REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1147/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Solinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, te punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od kolovoza 2018.g. do veljače 2023.g. u ukupnom iznosu od 142,23 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 3,05 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- 3,05 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- 0,27 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- 14,98 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 19,47 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 16,99 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- 36,50 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- 25,35 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- 19,78 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

- 5,84 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 671,70 EUR na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 18. kolovoza 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice u Službi za prehranu i dijetetiku te da ima prebivalište na adresi [adresa], koja da je udaljena 7,33 km od mjesta rada tužiteljice Spinčićeva 1, Split. Nadalje da sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o. autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada II. tarifnoj zoni, a za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 380,00 kuna mjesečno. Nadalje, ista ističe da je odredbom iz čl. 66. st.1. TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl. 65. st.1. TKU-a (NN br.56/2022,127/2022), koji da se primjenjuju od 01.12.2017. propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje da je odredbom iz čl.66. st.7. TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65. st.9. TKU-a (NN br.56/2022,127/2022, 58/2023) koji se primjenjuje od 01.12.2017. propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Ističe se da obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada da sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 380,00 kuna, a koji iznos da nije isplaćivan tužiteljici, već umanjeni. Također se ističe da obzirom da tužiteljica ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, sukladno odredbi iz čl. 66. st. 17. TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl. 65. st. 23 TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/2023), a koji da se primjenjuju od 01.12.2017. te u kojima da je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora pa da je tužiteljici naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, tužiteljica ističe da se mjesečna karta kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini pa da naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužiteljica zbog opravdanih razloga bila spriječena dolaziti na posao (npr.bolovanje), kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Tužiteljica također napominje da u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID-19, radi čega da tužiteljica u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u visini od 1,00 kn/1 km. U navedenom smislu tužiteljica potražuje na ime troškova prijevoza razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što joj je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 29. listopada 2025. (list 181-182 spisa) tako da ista na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza potražuje ukupan iznos od 142,23 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava osnov onog dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata zbog manje isplaćenih troškova prijevoza (umanjenje visine cijene pokazne karte za dane nedolaska na posao). Također da ne osporava osnov onog dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u periodu od 21.03. do 11.05. 2020. godine (u vrijeme lockdowna zbog pandemije Corona virusa). Tuženik navodi da osporava visinu cjelokupnog tužbenog zahtjeva te da osporava onaj dio tužbenog zahtjeva u kojem se potražuje da se troškovi parničnog postupka isplate tužitelju na način da se isplate baš na privatni račun punomoćnika-odvjetnika budući da se radi o nedopuštenom raspolaganju (cesiji mimo pravila ZOO-a) pa se tuženik protivi da izreka presude koja se odnosi na isplatu parničnog troška glasi na način da se isplata parničnog troška izvrši baš na račun punomoćnika-odvjetnika. Stoga se tuženik protivi da u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva izreka presude koja se odnosi na isplatu parničnog troška glasi na način kako je to traži tužitelj u predmetnom podnesku tj. da se isplata troška izvrši na privatni bankovni račun odvjetnika.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom podataka HAK-a o udaljenosti od mjesta prebivališta do mjesta rada tužiteljice (list 4 spisa); obračunske liste plaće tužiteljice (list 5 spisa); Tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. Split (list 7 spisa); Cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 8 spisa); Cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata (list 9 spisa); obavijesti Prometa Split (list 10 spisa); platnih lista i evidencija radnog vremena za tužiteljicu; nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljana (list 50-54); izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice na okolnost prigovora vezanih za punomoć (list 43-44 spisa). Sudu su dostavljeni primjerci sudske prakse.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao pomoćna radnica u Službi za prehranu i dijetetiku.

6. Sporno je pripada li tužiteljicu razlika naknade troškova prijevoza za razdoblje od kolovoza 2018. do veljače 2023. i ukoliko pripada u kojem iznosu, te je tom smislu sporna visina potraživanja dok pravni osnov potraživanja nije sporan, te je sporno da li je predmetno potraživanje u zastari. U odnosu na prigovor zastare potraživanja potrebno je istaći da sukladno odredbi članka 139. Zakona o radu (''NN'' 93/14) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, te u tom smislu nije proteklo pet godina od dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog potraživanja iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja podneskom od 29.10.2025.godine, budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena18.08.2023.godine, a slijedom čega je prigovor zastare potraživanja u cijelosti neosnovan. Budući je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao činjenicu da je tužiteljica temeljem punomoći koja prileže spisu opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da je zastupa u predmetno pravnoj stvari ovaj sud je na tu okolnost izveo dokaz saslušanjem tužiteljice na ročištu od 18.03.2025.godine, te je na tom ročištu tužiteljica potvrdila činjenicu da je temeljem punomoći koja prileže predmetnom spisu opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari, te za nju može primiti sve novčane primitke pa i parnični trošak.

