Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-112/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, u pravnoj stvari tužiteljice BV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću Stalna služba u Otočcu poslovni broj Psp-11/2024-19 od 20. prosinca 2024., 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice BV kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću Stalna služba u Otočcu poslovni broj Psp-11/2024-19 od 20. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

''I. Odbija se tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], smetao tužiteljicu BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu čkbr. [katastarska čestica] groblje staro kod puta u Crnoj Vlasti, ukupne površine 255 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je točno neutvrđenog dana, a što je tužiteljica saznala 9.6.2024. postavio plavu špagu uzduž granice – međe predmetne nekretnine s nekretninom označenom kao čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te javne ceste označene kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je dana 9.6.2024. godine pokosio navedenu nekretninu u tako omeđenom prostoru i na taj način tužiteljici oduzeo posjed predmetne nekretnine te istu smetao – uznemiravao u njezinom posjedu pa mu se nalaže da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da ukloni plavu špagu i zabranjuje mu se ubuduće svako takvo ili slično smetanje posjeda pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 1.000,00 eura, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi ovom parnicom prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, koja teče od dana presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 703,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja, pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.''

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, apsolutno bitne povrede odredbi parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Iz obrazloženja odluke razvidno je da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku obzirom da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Potpuno je životno nelogično da bi svjedok ĐV, koji je 2013. imao 13. godina, provjeravao gdje je granica između parcela koje su upisane u vlasništvu tužiteljice i samog prijepora. Navedeni prijepor čini na terenu jedinstvenu cjelinu te predmetni prijepor nema nikakvu razliku u kulturi i načinu obrađivanja s ostalim okolnim nekretninama u vlasništvu tužiteljice. Neistinit je dio iskaza svjedoka ĐV u kojem navodi da u periodu od 2013. – 2016. nije koristio prijepor jer je to „općinsko“ te da mu tužiteljica nije dala dopuštenje za košenje prijepora s obzirom da ni sama Općina Vrhovine, kao niti ostali susjedi, nisu imali saznanja da se navedeni prijepor vodi pod Općinom Vrhovine. Neistinit je i iskaz svjedoka ĆV koji navodi da nikada nije vidio tužiteljicu da obrađuje ovu česticu. Potpuno je nelogično povjerovati u iskaz svjedoka da nikada nije vidio tužiteljicu da obrađuje navedeni prijepor, međutim niti jednom svjedoku, pa niti svjedoku ĆV nije sporno da je tužiteljica obrađivala nekretninu oznake zk.č.br. 2433/1, k. o. [katastarska općina], koja na terenu omeđuje prijepor i koja se po kulturi i načinu obrađivanja kao i svojstvu i izgledu zemljišta ni po čemu ne razlikuje od prijepora. Potpuno je nelogično da se prije prodaje nekretnine, za koju Općina Vrhovine nije ni znala da je očito samo formalno upisana kao vlasnik, ne provjerava posjedovno stanje, a kako bi se utvrdilo tko je posjednik predmetne parcele. Svi svjedoci pa i sam tuženik navode da mu je upravo tužiteljica dala dopuštenje 2017. za korištenje zk.č.br. 2433/1, k. o. [katastarska općina] koja nekretnina omeđuje prijepor i s njim čini jedinstvo. Svjedoci predloženi po tužiteljici svoje iskaze su dali na ročištu na licu mjesta, dok su svjedoci predloženi po tuženiku saslušani u zgradi suda, što je u potpunosti u suprotnosti s načelom kontradiktornosti. Propušta se navesti važnu činjenicu da su svi po tuženiku predloženi svjedoci, kao i sam tuženik i njegova supruga, zaposleni kod poslodavca Komunalac Vrhovine čiji je osnivač Općina Vrhovine, što ukazuje na zajednički interes da svjedoci predloženi po tuženiku opravdaju postupanje tuženika, kao i postupanje same Općine Vrhovine . Predlaže se preinačiti pobijanu odluku u pravcu žalbenih razloga i usvojiti tužbeni zahtjev te tuženiku naložiti da tužiteljici nadoknadi trošak postupka uvećano za trošak sastava žalbe, sve sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke o troškovima pa do isplate, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje suda prvog stupnja i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud drugoga stupnja ne nalazi da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka predviđenih odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 I 146/25 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a, a pobijano rješenje sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Saslušanjem dijela svjedoka prilikom očevida na licu mjesta, a drugih svjedoka na ročištu u sudu, sud nije povrijedio načelo kontradiktornosti, jer jedno od osnovnih postupovnih pravila jest pravilo da se svakoj stranci mora omogućiti izjašnjavanje o dokazima i podnescima druge stranke, a što je prvostupanjski sud i učinio.

