K-505/2021-32
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
S p l i t
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Marisi Mrass, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Bedalov, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene NĐ, zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – djelo označeno i kažnjivo po čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje: KZ/11), nakon održane rasprave, dana 24. veljače 2026. godine u nazočnosti okrivljene, branitelja okrivljene Tomislava Matića, odvjetnika iz Vodica te zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Split, VĐ,
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENA: NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći N i V rođene U, rođena **.**.1962. u [adresa] s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, učiteljica sa završenom VSS, nezaposlena, razvedena, majke dvoje djece, lošeg imovnog stanja,
k r i v a j e
I.što je da je u vremenskom razdoblju od 19. prosinca 2020. od 10,00 do 28. prosinca 2020. do 10,15 sati u mjestu [adresa] u nakani da ga ošteti, uporabom prikladnog alata u krovištu objekta na navedenoj adresi i to na dijelu koji je u vlasništvu njenog bivšeg supruga NĐA izbušila pet rupa u betonskoj ploči, čime je prouzročila curenje kišnice koja se nakupljala na krovu u poslovni prostor u kojem su se nalazili artikli i inventar vlasništvo UĐ koja je u navedenom prostoru imala svoj obrt " [obrt]" d.o.o., a koji artikli i inventar kao i sam prostor su oštećeni i uništeni,
dakle, oštetila i uništila tuđe stvari,
III. čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – djelo označeno i kažnjivo po čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje: KZ/11).
IV. Stoga se okrivljenoj NĐ temeljem odredbe čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci,
te joj se potom temeljem odredbe čl. 56. Kaznenog zakona/11 i z r i č e
UVJETNA OSUDA
time da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci prema okrivljenoj neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
IV. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 dužna je okrivljena NĐ naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 130,00 eura.
Obrazloženje:
1.ODO Split ovom sudu podnijelo je optužnicu br. KO-DO-241/2021 od 4. ožujka 2021. godine protiv okrivljene NĐ, zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – djelo označeno i kažnjivo po čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje: KZ/11), a koje djelo da bi okrivljena počinila na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci optužnice.
2. Pozvana da se izjasni o osnovanosti optužbe, okrivljena NĐ je izjavila kako se u odnosu na optužbu ne smatra krivom, da bi potom u svojoj obrani pred ovim sudom na raspravi navela da je točno a kako se to navodi u optužnom aktu da bi ona stvarno u ovo vrijeme koje je navedeno na krovu poslovnog objekta koji je u njenom vlasništvu probušila sveukupno 6 rupica i to sa svrdlom od 6 cm i to po savjetu njenog susjeda koji joj je rekao da je najpametnije da na mjestima na krovu gdje bi se prilikom svake kiše stvorili tzv. "bazeni" napravila rupicu te istu začepila katranom kako bi spriječila stvaranje tih bazena. Uz napomenu da je to ona radila ne u trenutku neposredno nakon kiše i velike količine vode nego kada je bilo skoro suho s minimalnom količinom vode a s obzirom da je ta voda logično iscurila u prostor. Namjera joj je bila a što je i napravila da rupe začepi katranom kako bi spriječila daljnje curenje te je to uspjela napraviti s ove tri rupe na tzv. njenom dijelu, dok ove tri rupe na drugom dijelu nije jer je pala noć, više nije imala katrana a i imala je namjeru uskoro se vratiti jer joj je bila godišnjica očeve smrti pa je zbog toga trebala doći. U međuvremenu je dobila koronu, donesena je i odluka o zabrani prelaska iz Županije u Županiju te se ona nije mogla vratiti. Iznimno je se začudila kada su joj na vrata došli policajci 3. siječnja 2021. te joj rekli o nastaloj šteti kao i da je osumnjičena da je ona napravila tu štetu. Otišla je na očevid u ovaj poslovni prostor 16. veljače 2021. i tamo se neugodno iznenadila kada je shvatila da je netko na ovome dijelu kojeg je iznajmila UĐ probušio još tri rupe sa svrdlom br. 10 koja je puno šira kao i stanjem koje je zatekla u prostoru. Naime, na stropu se nisu vidjeli nikakvi tragovi curenja međutim pod je bio vlažan i u prostoru se stvorila plijesan s obzirom da gospođa UĐ očito nije otvorila prozore niti pokušala izračiti prostor već ga je ostavila zatvorenim kao i što nije izvadila stvari koje su se tu nalazile