REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-1658/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja MŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku JŽ, protiv tuženika Allianz Hrvatska dioničko društvo za osiguranje, OIB 23759810849, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku SŽ , radi Radno - naknada štete, 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete s osnova izgubljene zarade neto iznos od 5.332,02 eura sa zateznom kamatom tekućom od 15.11.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.615,00 euro sa zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 1.615,00 euro.

IV/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je je zaposlenik tvrtke Aluflexpack novi d.o.o., pogon [adresa]. Tužiteljev poslodavac je kod tuženika imao zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti prema djelatnicima policom br. [broj police]-175388730. Dana 01.04.2022. tužitelj je doživio ozljedu na radu u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede. u vidu prijeloma nosnih kostiju, potresa mozga, istegnuća vratne kralježnice te druge udarce po glavi i tijelu. Zbog kompliciranog prijeloma nosnih kostiju tužitelj se dugotrajno liječio u Općoj bolnici u Šibeniku. Tužitelj je bio na bolovanju zbog zadobivenih ozljeda od dana ozljeđivanja pa do kraja ožujka 2023. po osnovi BO, odnosno zbog ozljede zadobivene na radu

1.1. Zbog bolovanja tužitelj je primao umanjenu neto plaću u iznosima, kako je to navedeno u dopisu tužiteljeva poslodavca od 11.08.2023. u platnom režimu HRK iznos od 26.554,92 kn /3.524,44 EUR/, i u platnom režimu EUR iznos od 1.556,28 EUR, ili ukupno 5.080,72 EUR. Tužitelj se obratio tuženiku radi isplate izgubljene zarade mirnim putem, ali je isti odgovorio da mu pripada ukupno 150,63 EUR koji iznos mu je i isplatio dana 05. listopada 2023., a koji iznos tužitelj odbija od gore navedenog iznosa, tako da tužitelj potražuje ukupan iznos od 4.930,09 EUR sa zateznim kamatama od utuženja do isplate.

1.2. Podneskom od 21.8.2024.g., postavlja tužbeni zahtjev, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka, na iznos od neto 5.332,02 eura, sa zateznim kamatom od 15.11.2023.g. i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, odgovornost te aktivna i pasivna legitimacija. Osporava se osnovanost i visina potraživanja naznačenog u tužbi kao i tijek zateznih zakonskih kamata uz glavnicu. Tuženik čini zajedno s tužiteljevim navodima iz tužbe nespornim činjenicu kako je tužitelju isplatio naknadu neimovinske štete te kako po toj osnovi tužitelj nema potraživanja.

2.1. Tuženik navodi kako je u mirnom postupku, na ime izgubljene zarade isplatio iznos od 150,63 EUR. Navedenom isplatom, tuženik je u cijelosti ispunio svoju obvezu koju ima prema tužitelju iz predmetnog štetnog događaja, odnosno iz predmetne ozljede na radu od dana 01.04.2022. te tuženik nije u obvezi nikakvih daljnjih plaćanja prema tužitelju. Ističe prigovor potpunog namirenja tužitelja po svim osnovama proizašlim iz predmetnog štetnog događaja.

2.2. Podredno, tuženik osporava osnovanost i visinu tužiteljevog potraživanja. Prigovara tvrdnjama tužitelja da bi se isprave izdane od strane poslodavca tužitelja, odnosno osiguranika tuženika mogle smatrati javnim ispravama budući da isti ne ispunjava pretpostavke iz članka 230. ZPP-a. Sukladno članku 55. stavku 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN br. 80/2013, 137/2013, 98/2019, 33/2023; dalje u tekstu: ZOZO) za vrijeme privremene nesposobnosti za rad („bolovanja“) zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalnoj bolesti naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće. Temeljem navedenoga, radniku (ovdje tužitelju) se tijekom predmetnog perioda bolovanja isplaćivala cjelokupna prosječna neto plaća koju bi i inače sam zarađivao. Smatra da je tužitelju u prethodnom postupku mirnog rješavanja isplaćena u potpunosti cjelokupna naknada štete iz predmetnog štetnog događaja.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, dopise i podatke poslodavca, odštetni zahtjev, e-mail korespondenciju, naloge za isplatu, podatke usporednog radnika i ostalu dokumentaciju u spisu. Proveden je dokaz financijskim vještačenjem, usmenim očitovanjem vještaka te dopunskim financijskim vještačenjem.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog spora je naknada štete zbog izgubljene zarade tužitelja.

