu zaštite interesa djeteta. U lipnju 2021. godine upozorena je da je dužna dijete uključiti u multidisciplinarnu obradu Poliklinike za zaštitu djece i mladih [adresa] te joj je dostavljena i obavijest o zakazanom terminu koji nije ispoštovala.

- majka je unatoč sudskom rješenju o privremenoj mjeri i nadalje boravila s maloljetnim MM kojeg je odbijala predati ocu, otac je pokrenuo postupak ovrhe i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. rujna 2021. određena je ovrha te je uručenje rješenja o ovrsi i pokušaj dragovoljne predaje djeteta uz asistenciju policije

- iz izvješća Osnovne škole „Ivana Cankara“ o djetetu proizlazi da dijete od 17. rujna 2021. ne pohađa nastavu, a uvidom u naknadno dostavljenu obavijest škole zaprimljenu 19. listopada 2021. dobivaju se informacije da je majka dječaku opravdala izostanke za period od 17. rujna 2021. do 13. listopada 2021.

- majka u prvoj polovici listopada 2021. zbog plućne embolije je hospitalizirana u Kliniku za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević o čemu nije obavijestila oca, koji nije imao saznanja gdje i s kime dječak boravi za vrijeme majčinog boravka u bolnici. Naknadno je od strane Centra utvrđeno da dječak boravi s bakom po majci, FM.

- majka u potpunosti izbjegava suradnju sa stručnim djelatnicima, ne odgovara na telefonske pozive, prilikom terenskih izvida ne otvara vrata, ne dozvoljava da se obavi razgovor psihologa s djetetom i ne preuzima pismena. Od strane Centra majci je izrečeno upozorenje na pogreške i propuste u skrbi i odgoju djeteta te mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu, čije provođenje je onemogućeno zbog majčine nesuradnje. Isto tako, Centru se obraćaju stručni djelatnici OŠ „Ivana Cankara“ izražavajući zabrinutost zbog nepohađanja nastave od strane djeteta čime se krši njegovo pravo na obrazovanje.

- Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21.listopada 2021. mijenja se sredstvo ovrhe te se umjesto izricanja novčane kazne ovršenici određuje prisilno oduzimanje djeteta, a provedba rješenja zakazana je za 28. listopada 2021. Voditeljica mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu koja je također izrečena roditeljima navela je da je s ocem ostvarila kontakt, dok joj majka nije odgovarala na telefonske pozive.

- Iz prijedloga i mišljenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, podružnica Črnomerec od 12. studenog 2021. utvrđeno je kako Centar predlaže da sud privremeno zabrani ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i majke radi stabilizacije socioemocionalnog razvoja dječaka, kao i sprječavanja daljnjeg kršenja djetetovih prava na obrazovanje i zdravstvenu skrb od strane majke. Centar smatra kako majka ne izražava uvid ni kritičnost spram svog ponašanja po maloljetno dijete te je bez uvida spram značenja roditeljske uloge i odgovornosti koja iz iste proizlazi. S druge strane otac ostavlja dojam vrlo brižnog i odgovornog roditelja, usmjerenog na dobrobit djeteta, čije potrebe prepoznaje i adekvatno zadovoljava. Roditeljska komunikacija u potpunosti izostaje, majka ne poštuje odluke suda niti prati i poštuje upute i mjere Centra. Budući da majka djeteta nije dostupna za roditeljsku suradnju, a samim time je ocu značajno otežano rješavanje formalnih pitanja u vezi s djetetom Centar je mišljenja da je u interesu maloljetnog djeteta da se odredi privremena mjera kojom će se ocu omogućiti samostalna roditeljske skrb u pogledu određivanja mjesta na kojemu će dijete stanovati, ishođenja osobnih dokumenata, brige o zdravstvenoj skrbi i školovanju.

Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ob-74/2022-2 od 14. veljače 2022. odbijena je žalba tuženice i potvrđeno je gore navedeno rješenje o privremenoj mjeri. U obrazloženju istoga, između ostalog se navodi da iz spisa proizlazi kako majka nije vodila računa dok je dijete stanovalo s njom o prijavi prebivališta, odnosno boravišta djeteta, pa tako iz izvješća i mišljenja nadležnog Centra za socijalnu skrb od 23. prosinca 2020. proizlazi kako majka ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], dok je prebivalište djeteta na adresi [adresa], te da je ista bez prethodne suglasnosti oca upisala dijete u drugu školu, dok iz nadopune tog izvješća od 6. srpnja 2021. proizlazi kako je majka dijete u ambulantu nadležne liječnice dovodila stihijski, ne poštujući naručivanje, obično predvečer kada problem traje već neko vrijeme, uz već spomenutu nedostupnost majke za roditeljsku suradnju.

8.3. Među strankama je sporno jesu li ispunjeni uvjeti za izmjenu ranije odluke odnosno jesu li okolnosti na strani tuženice, a na koje ukazuje tužitelj, ugrožavajuće za prava i interes njihovog zajedničkog maloljetnog djeteta te jesu li ispunjeni uvjeti za povećanjem iznosa uzdržavanja.

9. Iz dokumentacije dostavljene po tužitelju proizlazi da se protiv tuženice, nakon donošenja ranije odluke, vodio kazneni i ovršni postupak s obzirom na to da mu nije omogućavala viđanje maloljetnog djeteta.

9.1. Uvidom u Presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. Kzd-5/2023-5 od 25. kolovoza 2023. (list 379-380 spisa), proizlazi da je tuženica proglašena krivom jer je u vremenu od 20. kolovoza do 28. listopada 2021., iako svjesna da po privremenoj mjeri dijete stanuje s ocem, dok ona ostvaruje osobne odnose s djetetom pod nadzorom, oglušila se predati dijete ocu zbog čega je i doneseno rješenje ovoga suda posl.br. Ovr Ob-93/2021-4 od 7. rujna 2021. o provođenju ovrhe, a koje rješenje je također pokušala spriječiti u provedbi, te je na taj način onemogućila kao roditelj djetetu da živi sa osobom kojoj je povjereno s ciljem da trajno zadrži dijete čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – oduzimanje djeteta opisano u čl. 174. st. 1. u vezi sa st. 4. Kaznenog zakona KZ/11 te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a temeljem čl.56 KZ/11 joj je izrečena uvjetna osuda kojom se određuje da izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci neće se izvršiti ako u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

10. Iz dokumentacije i očitovanja tuženice proizlazi u bitnome da kod tužitelja nisu provjereni stambeni uvjeti niti obiteljske prilike i da je maloljetno dijete izloženo nasilju boravkom kod tužitelja.

11. Iz mišljenja i prijedloga sastavljenih po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područnom uredu Novi Zagreb, Klasa: 552-04/21-09/37, Urbroj: 139-113-03/04-23-25 od 8. svibnja 2023. (list 293-299 spisa), Klasa: 552-04/21-09/37, Urbroj: 139-113-

03/04-24-30 od 22. veljače 2024. (list 305-307 spisa), Klasa: 552-04/21-09/37, Urbroj:

139-113-03/04-24-35 od 9. rujna 2024. (list 366 spisa), donesenih nakon privremenih mjera i ranijih mišljenja pisanih u točki 8. ovog obrazloženja presude i rješenja, proizlazi sljedeće:

- u mišljenju od 08. svibnja 2023. predloženo da se majci ĐM odrede susreti i druženja s djetetom bez mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa roditelja s djetetom, a obzirom na protek roka iz članka 124. stavka 4. Obiteljskog zakona, kojim je propisano da mjera nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa roditelja s djetetom može trajati maksimalno 6 + 6 mjeseci, iznimno dodatnih 6 mjeseci (ukupno godinu i pol). A posebno vrednujući činjenicu da u trenutku otpreme prijedloga i mišljenja, nisu utvrđeni elementi za predlaganje zabrane ostvarivanja osobnih odnosa.