nego je iste ostavila iako je riječ o uglavnom stvarima u kutijama koje je de facto trebalo samo osušiti. To je razlog zbog kojeg sumnja da je ona ovo napravila namjerno jer drugi razlog niti osobu koja bi to učinila ne mogu pronaći. Navodi da je prema suglasnosti njenog bivšeg supruga još 2015. godine njen bivši suprug njoj dao svoju polovicu da je iznajmi u smislu najamnine s tim da prve tri najamnine su trebale ići njoj, a poslije se najam trebao uplaćivati na konto njihovih kćeri u vidu alimentacije. Gospođa UĐ je bila upoznata sa ovim njihovim dogovorom međutim bez obzira na to nakon što je dvije, tri godine boravila u tzv. njenom dijelu kontaktirala je njenog bivšeg supruga te ga je zamolila za smanjenje najamnine na što je on pristao a na njene zahtjeve da najamninu mora uplaćivati kako je to dogovoreno na račun njihovih kćeri, ona se oglušila, te je prvo plaćala njenom bivšem suprugu a nakon toga ni njemu jer zbog korone nije mogla raditi. U svakom slučaju izričito tvrdi da ona nije probušila one rupe koje su pronađene na očevidu jer njoj to nije u interesu s obzirom da je ona pokušavala održavati tu zgradu kako bi je mogla prodati a prostore je iznajmila primarno da ne stoj prazno, iako je to bila alimentacija za njene kćeri. Istaknula je da je gospođa UĐ iz njenog prostora izašla bez da ju je o tome prethodno obavijestila već joj je samo poslala slike praznog prostora i prešla u ovaj drugi prostor. Ona je u ovom drugom prostoru bila dvije i pol godine te je ona kroz to vrijeme pokušavala od iste naplatiti najamninu, razmišljala hoću li je tužiti ili bilo šta, a da joj je htjela napraviti štetu, napravila bi to odmah a ne bi čekala toliko vremena. Posebno ističe da njoj nije bila namjera oštetiti objekt koji je pokušavala prodati od razvoda te je ga zbog toga i održavala i brinula o njemu kako je znala i mogla. Konačno je objekt prodan za 60.000,00 Eura što najbolje govori u kakvom je stanju bio. Na poseban upit branitelja okrivljene je li ona platila štetu oštećenoj ista iskazuje kako je oštećenoj pravomoćno dosuđena šteta u iznosu od oko 37.000,00 eura, te je ona dosada platila 31.000,00 eura a da kada proda svoje osobno vozilo onda će u cijelosti podmiriti navedenu štetu. Na daljnje pitanje je li imala ikakav problem sa oštećenom ista iskazuje da ona nije bila ljuta na nju, već primarno na svojeg bivšeg muža koji nije imao ovlasti to iznajmiti njoj iza leđa a svejedno je to učinio.
3. U daljnjem tijeku dokaznog postupka ispitana je svjedokinja TĐ dok je suglasnošću stranaka u dokazne svrhe pročitan je i pregledan zapisnik o očevidu Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir broj: 5101- 12-33-232-327/20 od 28. prosinca 2020. (list 3-4), kriminalističko-tehničko izvješće Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir broj: 5101-12-33- 232-327/20 od 28. prosinca 2020. (list 5), zapisnik o ispitivanju osumnjičene NĐ po čl. 208.a Zakona o kaznenom postupku sačinjen u prostorijama Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir dana 30. prosinca 2020. s DVD snimkom ispitivanja (list 10-14 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka TĐ sačinjen u prostorijama Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir dana 15. veljače 2021. (list 25-26 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka IĐ sačinjen u prostorijama Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir dana 16. veljače 2021. ( list 27-28 spisa), zapisnik o ispitivanju oštećene UĐ sačinjen u prostorijama Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir dana 16. veljače 2021. (list 29-31 spisa), izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenu MĐ od 8. siječnja 2021. (list 15-16), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenu MĐ od 11. siječnja 2021. (list 17-18). Pregledava se DVD medij s fotografijama očevida na mjestu očevida, čita se kriminalističko tehničko izvješće PP Trogir s fotografijama, čitaju se iskazi svjedoka UĐ i IĐ od 17. rujna 2025., čita se iskaz svjedoka LĐ od 15. prosinca 2025.
4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, stoga je dokazni postupak okončan.
5. Po ovako okončanom dokaznom postupku, ovaj sud za mladež cijeneći cjelokupni raspravni materijal kao i u cijelosti utvrđeno činjenično stanje, zaključio je kako su osnovani činjenični navodi optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu koji su kao takovi u cijelosti prihvaćeni osnovanima i utemeljenima.
6. Slijedom toga sud je oglasio okrivljenu NĐ krivom za kazneno djelo koje joj se optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Splitu stavlja na teret.