6. Između stranaka nije sporno nastanak štetnog događaja, odgovornost te aktivna i pasivna legitimacija.

6.1. Sporno je da li je tužitelj namiren s naknadom štete iz tog štetnog događaja.

7. Kako bi utvrdio visinu potraživanja, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem. Zadatak vještaka je bio u utuženom razdoblju od 01.04.2022. do 31.03.2023. utvrdi izgubljenu zaradu – razliku plaće koju bi ostvario da nije doživio ozljedu na radu i naknade plaće za bolovanje koje je primao, i to u dvije varijante: I/ prema ugovoru o radu i internim aktima poslodavca i II/ prema usporednom radniku.

8. U Nalazu i mišljenju financijskog vještaka, vještak za varijantu I. navodi kako su dana 13. prosinca 2021. poslodavac ALUFLEXPACK NOVI d.o.o. i tužitelj ĆŽ sklopili su ugovor o radu na određeno vrijeme u kojem se navodi da će radnik obavljati poslove radnog mjesta „Mehaničar 2, PF proizvodnja, odjel održavanje“. Prema članku 5. ugovoreno je da će radnik raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno. Plaća i naknade utvrđene su člankom 8. Ugovora o radu gdje se navodi da radnik ima pravo na osnovnu mjesečnu plaću sukladno odredbi članka 69. Kolektivnog ugovora te se ugovara bruto osnovica plaće u visini 840 bodova. Nadalje, bruto iznos osnovne plaće čini umnožak broja bodova radnog mjesta i bruto vrijednost boda koja je utvrđena člankom 70. Kolektivnog ugovora (07/2018). Dodatak 9 Kolektivnom ugovoru (01/2022) u članku 2. navodi da će od 01.01.2022. godine bruto vrijednost boda iznositi 5,28 kn, odnosno Dodatak 12 Kolektivnom ugovoru (11/2022) u članku 2. navodi da će od 01.01.2023. godine bruto vrijednost boda iznositi 0,70 EUR. Također, dana 30. kolovoza 2022. godine društvo Aluflexpack d.o.o. je poslalo dopis o povećanju plaća svim zaposlenicima koje se primjenjuje od 1. rujna 2022., a odnosi se na povećanje osnovnih bodova.

Kolektivnim ugovorom (07/2018) člankom 76. ugovoren je stalni mjesečni dodatak za topli obrok u visini 3,50 kn bruto po satu za redovan rad, za rad u vrijeme blagdana i prekovremeni rad te je Dodatkom 2 Kolektivnog ugovora (09/2019) u članku 76. dodan stavak da će poslodavac radnicima u tijeku kalendarske godine prvo isplaćivati neoporezivi dio toplog obroka do iznosa od 5.000,00 kn, a nakon iskorištenja navedenog iznosa obračunati će se topli obrok kao bruto iznos u mjesečnoj plaći. Prethodno navedeni članak mijenja se Dodatkom 12 Kolektivnom ugovoru (11/2022) koji se primjenjuje od 01.01.2023. godine te glasi: „Radnik ima pravo na stalni mjesečni dodatak (topli obrok) u visini od 0,46 EUR bruto po satu za redovan rad, za rad u vrijeme blagdana i prekovremeni rad. Poslodavac će Radnicima u tijeku kalendarske godine prvo isplaćivati neoporezivi dio toplog obroka u iznosu koji će biti određen za 2023. godinu, a nakon iskorištenja navedenog iznosa obračunavati će se topli obrok kao bruto iznos u mjesečnoj plaći.“

Nadalje, člankom 77. Kolektivnog ugovora (07/2018) ugovoren je stimulativni dio plaće koji se uređuje Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta te Pravilnikom o kriterijima i mjerilima za utvrđivanje stimulativnog dijela plaće. Prema članku 2. Pravilnika o kriterijima i mjerilima za utvrđivanje stimulativnog dijela plaće osnova za izračun stimulacije su mjerljivi kriteriji koji prikazuju poslovni rezultat, odnosno izvršenje zadanih ciljeva i normativa, a odnose se na količinu metra proizvedenih na nekom stroju, količinu robe koja je tijekom proizvodnje označena i odvojena kao neispravna te količina robe koja je tijekom finalne kontrole izdvojena kao neispravna.