- nakon novih saznanja o obiteljskim okolnostima, navedeno je da ne ostaju pri navedenom prijedlogu

- 8. siječnja 2024 (ranija) voditeljica mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa djeteta s majkom, zatražila je razrješenje uloge voditeljice mjere uslijed slijedećih događaja na susretu majke i sina od dana 03. siječnja 2024. godine: - majka je pred MM pitala voditeljicu mjere misli li da je dijete hipnotiziran, a potom je krenula kratko moliti da (C) dijete spasi od hipnoze; - majka je na kraju susreta voditeljici mjere rekla da je otac dijete trebao sačuvati od prehlade, na što ju je ista upozorila da navedeno nije moguće. Pri susretu s ocem zajedničkog sina, PM, ĐM se istom krenula unositi u lice, povisila je ton, navodila da će zatražiti intervenciju policije. Svemu navedenom nazočio je sin koji je u jednom trenutku stao između majke i oca. O navedenom je događaju stručni tim izvijestio i otac dječaka, navodeći osjećaje uznemirenosti i nelagode te zabrinutosti za sina uslijed opisanog ponašanja bivše supruge. S tim u svezi ističemo da opisani događaj ne predstavlja izolirani incident: - nekoliko mjeseci ranije (u mjesecu rujnu), također za vrijeme susreta, tuženica je verbalno napala sadašnju suprugu od tužitelja, navedenom su u djelu svjedočili i sin i njegov polubrat Đ, uslijed čega je imenovana, zbog osjećaja straha i uznemirenosti, odbila dalje dovoditi sina na susrete s majkom. Otac je upoznao stručni tim da je navedena epizoda kod MM ostavila osjećaje uznemirenosti i posramljenosti. - stručni tim je također u posjedu poruke koju je majka uputila sinu (istu nam dana 4. veljače 2024. godine proslijedio otac dječaka, izrazivši pritom zabrinutost za sigurnost dječaka. U poruci majka navodi:" Ljubavi, izbriši ovu poruku i zapiši na dva mjesta ovaj broj. Žele me odvojiti od tebe da te više nikada ne vidim, no ne boj se. Vjerujem M da će nas opet kad-tad spojiti. Počni moliti. Volim te, Bb,mama."

- na temu zadnjeg susreta s majkom, zaprimljene poruke, ali i ukupnog viđanja i odnosa s majkom u prostorijama Zavoda je razgovarano i s djetetom, dana 16. veljače 2024. godine, a koji je u bitnom naveo da s majkom ne voli pričati o školi, niti situaciji kod kuće jer su mu unaprijed predvidive njezine reakcije, da na spornu (gore navedenu) poruku nije odgovorio jer nema što odgovoriti, da mu majka učestalo nameće religijske sadržaje i da smatra da bi trebala biti umjerenija u iznošenju navedenih sadržaja. Izravno upitan za osjećaje nakon gore opisanog susreta, koji je vodila dipl. iur. OM, navodi da nije bio uplašen, da je bio ljut, da ne bi volio ostvarivati nadalje kontakte s majkom u postojećem obimu, da je ne bi viđao već se samo čuo s njom, ukoliko bi mogao birati. Temeljem korespondencije stručnog tima s novoimenovanom voditeljicom mjere BM utvrđuje se da je činjenica da MM ne odgovaraju kontakti s majkom ostala nepromijenjena. Na temu odnosa s majkom, njezinog djetinjstva te odnosa majke s bratom MM, proveden je telefonski razgovor sa ŠM, Lukinom sestrom, od dana 19. veljače 2024., obzirom na njezino odsustvo iz [adresa], u kojem je ŠM u bitnom navela da ona ne ostvaruje, vlastitim odabirom, kontakt s majkom, ali da smatra da je za bratov pravilan razvoj bitno da njegov kontakt s majkom ne bude u potpunosti prekinut. Smatra da ne bi bilo u bratovom interesu određivanja susreta s majkom bez nadzora stručne osobe te da je bratov iskaz gleda odbijanja kontakata s majkom vjerodostojan, da nije produkt trenutnih emocija. Na temu Lukinih daljnjih kontakata s majkom, temeljem zahtjeva Suda za nadopunom mišljenja, proveden je razgovor i s ocem mlt. dječaka CM, dana 10. siječnja 2024. godine, a koji je u bitnom naveo da smatra da bi obzirom na sve ranije pobrojane činjenice bilo protivno interesu mlt. MM odrediti majci kontakte bez nadzora stručne osobe te da je prateći MM mišljenja da bi postojeće kontakte trebalo dodatno ograničiti, ukoliko ih bude moguće produljiti, obzirom na protek zakonskog roka trajanja ove vrste mjere.

- Razgovor s tuženicom nije bilo moguće provesti, obzirom je imenovana odbila osobno pristupiti u prostorije Zavoda po upućenim pozivima.

11.1. Slijedom navedenoga, a imajući u vidu zbir provedenih radnji (razgovora) i novonastalih okolnosti koje uključuju opisane, za dječaka, visoko stresne situacije, a uvažavajući i pravomoćnu presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu iz kolovoza 2023. godine kojom je tuženica proglašena krivom za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – oduzimanjem djeteta, opisano u čl. 174. st. 1. u svezi sa st. 4. Kaznenog zakona, donese izmjenu odluke o ostvarivanju osobnih odnosa pod nadzorom na način da se majci odrede susreti pod nadzorom u smanjenom obimu, na način da se susreti između majke i dječaka odvijaju 2x mjesečno, srijedom od 17 do 18 sati, kada je mlt. MM u školi u jutarnjem turnusu. - ako sud nije u mogućnosti produljiti mjeru ostvarivanja osobnih odnosa nad kontaktima pod nadzorom stručne osobe, obzirom na protek roka iz čl. 124. st.4. predlažu da se, obzirom na pobrojane okolnosti majci odredi ostvarivanje kontakta s mlt. sinom neizravnim putem sukladno čl. 121. st. 2. i 3.

11.2. U podnesku od 26. kolovoza 2024. navedeno je da ne nalaze se elementi za predlaganje drugog (opsežnijeg) modaliteta ostvarivanja osobnih odnosa, niti predlaganje odluke u predmetu trajnog uređenja roditeljske skrbi. Od dana davanja prijedloga i mišljenja do dana otpreme ovog podneska nisu evidentirane nove intervencije niti postupanja Zavoda unutar obitelji, mimo redovnog praćenja mjere u tijeku.

11.3. Kasnijim protekom vremena, predloženo je da se susreti majke i djeteta urede na način da se odvijaju neizravnim putem (video pozivi, kontakt telefonom i sl.), dva puta tjedno u trajanju od pola sata, ovisno o rasporedu i obvezama mlt. djeteta. Izravni susreti majke i mlt. djeteta mogu se održavati ukoliko su u skladu s izraženom voljom mlt. MM te u dogovoru s roditeljima. Tome u prilog se navodi da je ključ za razvoj zdravijeg i kvalitetnijeg odnosa između mlt. MM i majke ĐM, nije u specificiranju dana (u kojima bi se susreti trebali odvijati), već rad na jačanju povezanosti između MM i majke. Majka je kao odrasla osoba glavni nositelj tog odnosa i upravo je njezino preuzimanje odgovornosti za odnos i prihvaćanje preporuka o potrebi uključivanja u tretmanski rad čimbenik o kojem će, držimo, najviše ovisiti budućnost i kvaliteta odnosa majke i dječaka.

