REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Osijek, Vukovarska cesta 31

Us I-839/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja ŠĐGO, državljanin Indije, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Ivo Matić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Teo Ranić i Ivo Matić, Užarska 17/III, Rijeka, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Josipa Runjanina 1, Požega, OIB: 36162371878, kojega zastupa ŠĐ, službena osoba, radi obnove postupka, 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, KLASA: UP/I-216-02/24-23/14942, URBROJ: 511-22- 04-25-11 od 8. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-02/24-23/14942, URBROJ: 511-22-04-25-11 od 8. srpnja 2025. odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka u kojem je doneseno rješenje radi ukidanja dozvole za boravak i rad KLASA: UP/I-216- 02/24-23/14942, URBROJ: 511-22-04-25-3 od 3. siječnja 2025.

2. Tužitelj tužbu podnosi zbog bitne povrede postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je o predmetnom prijedlogu za obnovu postupka tuženik trebao meritorno odlučiti, a ne odbaciti prijedlog. Pojašnjava kako je 3. siječnja 2025. doneseno rješenje kojim se tužitelju ukida dozvola za boravak i rad KLASA: UP/I-216-02/24-09/137322, URBROJ: 511-22-04-24-3 izdana od strane Policijske uprave požeško-slavonske 17. srpnja 2024. s rokom važenja od 17. srpnja 2024. do 16. srpnja 2025. Nadalje, da je istim rješenjem naloženo napuštanje područje EGP-a u roku 7 dana, računajući od dana izvršenja rješenja te da preda to rješenje prilikom napuštanja područja Republike Hrvatske na graničnom prijelazu ili u diplomatskom/konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske u inozemstvu nakon napuštanja Republike Hrvatske, uz upozorenje prisilnog udaljavanja. Također, da mu je naloženo vratiti dozvolu boravka izdanu 17. srpnja 2024. od Policijske Uprave Požeško-Slavonske.

2.1. Dalje ističe da je državljanin Indije, da se ne koristi hrvatskim jezikom i pismom. Ističe kako tuženik tijekom postupka nije utvrdio služi li se tužitelj hrvatskim jezikom i latiničnim pismom, niti ga je upoznao da ima pravo na tumača. U slučaju da je tuženik upoznao istoga o njegovom pravu na tumača, smatra da bi o tome bila sastavljena izjava kojom izjavljuje da je razumio da ima pravo na tumača i kojim se odriče toga prava. Po shvaćanju tužitelja, o navedenom ne postoji nikakva službena bilješka, iz kojeg razloga se ima smatrati da se postupak prema tužitelju vodio na jeziku kojeg ne poznaje i koji mu nije razumljiv. Ukazuje na to da ne poznaje hrvatski pravni sustav, niti mu je bilo poznato da teku rokovi za pravne lijekove na doneseno rješenje, niti mu je itko objasnio da postoji određeni rok za pokretanje upravnog spora. Da je u to vrijeme imao ovlaštenog tumača, smatra da bi tumač mogao prevesti uputu o pravnom lijeku i činjenicu da protiv rješenja može pokrenuti upravni spor.

