REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-245/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranca NKV, rođ. **.**.2007., Al-Sharqia, Egipat, 24. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd s Ispostavom Bojna, KLASA: UP/I-216-01/26-03/164, URBROJ: 511-10-09-26-1 od 21. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava sisačko- moslavačka, Postaja granične policije Gvozd s Ispostavom Bojna, dostavila je 23. veljače 2026. ovome Sudu rješenje, KLASA: UP/I-216-01/26-03/164, URBROJ: 511- 10-09-26-1 od 21. veljače 2026. (u daljnjem tekstu: predmetno rješenje) uz spis upravnog postupka, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranaca, time postupajući po članku 216. stavku 4. Zakona o strancima („Narodne novine“ 133/20., 114/22.,151/22. i 40/25., dalje u tekstu Zakon).
2. Navedenom zakonskom odredbom propisana je dužnost ovdje donositelju rješenja dostaviti spise sudu odmah po donošenju rješenja o smještaju stranca u centar, a upravni sud će u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje.
3. U skladu s člankom 212. Zakona u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama (stavak 1.). Smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.).
4. Prema članku 214. Zakona državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP -a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja) (stavak 1.). Okolnosti koje mogu ukazivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka su da: 1.) državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu, 2.) državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak, 3.) je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka, 4.) je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo, 5.) je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj, 6.) državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku, 7.) državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu, 8.) je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku i 9.) prethodno ponašanje državljanina treće zemlje ukazuje da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske (stavak 2.).
5. Dakle, u sudskom postupku kontrole zakonitosti ograničenja kretanja stranca potrebno je utvrditi: 1) postoji li kod stranca rizik od izbjegavanja prisilnog udaljenja, 2) ukoliko je tome tako, može li se prisilno udaljenje osigurati blažim mjerama i 3) ako ne, je li određeni rok prisilnog smještaja primjeren najkraćem vremenu koje je potrebno za aktivnosti prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom.
6. Predmetnim rješenjem strancu NKV, određuje se smještaj u Tranzitnom prihvatnom centru za strance Tovarnik do 2 (dva) mjeseca jer postoje okolnosti koje ukazuju na postajanje rizika od izbjegavanja iz članka 214. stavka 2. podstavka 1., 2. i 8. Zakona, a prisilno udaljenje stranca se ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona.
7. Blaže mjere iz članka 213. stavka 1. Zakona smatraju se: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, 2. polog određenih financijskih sredstava, 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja i 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme.
8. Dostavljenom spisu prileži i prethodno rješenje o protjerivanju stranca NKV, KLASA: UP/I-216-04/26-01/804, URBROJ: 511-10-09-26-1 od 20. veljače 2026. zbog nezakonitog ulaska u Republiku Hrvatsku, uz obvezu napuštanja Europskog gospodarskog prostora (EGP) i zabranu ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 1 (jedne) godine, računajući od prisilnog udaljenja u zemlju tranzita ili zemlju podrijetla.
9. Stranac NKV, zatečen bez isprave o identitetu, izjavljuje da je prije četiri mjeseca napustio Egipat i avionom otišao u Libiju. Iz Libije brodom odlazi u Grčku, a iz Grčke pješice do Albanije pa do Kosova, a nakon toga iz Srbije u BiH, gdje se smješta u hotel u Sarajevu. Nakon toga taxi vozilom dolazi u mjesto Velika Kladuša gdje upoznaje još 19 osoba s kojima zajedno dana 20.02.2026. godine u jutarnjim satima, pješice se kreću šumom prema granici s RH te nezakonito ulaze u RH. Po prelasku granice hodali su još jedno vrijeme te su stigli na mjesto gdje ih je čekalo vozilo s vozačem, a koji prijevoz su dogovorili preko NN osobe u BiH. Odmah po dolasku do vozila u isti se ukrcavaju te se u istom prevoze oko petnaestak minuta nakon čega bivaju zaustavljeni od strane policije. Isti je izjavio kako su se prevozili u tovarnom prostoru u kojem nisu imali zraka. Za taj put platio je ukupno 8 000 eura kako bi došao do Italije koja mu je krajnja destinacija.
10. Analizirajući navedene podatke, ovaj Sud također smatra da kod stranca NKV postoji rizik od izbjegavanja prisilnog udaljenja, na što upućuju utvrđene okolnosti navedene u članku 214. stavku 2. podstavcima 2. i 8. Zakona, a koje stranac i sam izričito potvrđuje i opisuje u svojoj izjavi. Osim toga, iz prethodno opisanog ponašanja stranca ne može se uvjerljivo zaključiti da bi se pridržavao blažih mjera jer nesumnjivo proizlazi da bi ponovno pokušao nezakonito prijeći državnu granicu kako bi onemogućio prisilno udaljenje u Bosnu i Hercegovinu ili zemlju porijekla, budući da mu cilj nije zadržati se u Republici Hrvatskoj, već na bilo koji način, bez poštivanja zakonskih procedura, ostvariti svoju očiglednu namjeru krajnjeg dolaska u Italiju.
11. Određeni rok prisilnog smještaja do 2 (dva) mjeseca u kojem se aktivnosti radi organizacije dragovoljnog povratka u matičnu državu odnosno osiguranja prisilnog udaljenja, moraju izvršavati s dužnom pažnjom, Sud smatra primjerenim okolnostima konkretnog slučaja i sukladnim odredbama članka 212. stavka 2. Zakona, kako bi se osigurala Zakonom propisana svrha razmjerna naravi potrebe za ograničenjem slobode.
12. Slijedom prethodno navedenog, a na temelju odredbe članka 216. stavka 4. Zakona i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24.), ovaj Sud potvrđuje zakonitost predmetnog rješenja po sva tri prethodno postavljena kriterija te je odlučeno kao u izreci.
U Osijeku 24. veljače 2026.
Sudac
Dario Mađaroš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. NKV – putem TPC Tovarnik, Rudina Mlaka 2, [adresa] Tovarnik, poštom uz dopis i dostavnicu
2. MUP RH, Policijska sisačko-moslavačka, Postaje granične policije Gvozd s Ispostavom Bojna ,Trg dr. Franje Tuđmana 5
3. U spis