Slijedom navedenog, vještak nema saznanja bi li tužitelj i u kojem iznosu ostvario pravo na stimulativni dio plaće, stoga su u izračunu primijenjeni osnovni bodovi, dodatni bodovi i bodovi stimulacije kako je to tuženik iskazao na obračunskim listama tužitelja za utuženo razdoblje.

Sukladno postavljenom zadatku, vještak daje izračun neto plaće koju je tužitelj trebao primati temeljem Ugovora o radu i internih akata poslodavca Aluflexpack d.o.o., a sve u skladu s propisima koji su u tom razdoblju bili važeći za obračun doprinosa i poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

Plaća u smislu Zakona o radu je bruto plaća. Bruto plaća sadržava doprinose iz plaće, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto iznos. S tim u vezi Zakon o doprinosima (NN 22/12 - 106/18) u članku 7. točki 7. propisuje da je doprinos iz osnovice doprinos obračunan po odbitku, sadržan je u primitku, odnosno u osnovici prema kojoj je obračunan, obustavlja se od primitka te je obveza osobe koja ostvaruje primitak. Doprinosi iz plaće su: obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (15%) i obvezno mirovinsko osiguranje za starost na temelju individualne kapitalizirane štednje (5%).

Prema propisima koji uređuju oporezivanje dohotka, svaki obveznik poreza na dohodak ostvaruje pravo na pripadajući mjesečni osobni odbitak i to osnovni osobni odbitak uvećan za pripadajući osobni odbitak za uzdržavanu djecu i druge uzdržavane članove obitelji. Prema podacima iz Obračunskih lista koje su dostupne vještaku tužitelj je koristio osnovni osobni odbitak u iznosu od 4.000,00 kn sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (NN 121/19).

Sukladno visini primanja tužitelja, porez na dohodak od nesamostalnog rada obračunat je po stopi od 20% od mjesečne porezne osnovice, a kako je to bilo regulirano člankom 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (NN 138/20). U utuženom razdoblju prirez porezu na dohodak za Grad Drniš plaćao se po stopi od 5%.

U Tabeli 1. dan je izračun razlike isplaćene naknade za bolovanje i očekivane neto plaće tužitelja temeljem Ugovora o radu i internih akata poslodavca Aluflexpack d.o.o. po mjesecima u kunama i preračunato po fiksnom tečaju konverzije kune u euro za razdoblje u kojem su obračuni i isplate vršeni u kuni koja je do 31.12.2022. bila službena valuta u Republici Hrvatskoj. U Tabeli 2. se daje izračun razlike isplaćene naknade za bolovanje i očekivane neto plaće tužitelja temeljem Ugovora o radu i internih akata poslodavca Aluflexpack d.o.o. po mjesecima u eurima za razdoblje do ožujka 2023.

8.1. Izgubljena zarada tužitelja u varijanti I po osnovi očekivane neto plaće koju bi tužitelj mogao ostvariti kod poslodavca temeljem ugovora o radu i internih akata Aluflexpack d.o.o., umanjeno za iznos isplate po osnovi izgubljene zarade, iznosi neto 890,08 EUR (mjesečni iznosi iskazani u Tabeli 1 stupac ’20 ’i Tabeli 2 stupac ‘19’).

9. U Varijanti II vještak je izvršio izračun usporednom metodom sa komparativnim radnikom. Na temelju Obračunskih listi komparativnog radnika, koji je na sličnom odgovarajućem radnom mjestu ostvario isti broj osnovnih bodova kao i tužitelj (840 bodova), izvršen je izračun razlike ostvarene neto plaće usporednog radnika i isplaćene naknade za bolovanje tužitelju. Podaci koji su korišteni su preuzeti iz dokumentacije koja je vještaku stavljena na raspolaganje od strane tuženika – Obračunskih listi komparativnog radnika za razdoblje od travnja 2022. do ožujka 2023. U Tabeli 4.dan je izračun razlike isplaćene naknade za bolovanje i očekivane neto plaće tužitelja po mjesecima u kunama i preračunato po fiksnom tečaju konverzije kune u euro za razdoblje za razdoblje u kojem su obračuni i isplate vršeni u kuni koja je do 31.12.2022. bila službena valuta u Republici Hrvatskoj, pod pretpostavkom da bi tužitelj ostvario istu plaću kao usporedni radnik da nije bilo štetnog događaja. Nadalje, u Tabeli 5. dan je izračun razlike isplaćene naknade za bolovanje i očekivane neto plaće tužitelja po mjesecima u eurima za razdoblje do ožujka 2023. godine, pod pretpostavkom da bi tužitelj ostvario istu plaću kao usporedni radnik da nije bilo štetnog događaja.