7. Iz pregledanih podataka HAK-a (list 4 spisa) proizlazi da je tužiteljičino mjesto prebivališta [adresa], udaljeno od mjesta rada u Spinčićevoj 1, Split 6,42 km, znači duže od 2 km.

8. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za listopad 2017.godine (list 5 spisa) proizlazi da u istoj nije sadržan obračun troškova prijevoza.

9. Iz pregledanih Tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. Split (list 7 spisa) proizlazi da tužiteljičino mjesto prebivališta spada u II Tarifnu zonu.

10. Iz pregledanog cjenika usluga prijevoza putnika u javnog gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 8 spisa) proizlazi da je cijena mjesečne pokazne karte za II Tarifnu zonu 380,00 kuna mjesečno/50,43 eura.

11. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljana (list 50-54) proizlazi da je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir plan rada i evidenciju o radnom vremenu u utuženom razdoblju, te obračunske listiće plaće tužiteljice, a koje platne podatke je u predmetni spis dostavio tuženik podneskom od 25.03.2025.godine, a ujedno su vještaku na njegovo traženje dostavljene cijene pokazne karte od Promet d.o.o. Iz navedene dokumentacije vještak je utvrdio da tužiteljici u razdoblju od kolovoza 2018.godine do veljače 2023.godine na ime naknade troškova prijevoza nije isplaćen iznos od 142,23 Eur-a, a mjesečno kako je prikazano u Tablici 1. koja prileže nalazu i mišljenju vještaka Buljan.

12.Ovaj sud navedeni nalaz i mišljenje vještaka Buljan smatra vjerodostojnim i logičnim budući se isti zasniva na nalogu ovog suda i dokumentaciji koju je u spis podneskom od 25.03.2025.godine dostavio sam tuženik. Tužiteljica je podneskom od 29.10.2025.godine uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka Buljan. Tuženik neosnovano prigovara vještvu Ivana Buljan da vještak nije u vještvu uzeo u obzir odgovarajuće vremensko razdoblje i to razdoblje od 01.08.2018.godine do 30.09.2024.godine pa da u tom smislu nije postupio sukladno nalogu ovog suda. Naime, vještak je uzeo u obzir raspoložive platnim podacima koje je u predmetni spis dostavio tuženik i to kao prilog podneska tuženika od 25.03.2025.godine, te je iz pregledanih priloga tom podnesku, obračunskih listića i evidencija koji prileže spisu uz nalaz i mišljenje razvidno da upravo tuženik nije postupio po nalogu suda jer je dostavio platne podatke zaključno sa veljačom 2023.godine umjesto do 30.rujna 2024.godine. a vještak je nalaz i mišljenje izradio upravo prema tim dostupnim podacima. Ovaj sud nije pozivao tuženika ponovno na dostavu nedostajućih platnih podataka nakon veljače 2023.godine pa do zaključno 30.rujna 2024.godine budući tužiteljica nije predlagala dopunu nalaza i mišljenja već je konačno uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka Buljan te je obuhvatila razdoblje od 01.kolovoza 2018.godine do veljače 2023.godine. Slijedom navedenog su u navedenom pravcu neosnovani prigovori tuženika da vještak Buljan nije postupio po nalogu suda. Tuženik nije imao drugih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Buljan osim što se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, te je ujedno istaknut prigovor zastare potraživanja.

15. Temeljem odredbe članka 66.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/20-u daljnjem tekstu TKU- a), a koji se TKU primjenjuje od 01.12.2017.godine, te odredbe članka 65.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' br. 56/2022, 127/22- u daljnjem tekstu TKU-a) koji se primjenjuje od 01.svibnja 2022.godine je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje, temeljem odredbe članka 66.stavka 7. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te članka 65.stavka 9. TKU-a (''NN'' br. 56/22, 127/22) je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Također je odredbom članka 66.stavka 17. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te odredbom članka 65.stavka 23. TKU-a (''NN'' br. 56/22,127/22) propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte zbog korištenja godišnjeg odmora da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

16. Iz pregledanih podataka HAK-a (list 4 spisa) proizlazi nedvojbeno da je tužiteljičino mjesto prebivališta [adresa], udaljeno od mjesta rada u Spinčićevoj 1, Split 6,42 km, a što znači da je znači da je mjesto prebivališta tužiteljice udaljeno od mjesta rada više od 2 km. U navedenom smislu, a budući je udaljenost od tužiteljičinog prebivališta do mjesta rada duže od dva kilometra tužiteljicu pripada naknada troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska sa posla sukladno citiranim odredbama članka 66.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/20-u daljnjem tekstu TKU-a), te65.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' br. 56/2022, 127/22- u daljnjem tekstu TKU-a) za cijelo utuženo razdoblje od 01.08.2018.godine do veljače 2023.godine. Među strankama nije sporna činjenica da tužiteljica ima organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada te da autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada II tarifnoj zoni, a cijena mjesečne pokazne karte za II Tarifnu zonu prema pregledanom cjeniku usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 8 spisa) iznosi 380,00 Kuna/50,43 Eur-a. Tužiteljicu prema izračunu vještaka Buljan iz njegovog nalaza i mišljenja na ime manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od kolovoza 2018.godine do veljače 2023.godine pripada ukupan iznos od 142,23 Eur-a. Na priznati iznos glavnice potraživanja od 142,23 Eur-a tužiteljicu pripada i zakonska zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz nalaza i mišljenja vještaka Buljan petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Tužiteljicu ne pripadaju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega su tužiteljici na priznati iznos glavnice dosuđene zatezne kamate osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

17. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

18. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitlejica u cijelosti uspjeha sa tužbenim zahtjevom tuženik joj je sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a dužan u cijelosti naknaditi parnične troškove. U navedenom tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 25 bodova; trošak sastava podneska od 10.09.2024.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu od 04.12.2024.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu od 18.03.2025.godine u iznosu od 25 bodova; trošak sastava podneska 29.10.2025.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu od 12.01.2026.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 12,5 bodova, a što ukupno iznosi 162,50 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 325,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 81,25 Eur-a ukupno iznosi 406,25 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 671,70 Eur-a, a koji iznos tužiteljicu pripada na ime parničnih troškova zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tuženik se u podnesku od 02.11.2025. protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva ističući da je tužiteljica prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 740,00 Eur-a (list 32-34 spisa), a potom iznos od 142,23 Eur-a podneskom od 29.10..2025.godine (list 181-182 spisa) Međutim, iz postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva tužiteljice podneskom od 10.09.2024.godine (list 32-34 spisa) je razvidno da tužiteljica prilikom podnošenja tužbe nije raspolagala cjelokupnom dokumentacijom , a zbog čega je u tom podnesku i navela da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provedbe financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Ista je po nalogu suda iz rješenja od 29.kolovoza 2024.godine (list 29-31 spisa) postavila kondemnatorni zahtjev citiranim podneskom od 10.09.2024.godine potražujući iznos glavnice od ukupno 740,00 Eur-a s time da je u navedenom podnesku istakla da će specificirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Iz svega navedenog je razvidno da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 10.09.2024.godine nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za uređenje tužbenog zahtjeva (platnim podacima, evidencijama o radu i rasporedu), a kojima je raspolagao tuženik, te u tom smislu nije mogla konačno precizirati tužbeni zahtjev bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je tek po nalogu ovog suda sa ročišta od 18.03.2025. dostavio obračune plaća i evidencije radnog vremena za utuženo razdoblje, te je vještak Ivan Buljan temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje, a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužiteljici s osnova naknade troškova prijevoza. Tužiteljica je citiranim podneskom od 10.09.2024.godine specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Prema gledištu Vrhovnog suda RH svako smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe prema članku 193. ZPP-a, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari te je za to uvijek potreban pristanak tuženika. Međutim, ovaj sud cijeni da se tuženik neosnovano protivi smanjenju tužbenog zahtjeva (djelomičnom povlačenju tužbe) budući je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev navedenim podneskom odmah nakon provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Ivanu Buljan. Naime, budući je tužiteljica tek u trenutku kad je provedeno navedeno vještačenje mogla procijeniti visinu neplaćenih troškova prijevoza koji je pripadaju, te saznati sve odlučne činjenice vezano za visinu predmetnog potraživanja, nedopuštanje usklađenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja bi bilo nerazmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190.stavka 1. ZPP-a. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja nije promijenilo identitet spora niti su iznesene ikakve nove činjenice u postupku. U navedenom smislu neosnovano je protivljenje tuženika smanjenju tužbenog zahtjeva, a radi čega je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti u navedenom, zatraženom smanjenom iznosu od 142,23 Eur-a, a kako je odlučeno u točki I/ izreke ove presude. Tuženik se u podnesku od 02.11.2025.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući da se time oštećuju potencijalni vjerovnici tužiteljice. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 6 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Tužiteljica je i na ročištu od 18.ožujka 2025.godine saslušana vezano za sporna pitanja vezana za punomoć te je na tom ročištu potvrdila činjenicu da je izdala punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić da je zastupa u predmetnom postupku, te je istakla da je istu ovlastila da za nju prima sve novčane primitke pa i parnični trošak. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

Split, 24. veljače 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-pun. tužiteljice

-tuženiku-po punomoćniku