7. Kako se okrivljena NĐ prilikom očitovanja o optužnom aktu odnosno iznošenja svoje obrana negirala počinjenje navedenog kaznenog djela valjalo je tijekom ovog kaznenog postupka na neprijeporan način utvrditi je li okrivljena NĐ svojim postupanjem inkriminirane prigode počinila predmetno kazneno djelo oštećenja tuđe stvari opisano u čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11) na štetu UĐ.
8. Utvrđujući najvažnije činjenice u tom pravcu sud se rukovodio iskazom svjedoka oštećene UĐ. Utvrđuje se da je UĐ na raspravi pred ovim s sudom iskazuje istovjetno kao na zapisnik pred policijom od dana 15. veljače 2021., u kojem je navela kako je vlasnica trgovačkog društva " [obrt]" d.o.o. čiji je prvenstveni dio rada proizvodnja suvenira te se skladište i dio proizvodnje nalazi u mjestu [adresa], a prostor je u najmu i iznajmljen je od ŠĐ. Dalje navodi kako je dvije ili tri godine bila u najmu kod okrivljene, s obzirom da je riječ od prizemlju zgrade koja je podijeljena na dva djela te jedan dio iznajmljuje okrivljena a drugi njen bivši suprug. Prešla je iz jednog prostora u drugi jer je u drugom prostoru mogla dobiti povoljniji najam i to je bio glavni razlog njenog prelaska. U odnosu na stanje i jednog i drugog prostora može iskazati da je u prostoru kojeg je iznajmljivala okrivljena u jednom trenutku vlažilo s krova točno gdje je bila peć na drva, međutim, da je to okrivljena popravila, a što se tiče drugog prostora isti je bio u cijelosti suh, nije bilo nikakve vlage, pogotovo ne s krova što je ujedno i razlog što se odlučila tamo držati i skladištiti svoju robu jer je riječ o "sigurnom" prostoru u kojem se roba ne bi trebala oštetiti. Možda nekih mjesec ili dva prije ovog događaja, zaprimila je SMS poruku od okrivljene kako će ona uništiti objekt te da mora izaći iz prostora, te da je upozorena i da se ne smatra odgovornom za bilo kakve posljedice. Ona je na to nazvala najmodavca koji je rekao da se ništa ne brine i da okrivljena tako napiše poruku ali se ništa ne dogodi. Nekih mjesec do dva nakon ove poruke upravo na badnjak a s obzirom da su oni zimi zatvoreni njena zaposlenica TĐ ju je zamolila može li otići do prostora nešto uzeti što je ona naravno odobrila te ju je nakon nekog vremena ista nazvala potpuno šokirana te ispričala da je prostor potpuno poplavljen, da je na podu barem 10 cm vode, da su sve police uništene, a samim time i roba koja se nalazila u kutijama na policama. Istog trena nazvala je svojeg prijatelja ČĐ da ode do prostora i pogleda na koji način je došlo do prokišnjavanja terase nakon čega je isti ustanovio kako je na samoj terasi napravljeno nekoliko rupa kroz koje je prolazila voda u unutrašnjost prostorija. Nakon toga je otišla do susjeda čiji se objekt nalazi točno preko puta IĐ koji je rekao da je vidio da netko nešto radi na krovu ali da nije vidio ni tko ni što. U svakom slučaju je ona u međuvremenu putem parnice ostvarila svoj imovinskopravni zahtjev tako da istog ne potražuje u ovom spisu, a zainteresirana je za kazneni progon okrivljene.