9.1. U varijanti II, pod pretpostavkom da bi tužitelj u utuženom razdoblju ostvario istu plaću kao usporedni radnik, izgubljena zarada tužitelja po osnovi razlike očekivane neto plaće koju bi tužitelj mogao ostvariti kod tuženika u odnosu na isplaćene naknade za bolovanje u utuženom razdoblju, umanjeno za iznos isplate po osnovi izgubljene zarade, iznosi neto 5.482,65 EUR (mjesečni iznosi iskazani u Tabeli 4 stupac ’6 ’i Tabeli 5 stupac ‘5’).

10. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik prigovarao da je vještakinja propustila obrazložiti na temelju čega se formiraju dodatni bodovi te na koji način oni utječu na isplatu naknadu plaće tužitelja, odnosno isplatu plaće usporednog radnika pa je tražio da vještak izradi izračun gubitka zarade isključivo na temelju izračuna osnovnih bodova u obje varijante. Nadalje, da vještak nije odredio je li izračun naknade plaće tužitelja pravilno obračunat i određen sukladno propisima koji uređuju pitanje naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu. Tuženik smatra potrebnim da vještaka izradi izračun gubitak zarade tužitelja na način da utvrdi visinu njegove izgubljene zarade pod uvjetom da u tom izračunu izostavi iznos dodatka za topli obrok koju je tužitelj prije ovog štetnog događaja primao od svog poslodavca za vrijeme obavljanja redovnih radnih zadataka, a koji nema pravo potraživati od tuženika s osnove naknade štete iz ovog štetnog događaja jer isti nije niti dolazio na posao tijekom svog višemjesečnog bolovanja pa tako istom niti ne pripada navedena naknada te da bi na jednak način vještakinja treba izraditi izračun gubitka zarade u Varijanti II. (za usporednog radnika). Nadalje, kako vještak prilikom izračuna gubitka zarade u Varijanti II. ne navodi kao u Varijanti I. detaljni izračun plaće usporednog radnika zbog čega je nalaz nepotpun, odnosno sadrži nedostatke zbog kojih se ne može valjano ispitati, nadalje da vještak navodi da se za izračun u Varijanti II. koristi usporedni radnik s istim brojem osnovnih bodova kao i tužitelj, mada to nije vidljivo iz dokumentacije priložene u spis pa prigovara takvom izračunu usporednog radnika u Varijanti II. jer da taj izračun ne proizlazi iz dokumentacije iz spisa. Nije vidljivo na koji način vještak utvrđuje plaću usporednog radnika, ni zašto ako usporedni radnik i tužitelj imaju iste osnovne bodove proizlazi da je plaća usporednog radnika viša, posebno ako se uzme u obzir da se tužitelj nalazio na bolovanju radi ozljede na radu zbog čega je primao 100% od osnovice za naknadu plaće bez limita. Smatra da je vještak dužan prvenstveno uzeti kao usporednog radnika onog radnika koji ima iste osnovne bodove kao tužitelj te izračunati njegovu plaću neuzimajući u obzir dodatna bodove i bodove stimulacije koji su individualizirani te koje tužitelj ne bi ostvario po redovnom tijeku stvari. Smatra da treba isključiti ubrajanje prekovremenih sati, dodatak ili ugovorenih dodataka na plaću te ostalih primitaka po osnovi rada koji nisu vezani uz fond radnih sati pri izračunu plaće usporednog radnika s obzirom da se navedene okolnosti pojedinačno određuju prema mogućnostima konkretnog radnika pa da treba izraditi izračun isplate plaće usporednog radnika uzimajući u obzir samo njegov redovni fond sati, odnosno osnovne bodove i na taj način prikazati kolika je razlika između tužitelja i usporednog radnika