11.4. Navedeno mišljenje, imajući u vidu cjelokupni postupak, prihvaća i ovaj sud.

12. Prema iskazu voditeljice mjere nadzora BM (list 381-385 spisa) proizlazi u bitnome da tuženica kao majka nema uvid u realno stanje njezinog i djetetovog odnosa i to se primjećivalo na svakom susretu.

12.1. Majka iskazuje sumnju u rad Hrvatskog zavoda za socijalni rad, voditelja mjere nadzora te odbija promijeniti svoje ponašanje i pristup prema djetetu. Ne želi potražiti pomoć unatoč danim prijedlozima i uputama, a dijete nije uvijek bilo voljno ići na susrete s majkom, a susreti su ponekad protekli u razmiricama majke i djeteta koje bi se pred kraj susreta smirile. Otac se pridržavao odluka te nije utvrđeno da je dijete zanemareno od strane oca. Djetetu je smetalo kada bi majka spominjala negativno o ocu.

12.2. Nadalje, iskazuje da je dijete dovoljno zrelo da može samo oblikovati svoje mišljenje, a s time se složila i posebna skrbnica maloljetnog djeteta.

13. Tužitelj u iskazu navodi da je pokrenuo ovaj postupak jer mu je tuženica onemogućavala ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, te pritom opisuje niz situacija u kojima se tužiteljica ponašala neprimjereno prema njemu u prisutnosti djeteta, ali i prema djetetu. Tako primjerice ističe da je u jednom susretu tuženica nasrnula na njegovu partnericu u prisutnosti djeteta i verbalno ju vrijeđala.

13.1. Ističe da u kućanstvu živi šestero osoba. Žive u kući za koju otplaćuje stambeni kredit u mjesečnom iznosu od 900,00 eura. Režije za kuću se ljeti kreću od 400,00 do 500,00 eura, a zimi od 700,00 do 800,00 eura. Za nabavu hrane i ostalih kućanskih potrepština mjesečno za kućanstvo potroše od 1.500,00 do 2.000,00 eura. Odjeću i obuću za MM kupuje po potrebi. Procjenjuje da godišnje za to potroše oko 1.000,00 eura pri čemu puno pomažu njegova mama i sestra koje mu često kupuju stvari. Na početku školske godine za školski pribor i bilježnice potroši oko 150,00 eura. Sa školom ide na izlete oko 2 puta godišnje koji koštaju 150,00 eura. Trenutno ne ide ni na kakvu izvanškolsku aktivnost. Trenutno za instrukcije troši 25,00 eura tjedno. Dnevno ima džeparac od 2-3 eura tijekom tjedna. Ide na rođendane jednom do dva puta mjesečno za koji kupuju poklon u vrijednosti od 20,00 eura. I on slavi rođendan sa svojim prijateljima koji košta oko 200,00 eura.

13.2. Ne brani telefonske kontakte između MM i majke iako oni nisu predviđeni privremenom mjerom. Smatra da je to dovoljno siguran način komunikacije iz kojeg se on može uvijek sigurno isključiti ukoliko mu postane preteško. Smatra da bi se njihovi kontakti i dalje trebali odvijati i na taj način. Po njegovoj procjeni MM je sada psihički stabilan i dobro je. Obavlja sve svoje obaveze.

13.3. Smatra da bi tuženica trebala raditi na sebi, promijeniti svoju komunikaciju prema njemu i da bi trebala slijediti upute o kojima smo puno puta razgovarali na Centru u smislu da bi trebala biti fokusirana na njegove potrebe, ono što on želi i uvažavati kako on vidi svijet, a ne biti fokusirana na svoje potrebe i očekivati da se svi prilagode njezinim željama. Navodi da s tuženicom je roditelj i kćeri ŠM koja sada ima 23 godine. Ona živi s njim od 2013. godine. Od kada je počela živjeti s njim mogla je viđati majku kada god to želi i bila je s njom u telefonskom kontaktu. S vremenom su se kod majke počeli pojavljivati obrasci ponašanja koji se danas pojavljuju s MM i ŠM je počela odbijati kontakte s njom. Prvo je to bilo mjesecima pa se onda pretvorilo u godine.

14. Tuženica u iskazu navodi da ona nije branila djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s ocem. Ističe da je dijete tada bilo dobro, išlo je na izvanškolske aktivnosti, bio je dijete koje je već kao malo lako pronalazilo prijatelje u parku, lako se socijalizirao i uspostavljao odnose.

14.1. Tuženica iznosi primjedbe o brizi tužitelja o djetetu, poput odjeće u kojoj je vraćao dijete, rane koje je znao imati na tijelu. Sve je to prijavljivala, no smatra da nije poduzeta pravilna radnja da se to sve utvrdi. Što se tiče mjera koje su izricane njoj ističe da je voditeljica mjere rekla kako smatra da imaju dobu suradnju. Nikad joj nije sugerirano da promijeni bilo što u svom ponašanju ili u svojoj komunikaciji prema djetetu da bi se odnos popravio.

14.2. Tuženica ističe da je do 2023. radila u Sindikatu naftnog gospodarstva. Prvo je bila tajnica predsjednika nakon čega je prešla u knjigovodstvo i računovodstvo što su bile jako odgovorne pozicije. Plaća je tada bila oko 7.000,00 kn. S obzirom na to da je Zavod i neku privatnu dokumentaciju slao u Sindikat i da je šefica morala odlaziti po to na poštu i odgovarati na mailove i na pozive rečeno joj je da mora promijeniti poziciju. Tada je odlučila otići iz Sindikata. Nakon odlaska iz Sindikata jedno vrijeme je bila na burzi i onda je do rujna 2024. godine radila u jednoj pekari u kojoj je imala plaću 1.200,00 eura. Od rujna prošle godine radi u butiku i mjesečna plaća je 1.200,00 eura. Za vrijeme trajanja ovog postupka morala je prodati svoj automobil da bi mogla plaćati odvjetnike. Zbog svega što se dogodilo postala je kreditno nesposobna pa je podigla dva gotovinska kredita kojima je kupila stan u [adresa] m2 sa galerijom na kojoj je uređena dječja soba tako da sveukupno ima oko 40 m2. Dogovorila je s bankom da mjesečno plaća koliko može. Nije vlasnica nikakve druge imovine. Dodaje da stan ima i dvorište u kojem dijete također može boraviti. Također škola se nalazi 3 minuta udaljena od tog stana. Također sve aktivnosti koje je dijete ranije pohađalo su u blizini stana.

14.3. Tuženica ističe da bi provodila vrijeme s djetetom na način da bi ga poticala da više poštuje sebe, da ojača svoje samopouzdanje te bi mu omogućila da sam izabere način na koji bi provodili vrijeme zajedno. Smatra da nikakva prisila ili nametanje nisu dobri. Predlaže da se dijete vrati njoj i s ocem provodi vrijeme kako je to provodio i ranije dok se sve ovo nije dogodilo.

15. Tijekom trajanja ovog postupka uočena je visoka razina međusobne netrpeljivosti između stranaka, a što se posebno ogledalo u ponašanju tuženice tijekom postupka i nepovjerljivosti prema Hrvatskom zavodu za socijalni rad, voditelju mjere nadzora, pa i svojim punomoćnicima i sucima koji su vodili postupak te proizlazi da je tuženici potrebna stručna pomoć u međusobnoj interakciji i komunikaciji s tužiteljem i djetetom kako bi mogla graditi zadovoljavajuće roditeljske odnose s tužiteljem i djetetom.