2.2. Nadalje, smatra da je neispravan i nezakonit stav tuženika da je istekao rok od 30 dana u kojem roku je tužitelj imao pravo podnijeti zahtjev za obnovu postupka, a što bi bilo 19. veljače 2025., otkad je isteklo 30 dana od zaprimanja rješenja o ukidanju radne dozvole. Smatra da u tom slučaju ne bi postojala razlika između redovnih i izvanrednih pravnih lijekova. Tvrdi da istekom roka od 30 dana od zaprimanja rješenja ukidanja radne dozvole tužitelj više ne može u za to predviđenom roku konzumirati samo redovni pravni lijek na predmetno rješenje, no da to ne znači da i dalje teku rokovi izvanrednih pravnih lijekova. Dodaje kako tuženik neosnovano navodi da je tužitelj znao za razloge obnove od trenutka zaprimanja rješenja o ukidanju radne dozvole. Tužitelj navodi da nikada osobno nije dobio niti potpisao preuzimanje rješenja o ukidanju radne dozvole, stoga predlaže napraviti uvid u spis, a posebice dostavnice na kojima je vjerojatno potpis ili poslodavca ili nekoga trećeg, a ne tužitelja. Osim toga, navodi kako je tek po zaprimanju osporavanog rješenja o odbačaju prijedloga za obnovu postupka saznao da je prije donošenja rješenja o ukidanju radne dozvole poslan navodni poziv za davanje izjava o spornim činjenicama. Navodi da za predmetni poziv nikada nije čuo, inače bi se zasigurno pojavio na saslušanju i davanju izjave. Naglašava kako mu je u interesu ostati raditi u Republici Hrvatskoj na legitiman način, a ne da bude protjeran iz nje. Ističe da tuženik na krivi način računa rok za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka te da rokovi za redovne i izvanredne pravne lijekove ne teku u isto vrijeme. Tvrdi da se izvanredni pravni lijekovi pokreću barem po pravomoćnosti postupka, koja nastupa barem istekom roka za konzumaciju redovnog pravnog lijeka. Predlaže da sud bez održavanja rasprave poništi osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška upravnog spora tužitelju.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je osporavano rješenje doneseno povodom zahtjeva za obnovu postupka u kojemu je doneseno rješenje radi ukidanja dozvole za boravak i rad, KLASA: UP/I-216-02/24-23/14942, URBROJ: 511-22-04-25- 3 od 3. siječnja 2025., koje je stranci dostavljeno 20. siječnja 2025. sukladno pravilima o osobnoj dostavi, kada je isto rješenje postalo i izvršno. Tuženik navodi da po primitku dostavnice kojom se zasvjedočuje primitak spomenutog rješenja o ukidanju dozvole za boravak i rad od 3. siječnja 2025. nije imao razloga posumnjati u ispravnost popunjene dostavnice. Ističe da je navedeno rješenje doneseno nakon zahtjeva poslodavca Societa Costruzioni E Manutenzioni d.o.o. od 5. prosinca 2024. radi otkazivanja radne dozvole jer je radnik pronašao zaposlenje kod drugog poslodavca pri čemu je poslodavac dostavio i Sporazum o prestanku ugovora o radu od 4. prosinca 2024.

3.1. Dalje pojašnjava kako je prije donošenja predmetnog rješenja o ukidanju dozvole za boravak i rad tužitelju od strane tuženika upućen poziv KLASA UP/I-216- 02/24-23/14942, URBROJ: 511-22-04-24-2 od 9. prosinca 2024. radi davanja izjave na zapisnik te sudjelovanja stranke u postupku sukladno člancima 9., 30., i 170. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09., 110/21., dalje: ZUP), a vezano za utvrđivanje činjenica i okolnosti u svezi članka 94. stavka 1. točka 8. Zakona o strancima („Narodne novine“ br. 133/20., 114/22. i 151/22., dalje: Zakon). Tvrdi da je poziv stranci upućen sukladno odredbama o osobnoj dostavi propisanim u članku 85. ZUP-a. Tuženik navodi da po primitku dostavnice nije imao razloga posumnjati u ispravnost popunjavanja iste te da je upravo navedeni poziv imao svrhu dati stranci priliku sudjelovati u upravnom postupku kada bi mu službena osoba tuženika izložila mogućnost služenja svojim jezikom ili pismom u postupku preko tumača prilikom očitovanja o činjenicama i okolnostima prema navedenim odredbama Zakona o strancima. Stoga, smatra da se tužitelj neodazivanjem na spomenuti poziv doveo u situaciju da nije niti mogao konzumirati svoje pravo sudjelovanja u postupku služeći se svojim jezikom ili pismom.

3.2. Nadalje, ističe da tužitelj nije dokazima ili činjenicama učinio vjerojatnom okolnost na kojoj temelji svoj prijedlog za obnovu postupka iz članka 123. stavka 1. točke 7. ZUP-a, a što je bio dužan učiniti sukladno odredbama iz članka 124. stavka 2. ZUP-a, iako je tijekom postupka bio pozvan očitovati se o spornim činjenicama i okolnostima kada je imao priliku biti upoznat s mogućnošću korištenja jezika i pisma u postupku. Tuženik navodi da je postupio sukladno odredbama članka 14. ZUP-a, budući da u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. Napominje da prema odredbama članka 196. Zakona nije predviđeno prevođenje na strani jezik dozvola za boravak i rad te rješenja o ukidanju istih.