11. Vještak se pisano očitovala na primjedbe tuženika podneskom od 24.1.2025. navevši slijedeće: Podneskom od 23.08.2024. tuženik navodi kako je vještak propustio obrazložiti na temelju čega se formiraju dodatni bodovi. U odnosu na navedeno, vještak se očituje kako su u izračunu primijenjeni osnovni bodovi, dodatni bodovi i bodovi stimulacije kako je to poslodavac iskazao na obračunskim ispravama tužitelja za utuženo razdoblje, a što je i navedeno na str. 4 Nalaza i mišljenja. S obzirom da je poslodavac tužitelja dodatne bodove i bodove stimulacije iskazivao na obračunskim ispravama tužitelja za vrijeme bolovanja, svi bodovi su individualizirani upravo prema tužitelju. U odnosu na navod tuženika da je vještak propustio obrazložiti na koji način dodatni bodovi utječu na isplatu naknade plaće tužitelja, odnosno isplatu plaće usporednog radnika te da vještak nije odredio je li izračun naknade plaće tužitelja pravilno obračunat i određen sukladno propisima koji uređuju pitanje naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu, vještak navodi kako zadatak vještaka nije bio utvrditi na koji način dodatni bodovi utječu na isplatu naknade plaće tužitelja niti je li naknada plaće pravilno obračunata, već je prema nalogu Suda od 21.03.2024. zadatak vještaka bio „…utvrditi razliku plaće koju bi tužitelj ostvario da nije doživio ozljedu na radu i naknade plaće za bolovanje koje je primao.“ Nadalje, tuženik smatra kako bi se izračun gubitka zarade tužitelja trebao utvrditi na način da se iz izračuna izostavi dodatak za topli obrok koji je tužitelj primao prije štetnog događaja za vrijeme obavljanja redovnih radnih zadataka, jer isti nije niti dolazio na posao tijekom bolovanja pa mu ne pripada navedena naknada. S tim u vezi, vještak se očituje kako je dodatak za topli obrok sastavi dio plaće te bi sukladno članku 76. Kolektivnog ugovora društva Aluflexpack d.o.o. tužitelj ostvario pravo na stalni mjesečni dodatak za topli obrok za redovan rad, za rad u vrijeme blagdana i prekovremeni rad, odnosno da nije doživio ozljedu na radu tužitelj bi radio, a samim time i ostvario pravo na navedeni dodatak slijedom čega je isti uključen u izračun očekivane plaće tužitelja. U podnesku tuženik nadalje ističe da u Varijanti II. nije prikazan detaljan izračun plaće usporednog radnika te da iz dokumentacije u spisu nije vidljivo da se koristi usporedni radnik s istim brojem osnovnih bodova kao i tužitelj. Slijedom navedenog, vještak uz očitovanje dostavlja platne liste usporednog radnika koje je putem e-mail-a vještaku dostavio poslodavac tužitelja, na znanje opunomoćenika tuženika, iz kojih je razvidno da je usporedni radnik ostvario jednak broj osnovnih bodova kao tužitelj. Također, tuženik u podnesku poziva vještaka da izvrši verzije izračuna ne uzimajući u obzir dodatne bodove i bodove stimulacije te isključujući prekovremene sate, ugovorene dodatne na plaću te ostale primitke po osnovi rada koji nisu vezani uz fond radnih sati. Slijedom navedenog, vještak navodi kako su navedeni primici sastavni dio plaće tužitelja te bi iste tužitelj ostvario da nije bilo štetnog događaja.

12. Provedeno je usmeno očitovanje vještaka na ročištu 5. lipnja 2025.g. gdje je vještak ostala pri nalazu i mišljenju od 19.07.2024., a vezano za prigovore tuženika iz podneska od 23.08.2024. navela je kako je već dala i pisano očitovanje od 24.01.2025. Vezano uz primjedbu za plaću za lipanj 2022. na strani 5 nalaza i mišljenja istaknuto je da bi se stavka u iznosu od 1.969,79kn odnosila na razliku zbog prethodno krivo obračunatog bolovanja.

13. Po prijedlogu tuženika provedeno je dopunsko financijsko vještačenje sa zadatkom izračunati plaću usporednog radnika koji ima iste bodove kao tužitelj, ne uzimajući u obzir dodatak za topli obrok, dodatne bodove i bodove stimulacije. Vještak u dopunskom nalazu i mišljenju u tabeli A daje izračun očekivane bruto plaće tužitelja usporednom metodom sa komparativnim radnikom koji ostvaruje isti broj osnovnih bodova kao tužitelj, ne uzimajući u obzir dodatak za topli obrok, dodatne bodove i bodove stimulacije sukladno postavljenom zadatku vještačenja. Temeljem izračuna očekivane bruto plaće tužitelja u Tabeli B. daje se izračun očekivane neto plaće tužitelja, sve u skladu s propisima koji su u tom razdoblju bili važeći za obračun doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te izračun razlike isplaćene naknade za bolovanje i očekivane neto plaće tužitelja po mjesecima.