5. Sadržaj i opseg tužbenog zahtjeva određuje tužitelj, a sud je dužan na temelju rezultata raspravljanja ocijeniti osnovanost tužiteljevih navoda, pružanjem ili odbijanjem traženja pravne zaštite.

6. Prvostupanjski sud, između ostalog, navodi da je utvrdio slijedeće činjenice:

- da tužiteljica tvrdi da je posjednica čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji joj je onemogućio tuženik na način da je uzduž granice predmetne nekretnine i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te granice između predmetne nekretnine i ceste, postavio plavu špagu

- da je 9.6.2024. tako omeđenu nekretninu pokosio čime je smetao tužiteljicu u njezinom zadnjem mirnom posjed

- da je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da predmetna čestica "stotinama godina" u posjedu njezine obitelji

- da je ona 2014. ĐV dala dopuštenje da kosi i okolno zemljište kao i zemljište unutar plave špage

- da je takvu dozvolu dala 2017. i tuženiku

- da je tuženik njoj "iza leđa" kupio česticu, a da ona to nije znala niti ju je tko obavijestio

- da za postojanje natječaja za prodaju čestice nije imala saznanja

- da se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je u odnosu na predmetnu nekretninu čkbr. 2432, 10. siječnja 2024. zaključio Ugovor o kupoprodaji s Općinom Vrhovine i upisao se u zemljišne knjige

- da je prije toga Općina Vrhovine unatrag 4 godine raspisivala natječaj za prodaju te da je tužiteljica imala saznanja za taj natječaj, jer je razgovarala s načelnikom Općine Vrhovine vezano za prodaju prijeporne čestice, no da je ustvrdila da joj je nekretnina preskupa

- da tuženik po ovlaštenju načelnika Općine Vrhovine unatrag par godina kosi prijepor jer je isti do kupoprodaje bio u vlasništvu Općine Vrhovine, a nakon kupoprodaje da tuženik na toj parceli vrši posjedovne čine

- da osporava da bi naznačeni dan navodnog smetanja bio 9.6.2024., te pojašnjava da je želeći omeđiti svoju parcelu pozvao geodetskog vještaka u travnju 2024.

- da je vještak izišao na lice mjesta te je u tri navrata slao pozive i tužiteljici kao susjedi kako bi izvršio identifikaciju i ukopao međašne kolčiće, što je i učinjeno

- da se tužiteljica tome nije protivila, no da je krajem svibnja 2024. samovoljno počupala dva kolčića, nakon čega se tuženik poslužio institutom samopomoći te na isto mjesto postavio veće kolčiće, te je po naznačenim oznakama tuženik razvukao plavu špagu, a omeđeni dio i pokosio kao što je to radio i ranije

- da plava špaga nikako sama po sebi ne može predstavljati čin smetanja

- da smatra da se radi o prekluziji jer da je mjernički vještak ukopao međašne oznake početkom travnja 2024.

[katastarska općina]

- da je iz iskaza svjedoka ĐV utvrđeno da je bio na licu mjesta, poznato mu je što je predmet spora, te je pojasnio da je njegova kuća udaljena cca 200 m od te čestice

- da površinu koja se nalazi unutar postavljene plave špage kao i okolnu zemlju kosio i to od 2013. – 2016.