3.3. Dodatno, navodi kako je subjektivni rok od 30 dana za obnovu postupka počeo za stranku teći 21. siječnja 2025. jer je osobna dostava rješenja o ukidanju dozvole za boravak i rad od 3. siječnja 2025. obavljena 20. siječnja 2025. te je posljednji dan toga roka bio 19. veljače 2025. Dakle, smatra da je tužitelj uredno obavljenom dostavom rješenja o ukidanju dozvole za boravak i rad (20. siječnja 2025.) mogao saznati za istaknute razloge za obnovu postupka pa od 21. siječnja 2025. teče subjektivni rok od 30 dana za obnovu postupka. Dodaje kako tužitelj nije ponudio dokaze da je prijedlog za obnovu postupka podnesen u subjektivnom roku od 30 dana, s obzirom na to da je predan preporučeno pošti u Rijeci 31. ožujka 2025. (zaprimljen kod tuženika 2. travnja 2025.), dakle nakon isteka roka od 30 dana od dana saznanja za razlog obnove postupka.

3.4. Dodatno, ističe da tužitelj u pogledu razlike između redovnih i izvanrednih pravnih lijekova u upravnom postupku izostavlja činjenicu da prema Zakonu o strancima žalba na rješenje o ukidanju dozvole za boravak i rad nije dopuštena, odnosno redovna pravna zaštita u upravnom postupku nije dopuštena, već se redovna pravna zaštita osigurava u upravnom sporu podnošenjem tužbe. Također, da tužitelj pogrešno navodi da se izvanredni pravni lijekovi pokreću po pravomoćnosti postupka, zaboravljajući pri tome da postupak ne može doživjeti stupanj pravne kvalitete „pravomoćnosť", već se pravomoćnost prema ZUP-u kao stupnja pravne kvalitete upravnog akta može jedino odnositi na rješenje, odnosno odluku. Nadalje, pojašnjava da se obnova postupka kao izvanredan pravni lijek sukladno navedenim odredbama i rokovima iz članka 123. ZUP-a izjavljuje kada je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba. Dakle, da je sukladno navedenim odredbama obnova postupka moguća i u slučajevima prije nastupa pravomoćnosti rješenja, odnosno da postupak obnove postupka može biti pokrenut i prije pravomoćnosti rješenja pa čak i za vrijeme trajanja upravnog spora. Zaključuje da je obnova postupka izvanredni pravni lijek koji pretpostavlja da je upravni postupak okončan, odnosno da je u postupku čija se obnova traži doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba. Pojašnjava da su u konkretnom slučaju rok od 30 dana za redovnu pravnu zaštitu podnošenjem tužbe u upravnom sporu na nadležni upravni sud protiv rješenja o ukidanju dozvole za boravak i rad od 17. siječnja 2025 te subjektivni rok od 30 dana za pokretanje obnove postupka prijedlogom za obnovu postupka u istom predmetu tekli paralelno u isto vrijeme, stoga tužitelj u tužbi pogrešno navodi da rokovi za redovne izvanredne pravne lijekove ne teku u isto vrijeme. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Tužitelj u podnesku od 31. listopada 2025., nakon primitka odgovora na tužbu, ističe kako navodi tuženika nisu točni te da je sporno što je poziv uručen tužitelju bio isključivo na hrvatskom jeziku. U vezi toga ističe kako se od osobe koja ne poznaje hrvatski jezik niti ima bilo kakve veze s Republikom Hrvatskom ne može tako jednostavno očekivati odazivanje pozivu. Smatra da je tuženik trebao primijeniti načelo pomoći neukoj stranci, a da je neukost tužitelja neminovno veća od neukosti državljana Republike Hrvatske, stoga je dužna pažnja i opreznost postupanja morala biti veća. Tvrdi da se ne može smatrati da je rok za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka počeo teći od primitka bilo kakvog rješenja jer su na hrvatskom jeziku, a tužitelj je stranac pa rok za podnošenje zahtjeva teče od trenutka kada mu je netko objasnio/preveo sadržaj dokumenata. Navodi da je to učinio njegov odvjetnik, neposredno prije podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, dakle istoga dana. Smatra da je tuženik nakon uručenja poziva za saslušanje i nakon propuštanja dolaska tužitelja na isto trebao dodatnom pažnjom istom omogućiti da se očituje, poštujući načela upravnoga postupka. Smatra da je tuženik nakon primitka dopisa tužitelja (naslovljenog kao Zahtjev za obnovu postupka) trebao prije odbacivanja istoga, poštujući načelo pomoći neukoj stranci, ispitati njegov sadržaj te pritom ocijeniti da li dokument svojim sadržajem odgovara nekom drugom pravnom lijeku. Obzirom da je zahtjev odbačen, pretpostavlja da se sadržaj nije niti gledao, stoga se načela upravnog postupka nisu mogla na ispravan način primijeniti. Zaključuje kako tuženik nije ispitao odgovara li zahtjev nekom drugom zahtjevu, niti je to obrazložio. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