15.1. U dosadašnjem pristupu tuženice uočeno je postupanje koje može biti svjesno i/ili nesvjesno, a koji se očituje u prikazivanju drugog roditelja u negativnom kontekstu, poticanje nezadovoljstva drugim roditeljem kod djeteta, negativnim komentarima, prijenos negativnih emocionalnih stanja na dijete. U takvim okolnostima nužno je ponovo omogućiti stručnu pomoć kroz mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, a koja je u nadležnosti Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb, te koje mjere su ranije i provedene, sve radi ponovnog uspostavljanja suradnje i komunikacije s djetetom koja je nužna za pravilan psihofizički razvoj djeteta te je nužno da pritom tuženica surađuje jer u protivnom navedene mjere izostavljaju svoj učinak kako je to i bilo do sada i na što su djelatnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad, pa i voditeljica mjere nadzora ukazivali.

16. Sud je prihvatio utvrđenja u odnosu na socio-ekonomske prilike stranaka koja proizlaze iz dokumentacije koju je dostavio Hrvatski zavod za socijalni rad jer iz tijeka postupka nije uočeno da stambene, obiteljske i ekonomske prilike tužitelja nisu zadovoljavajuće na što ukazuje tuženica. Za oba roditelja je utvrđeno da imaju osigurane stambene uvjete.

17. Kod donošenja odluke o roditeljskoj skrbi sud je dužan voditi računa o postojanju ravnoteže između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome mora dati posebna važnost najboljem interesu djeteta koji, ovisno o njihovoj prirodi i ozbiljnosti mogu nadjačati interes roditelja.

18. Odredbom članka 409. stavka 2. Obiteljskog zakona propisano je da u postupku u kojem se odlučuje s kojim će roditeljem dijete stanovati, roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem sud nije vezan zahtjevima stranaka.

18.1. Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Stranke su kao roditelji ostvarivali zajedničku roditeljsku skrb nad maloljetnom djecom prema citiranoj odredbi zakona i ranijoj odluci.

18.2. Odredbom čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Stavkom 2. istog čl. propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji od roditelja je spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i st. 3. ovoga Zakona, dok je st. 4. propisano da roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazuma dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

18.3. Odredbom čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

18.4. Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a st. 2. je propisano da kad roditelju trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz čl. 106. Obiteljskog zakona, time da se prema st. 3. istog članka zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može urediti i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te su prema st. 4. istog članka roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno.

18.5. Odredbom čl. 119. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

18.6. Odredbom čl. 121. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati izravno u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično.

18.7. Pravo ostvarivanja osobnih i neposrednih odnosa djeteta i roditelja zaštićeno je i Konvencijom o pravima djeteta.

19. Zahtjev tužitelja za izmjenom ranije odluke u odnosu na način ostvarivanja osobnih odnosa i obveznika uzdržavanja obuhvatio je i prijedlog za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi. Pri tome se dodaje da roditeljska skrb obuhvaća odgovornost, dužnost i pravo roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i dobrobiti pa tako je roditelj dužan skrbiti o zdravlju, razvoju, njezi i zaštiti djeteta, njegovom odgoju i obrazovanju, ostvarivanju osobnih odnosa i drugo, od čega je utvrđeno da tuženica ne ispunjava prethodno spomenuto. Roditelji uvijek trebaju imati na umu da njihov međusobni odnos kao roditelja ima najvažniji utjecaj na emocionalno stanje djece, te da je zdrava komunikacija roditelja usmjerena isključivo prema djeci temelj za pravilan psihološki i emocionalni razvoj djece koja osjećaju svaki stres i neslaganje roditeljskih odnosa, što se snažno odražava na njihov kasniji razvoj, no djeca se mogu dobro prilagoditi na razdvojen život roditelja ako oba roditelja surađuju, donose zajedničke odluke, prihvaćaju i uvažavaju razlike, jedan i drugi pred djecom.

20. Iz iskaza tužitelja te dostavljene dokumentacije sud je utvrdio da je odnos između stranaka kao roditelja izrazito narušen, ali je tužitelj pokazao izrazit interes i volju da brine o djetetu, a zbog narušenih odnosa s tuženicom je spriječen da zajednički s njom donosi konstruktivne i za njihovo dijete najbolje odluke.

20.1. Također, iz iskaza stranaka nedvojbeno proizlazi da stranke kao roditelji nemaju dobru komunikaciju, kao i da je tužitelj morao voditi kazneni i ovršni postupak kako bi ostvario osobne odnose s djetetom. S obzirom na tako utvrđene činjenice, kada otac ne može u slučaju bilo kakve potrebe pribaviti suglasnost majke, isto može dovesti do ugrožavajućih situacija za dijete, a otac je roditelj koji trenutno adekvatno brine o svim potrebama djeteta, dok majka pokazuje interes za dijete no oglušuje se na dane savjete i mišljenje djeteta i ističe negativnosti o tužitelju pred djetetom zanemarujući pritom dobrobit djeteta, ne doprinosi za uzdržavanje djeteta, slijedom čega je primjenom odredbi čl. 105. st. 3. Obiteljskog zakona odlučeno da će tužitelj kao otac imati samostalnu roditeljsku skrb u cijelosti. Sud smatra da je navedeno u najboljem interesu djeteta, a što je u skladu s čl. 3 Konvencije o pravima djeteta.

20.2. Osim toga, prema privremenoj mjeri opisanoj u točki 8. ovog obrazloženja presude, otac već djelomično i ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb.

20.3. Slijedom navedenoga, imajući u vidu dana mišljenja Područnih ureda sud je kod odlučivanja o izvršavanju roditeljskih prava, pazio na pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da je pri tome posebna važnost dana najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (odluke Europskog suda za ljudska prava, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, stavak 65, stavak 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, stavak 50.).

21. Nadalje, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud je pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima maloljetnog djeteta i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine).

21.1. Naime, prema shvaćanju ovog suda, u smislu naprijed citiranih odredbi Obiteljskog zakona, zatim odredbi Konvencije o pravima djeteta koja je usvojena 20. studenog 1989., a koja je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzeta na temelju notifikacije o sukcesiji (Međunarodni ugovori, broj 12/93 i 20/97 – dalje: Konvencija) 3 Poslovni broj: Gž Ob-292/2022-3 te odredbi Konvencije o kontaktima s djecom („Narodne novine“, broj – Međunarodni ugovori 1/09) dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima u skladu sa svojom dobrobiti, a ako živi odvojeno od roditelja ima pravo na susrete i druženja s tim roditeljem. Dakle, radi se prije svega o zakonskom pravu djeteta koje je i ustanovljeno radi dobrobiti djeteta. Dobrobit djeteta je glavni imperativ prilikom određivanja između ostalih i načina izvršavanja roditeljske skrbi, kao i prilikom određivanja susreta i druženja djeteta sa roditeljem koje ne živi sa djetetom. Iz dostavljene dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda [adresa] i [adresa], mišljenja djeteta kao i očitovanja posebne skrbnice proizlazi da je opravdano donijeti predmetnu odluku za izmjenom roditeljske skrbi.

22. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je da je određivanjem privremene mjere kojom mjerom je određeno ostvarivanje osobnih odnosa tuženice s djetetom pod nadzorom, pokazalo da tuženica pokazuje interes prema djetetu, međutim njezin narušen odnos s tužiteljem prevagne kod svakog susreta i potom opterećuje maloljetno dijete ističući negativnosti o ocu iako je upozorena od strane voditelja nadzora da to ne čini, zbog čega dijete odbija viđanja s njom. Iz navedenoga proizlazi da majka otežano razumije potrebe djeteta koje je dovoljno zrelo da oblikuje svoje mišljenje.

23. Naime, stručna suradnica suda – psihologica je obavila razgovor s maloljetnim djetetom stranaka na način da ga je upoznala s predmetom spora, omogućila mu saslušanje i izražavanje mišljenja primjenjujući odredbe Obiteljskog zakona, Konvencije o pravima djece i načelu slobode u izražavanju mišljenja te u skladu s Pravilnikom o načinu pribavljanja mišljenja djeteta.

23.1. Iz mišljenja proizlazi da je maloljetno dijete opisalo odnos s majkom distanciranim, primjećuje promjene u njezinom ponašanju od kada je stanovao s njom i moguće poteškoće s mentalnim zdravljem. Dijete opisuje i neprimjerena ponašanja majke koja ne doprinose njegovoj stabilnosti i sigurnosti. Također, dijete pokazuje nevoljkost i otpor u ostvarivanju osobnih odnosa s majkom.

23.2. Stručna suradnica suda -psihologica navodi i da nije za očekivati od djeteta da snosi odgovornost za odnos s roditeljem, niti da u razdoblju adolescencije koje odlikuje psihološko distanciranje od roditelja i smanjenje međusobne bliskosti pokazuje usmjerenost prema roditelju s kojim ima narušen odnos. Napominje i da je majka odgovorna za brigu o vlastitom mentalnom zdravlju koje može utjecati na njezin odnos s djecom te ju se potiče da potraži psihološku podršku u nošenju s trenutnom obiteljskom situacijom.

24. Sud je prihvatio mišljenje stručne suradnice- psihologice jer smatra da je dala svoje mišljenje objektivno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, poštivajući pri tome odredbe važećeg Obiteljskog zakona i Međunarodne Konvencije o pravima djeteta i načela slobode izražavanja mišljenja propisanog čl. 12. spomenute konvencije. Osim toga, njezino mišljenje je u skladu i s mišljenjem djeteta danog kod ovog suda u ovršnom postupku, Hrvatskim zavodom za socijalni rad – Područni ured Črnomerec i Novi [adresa] te posebne skrbnice kao i priloženom dokumentacijom u spisu.

24.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 11. veljače 2026. stručna suradnica suda

– psihologica je istaknula da nije potrebno ponovo utvrđivati mišljenje djeteta jer iz samog stanja spisa proizlazi da nisu nastupile promijenjene okolnosti i da dijete ne ostvaruje kontakt s majkom, a sama tuženica je na istome ročištu potvrdila da od nisu se promijenile okolnosti te da smatra da se dijete udaljilo od nje zbog okoline i oca. Tuženica odbija prihvatiti svoju odgovornost u tome, te navodi da nije niti potražila pomoć oko poboljšanja odnosa s djetetom jer smatra da je to u nadležnosti Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

25. S obzirom na navedeno, a u odnosu na tvrdnje tuženice da maloljetno dijete ne želi živjeti s ocem, pod čijim je sada utjecajem, ističe se da je sud uzeo u obzir da je tijekom trajanja ovog postupka i ovršnog postupka više puta uzeto mišljenje djeteta, te da je nakon obavljenog razgovora sa psihologicom, dijete jasno izrazilo želju koju je navelo i u ranijim postupcima i to je da stanuje s ocem. Također, iz iskaza tuženice proizlazi da je dijete ugroženo kod oca, a što tijekom trajanja ovog postupka nije utvrđeno. Tuženica osporava rad Hrvatskog zavoda za socijalni rad i posebnog skrbnika, te ponovo ustraje kod utvrđivanja obiteljskih i stambenih prilika oca jer smatra da se na taj način može utvrditi što je u interesu djeteta i zaštiti njegove dobrobiti.

25.1. U trenutku kada je pokrenut ovaj postupak maloljetno dijete je imalo 9 godina, a uskoro će navršiti 15 godina. Stoga je neopravdano tvrditi kako s obzirom na dob i stupanj zrelosti dijete ono nije u mogućnosti razviti svoje mišljenje te ga slobodno izraziti jer je dijete zbog toga izrazilo takvo mišljenje kako je i istaknuto tijekom postupka, a u ranijim postupcima nije uočeno da je otac pokušao na bilo koji način utjecati na dijete niti da je osporio tuženici da viđa dijete. Zbog navedenoga je sud uzeo u obzir mišljenje djeteta kao važno za donošenje odluke lako je određeno u članku 12. Konvencije o pravima djeteta, dijete koje je sposobno oblikovati vlastita mišljenja ima pravo izraziti ih i pravo da se ta mišljenja uvažavaju, u skladu s njegovom dobi i zrelošću i, posebice, mora mu se dati prilika da bude saslušano u svim sudskim i upravnim postupcima koji utječu na njega (o tome i u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu M. M. protiv Republike Hrvatske, zahtjev br.10161/13). Sud stoga zaključuje da bi nepoštivanje djetetovih želja u pogledu pitanja s kojim roditeljem želi živjeti, u specifičnim okolnostima ovog predmeta, sačinjavalo kršenje njegovog prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života.

26. Radi navedenoga, sud je odlučio kao u točkama I., II. i III. ovog obrazloženja presude pri čemu je uzeo u obzir prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Novi Zagreb, a imajući u vidu i dosadašnju dinamiku ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s majkom te mišljenje voditeljice mjere nadzora i obiteljske i imovinske prilike stranaka, te je sama kćerka stranaka navela da za maloljetnog dječaka nije dobro da prekine u cijelosti odnose s majkom zbog pravilnog psihofizičkog razvoja.

27. Odredbom članka 95. stavak 1. Obiteljskog zakona propisano je kako roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom.

27.1. Odredbom članka 123. stavak 1. Obiteljskog zakona a propisano je kako sud između ostalog može u odluci iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite i dobrobiti djeteta.

27.2. Prema odredbi članka 123. stavak 2. Obiteljskog zakona posebno je propisano da je sud dužan ispitati postoje li mogućnosti poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane. Dakle, da bi se ograničilo ili zabranilo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom to mora biti nužno radi zaštite dobrobiti djeteta.

28. Imajući u vidu da tuženica nije konkretizirala prijedlog za ostvarivanjem osobnih odnosa s djetetom, odlučeno je na način da se nastojala osigurati razumna ravnoteža između ograničenja prava roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu s jedne strane i zaštitite prava i dobrobiti djeteta s druge, a u skladu s odredbom čl. 95. i 119. Obiteljskog zakona, te imajući u vidu dosadašnji način ostvarivanja osobnih odnosa prema ranijoj odluci i prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Novi Zagreb, a sve prema želji djeteta.

28.1. Sud je prilikom donošenja ove presude uzimao u obzir ovlasti koje ima propisane Obiteljskim zakonom, a kojima će se omogućiti djetetu odrastanje u sigurnom i zdravom okruženju, ostvarujući pritom osobne odnose s tuženicom koja će morati poraditi na razdvajanju partnerskih odnosa od roditeljskog odnosa zbog dobrobiti djeteta. Posebice na način da će poraditi na kontroli emocija i izraženoj negativnosti prema tužitelju u prisutnosti djeteta.

29. Sud ovime ujedno upozorava stranke da je u skladu s čl. 417. st. 1. t. 1. i 2 . Obiteljskog zakona propisano da je ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem od posebne važnosti za dobrobit djeteta te da je važno da roditelji nastoje prije svega postići sporazum koji će biti usmjeren na dobrobit djeteta.