13.1. Temeljem neto plaće usporednog radnika koji ostvaruje isti broj osnovnih bodova kao tužitelj, ne uzimajući u obzir dodatak za topli obrok, dodatne bodove i bodove stimulacije, izgubljena zarada tužitelja po osnovi razlike očekivane neto plaće koju bi tužitelj mogao ostvariti kod tuženika u odnosu na isplaćene naknade za bolovanje u utuženom razdoblju iznosi 1.946,46 EUR (Tabela B. stupac '12').

14. Prema čl. 1085. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023 - dalje ZOO) odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Po st.2. ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Prema st.3. kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

15. Izgubljena zarada po osnovi radnog odnosa predstavlja naknadu plaće u onom iznosu koji bi tužitelj, da nije bilo štetnog događaja , primao od poslodavca, a plaćom i naknadom plaće prema čl. 95.st.8. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 -dalje ZR) smatra se bruto iznos. Prema čl. 433a. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP), novčane tražbine po osnovi radnog odnosa se trebaju utužiti u bruto iznosu. Za vrijeme bolovanja radniku se isplaćuje naknada plaće u smislu čl. 95.st.1.. Zakona o radu, jer se radi o razdoblju u kojem radnik ne radi zbog opravdanog razloga. Tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade kao razliku između bruto plaće koja bi iznosila da tužitelj nije bilo na bolovanju te naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje pravo oštećenika na naknadu štete.

16. Sud je u cijelosti prihvatio sve izračune vještaka, jer su sastavljeni u skladu s pravilima struke, a pravno je pitanje koju varijantu nalaza i mišljenja vještaka treba prihvatiti za dosuđenje naknade štete tužitelju.

17. Prema čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima, sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

18. U konkretnom slučaju, dodatak za topli obrok, dodatni bodovi i bodovi stimulacije sastavi su dio plaće tužitelja, što proizlazi iz očitovanja vještaka, obračunskim listama poslodavca i čl. 76. Kolektivnog ugovora društva tužiteljevog poslodavca. Da tužitelj nije doživio ozljedu na radu, ostvario bi pravo na navedene elemente plaće, uključujući dodatak za topli obrok, za redovan rad, tijekom blagdana i prekovremeni rad. Osnovni nalaza i mišljenje vještaka u potpunosti uključuje sve relevantne elemente plaće koje bi tužitelj ostvario, što potvrđuju i platne liste usporednog radnika s istim brojem osnovnih bodova. Tužitelj ima pravo na cjelokupnu izgubljenu zaradu, dakle iznos koji bi po redovnom tijeku ostvario da nije bilo štetnog događaja pa i dodatne na osnovnu plaću na ime posebnih sati rada – rad u drugoj smjeni, rad blagdanom i vikendom, stimulacija, dodatak za topli obrok itd, stoga je sud tužitelju dosudio traženi neto iznos od 5.332,02 euro, sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe, po stopi preciznije navedenoj u izreci.

19. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. ZPP -a, tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; 138/2023 - dalje: OT).Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe 200 euro (tbr. 7/1 OT), sastav podnesaka od 19.3.2024. i 5.9.2025. 200 euro (tbr. 8/1 OT), sastava podneska 1.3.2024. i 21.8.2024. svako po 50 euro (tbr. 8/4 OT), pristup roč. 5.6.2025. i 15.1.2026. 200 euro (tbr. 9/1 OT), što iznosi 1.100 euro, na koji iznos pripada PDV 275 euro i trošak financijskog i medicinskog vještačenja 240 euro, ukupno 1.615 euro. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP -a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su trebali biti iznijeti u ranijoj fazi postupka ili su uzrokovani krivnjom samog tužitelja.

19.1. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka. Odštetni zahtjev na koji se tužitelj poziva 14.8.2023.g. odnosi se na dopis u mirnom postupku u kojem je riješeno pitanje neimovinske naknade štete zbog povrede prava osobnosti, a dopisom se cit: navodi: „ostalo je neriješeno pitanje izgubljene zarade“ pa se isti ne može smatrati posebnim odštetnim zahtjevom.

19.2. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana.. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizičkim pristupom sudu.

19.3. Tuženik je na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a izgubio u sporu, pa je njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao pod točkom IV. izreke presude.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. ĆŽ, [adresa] zastupanog po punomoćniku JŽ

2. Allianz Hrvatska dioničko društvo za osiguranje, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, [adresa] Zagreb zastupanog po punomoćniku BŽ