8.1. Nakon što se svjedokinji predočava dio iskaza pred policijom u kojemu je navela da su NĐ vidjeli njeni susjedi EĐ i IĐ, ista ističe kako je to tada rekla međutim EĐ joj je rekla da ne želi o tome svjedočiti niti se u to miješati, ali da je vidjela NĐ na krovu. Na posebno pitanje braniteljice okrivljene koliko je dugo ona bila u zakupu kod okrivljene, svjedokinja oštećena iskazuje da je bila možda 2 do 3 godine, a na pitanje koliko je bila u zakupu kod bivšeg supruga okrivljene iskazuje da je bila oko godinu i pol, ali ističe da je to sve okvirno jer da nije točno sigurna. U svakom slučaju dok je bila u zakupu kod okrivljene ista bi došla svako nekoliko mjeseci a primarno kada bi ona pozvala jer bi došlo do curenja vode na što bi okrivljena premazala taj dio katranom i na taj način privremeno sanirala situaciju. Poznato joj je i da je prije nje u tom prostoru bila pržionica kave vlasništvo gospodina LĐ te pretpostavlja da je i njemu vlaga također smetala. Na daljnji upit je li ugovor s PĐ potpisala kao fizička osoba ili kao firma, ista navodi da je potpisala kao firma a na daljnji upit postoje li još neki ugovori koje bi potpisala kao fizička osoba, svjedokinja oštećena iskazuje da koliko se može sjetiti ne postoji. U odnosu na razliku ova dva prostora svjedokinja navodi da je u oba prostora na podu bio cement s tim da je kod okrivljene bio poliran a izgledao je kao pločice, dok je u ovom drugom prostoru jedan dio bio baš betonski a jedan dio uređen kao stan s pločicama na podu i tu je na primjer držala posteljinu i uopće stvari koje ne smiju doći u doticaj s prašinom. Na daljnje pitanje je li prostore pokriva ista ploča, svjedokinja oštećena odgovara da koliko je njoj poznato da pokriva s tim da se na istoj nalazi papundek – ljepenka premazana katranom kako bi bolje držalo. U svakom slučaju ona je uslijed ovog događaja puno izgubila i između ostalog jer je morala čekati sudske vještake koji bi procijenili štetu jer iako je policija odmah došla i napravila očevid te su izjavili a je sve uništeno, vještaci su došli tek u veljači i onda je ona mogla de facto krenuti ispočetka jer je ovo sve trebalo baciti i kupiti novo. Na daljnji upit u čijem su vlasništvu bile ove stvari svjedokinja oštećena odgovara da su bile stvari bile vlasništvo firme, ali nažalost te godine je više bilo stvari skladišteno jer je te godine bila korona i dosta je toga ostalo i to se onda skladišti i prodaje sljedeće godine, a u odnosu na pitanje je li redovito plaćala najam ista iskazuje da je.
9. Svjedok IĐ ispitan pred ovim sudom dana 17. rujna 2025.g. je naveo da okrivljenu poznaje nekih 20 ili 30 godina, točnije od trenutka kada su oni ovo počeli graditi te negdje prije božićnih blagdana 2020. godine došla je kod njega a prethodno je nije vidio duži period te mu je ispričala da joj se na tom objektu koji su sagradili da betonska ploča propušta vodu a da njen bivši suprug o tome ne vodi nikakvu brigu. Istog tog dana vidio je kako se popela na tu betonsku ploču i istu obilazila ali nije primijetio da je radila bilo kakve zahvate na toj ploči a pogotovo što je on udaljen nekih 70 metara te nije niti mogao vidjeti. Na poseban upit suda je li ga možda okrivljena kontaktirala kako da popravi krov, isti odgovara da nije. Na poseban upit zastupnika optužbe da li mu je još nešto poznato na način da mu je možda netko nešto ispričao ili je čuo o tome, svjedok odgovara da je istina da od strane poznanika AĐ zvanog T čuo da je NĐ izjavila kako je ona navedenu betonsku ploču probušila bušilicom ali on osobno o tome nema neposrednih saznanja. Jedino je vidio u jednom trenutku, ne sjeća se točno kada, da se ispred samog objekta vršio određeni uvid od njemu nepoznatih osoba a tu su se nalazile i NĐ i UĐ. Na daljnji upit je li mu poznata adresa AĐ isti navodi da ne zna gdje se isti trenutno nalazi, odnosno gdje živi, pretpostavlja negdje u Segetu, zna da ima dvije kuće i ne zna u kojoj se nalazi. Na upit zamjenika pun. oštećene je li ga kontaktirala gospođa UĐ u vezi ovog događaja, isti navodi da se toga ne može sjetiti te da je on nju rijetko viđao. Na upit braniteljice okrivljene koliko je njegova kuća udaljena od ovog prostora, te vidi li se s nje ploča – krov kuće koja je predmet postupka, svjedok iskazuje da misli da je riječ o udaljenosti nekih 70 m, te da on sa svoje terase na zapadnoj strani svog objekta može vidjeti cijelu ploču i što se na njoj događa ali on na toj terasi ne boravi već ona više služi za prolazak. Ne sjeća se kada je ranije od ovog događaja vidio okrivljenu, u svakom slučaju kada su počeli graditi rado se družio s njenim bivšim suprugom, promatrao je kako rade izolaciju, ali ne može tvrditi kako je to točno napravljeno. Na daljnje pitanje je li mu poznato da bi AĐ i UĐ bili u vezi iskazuje da mu je poznato te da zna da su bili u vezi u vrijeme inkriminiranog događaja odnosno da su barem bili dobri prijatelji. Nakon što se svjedoku predočavaju fotografije koje je ranije braniteljica okrivljene predala u spis, svjedok iskazuje da su iste slikane sa njegovog balkona onoga na zapadnoj strani i to na dan kada je ona kod njih bila na roštilju odnosno što je bilo nedavno. Na poseban upit braniteljice okrivljene je li ikada vidio bivšeg supruga okrivljene na krovu kuće osim kada su to radili svjedok iskazuje da se ne sjeća, te poznaje li gospodina LĐ i koliko je dugo on boravio u prostoru i što je on tamo radio svjedok odgovara da ga poznaje, da je radio nešto sa kavom, da misli da je punio šećer i tome slično. Nije mu poznato otkuda AĐ saznanja da bi upravo okrivljena bušila krov bušilicom i tako izazvala poplavu.
