Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7928/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe EOL - EKOS d.o.o. i odgovorne osobe OC koje brani Nikola Milaković, odvjetnik iz Omiša, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj: 115/18., 117/21., 67/23., 155/23.) i članka 228. stavka 1. podstavka 12. i stavka 2. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“ broj: 80/13., 15/18., 14/19., 127/19., 155/23.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Službe nadzora morskih ekosustava, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 27. svibnja 2025., broj: Pp-30/2023, u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Službe nadzora morskih ekosustava, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda i izriče:
Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), protiv okrivljenika pravne osobe EOL - EKOS d.o.o. i odgovorne osobe OC
ODBIJA SE OPTUŽBA
da bi:
III/ 7. veljače 2022., u 13:00 sati, bilo utvrđeno da prilikom provođenja radova (zahvata) na proširenju ceste Permani/Brgud, ispod koje se nalazi speleološki objekt Mala špilja u Permanima (speleološki objekt oznake 01-602, ĆC koordinate X 5030147; Y 5445847: Z 354) zatrpan ulaz u špilju, što je dokazano vještačenjem provedenim 13. listopada 2022. u kojem izvješću je navedeno da špilja ima otvoren ulaz, no u nju je moguće ući svega do 1 metar u duljinu nakon čega je vidljivo zarušenje ulaznog kanala kamenim blokovima i zemljanim sedimentom pa da bi time bio povrijeđen članak 104. Zakona o zaštiti prirode u kojem je navedeno da je zabranjeno oštećivati, uništavati i odnositi sige, živi svijet speleoloških objekata, fosilne, arheološke i druge nalaze, odlagati otpad ili ispuštati otpadne tvari u speleološke objekte, kao i provoditi druge zahvate i aktivnosti kojima se mijenjaju stanišni uvjeti u objektu,
čime da bi počinili prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 12. i stavka 2. istog Zakona.
II Uslijed odluke iz točke I ove presude, žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor Službe nadzora morskih ekosustava, u tom dijelu postala je bespredmetna.
III Prihvaća se osnovanom žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Službe nadzora morskih ekosustava, te se preinačuje prvostupanjska presuda u točki I/ u odluci o novčanoj kazni, na način da se za prekršaj iz članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, okrivljenoj pravnoj osobi EOL - EKOS d.o.o., uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) eura, a odgovornoj osobi OC, na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 250,00 (dvjestopedeset) eura, koje su okrivljenici dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom, računajući od dana primitka presude, smatrati će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 27. svibnja 2025., broj: Pp-30/2023, okrivljenici pravna osoba EOL - EKOS d.o.o. i odgovorna osoba OC proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanom kaznom i to pravna osoba u iznosu od 1.100,00 eura, a odgovorna osoba u iznosu od 100,00 eura.
2. Istom presudom okrivljenici su na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, oslobođeni optužbe u nedostatku dokaza da bi počinili prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 12. i stavka 2. Zakona o zaštiti prirode.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga navodeći u bitnom u odnosu na prekršaj iz članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu kako su novčane kazne izrečene u preblagim iznosima, a što nije primjereno prirodi i težini prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne. Ovim prekršajem povređuje se ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima, čija zaštita nije moguća bez prekršajno pravnog sankcioniranja. U odnosu na prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 12. i stavka 2. Zakona o zaštiti prirode, žalitelj ističe kako nije bilo osnove za oslobađanje od optužbe jer je u postupku koji je prethodio podnošenju optužnog prijedloga utvrđeno kako su okrivljenici postupili protivno članku 104. Zakona o zaštiti prirode. Stoga, žalitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i okrivljenike proglasiti krivima i kazniti novčanom kaznom primjerenijom počinjenim prekršajima.
4. Žalba je bespredmetna u odnosu na prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 12. i stavka 2. Zakona o zaštiti prirode, a osnovana u odnosu na prekršaj iz članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu.
5. U povodu žalbe tužitelja, ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu za prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 12. i stavka 2. Zakona o zaštiti prirode činjenično opisanog u izreci pod točkom III/, prekršajni postupak više ne može voditi, jer je od vremena kada je prema okrivljenju prekršaj počinjen (7. veljače 2022.) proteklo više od četiri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona.
6. Iz izloženih razloga trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika odbija zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 12. i stavka 2. Zakona o zaštiti prirode činjenično opisanog u izreci pod točkom III/., zbog čega je žalba tužitelja u tom dijelu postala bespredmetna.
7. Ispitujući nadalje pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona i u okviru žalbenih navoda tužitelja, u odnosu na prekršaj iz članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, ovaj Sud je utvrdio da ima osnove za preinačenje odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
8. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud smatra da je u pravu tužitelj kada tvrdi kako su u konkretnom slučaju izrečene novčane kazne pravnoj osobi u iznosu od 1.100,00 eura, a odgovornoj osobi u iznosu od 100,00 eura, preblage. Za prekršaj iz članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, propisana je novčana kazna za pravnu osobu od 3.980,00 do 15.920,00 eura, a za odgovornu osobu od 390,00 do 2.650,00 eura. Prvostupanjski sud pravilno je cijenio olakotnim nekažnjavanost okrivljenika, priznanje prekršaja, okolnosti zbog kojih je došlo do počinjenja prekršaja-nemogućnost pravovremenog pronalaska vještaka za speleološke objekte, suradnju s inspektoricom Državnog inspektorata, te da su prije podnošenja optužnog prijedloga postupili po produljenom izvršnom rješenju, a koje u svojoj ukupnosti jesu naročito olakotne okolnosti, no to je cijenio u prevelikoj mjeri. Zbog navedenog, ovaj Sud povisio je novčane kazne, vodeći računa o tim utvrđenim olakotnim okolnostima, kao i činjenici da nisu utvrđene otegotne okolnosti, te je okrivljenicima izrekao ublažene novčane kazne i to pravnoj osobi u iznosu od 2.500,00 eura, a odgovornoj osobi u iznosu od 250,00 eura. Izrečene novčane kazne ovaj Sud smatra primjerenima težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona), te da će se izvršenjem navedenih kazni ostvariti svrha prekršajnog postupka, pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
9. Ukoliko okrivljenici u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne plate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati će se da je ta novčana kazna u cjelini plaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
10. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 24. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Jasna Momirović v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