5. Za napomenuti je da stranke nisu zahtijevale održavanje rasprave. Čak štoviše tužitelj je u tužbi predložio da se spor riješi bez rasprave jer se u konkretnom slučaju radi isključivo o pravnom pitanju. Slijedom navedenog sud je, a imajući na umu činjenicu da je istom dostupna cjelokupna materijalna dokumentacija na temelju koje može donijeti odluku u postupku, odlučio spor riješiti bez rasprave.

5.1. U tom smislu za istaknuti je da je tužitelj u tužbi predložio saslušanje „okrivljenika“. Sud zaključuje kako se radi o očitoj omašci u pisanju te da je stvarna namjera bila predlaganje saslušanja tužitelja. Međutim, kako je i sam tužitelj predložio donošenje presude bez održavanja rasprave te s obzirom da se cjelokupno činjenično stanje može u potpunosti i pravilno utvrditi na temelju postojeće materijalne dokumentacije, to sud nije smatrao svrhovitim saslušavati tuženika. Također, tužitelj je predložio i druge dokaze, prema potrebi, slijedom čega sud takav prijedlog ocjenjuje nedovoljno određenim i nejasnim.

6. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24., - dalje: ZUS), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je na temelju tužiteljevog prijedloga za obnovu postupka podnesenog 31. ožujka 2025., radi obnove postupka u kojemu je doneseno rješenje tuženika KLASA:UP/I-216-02/24-23/14942, URBROJ: 511-22-04-25-3 od 3. siječnja 2025.

9. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216- 02/24-09/137322, URBROJ: 511-22-04-24-3 od 17. srpnja 2024. tužitelju, na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, izdana dozvola za boravak i rad za radno mjesto izolater, kod poslodavca SOCIETA CONSTRUZIONI E MANUTENZIONI. Prema navedenom rješenju, dozvola za boravak i rad vrijedi od 17. srpnja 2024. do 16. srpnja 2025.

10. U spisu upravnog postupka sadržana je odluka o sporazumnom prestanku ugovora o radu od 4. prosinca 2024., kojom poslodavac SOCIETA CONSTRUZIONI E MANUTENZIONI i tužitelj sporazumno raskidaju postojeći ugovor o radu. Shodno navedenom, isti poslodavac je tuženiku podnio zahtjev za otkazivanje radne dozvole tužitelju, što je tuženik zaprimio 5. prosinca 2024.

11. Nadalje, pozivom tuženika KLASA: UP/I-216-02/24-23/14942, URBROJ: 511- 22-04-24-2 od 9. prosinca 2024., tužitelja se u svezi izdane predmetne dozvole za boravak i rad od 17. srpnja 2024. poziva da u roku 8 dana po primitku tog poziva dođe u policijsku upravu Požeško-slavonsku, Runjaninova 1, Požega, soba broj 17, radi davanja izjave sukladno člancima 9., 30. i 70. ZUP-a radi utvrđivanja činjenica i okolnosti u svezi članka 94. stavka 1. točke 8. Zakona o strancima . U pozivu je navedeno da je tužitelj u skladu s člankom 30. ZUP-a dužan dati izjavu u formi zapisnika.

12. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-02/24-23/14942, URBROJ: 511-22-04- 25-3 od 3. siječnja 2025. ukinuta je dozvola za boravak i rad, broj: UP/I-216-02/24- 09/137322, 511-22-04-24-1 izdana tužitelju od strane tuženika 17. srpnja 2024. s rokom važenja od 17. srpnja 2024. do 16. srpnja 2025. Istim rješenjem određeno je da je tužitelj dužan napustiti područje EGP-a u roku 7 dana, računajući od dana izvršnosti toga rješenja. Nadalje, da je tužitelj dužan predati to rješenje na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili ga predati u diplomatsko/konzularnom uredu Republike Hrvatske u inozemstvu, nakon napuštanja Republike Hrvatske. Također, da će se tužitelj prisilno udaljiti ako po izvršnosti tog rješenja ne postupi. Konačno, određeno je da je tužitelj dužan vratiti dozvolu boravka izdanu 17. srpnja 2024. od strane tuženika. U obrazloženju navedenog rješenja navedeno je da je stranci omogućeno izjašnjavanje sukladno članku 30. stavku 1. ZUP-a.