29.1. S tim u vezi, sud upozorava primjenom odredbe čl. 417. st. 3. Obiteljskog zakona roditelje o posljedicama nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

30. Isto tako, sud upućuje stranke da za slučaj novih bitno promijenjenih okolnosti u budućnosti imaju u vidu i mogućnost pokretanja novoga postupka u kojem se može donijeti nova odluka o ostvarivanju osobnih odnosa maloljetnog djeteta s roditeljem s kojim ne stanuju, u ovom slučaju tuženicom kao majkom.

31. Odlučujući o visini doprinosa uzdržavanja, sud je također uzeo u obzir iskaz stranaka, kao i nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda [adresa] i [adresa].

32. Opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje propisano je čl. 307 Obiteljskog zakona, prema kojem će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te procijeniti potrebe uzdržavane osobe, kao i procijeniti mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati.

33. U konkretnom slučaju je nesporno da je tuženik doprinosio za uzdržavanje djece, međutim ne redovito i za pojedine mjesece još nije podmirio dugovanje, a što je sud također cijenio kod donošenja odluke.

34. Pri tome se dodaje da roditelj uvijek treba staviti svoje dijete u prioritet i bilo kakve svoje osobne potrebe podrediti potrebama djeteta, sve dok dijete nije u mogućnosti samostalno ostvarivati svoje prihode, a što maloljetna djeca stranaka sigurno sada nisu, a što nije niti sporno kod stranaka koje su u svojim iskazima uvjerljivo predočile o urednoj brizi oko djece i stavljanju njihovih potreba u prvi plan. Pri tome čemu se ističe da su obje stranke i upoznate da je uzdržavanje maloljetne djece u redoslijedu naplate uvijek prije naplate bilo kakvih kreditnih obveza, te da nisu utvrđene bilo kakve primjedbe prema strankama u odnosu na navedeno.

35. Tijekom postupka je utvrđeno da je majka djeteta zdrava i radno sposobna, zaposlena, vlasnica stana, nema drugih osoba za uzdržavanje, sve detaljno naznačeno u točkama 2. i 14. ovog obrazloženja ove presude, dok je tužitelj također zdrav i radno sposoban, zaposlen, otac još jednog maloljetnog djeteta, također sve detaljno naznačeno u točkama 1. i 13. ovog obrazloženja ove presude.

36. Ocjenjujući mjesečne potrebe djeteta, za utvrditi je da ima uobičajene mjesečne životne potrebe kao što su: prehrana, odjeća, obuća, higijenski pribor i kozmetika, izlasci, izleti, školski pribor i drugo.

37. Uzimajući u obzir odredbu čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona u vezi s:

- Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025), prema kojim podacima roditelj koji ne stanuje s djetetom je dužan za dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne plaće odnosno 264,00 EUR (slovima: dvjestošezdesetčetiri eura), a za dijete od 13 do 18 godina 22% procjenčne neto plaće odnosno 290,00 EUR (slovima: dvjestodevedeset eura) kao minimalni iznos odnosno za dijete, što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025),

- Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024) propisano je da za dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne plaće odnosno 229,60 EUR (slovima: dvjestodvadesetdevet eura i šezdeset centi), kao minimalni iznos odnosno za dijete, a za dijete od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće odnosno 252,56 EUR (slovima: dvjestopedesetdva eura i pedesetšest centi) što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 49/2024),

-Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 48/2023) propisano je da za dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne plaće odnosno 203,15 EUR (slovima: dvjestotri eura i petnaest centi), kao minimalni iznos odnosno za dijete, te za dijete od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće odnosno 223,46 EUR (slovima: dvjestodvadesettri eura i četrdesetšest centi) što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 48/2023),

- Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 37/2022) propisano je da za dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne plaće odnosno 1.425,80 kn (slovima: tisućučetiristodvadesetpet eura i osamdeset lipa)/189,24 EUR[1] (slovima: stoosamdesetdevet eura i dvadesetčetiri centa), kao minimalni iznos odnosno za dijete, te za dijete od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće odnosno 1.568,38 kn (slovima: tisućupetstošezdesetosam kuna i tridesetosam lipa) što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 37/2022),

- Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 30/2021) propisano je da za dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne plaće odnosno 1.149,71 kn (slovima: tisućustočetrdesetdevet kuna i sedamdesetjedna lipa)/152,59 EUR[1] (slovima: stopedesetdva eura i pedesetdevet centi), kao minimalni iznos odnosno za dijete, što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 30/2021),

utvrđeno je da je tuženica bila u obvezi plaćati za uzdržavanje djeteta počevši od donošenja privremene mjere ovoga suda posl.br. P Ob-447/2021-36 od 28. srpnja 2021. donesena je privremena mjera (list 119-123 spisa) .

38. Da iz priložene dokumentacije i iskaza stranaka proizlazi da tuženica nije doprinosila za uzdržavanje maloljetnog djeteta u utuženom razdoblju odnosno od studenog 2021. do današnjeg dana. Tužitelj je sam podmirivao sve za dijete.

39. Sud je uzeo u obzir kod određivanja povećanja uzdržavanja da i tuženica ima troškove prehrane, plaćanja režija, ima kredit, te s osnove troškova kaznenog postupka, ima troškove higijenskih potrepština, te grijanja, ali i činjenicu da nema drugih osoba za uzdržavanje i da je radno sposobna.

40. U razdoblju od podnošenja tužbe do donošenja presude majka nije doprinosila za uzdržavanje djeteta, a prema odlukama propisanim u točki 39. ovog obrazloženja presude, nije dokazala da nije u mogućnosti platiti navedene iznose.

41. Sud smatra da je opravdano da tuženica doprinosi mjesečnim iznosom od ukupno 290,00 EUR (slovima: dvjestopedeset eura) počevši od svibnja 2025. kada je je stupila na snagu nova odluka o minimalnim iznosima uzdržavanja kojom je i propisan navedeni iznos kao minimalan iznos pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili se prilike ne izmijene, s dospijećem do svakog 15 dana u mjesecu za tekući mjesec, a za ranije prema iznosima opisanim u točki IV. izreke ove presude uzimajući u obzir kada su stupile odluke na snagu i dob djeteta, imajući u vidu da stranke nisu postigle sporazum, te je odlučeno o navedenom primjenom odredbe čl. 289. st. 2. Obiteljskog zakona, a u slučaju zakašnjenja uvećano za zakonske zatezne kamate, te da navedeno odgovara obiteljskim okolnostima i u skladu je sa interesom i trenutnim potrebama djeteta.

42. Navedeni iznosi će biti tek dostatni za djetetove životne potrebe, pritom uzevši u obzir da određeni iznos daje i otac s kojim dijete stanuje te da tuženica uopće ne ostvaruje niti jedan sadržaj roditeljske skrbi zbog kojeg bi joj eventualno bio umanjen iznos.

43. Osim toga navedeni iznos sukladan je mjesečnim potrebama i dobi maloljetnog djeteta te je isti iznos utvrđen uzimajući u obzir i odredbu čl. 314. st. 2. Obiteljskog zakona u vezi s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta, što i odgovara iznosu prema podacima iz Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta sve opisano u točki 37. ovog obrazloženja presude i rješenja.