- da nije imao dozvolu za košnju sporne površine, odnosno koja je omeđena plavom špagom "jer je to općinsko" , a da mu je tužiteljica dala dopuštenje za košnju okolnih parcela

- da nije vidio tužiteljicu na prijeporu od 2013. – 2024., a da je nakon njega tuženik koristio prijepor unutar plave špage i to po ovlaštenu Općine Vrhovine

- da je iz iskaza svjedoka ŠV, načelnika [adresa] utvrđeno da obnaša dužnost načelnika u kontinuitetu od 2006. pa sve do danas

- da je bio na licu mjesta prilikom identifikacije prijepora te ističe da je to čestica koja je upisana kao vlasništvo Općine Vrhovine

- da Općina nije imala interes za česticu u smislu njezina iskorištavanja, pa je 2021. raspisan javni poziv za prodaju ove i nekih drugih čestica

- da je jedne prilike u njegovom uredu bila tužiteljica BV koja se zanimala za kupoprodajnu cijenu, za koju je navela da je to za nju "puno novaca" te da nema interesa

- da je 2024. ponudu za kupnju podnio tuženik koji je česticu i kupio te ga Općina nije posebno uvodila u posjed jer je tuženi već bio u posjedu iste negdje od 2021. ili 2022., jer ga je tada tuženik pitao da li može pokositi predmetnu česticu jer je kosio i okolno zemljište, a što da mu je on dozvolio

- da je iz iskaza svjedoka ĆV utvrđeno da su on i tuženik zajedno kosili utuženu nekretninu i to od 2017., kao što su kosili i zemlju od tužiteljice

- da je prije 2017. na ovoj čestici vidio ĐV i njegovu majku , dok nikada nije vidio tužiteljicu da obrađuje ovu česticu.

- da je znao da je ta čestica vlasništvo Općine Vrhovine

- da je iz iskaza IV zeta tužiteljice, utvrđeno da je tužiteljica posjedovala prijepor, jer je on kosio prijepor sa traktorom, a da je imao kontakta s tuženikom kojem su ponudili da on održava tužiteljičinu zemlju što je isti prihvatio i pet godina održavao

- da je svjedokinja ČV iskazala da se sjeća još iz dječje dobi da su tužiteljičini svekar i svekrva te suprug uživali prijepor

- da je svjedok PV iskazao o nekadašnjem uživanju navedene parcele od strane tužiteljice, no da ove godine tužiteljica prijepor nije uživala

- da je svjedokinja JV iskazala da nema saznanja o relevantnim činjenicama te navodi da nikada nije bila na prijepornoj parceli, te ne zna tko ju je koristio te joj nije poznato ni kada je postavljena plava špaga

- da je tuženik iskazao da on spornu česticu, a koja je sada omeđena plavom špagom, koristi od 2017. te da mu za nju nitko nije davao dopuštenje

- da je 2019. ili 2020. pitao načelnika ŠV da li treba platiti kakvu naknadu za to što koristi prijepor, na što mu je on kazao da nema potrebe za to

- da se javio na natječaj za kupnju te je potom i kupio ovu česticu

- da je nakon kupnje pozvao geodetu DV da mu označi međe te je geodeta tri puta pozivao tužiteljicu budući je ona međaš sa ovom česticom

- da je ona dva puta odgovorila da je u Zagrebu, a da mu je geodeta DV kazao da je kod nje bio "na kavi i palačinkama" te da mu je ona kazala da nju to ne zanima te da neka radi što mora

- da je geodeta postavio pet kolčića, da su dva iščupana, a nakon čega da je onda on vratio kolčiće i postavio veće na ista mjesta te je razvukao po njima plavu špagu koja i sada stoji, a postavio ju je početkom 6.-og mjeseca

- da osim što je kosio prijepor, da je kosio i okolno zemljište, a da mu je dozvolu za košnju tog okolnog zemljišta dala tužiteljica

- da se granica između prijepora i okolnog zemljišta poznaje po tome što je prijepor livada, a okolno zemljište je oranica

- da je prijepor prije njega kosio ĐV

- da je geodeta bio na licu mjesta početkom 4. -og mjeseca, te je obilježio međašnu liniju i postavio drvene kolčiće 9. ili 10.4., a da je tužiteljica vidjela postavljanje tih kolčića jer je taj dan bila kod kuće.

7. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Prvostupanjski sud navodi da smatra odlučnim činjenicu da svjedoci ĐV i ĆV iskazuju da je tuženik prijepor kosio još od 2017., pa svjedok ĆV navodi da je tuženik prijepor kosio zajedno s njim od 2017., a svjedok ĐV da je on prijepor kosio od 2013. – 2016., a nakon toga da korištenje započinje tuženik. Cijeneći podudarne iskaze svjedoka ĆV, ĐV i ŠV sa iskazom tuženika, sud nije mogao pokloniti vjeru iskazima svjedoka IV i MV, jer je IV, tužiteljičin zet, naveo da je tužiteljica posjedovala prijepor, a da je on kosio prijepor te da je imao kontakta s tuženikom kojem su ponudili da on održava tužiteljičinu zemlju što je isti prihvatio i pet godina održavao. Sud utvrđuje da je takav iskaz u suprotnosti sa iskazom ĆV i ĐV, te iskazom ŠV, načelnika [adresa], koji je iskazao da Općina Vrhovine, a nakon što je tuženik 2024. kupio prijepor na javnom natječaju nije posebno uvodila u posjed tuženika i to iz razloga jer da je tuženik par godina ranije već bio u posjedu prijepora. Svjedok je potvrdio da je njega kao načelnika, tuženik pitao 2021. ili 2022. da li može pokositi prijepor jer je kosio i okolno zemljište , pa da mu je on to i dozvolio. Prvostupanjski sud navodi da je vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta kao i iskazu svjedoka HV, ŠV i ĆV koji iskazi su međusobno podudarni, kao što su podudarni i sa iskazom tuženika.

9. Čin smetanja posjeda je čin (akt) neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed, ili ga se uznemirava u posjedu. Čin smetanja negira već postojeću faktičnu vlast (u cijelosti, u nekom obujmu ili u nekom pogledu), a nameće tuđu. Za čin smetanja posjeda dovoljna je svijest, znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed, a ne i namjera da se smeta tuđi posjed. Prema čl. 10. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP) osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, a faktičnu vlast može izvršavati neposredno ili posredno.

10. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZVDSP-a, sud pruža zaštitu posjeda, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Tužbeni zahtjev usmjeren na zaštitu od smetanja posjeda treba se sastojati, dakle, od deklaratornog (utvrđenje čina smetanja) i kondemnatornog dijela (uspostave ranijeg posjedovnog stanja i zabrane takvog smetanja posjeda ubuduće) te se i o deklaratornom i o kondemnatornom dijelu odlučuje izrekom rješenja u postupku radi smetanja posjeda. Prvostupanjski sud je nesporno utvrdio da je tuženik bio posljednji mirni posjednik prijepora i to unatrag par godina, a ne tužiteljica, pa nije mogao prihvatiti njezin tužbeni zahtjev.

11. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je na potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice. Temeljem čl. 22. ZVDSP-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža zaštitu posjeda, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno. Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZVDSP-a, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. U smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZVDSP-a tužbeni zahtjev koji se upravlja radi zaštite posjeda putem suda sastoji se od tri elementa; od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja tužiteljevog posjeda, da se tuženiku naredi uspostava ranijeg posjedovnog stanja, te da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U ovoj pravnoj stvari, za pravilnu primjenu materijalnog prava od odlučnog značaja bilo je za utvrditi je li tuženik samovlasno smetao tužiteljicu u njezinom mirnom posjedu, te jesu li prema okolnostima konkretnog slučaja ispunjene pretpostavke za prihvaćanje kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva posjedovne zaštite.

12. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 22. st. 2. ZVDSP-a, a to su posljednji miran posjed i nastalo smetanje pa tužiteljica nema pravo na posjedovnu zaštitu zatraženu sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP -a, radi čega je odbijen tužbeni zahtjev.

13. Prema tome, nisu osnovani žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP-a, te pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP-a, a sve u svezi s čl. 381. ZPP-a. Odluka o parničnom trošku je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a donesena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), pri čemu ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

14. Stoga je valjalo, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda u cijelosti kao zakonito.

15. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njezina žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 24. veljače 2026.

Sudac

Vitomir Boić