10. Ispitan na raspravi pred ovim sudom dana 15. prosinca 2025.g. svjedok SĐ je naveo da je u zakupu poslovnog prostora koje je u vlasništvu NĐ boravio nekih 10-tak godina, do trenutka kada su završili s izgradnjom njihove poslovne zgrade te su se u istu preselili. Činjenica je da ovaj prostor imao problem s vlagom, da je vlažilo s krova te uz prozore, te je svako dvije do tri godine gospođa NĐ pokušala riješiti taj problem s navlačenjem ljepenke, katrana, međutim, to nije bilo dugog vijeka. Osobno nije na to imao primjedbe iz razloga što mu je prostor služio za skladištenje a znao je gdje pušta te tu jednostavno nije ostavljao robu, a istovremeno kada je ušao u prostor znao je da isti vlaži i cijena najma je bila adekvatna takvom stanju prostora tako da stvarno nikakvih primjedbi nije imao niti mu je ikada nastala neka šteta. Na posebno pitanje je li netko koristio ovaj drugi prostor i pripadajući stan u poslovnoj zgradi u vrijeme kada je on tamo bio, svjedok ističe da ga je koristio jedno vrijeme i on pa da je onda prešao u ovaj drugi koji je bio veći a povoljnija cijena te da su jedan i drugi bili vlažni ali teško mu je sada procijeniti koji je više vlažio, odnosno više je vlažio onaj prostor na strani prema Trogiru. Na posebno pitanje branitelja okrivljene a u odnosu na cijenu koju je plaćao, je li mu istu odmah kao takvu ponudila gospođa NĐ ili je on inzistirao na spuštanje kada je vidio stanje prostora, svjedok odgovara da je njena cijena bila povoljnija od svih drugih te da su se s obzirom na stanje prostora (vlagu) brzo dogovorili oko cijene. Na daljnje pitanje je li osoba koja je ušla u taj prostor mogla primijetiti da isti vlaži svjedok odgovara da je mogla jer da se to vidjelo. Naime, nakon svake kiše i na krovu i kraj prozora vidjela bi se vlaga. On osobno je prije nego što je napustio prostor isto na dijelovima ožbukao te obojio jer voli ostaviti uredno iza sebe, međutim, misli da već prilikom sljedeće kiše su se mrlje od vlage morale vidjeti. Na pitanje poznaje li oštećenu DĐ, isti iskazuje da je poznaje, a na daljnji upit je li mu poznato da bi između nje i okrivljene postojao nekakav sukob, svjedok odgovara da mu to nije poznato te da ne zna ništa o njihovim odnosima. Na poseban upit branitelja okrivljene misli li da su problemi sa vlagom u trenutku kada je on napustio prostor bili riješeni, svjedok odgovara da je on prvo bio u prostoru u čijem je sastavnom dijelu stan, međutim, istog je napustio i prešao u ovaj drugi veći prostor, te kao što je rekao on ga je ostavio urednim, ali misli da je problem vlage ostao, jer on to nije rješavao. Posebno ističe da je on sredio unutarnji dio prostora, ožbukao i obojao ga, dok nikakve vanjske radove na prostoru nije radio. Na daljnji upit kakav je bio njegov odnos sa gospođom NĐ kao zakupodavcem te je li ista bila korektna i odgovarala na njegove pozive kada bi nastao problem, svjedok odgovora da je ona na svaki njegov poziv odgovorila i pokušavala riješiti taj problem vlage ali na žalost neuspješno, ali nikada nije tvrdila da isti ne postoji, niti se oglušila na pokušaj da ga riješi. Na poseban upit suda a obzirom da je on jedno vrijeme koristio oba prostora, a u samom početku ovaj prostor u čijem je sastavnom dijelu stan koji je više vlažio, isti odgovara da je u lošijem stanju bio ovaj prvi prostor sa stanom, gdje su morali stavljati kante po potrebi, dok je ovaj stan kojeg je također koristio je bio vlažan ali ništa nije kapalo. U svakom slučaju kada su prešli u ovaj drugi prostor kojeg je dotada koristio gospodine NĐA, isti je bio puno uredniji, nakon dvije godine počeli su problemi s curenjem vode no ne u takom obimu kao sa prvim prostorom. S obzirom da je taj prostor davno napustio ne zna je li tu nešto napravljeno i je li se stanje popravilo. Na poseban upit branitelja okrivljene imaju li ovi prostori isti krov odnosno istu krovnu podlogu, svjedok odgovara, da imaju te da je ista bila nezaštićena od vanjskih nepogoda s naglaskom da je ista ta ploča i na djelom gdje je i stan. U odnosu na pitanje gdje se nalazio stan odnosno je li isti bio u sredini između dva prostora, svjedok iskazuje da je on bio sa strane ovog prvog prostora, te pokazuje slike iz kojih je to i razvidno.
11. Svjedokinja TĐ ispitana pred ovim sudom na raspravi dana 24.veljače 2026. godine je navela da je zaposlena u TD "Rusulica" d.o.o. i na tom sam mjestu radila i 2020. godine, kada se ovaj događaj zbio. Naime, poduzeće je bilo u najmu prostora gospodina NĐA te su ga on koristili već neko vrijeme i u istom nisu imali nikakve posebne probleme što se tiče vlage. Znalo bi se dogoditi da oko prozora bude vlage, ali ne da curi nego je zid vlažan, kao i na jednom mjestu na krovu gdje su se nalazile cigle pa se vidjelo da su te cigle vlažne zbog čega su oni izbjegavali išta stavljati na pod na tom mjestu koje je bilo stvarno malo. Između Božića i Nove 2020. godine, UĐ vlasnica poduzeća odnosno obrta tj. TD "Rusulice" d.o.o. ju je zamolila ako može otići do ovog prostora jer su u međuvremenu padale kiše a bili su blagdani, pa se brinula je li neki prozor ostao otvoren, je li se nešto dogodilo uslijed tako jakih kiša, te je ona otišla u ovoj prostor gdje su oni obavljali proizvodnju suvenira koje su prodavali u Trogiru, na aerodromu, u Zadru, Šibeniku, Splitu, i kako je otvorila vrata ostala je u potpunom šoku jer je kompletan pod bio poplavljen s par centimetara vode i sve što se nalazilo na podu bilo je uništeno. Ona je bila u potpunom šoku te je samo otišla iz prostora i nakon možda 10 minuta po dolasku kući je nazvala UĐ i o tome obavijestila te su oni sutra ili možda dan nakon zajedno sa policijom kojoj su prijavili ovaj događaj došli ponovno u prostor kako bi pokušali utvrditi što se dogodilo. Sjeća se da je jedan prijatelj od I uzeo ljestve i popeo se da vidi ima li neki problem na krovu zbog kojeg bi poplavilo, ona se ne sjeća jesu li kutije koje nisu bile na podu bile mokre. Zna da im je policija savjetovala da stvari stave na neke palete da ne bi bilo u mokrom i to je sve čega se sjeća. Šteta je bila velika, oni su u jednom trenutku napustile taj prostor i nastavili dalje raditi. Nije joj poznato je li se i u prostoru u kojem je bio ovaj stan u sklopu iznajmljenog prostora je li propustila vlaga jer tamo nije ulazila, dok je sljedeći dan ušla u taj prostor bilo je vlage ali ne kao u ovom prethodnom prostoru. Na poseban upit zastupnice optužbe je li ikad ranije ovaj prostor vlažio na ovaj način navodi da definitivno nije jer ne bi ostali u njemu, a na upit je li ovaj prijatelj od vlasnice primijetio da se na krovu nalazi nešto zbog čega je prostor tako poplavio, odnosno nekakve rupice ili slično, svjedokinje odgovara da se tada spomenula nekakva rupa ali da se ona stvarno ne sjeća detalja. Na poseban upit zastupnice optužbe a s obzirom na činjenicu kako je TD "Rusulica" ranije bilo u najmu poslovnog prostora vlasništvo okrivljene te su onda u jednom trenutku odlučili priječi u ovaj drugi prostor od bivšeg supruga okrivljene, je li zbog toga između okrivljene i vlasnice TD bilo kakvih sukoba ili prijetnji, svjedokinja iskazuje da zna da je bilo nekih problema u vezi nekog ugovora i nešto, da se u magli sjeća da je UĐ to pričala, međutim, ona osobno nije prisustvovala niti jednom kontaktu između njih dvije. U trenutku kada je ona počela raditi za gospođu UĐ a to je možda bilo 2016. ili 2015. godine, TD "Rusulica" d.o.o. još nije bilo u najmu prostora ni okrivljene ni njenog bivšeg supruga. Naknadno su tamo došli i misli da su neke 2 godine bili u poslovnom prostoru okrivljene i još možda dvije godine u prostoru njenog bivšeg supruga. U odnosu na probleme sa vlagom u prostoru okrivljene navodi da oni to nisu smatrali problemom, na sjevernoj strani jedan zid je vlažio tako da bi odmakli policu od njega da ne skupi vlagu i to je bio sav problem koji su imali, te o njemu ona ni s kim nije razgovarala, a nije joj ni poznato je li gospođa UĐ o tome razgovarala s okrivljenom. U svakom slučaju problem nije bio takve naravi da je itko od njih smatrao da mora nešto poduzeti, pa se nije poduzimalo. U odnosu na ovaj drugi prostor bivšeg supruga okrivljene može samo ponoviti da bi to znalo vlažiti na pragovima ispred prozora od velikih kiša kao i na jedno mjesto na stropu gdje su cigle bile vlažne, međutim, koliko je njoj poznato ni u prostoru okrivljene ni u prostoru bivšeg supruga nitko nije raspravljao o ovoj vlagi niti su se zvali majstori niti su se pozivali najmodavci da to poprave. Na poseban upit branitelja okrivljene je li nju gazdarica inače zvala da provjeri ima li nekih problema s prostorom ili je ovo bilo iznimno te ukoliko jest može li se sjetiti koji bi bio razlog da je zamoli da ode do prostora svjedokinja odgovara da koliko se ona danas može sjetiti ovo je bio jedini put kada ju je gazdarica nazvala i zamolila da ode ali ne može to sa sigurnošću tvrditi. Zna da bi osobno znala otići do ovog prostora ukoliko je uzela nešto za kući za raditi pa bi joj falilo sirovine pa bi otišla u prostor uzeti je, a kada joj se predočava da je pred PP Trogir 15. veljače 2021. iskazala kako je došla u prostor po zamolbi gazdarice jer su padali velike kiše, pa kako bi provjerila jesu li svi prozori i vrata zatvoreni uredno, ista navodi da se ona danas toga ne može sjetiti, da to može biti razlog, ali da se ne sjeća niti da bi na njenu zamolbu išla u prostor a naročito ne zbog kojeg razloga. Dalje iskazuje kako nije nikada otkada su prešli u ovaj prostor gospodina M, vidjela okrivljenu u nekom društvu, u razgovoru s njenom gazdaricom ili da su one međusobno razgovarale. Na poseban upit branitelja okrivljene u kojem trenutku su oni sklonili stvari s poda i pokušavali na neki način spasiti, svjedokinja iskazuje da do dolaska policije nisu uopće ništa dirali a osobno misli da su počeli sklanjati stvari nakon što im je policija rekla da pokušaju spasiti što se spasiti može te su one kutije dizale a na daljnji upit je li to bilo prije ili nakon dolaska vještaka koji su utvrđivali visinu štete, svjedokinje odgovara da se stvarno toga ne može sjetiti. Svjedokinja se ne može sjetiti da li je to bilo satima nakon što je otišla policija, danima ili nekoliko mjeseci.
12. Iskaz navedene svjedokinje oštećene UĐ ovaj sud je prihvatio u cijelosti istinitim, logičnim i uvjerljivim u suglasju sa ostalim materijalnim dokazima u spisu i to prvenstveno iz sačinjenog zapisnika o očevidu Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir je razvidno kako su na krovištu objekta u Seget Vranjicu na adresi [adresa] uočene rupe promjera 1 cm nastale uslijed djelovanja prikladnog alata – svrdla bušilice, fotodokumentacijom mjesta događaja iz kojeg sadržaja proizlazi kako su navedeni predmeti oštećeni a koji dokazi prileže spisu.