13. Sukladno članku 12. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.), u Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. Stavkom 2. istog članka propisano je da se u pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.

14. Člankom 14. stavkom 1. ZUP-a propisano je da se postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Sukladno stavku 2. istog članka, postupak se može voditi i na drugom jeziku ili pismu koji su u službenoj uporabi pri javnopravnom tijelu kod kojeg se vodi postupak, sukladno uvjetima utvrđenim propisima donesenim na temelju zakona o službenoj uporabi jezika i pisma.

15. Člankom 123. stavkom 1. točkom 7. propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku tri godine od dana dostave rješenja stranci ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom. Prema stavku 3. istog članka, stranka može tražiti obnovu postupka u roku 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

15.1. U skladu s člankom 124. stavkom 2. ZUP-a, u prijedlogu za obnovu postupka stranka je dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.

15.2. Prema članku 126. stavku 1. ZUP-a, kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

16. Najprije, za istaknuti je kako je predmet ovog spora ocjena zakonitosti osporavanog rješenja kojim je odbačen prijedlog za obnovu postupka. Dakle, osporavanim rješenjem odlučivalo se o navedenom prijedlogu, a ne o meritornom pitanju postupka čija se obnova zahtjeva (postupak ukidanja dozvole za boravak i rad). Stoga je valjalo ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom.

17. S obzirom na to da je rješenje tuženika KLASA:UP/I-216-02/24-23/14942, URBROJ: 511-22-04-25-3 od 3. siječnja 2025. dostavljeno tužitelju 20. siječnja 2025., jer mu je tada, a nakon ispunjenja zakonskih uvjeta, odnosno pokušaja dostave i ostavljanja obavijesti 9. siječnja 2025., pismeno ubačeno u sandučić pa je za zaključiti kako je u tom trenutku tužitelj saznao za razlog obnove. Shodno navedenom, 21. siječnja 2025. počeo je teći subjektivni rok od 30 dana od dana saznanja za razlog obnove iz članka 123. stavka 3. ZUP-a, koji je protekao istekom 20. veljače 2025.

17.1 Nadalje, budući da je tužiteljev prijedlog za obnovu postupka u kojemu je doneseno rješenje tuženika KLASA:UP/I-216-02/24-23/14942, URBROJ: 511-22-04- 25-3 od 3. siječnja 2025., predan poštom preporučeno 31. ožujka 2025. (vidljivo iz podataka o preporučenoj pošiljci nalijepljenoj na poštanskoj omotnici sadržanoj u spisu), razvidno je kako je prijedlog za obnovu postupka podnesen izvan subjektivnog roka od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove (20. siječnja 2025.). Stoga je isti nepravodoban i pravilno odbačen pozivanjem na članak 126. stavak 1. ZUP-a.

17.2. Pri tome valja istaknuti kako nije od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovome sporu shvaćanje tužitelja o tijeku rokova redovnih i izvanrednih pravnih lijekova. Naime, rokovi u kojima se može tražiti obnova upravnog postupka jasno su propisani člankom 123. ZUP-a, čije su odredbe glede početka i tijeka subjektivnog i objektivnog roka prilikom donošenja osporavanog rješenja pravilno primijenjene.