43.1. Naime, roditelj uvijek treba staviti svoje dijete u prioritet i bilo kakve svoje osobne potrebe podrediti potrebama djeteta, sve dok dijete nije u mogućnosti samostalno ostvarivati svoje prihode, a što maloljetno dijete sigurno sada nije jer se redovito školuje. Pri tome se napominje da je uzdržavanje djeteta u redoslijedu naplate uvijek prije naplate bilo kakvih kreditnih obveza, a posebice obveza koje se odnose na plaćanje rata za stan.

44. Imajući u vidu utvrđeno imovinsko stanje svakog roditelja; da od početka ovog postupka tuženica ne doprinosi za uzdržavanje djeteta, sud je odlučio kako je i navedeno u točkama IV. i V. izreke presude.

45. Na zatraženi iznos uzdržavanja je određeno, u skladu s tužbenim zahtjevom, i potraživanje zatezne kamate (odlučujući u granicama postavljenog zahtjeva) primjenom stope kamate od 1. siječnja 2023. koja je dosuđena sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22) te od 30. prosinca 2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 155/2023).

46. Stranke se ujedno upozoravaju da ako se okolnosti bitno promijene, uvijek mogu tražiti povišenje/smanjenje obveze uzdržavanja u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.

47. Upravo iz navedenih razloga, a cijeneći potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanjem te materijalne mogućnosti tuženice, maloljetno dijete je odbijeno s razlikom iznad dosuđenog iznosa uzdržavanja do zatraženog iznosa uzdržavanja i rokom dospijeća uzdržavanja. U skladu s navedenim odlučeno je kao u točki VI. izreke ove presude.

48. Nadalje, a u odnosu na izjavljeni prigovor prijeboja koji je istaknula tuženica prema tužitelju neosnovan jer tuženica svoj zahtjev za prijeboj nije niti specificirala niti navela u kojem iznosu i za koje razdoblje se odnosi niti je li navedeno potraživanje dospjelo i neplaćeno.

48.1. Naime, dužnik može izvršiti prijeboj potraživanja koje ima prema vjerovniku s onim što on potražuje prema njemu, ako oba potraživanja glase na novac ili druge zamjenjive stvari istoga roda i kakvoće i ako su oba dospjela.

48.2. Pri tome se ističe da nema zapreke da se prijeboj izvrši s potraživanjem s naslova verzijskog zahtjeva osobe koja je snosila troškove, odnosno zahtjeva roditelj koji je umjesto drugog roditelja plaćao uzdržavanje te zahtjeva maloljetnog tužitelja za uzdržavanje. S tim u vezi se ističe da zakon kao uvjete za prijeboj postavlja zahtjeve da su potraživanja postojeća, uzajamna, istovrsna, dospjela i ne postavljaju se uvjeti da postoji koneksitet potraživanja odnosno da potraživanja moraju potjecati iz iste pravne osnove niti se postavlja da prebijajuća potraživanja budu nedvojbena i nesporna u pogledu pravne osnove i visine. (O tome u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-1794/1992 od 18. studenog 1992.).

49. Naime, da bi odlučio o prigovoru tuženice kojim potraživanju tužitelja ističe u prijeboj svoje potraživanja prema tužitelju, takav prigovor tuženica treba istaći u parnici do zaključenja glavne rasprave. Prigovor mora biti određen navođenjem iznosa potraživanja koji se stavlja u prijeboj jer izreka presude sadrži i odluku o postojanju ili ne postojanju potraživanja istaknutog u prijeboj (čl. 338. st. 2. Zakona o parničnom postupku), a odluka o postojanju ili ne postojanju tog potraživanja postaje pravomoćna (čl. 333. st. 3. Zakona o parničnom postupku).

50. Nadalje, iz stanja u spisu, točnije navoda odgovora na tužbu, razvidno da je u konkretnoj pravnoj situaciji, tuženica istaknula prigovor radi prebijanja, a ne prigovor prijeboja. Prebijanje u parnici odlukom suda (compensatio per judicem) je propisano čl. 338. Zakona o parničnom postupku. Do ovakvog prijeboja dolazi kad tuženica u parnici ne osporava postojanje tužiteljeve tražbine zbog izvanprocesnog prebijanja, nego u prigovoru za slučaj da sud utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine ili ako sam tuženik priznaje – ističe postojanje svog kompenzibilnog, ali još nekompenziranog zahtjeva. Dakle, tuženica se poziva na potraživanje radi, a ne u svrhu prebijanja do kojeg još nije došlo. Kod prigovora radi prebijanja oba potraživanja i dalje egzistiraju, a prigovor ih konstitutivno ne gasi, on tek stvara osnovu za kompenzaciju konstitutivnom odlukom suda.

51. Shodno izloženom, u konkretnoj pravnoj situaciji, tuženica je isticanjem prigovora radi prebijanja iskoristila svoja procesna ovlaštenja koja joj daju odredbe Zakona o parničnom postupku.

51.1. Međutim, neovisno o prethodno izloženom, tuženica nije predložila sudu provođenje pravno relevantnih dokaza na okolnost osnovanosti tražbina u odnosu na koje je istaknula prigovor radi prebijanja. Dakle, nije razvidno o kojim se iznosima radi, odnosno koje je iznose tuženica stavila u prijeboj. Također, ovakva izjava tuženika ne predstavlja ni materijalno pravni prigovor prijeboja, koji bi imao za posljedicu prestanak obveze, pod uvjetom da su ispunjeni zakonski uvjeti za takav prijeboj. Naprijed navedeno, jer nije dovoljno da nastane prijeboj da se ispune uvjeti iz čl. 195. Zakona o obveznim odnosima i baš da dužnik ima potraživanje prema vjerovniku i da oba potraživanja glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i da su oba dospjela. Naime, da nastane prijeboj nije dovoljno da su se stekli uvjeti iz čl. 195. Zakona o obveznim odnosima, nego je potrebno da jedna strana drugoj izjavi da vrši prijeboj (čl. 196. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).

52. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki VII. izreke ove presude.

53. Nadalje, na ročištu održanim kod ovoga suda 21. srpnja 2025. tuženica je podnijela prijedlog za donošenjem odluke o privremenoj mjeri kojom će se odrediti osobni odnosi s djetetom putem videopoziva, a kojem prijedlogu su se protivili tužitelj i posebna skrbnica, dok je Hrvatski zavod za socijalni rad- Područno ured [adresa] naveo da je suglasan da se navedeni prijedlog uzme u obzir kod donošenja konačne odluke.

54. Jedno od temeljnih prava djeteta i kao takvo od izuzetne važnosti za pravilan i stabilan emocionalni razvoj djeteta je da ostvaruje osobne odnose s oba roditelja, a da se ti odnosi mogu ograničiti ili zabraniti samo u slučaju da ponašanje roditelja proturječi dobrobiti djeteta ili ugrožava djetetova prava.

55. S obzirom na to da su odnosi između stranaka narušeni toliko da dolazi do optuživanja oko odgoja djeteta sa strane tuženice prema tužitelju, a koje se odražava i posredno i neposredno pred djetetom, te imajući u vidu podnesene prijedloge i nastale okolnosti, sud utvrđuje da su nisu ostvareni zakonski razlozi za donošenje privremene mjere radi zaštite najboljeg interesa djeteta, odnosno da je trenutno u djetetovom interesu odlučiti nastaviti stanovati s ocem te da ostvaruje osobne odnose s majkom prema svojim željama i mogućnostima sve dok majka ne promijeni svoje ponašanje i potraži pomoć oko svladavanja poteškoća na koje nailazi zbog narušenog odnosa s tužiteljem i koje se odražava na dijete.

55.1. Naime, samo dijete izražava mišljenje da želi živjeti s ocem, te zbog ponašanja tuženice odbija i ostvarivanje osobnih odnosa na kojima je tuženica nerijetko iznosila primjedbe na račun tužitelja što je djetetu smetalo i na što ju je voditeljica mjere upozoravala.

56. Osim toga, kako je dijete sada u osjetljivoj životnoj dobi te mu je potrebna sigurnost i stabilnost roditelja i socijalne sredine u kojoj živi, djetetu je bitna prisutnost oba roditelja, a ponašanje majke ukazuje da ona ne razaznaje nužnost prisutnosti oca u djetetovom razvoju.

57. Naime, ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Ta prava i dužnosti djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti, i to Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989., Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991., zatim Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - MU, broj 18/97 i 4/02, dalje: EKLJP), Konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine" - MU, broj 1/10) i Europska konvencija o kontaktima s djecom ("Narodne novine" - MU, broj 7/08). Tako Konvencija o pravima djeteta u članku 9. stavku 3. jamči djetetu koji je odvojen od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit. Obiteljsko pravo na susrete i druženja uživa pravnu zaštitu temeljem odredbe članka 8. EKLJP-a jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život zato što je sadržano u pravu na obiteljski život i uključuje i pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba. Konvencija o ostvarivanju dječjih prava na općenit način štiti najbolji interes djeteta u obiteljskopravnim postupcima, a u te postupke ubraja, među ostalima, i postupak odlučivanja o susretima i druženju (članak 1. stavak 3.). Konvencija o kontaktima s djecom pod pojmom kontakata ne obuhvaća samo izravne susrete i druženja s djetetom, čije je obilježje izravno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, već i dodatne oblike ostvarivanja tih odnosa, i to neizravne s djetetom (telefonom, pismima, faksom e-mailom i slično) i putem dostavljanja informacija o djetetu.

57.1. Slijedeći ovu Konvenciju u Obiteljskom zakonu u odredbi članka 121. stavaka 1., 2. i 3. propisuje iste oblike ostvarivanja osobnih odnosa (izravne, neizravne, i davanje informacija u vezi s osobnim pravima djeteta). Iz navedenog je normativnog okvira razvidno da je zabrana kontakata roditelja s maloljetnim djetetom krajnja mjera ograničavanja maloljetnog djeteta i roditelja glede održavanja njihovih osobnih odnosa koja se izriče vrlo iznimno, i to u slučajevima u kojima postoje posebni razlozi ili rizici da će dobrobit djeteta biti ozbiljno ugrožena.

58. Funkcija privremene mjere i jest u ovlaštenju suda da određene pravne odnose privremeno uredi više ili manje prema slobodnoj ocjeni radi brzog i privremenog uređenja odnosa među strankama u sporu i radi uspostave pravnog mira.

58.1. Pritom, u ovom postupku u kojem se odlučuje o privremenoj mjeri radi zaštite djetetove dobrobiti, nije presudno pitanje tko je i na koji način skrbio o djetetu za vrijeme dok su roditelji bili u vezi i nakon njezina prestanka, kao što nisu isključivo odlučna ili presudna niti pitanja koja se odnose na imovinske prilike roditelja, jer se radi o okolnostima kada roditelji ne mogu postići sporazum o tomu s kojim će od njih dijete stanovati, a iz narušenih odnosa roditelja utječe se i na maloljetno dijete.

59. Imajući u vidu hitnost postupanja, ponovo se navodi da je privremena mjera odluka privremenog karaktera i u slučaju promjene navedenih odlučnih okolnosti moguće je zahtijevati izmjenu te odluke. Isto tako, a imajući i u vidu da je u kratkom roku ponovo saslušano maloljetno dijete koje je ponovo iskazivalo da želi živjeti s ocem, proizlazi da u ovom trenutku nisu ispunjeni uvjeti za donošenjem privremene mjere.

60. Člankom 348. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da je sud dužan tijekom postupka osobito paziti da se zaštite prava i interesi djece.

61. Članak 536. st. 1. Obiteljskog zakona propisuje da ako u stvarima o osobnim pravima djeteta koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom.

62. Sud je prihvatio mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Novi Zagreb te posebne skrbnice da dijete i nadalje nastavi stanovati s ocem kao i mišljenje djeteta te u skladu s time je i odlučeno oko ostvarivanja osobnih odnosa.

63. Tome u prilog, ističe se da je tuženica dužna zbog rješavanja međusobnih sukoba i narušenih odnosa s tužiteljem educirati se o roditeljskim vještinama i zatražiti pomoć odnosno sadržajno pohađati psihoterapije u cilju razvijanja roditeljskih kompetencija.

64. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

65. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, sud je uzeo u obzir o okolnosti slučaja i ishod postupka, a posebno činjenicu da je ova odluka donesena za dobrobit djeteta s obzirom na to da je po provedenom postupku utvrđeno da su se protekom vremena od donošenja ranije odluke promijenile okolnosti i povećale potrebe za uzdržavanjem, a što je tuženica osporavala ističući svoje materijalne prilike koje su se u odnosu na ranije prilike promijenile.

66. Tužitelj je pokrenuo ovaj postupak iz razloga što nije komunicirao s tuženicom i time nije mogao postići s tuženicom sporazum oko ovog predmeta spora, pa su se iz navedenoga razloga i izvodili dokazi u svrhu utvrđivanja činjeničnog stanja te je upravo zbog toga bilo potrebno provesti postupak.

67. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, a uzimajući u obzir cjelokupni postupak, kao i na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023, 107/2025, dalje u tekstu: Tarifa), pri čemu je sud u obzir uzeo tijek i konačne rezultate postupka.

68. Tužitelj, zastupan po punomoćniku, naveo je da traži parnične troškove (list 50 spisa) u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak uvećane za pripadajući porez na dodanu vrijednosti u ukupnom iznosu od 500,00 EUR (slovima: petsto eura).

69. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova je djelomično osnovan.

70. Sud je priznao tužitelju trošak koji je nastao zastupanjem po punomoćniku u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 2. Tarife), a što uz vrijednost jednog boda od 1,99 EUR (slovima: jedan eur i devedesetdevet centi) prema Tarifi (Tbr. 50. Tarife ("Narodne novine", broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022) u vezi s Tbr. 52. st. 4. Tarife ("Narodne novine" broj 138/2023)), iznosi sveukupno 398,17 EUR (slovima: tristodevedesetosam eura sedamnaest centi), uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46 Tarife) sveukupno iznosi 497,71 EUR (slovima: četiristodevedesetsedam eura i sedamdesetjedan cent).

70.1. Dakle, kod donošenja odluke sud je uzeo u obzir odredbu čl. 52. st. 4. važeće Tarife kojom je jasno propisano da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

71. Naime, sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka uzeo u obzir okolnosti slučaja i ishod postupka, a posebice imajući u vidu da je ova odluka donesena za dobrobit maloljetnog djeteta te s obzirom na to da je tuženica prouzrokovala ovu parnicu.

72. Nadalje, na dosuđeni trošak, tužitelj je zatražio i pripadajuću zateznu kamatu, pa je odlučeno da je tuženica obvezna iznos iz točke 70. ovog obrazloženja isplatiti tužitelju zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom (odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva na ime zatezne kamate).

73. Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

74. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

S u d a c

Neda Šola

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i točke II. izreke rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu u 4 istovjetna primjerka, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude i rješenja. Protiv točke I. izreke ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka istoga. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Tijek roka za žalbu, niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženici,

3. Posebnoj skrbnici,

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured [adresa],

5. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Črnomerec,

6. Spis