13. Sublimirajući sve naprijed navedeno kako svaki dokaz pojedinačno tako i sve dokaze u jedinstvenoj cjelini, ovaj sud dolazi do neprijepornog zaključka kako je okrivljena NĐ inkriminirane prigode u nakani da ga ošteti, uporabom prikladnog alata u krovištu objekta na navedenoj adresi i to na dijelu koji je u vlasništvu njenog bivšeg supruga NĐA izbušila pet rupa u betonskoj ploči, čime je prouzročila curenje kišnice koja se nakupljala na krovu u poslovni prostor u kojem su se nalazili artikli i inventar vlasništvo UĐ koja je u navedenom prostoru imala svoj obrt " [obrt], a koji artikli i inventar kao i sam prostor su oštećeni i uništeni, oštetila i uništila tuđe stvari, na koji način je počinila kazneno djelo oštećenja tuđe stvari opisano u čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11).
14. Ovaj sud, cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka smatra da je u potpunosti dokazano da je okrivljena NĐ počinila kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret. Sama okrivljena u svojoj obrani je iskazala kako je stvarno kritične prigode bušilicom izbušila više rupa kako na svom dijelu prostora tako i na dijelu prostora koji pripada njenom bivšem suprugu ali da joj je ponestalo katrana kako bi začepila rupe koje su se nalazile na krovu poslovnog prostora bivšeg supruga. Isto proizlazi kako iz iskaza ispitane oštećenice ĆĐ tako iz iskaza svjedokinje TĐ a djelom i iskaza svjedoka IĐ te obrane same okrivljene koja je kao što je već rečeno d priznala da je navedene prigode izbušila bušilicom rupe na betonskoj ploči iznad objekta koji je naknadno poplavio. Obranu okrivljene koja navodi da ona nije imala namjeru oštetiti poslovni prostor u kojem je bilo TD "Rusulica" i koje je u vlasništvu njenog bivšeg suprugasud je ocijenio neutemeljenom jer bi bilo logično da kada je probušila rupe na betonskoj ploči da prvo sanira i katranom zatvori upravo rupe na tuđem vlasništvu a tek potom na svojem. Iz istog se da zaključiti kako je njena namjera bila upravo ta da ošteti i uništi tuđe stvari. Iz iskaz oštećene UĐ koja je navela kako mjesec i po dana prije ovog događaja okrivljena prijetila da će sve uništiti ukoliko ne izađe iz tog poslovnog prostora dodatno doprinosi stavu ovog suda.
15. Ubrojivost okrivljene NĐ tijekom ovog kaznenog postupka nije bila upitna, zbog čega je sud smatra u cijelosti ubrojivom počiniteljicom.
16. Utvrđujući potrebiti oblik krivnje, pri tome cijeneći cjelokupne rezultate raspravljanja, odnosno sve činjenice koje su tijekom postupka utvrđene, a naprijed navedene, zaključuje se kako su okrivljena inkriminirane prigode postupala sa izravnom namjerom, dakle, da je bila svjesna svojeg učina i htjela njegovo počinjenje, pa slijedom toga sud je drži krivom za počinjeno kazneno djelo na štetu vlasnice UĐ.
17. Nakon svega, valjalo je odlučiti o vrsti i visini kaznenopravne sankcije koja će biti primjerena prije svega konkretnim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljene, stupnju ugroze zaštićenih društvenih vrijednosti i to prije svega u vidu specijalne, ali i generalne prevencije.
18. Svemu tome najprimjerenije je bilo okrivljenoj NĐ primijeniti uvjetnu osudu, sukladno čl. 56. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – nastavno: Kazneni zakon) na način kako je to i navedeno u izreci ove presude.
19. Neizvršenje kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci sud je uvjetovao nepočinjenjem novog kaznenog djela u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude.
20. Prilikom odluke o duljini trajanja kazne zatvora, kao i duljini trajanja roka provjeravanja sud je cijenio na strani okrivljene NĐ kao olakotne okolnosti dosadašnju neosuđivanost, te činjenicu da je podmirila imovinskopravni zahtjev oštećene, dok posebnih otegotnih okolnosti sud nije pronašao.
21. Rezimirajući naprijed navedeno ovaj sud smatra kako će se upravo naprijed navedenom sankcijom spram okrivljene ostvariti svrha kažnjavanja odnosno polučiti ciljevi kako specijalne tako i generalne prevencije. Ujedno će se ovakovom sankcijom utjecati na okrivljenu da se ubuduće suzdrže počinjenja ovakovih ili sličnih kaznenih djela te na svijest građana kako će ovakve protuzakonite radnje biti sankcionirane.
22. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08) dužna je okrivljena NĐ naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 130,00 eura.
23. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu, 24. veljače 2026. godine
S U D A C:
Marisa Mrass
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka, a putem ovog suda.
DNA
1. ODO Split
2. okrivljenom
3. branitelju okrivljene Tomislavu Matiću, odvj. u Vodicama
4. oštećenoj UĐ