18. Tvrdnje tužitelja da nije znao za razloge obnove od trenutka zaprimanja predmetnog rješenja o ukidanju dozvole za boravak i rad jer ga nikada nije dobio niti potpisao preuzimanje istoga, odnosno da je na dostavnicama vjerojatno potpis ili poslodavca ili nekog trećega, a ne tužitelja, ne mogu se prihvatiti. To stoga što je iz spisa vidljiva povratnica odaslana na adresu prema kojoj je predmetno rješenje o ukidanju dozvole za boravak i rad odaslano na adresu primatelja: TĐ, [adresa], Kula. Navedena povratnica je uredno potpisana od strane dostavljača s obzirom da je isti postupao po članku 85. stavku 1., 2. i 3 ZUP-a. Dostavljač je pokušao dostavu uz ostavljanje pisane obavijesti 10. siječnja 2025 sukladno stavku 2. istog članka. Kako nije zatekao tužitelja niti je tužitelj sam podigao pismeno dostavu je izvršio na način da je 20. siječnja 2025. pismeno ostavio u „kovčežiću“ (uz navođenje razloga takve dostave, dana, sata i potpisa) čime je u potpunosti uvjet valjane dostave ispunjen. Stoga, navode tužitelja kako je na dostavnicama vjerojatno potpis ili poslodavca ili nekog trećeg, a ne tužitelja, sud ne može prihvatiti kao točne i istinite jer u potpunosti odstupaju od utvrđenog činjeničnog stanja u ovom sporu.

19. U pogledu navoda tužitelja da ne razumije hrvatski jezik i latinično pismo, bitno je navesti kako se prema članku 14. stavku 1. ZUP-a postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, koja odredba je u suglasnosti s člankom 12. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Tumačeći odredbu članka 14. stavka 1. ZUP-a proizlazi da se upravni postupci pred javnopravnim tijelima u Republici Hrvatskoj vode na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, što znači i da se pozivi, odluke i druga pismena strankama dostavljaju na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Tako je tužitelju pravilno na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu izdano predmetno rješenje o ukidanju dozvole za boravak i rad, koje je sadržavalo i uputu o pravnom lijeku na istom jeziku i pismu.

19.1. Nadalje, pozivom tuženika KLASA: UP/I-216-02/24-23/14942, URBROJ: 511- 22-04-24-3 od 9. prosinca 2024., tužitelja se u svezi izdane predmetne dozvole za boravak i rad od 17. srpnja 2024. pozvalo da u roku 8 dana po primitku tog poziva dođe u Policijsku upravu požeško-slavonsku, Runjaninova 1, Požega, soba broj 17, radi davanja izjave sukladno člancima 9., 30. i 70. ZUP-a radi utvrđivanja činjenica i okolnosti u svezi članka 94. stavka 1. točke 8. Zakona o strancima. U pozivu je navedeno da je tužitelj u skladu s člankom 30. ZUP-a dužan dati izjavu u formi zapisnika. Tužitelj se pozivu nije odazvao, a isti je pravilno odaslan na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu u skladu s člankom 14. stavkom 1. ZUP-a.

20. Stoga sud ocjenjuje kako je pravilno utvrđeno da subjektivni rok za podnošenje prijedloga za obnovu upravnog postupka teče od dostave predmetnog rješenja o ukidanju dozvole za boravak i rad, sastavljene na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Upravo taj trenutak valja se uzeti kao trenutak kada je tužitelj saznao za razlog obnove pa se ne mogu prihvatiti navodi da je tužitelj za razlog obnove saznao tek kada mu je odvjetnik preveo navedeno rješenje, pri čemu tužitelj ničime ne dokazuje istinitost te tvrdnje. Shodno navedenom, valjalo je rješenjem odbaciti prijedlog za obnovu upravnog postupka kao nepravodoban. S obzirom na to da prijedlog za obnovu postupka nije podnesen u roku, čime nisu ispunjene procesne pretpostavke predviđene ZUP-om, sud dalje nije ocjenjivao njegovu osnovanost.

21. Sud također ocjenjuje da u postupku nije povrijeđeno načelo pomoći stranci. Ovo iz razloga što sud nije našao da bi službena osoba tijekom postupka nakon saznanja ili ocjene da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, propustila ju upozoriti na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku. Službena osoba se, sukladno zakonu, brinula i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava ko ja im po zakonu pripadaju. U tom smislu za istaknuti je da u upravnom postupanju mora postojati određeni angažman tražitelja pravne zaštite, a ne da se pravna zaštita pokušava ostvariti pukim izbjegavanjem primitka podnesaka kao svojevrsnim sredstvom derogiranja pozitivnih pravnih propisa Republike Hrvatske i posljedica koje iz istih proizlaze.

22. Stoga je sud ocijenio da u provedenom upravnom postupku nije bilo bitnih povreda upravnog postupka te da je potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo.

23. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim te je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude, primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a.

24. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS- a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

24.1. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

Osijek, 24. veljače 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku