Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-95/2025-14

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Mersiha Mulalić, odvjetnica iz Siska, S. i A. Radića 6/6, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju odvjetnici odvjetničkog društva Porobija i Porobija iz Zagreba, Iblerov trg 10/VII, radi isplate, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 14. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 24. veljače 2026.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da isplati tužitelju CT preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.616,37 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim i to:

-na iznos od 35,56 eur počev od 01.11.2007.g.pa do isplate

-na iznos od 35,87 eur počev od 01.12.2007.g.pa do isplate

-na iznos od 35,89 eur počev od 01.01.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 36,47 eur počev od 01.02.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 69,53 eur počev od 01.03.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 70,44 eur počev od 01.04.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 68,36 eur počev od 01.05.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 67,64 eur počev od 01.06.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 68,53 eur počev od 01.07.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 67,02 eur počev od 01.08.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 67,20 eur počev od 01.09.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 68,16 eur počev od 01.10.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 73,99 eur počev od 01.11.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 69,64 eur počev od 01.12.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 74,38 eur počev od 01.01.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 74,98 eur počev od 01.02.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 75,27 eur počev od 01.03.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 74,45 eur počev od 01.04.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 74,28 eur počev od 01.05.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 73,03 eur počev od 01.06.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 71,92 eur počev od 01.07.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 102,86 eur počev od 01.08.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 56,97 eur počev od 01.09.2008.g.pa do isplate

sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da isplati tužitelju CT zakonsku zateznu kamatu na iznos od 3.710,84 eur, i to:

-na iznos od 46,26 eur počev od 01.09.2008.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 103,23 eur počev od 01.10.2009.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 102,55 eur počev od 01.11.2009.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 103,92 eur počev od 01.12.2009.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 105,22 eur počev od 01.01.2010.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 106,58 eur počev od 01.02.2010.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 106,15 eur počev od 01.03.2010.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 108,48 eur počev od 01.04.2010.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 107,79 eur počev od 01.05.2010.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 108,93 eur počev od 01.06.2010.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 115,64 eur počev od 01.07.2010.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 114,02 eur počev od 01.08.2010.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 119,72 eur počev od 01.09.2010.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 116,59 eur počev od 01.10.2010.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 114,23 eur počev od 01.11.2010.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 73,86 eur počev od 01.12.2010.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 76,42 eur počev od 01.01.2011.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 74,45 eur počev od 01.02.2011.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 74,66 eur počev od 01.03.2011.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 73,23 eur počev od 01.04.2011.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 73,58 eur počev od 01.05.2011.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 78,12 eur počev od 01.06.2011.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 78,70 eur počev od 01.07.2011.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 67,14 eur počev od 01.08.2011.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 65,58 eur počev od 01.09.2011.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 63,20 eur počev od 01.10.2011.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 63,07 eur počev od 01.11.2011.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 62,75 eur počev od 01.12.2011.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 63,51 eur počev od 01.01.2012.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 64,36 eur počev od 01.02.2012.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 64,31 eur počev od 01.03.2012.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 63,66 eur počev od 01.04.2012.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 63,82 eur počev od 01.05.2012.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 64,08 eur počev od 01.06.2012.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 63,64 eur počev od 01.07.2012.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 63,60 eur počev od 01.08.2012.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 63,17 eur počev od 01.09.2012.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 62,47 eur počev od 01.10.2012.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 63,15 eur počev od 01.11.2012.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 63,35 eur počev od 01.12.2012.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 63,15 eur počev od 01.01.2013.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 61,95 eur počev od 01.02.2013.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 62,65 eur počev od 01.03.2013.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 62,74 eur počev od 01.04.2013.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 62,30 eur počev od 01.05.2013.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 61,20 eur počev od 01.06.2013.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 57,50 eur počev od 01.11.2013.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 57,64 eur počev od 01.12.2013.g. do 30. 9. 2015.

-na iznos od 57,75 eur počev od 01.01.2014.g. do 30. 9. 2015.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da isplati tužitelju CT preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u iznosu od 8.220,31 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim i to:

-na iznos od 3,05 eur počev od 01.09.2007.g.pa do isplate

-na iznos od 1,54 eur počev od 01.12.2007.g.pa do isplate

-na iznos od 1,86 eur počev od 01.01.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 7,25 eur počev od 01.02.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 12,24 eur počev od 01.03.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 16,73 eur počev od 01.04.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 6,97 eur počev od 01.05.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 3,70 eur počev od 01.06.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 8,11 eur počev od 01.07.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 1,08 eur počev od 01.08.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 2,12 eur počev od 01.09.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 6,86 eur počev od 01.10.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 34,89 eur počev od 01.11.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 14,32 eur počev od 01.12.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 37,15 eur počev od 01.01.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 40,25 eur počev od 01.02.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 41,81 eur počev od 01.03.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 38,11 eur počev od 01.04.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 37,57 eur počev od 01.05.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 31,75 eur počev od 01.06.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 26,64 eur počev od 01.07.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 28,42 eur počev od 01.08.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 32,22 eur počev od 01.09.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 30,05 eur počev od 01.10.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 27,95 eur počev od 01.11.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 32,79 eur počev od 01.12.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 37,37 eur počev od 01.01.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 42,20 eur počev od 01.02.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 40,93 eur počev od 01.03.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 49,06 eur počev od 01.04.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 46,97 eur počev od 01.05.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 51,06 eur počev od 01.06.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 74,08 eur počev od 01.07.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 68,84 eur počev od 01.08.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 88,49 eur počev od 01.09.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 78,13 eur počev od 01.10.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 70,33 eur počev od 01.11.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 94,04 eur počev od 01.12.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 108,7 eur počev od 01.01.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 98,07 eur počev od 01.02.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 99,63 eur počev od 01.03.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 92,00 eur počev od 01.04.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 94,35 eur počev od 01.05.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 120,31 eur počev od 01.06.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 123,96 eur počev od 01.07.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 152,69 eur počev od 01.08.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 142,26 eur počev od 01.09.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 126,01 eur počev od 01.10.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 125,58 eur počev od 01.11.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 123,81 eur počev od 01.12.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 129,71 eur počev od 01.01.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 136,20 eur počev od 01.02.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 136,40 eur počev od 01.03.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 132,32 eur počev od 01.04.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 133,97 eur počev od 01.05.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 136,41 eur počev od 01.06.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 133,78 eur počev od 01.07.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 134,01 eur počev od 01.08.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 131,59 eur počev od 01.09.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 127,10 eur počev od 01.10.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 132,57 eur počev od 01.11.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 134,55 eur počev od 01.12.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 133,76 eur počev od 01.01.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 125,78 eur počev od 01.02.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 131,31 eur počev od 01.03.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 132,58 eur počev od 01.04.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 130,09 eur počev od 01.05.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 122,74 eur počev od 01.06.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 260,27 eur počev od 01.10.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 130,83 eur počev od 01.11.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 132,62 eur počev od 01.12.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 134,09 eur počev od 01.01.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 136,88 eur počev od 01.02.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 139,81 eur počev od 01.03.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 138,31 eur počev od 01.04.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 135,38 eur počev od 01.05.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 146,34 eur počev od 01.12.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 145,24 eur počev od 01.01.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 218,15 eur počev od 01.02.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 207,22 eur počev od 01.03.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 214,53 eur počev od 01.04.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 207,44 eur počev od 01.05.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 216,66 eur počev od 01.06.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 213,49 eur počev od 01.07.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 205,38 eur počev od 01.08.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 190,88 eur počev od 01.09.2015.g.pa do isplate

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CT u dijelu radi isplate iznosa od 3.710,84 eur, kao neosnovan.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CT radi isplate na ime zakonskih zateznih kamata preko iznosa dosuđenih toč. II. izreke presude, kao neosnovan.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CT u dijelu radi isplate iznosa od 4.603,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate, kao neosnovan.

VII. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju CT nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.081,91 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj CT podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., radi isplate.

2. U tužbi tužitelj navodi da je ugovorom o kreditu broj 3210147742, zaključenog 6.7.2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora tužitelju odobren kredit u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 100.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB na dan isplate s rokom otplate od 25 godina. Ugovorena je redovna kamata od 4,40 % godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. U razdoblju od sklapanja Ugovora o kreditu, tuženik je jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu presudom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu, posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih i ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013. u toč. II izreke u kojoj je utvrđeno da je Zagrebačka banka u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Naime, tuženik je potpuno izostavio utjecaj jedne od ugovornih strana (korisnika kredita, ovdje tužitelja) na cijenu što je protivno čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasila o bitnim sastojcima ugovora, da su bitni sastojci ugovora o kreditu predmet i cijena. Cijena koja bita element ugovora o kreditu, u konkretnom slučaju ovisi o visini glavnice te o visini kamatne stope koju određuje banka kao vjerovnik pa je cijena neizvjesna. U ugovoru o kreditu se ne navodi način utvrđivanja kamatne stope već se samo navodi da će je tuženik jednostrano utvrđivati svojim odlukama. U takvoj situaciji tužitelju nisu bili poznati ni parametri koje će banka uzeti u obzir kao niti metoda kojom će se kamata utvrđivati. Isto tako je utvrđeno da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije banka potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima. Naime, tuženik nije obavijestio tužitelja da HNB ne štiti kn u odnosu na CHF kako to čini u odnosu na EUR, a nit ga je obavijestio o postojećim studijima MMF iz 1997. u kojima je već tada bio predviđen porast CHF nakon uvođenja eurozone. Tuženik kao pravna osoba koja se bavi davanjem kredita je morao znati sve te negativne učinke, ali je usprkos tome ugovorio promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu uslijed čijeg kumulativnog učinka je ukupni trošak kredita na štetu tužitelja znatno rastao, te je time tuženik sav rizik potpuno prebacio na tužitelja kako ugovornim odredbama tako i instrumentima osiguranja. Zakon o parničnom postupku propisuje postupak u slučaju tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava. Odredbom čl. 502. C propisano je da fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će i biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozivati. Prema tome, tužitelj se poziva na pravno utvrđenje iz navedene presude kojoj je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, dakle u konkretnom slučaju čl. 2. Ugovora o kreditu kao i ništetnost odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Dana 25.1.2016. tužitelj i tuženik su sklopili Dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. Ocjenu dopuštenosti tužbe, odnosno pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovanog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran, dao je Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-2868/2018 od 12.2.2019. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15) koji je stupio na snagu 30.9.2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EURO na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR. Nadalje, sud Europske unije je u presudi C-118/17 od 14.3.2019. dajući odgovore na pitanja o kreditima s nepoštenim ugovornim odredbama, u a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, utvrdio da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom ima smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, a tako da ne može imati učinak na potrošača sa posljedicom ponovne uspostave prave i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji. Prema tome, uvažavajući navedene stavove Suda Europske unije, u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštitite tužitelja kao potrošača jer Dodatkom Ugovora o kreditu nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana tj. sklapanjem istoga tužitelju nije priznata niti isplaćena razlika u vidu preplaćenih iznosa na ime kamata i razlike u valutnom tečaju. Osim navedenog iz Dodatka Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 25.1.2016. proizlazi da je tuženik utvrdio da na dan 30.9.2015. nedospjela glavnica kredita u EUR iznosi 51.942,54 EUR a što je u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na taj dan iznosilo 390.816,23 kn. međutim, kada se usporede podaci iz početnog otplatnog plana proizlazi da nedospjeli iznos glavnice CHF kredita uz primjenu početne kamatne stope i početnog tečaja na dan konverzije iznosi 362.246,52 kn. tužitelju na ime navedene razlike pripada iznos 28.569,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1.10.2015. pa do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine (izračuna) kao i činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 11. lipnja 2014. Predmetni kredit konvertiran je sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015-u nastavku "ZID ZPK/15"), s obzirom na to da su tužitelj i tuženik 25. siječnja 2016. sklopili dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Sve tužiteljeve uplate ( i osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Konverzija kredita nastupila je na temelju očitovanja volje tužitelja koji se kreditno zadužio uz valutnu klauzulu u CHF, da se njegov kredit konvertira u kreditu u kunskoj protuvrijednosti EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15 i to nakon što je tužitelj, u skladu s odredbama ZID ZPK/15 dobio od banke zakonom propisane, iscrpne podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće li, ili neće prihvatiti konverziju, uključujući podatak o preplatama iz razdoblja primjene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamate, u brojčanom iznosu pri čemu je sam način izračuna konverzije zakonodavac izričito propisao u članku 19.c ZID/ZPK/15 na način da je banka bila dužna i početno odobrenu CHF glavnicu kredita pretvoriti u EUR glavnicu po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita i početno ugovorenu kamatnu stopu CHF kredita zamijeniti EUR kamatnom stopom koju je tužena banka primjenjivala na EUR kredite na datum sklapanja CHF ugovora o kreditu. Tužitelj je stavljen u položaj kao da je otpočetka, cijelo vrijeme koristio kredit denominiran u EUR, čime je isključivo po svojem slobodnom izboru, izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR, sve na način koji je bio utemeljen na valjano, od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZID ZPK/15, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate. Konkretno tužitelj je, dakle, svojom voljom prihvatio konverziju. Sklapanjem dodatka / aneksa ugovoru o kreditu između tužitelja i tuženika nastao je pravni odnos koji je zakonodavac upravi i imao u vidu kada je tužitelju ponudio mogućnost konverzije koju mu banka nije mogla uskratit. Sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom. Pravni posao (dodatak) kojim je izvršena konverzija odnosi se na konvertiranje ugovora o kreditu ab initio i to u oba bitna sastojka: i to u dijelu valutne klauzule i u dijelu kamatne stope. Njime su ugovorne strane suglasnošću volja stvorile posve novu pravnu osnovu (različitu od ugovora o kreditu u švicarskim francima (po sili zakona) sporazumjeli pod kojim će kreditnim uvjetima (uz koju valutnu klauzulu i uz koje kamatne stope) iskoristiti do tada uplaćene svote. Taj pravni posao bio je, kao što je to opće poznato, ujedno ekonomski nepovoljan za tuženu banku, ali je ona po svemu postupila u skladu sa zakonom. Naposljetku, banka je klijentu (tužitelju) bila dužan dostaviti propisani "izračun konverzije s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora u kreditu, a potrošač je bio slobodan prihvatiti ili ne prihvatiti tu ponudu. Ako tužitelju ponuda nije odgovarala, nije trebao prihvatiti konverziju. Kada je tužitelj razmatrao mogućnost konverzije, najprije je prihvaćao "izračun konverzije" utemeljen na "novom otplatnom planu" te predviđen pravilima iz članka 19.c. ZID/ZPK/15, a u kojem su, između ostaloga, točnom brojkom bile navedene sve kamatne stope koje su se morale primijeniti kroz cijelo već proteklo razdoblje. Ako je tužitelj iz bilo kojeg razloga smatra da mu zakonom propisani uvjeti konverzije nisu prihvatljivi, jer su po njegovom mišljenju trebali biti u bilo kojem pogledu drukčiji, tada nije trebao prihvatiti konverziju, koja je bila pravno moguća samo pod uvjetima koji su bili striktno propisani u ZID/ZPK/15. Tužitelj je, za razliku od tužene banke, imao punu slobodu izbora, kojom se i koristio. Stoga su razlozi na koje se tužitelj konkretno poziva u tužbi, načelno u pravnom smislu pravno nerelevantni jer je tužitelj prethodno prihvatio ponudu na konverziju takvu kakvom ju je zakonodavac definirao. U takvim okolnostima tuženik predlaže da sud primijeni načelo pacta sunt servanda, u skladu s važećim propisima. Odluka VSRH Rev-286/2018 od 12. veljače 2019, na koju se tužitelj poziva, usvojena je u odnosu na procesno-pravno pitanje dopuštenosti postavljanja deklaratornog tužbenog zahtjeva i zadržavanja pravnog interesa postaviti takav tužbeni zahtjev nakon konverzije. U konkretnom predmetu, poziva na stavove iz odluke VSRH koje se odnose na isključivo načelno, procesno-pravno pitanje dopuštenosti postavljanja deklaratornih tužbenih zahtjeva, potpuno je promašeno. Tužitelj postavlja isključivo kondemnatorne zahtjeve. U odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019, VSRH se niti u najmanjoj mjeri nije izjašnjavao o pravu korisnika kredita, koji su izvršili konverziju, nakon te konverzije, ostvarivati pravo na povrat razlike između stvarno plaćene kamate i početne kamate iz ugovora. Tužitelju su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja, kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamate stope z EUR kredit. Tužena banka nema mogućnosti dovoditi u pitanje sadržaj tih odluka pred redovnim sudovima, ali ukazuje na to da one ne potvrđuju osnovanost tužiteljevih tužbenih razloga u ovom sporu, nego ih te odluke, štoviše, izravno demantiraju. Naime, u pravnom poslu koji je bio sklopljen među strankama u povodu konverzije, povijesne kamatne stope bile su izražene konkretnom brojkom u novom otplatnom planu za cijelo prethodno minulo razdoblje. Prihvatom takvog ugovora o konverziji, sukladnog ZID ZPK/15, potrošač naprosto više nije bio u poziciji da "ne može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze", odnosno da ne može provjeriti opravdanost budućih promjena kamatnih stopa. Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi , uzeta u obzir na način kako je to propisao ZID ZPK/15. ZID/ZPK je propisao osnovno načelo konverzije podrazumijevajući konverziju kredita c CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom, radi promjene valutne klauzule na način da se položaj potrošača s kreditom s CHF valutnom klauzulom izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR. Sve tužiteljeve uplate uvrštene u izračun konverzije iskorištene su za namirenje duga po kreditu s EUR valutnom klauzulom, a preplata je iskorištena za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplaćena korisniku kredita, ovisno koji je slučaju bio primjenjiv. Izračun preplate uzeo je u obzir sve promjene CHF tečaja, kako je to razvidno iz kolone "primijenjeni CHF tečaj" sadržanom u izračunu konverzije na dan 30.9.2015. Nadalje, svi uplaćeni iznosi su, sukladno odredbi čl. 19.c. st.1. t. 4. ZID ZPK/15 preračunati u EUR prema tečaju na dan uplate, i to točno, zakonom određenom, "tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Upravo ti iznosi pretvoreni u EUR predstavljali su osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenih novim otplatnim planom, koji je uključivao sve promjene, pa tako i promjene tečaja, koje su uvjetovale izmjenu početnog plana i početnih anuiteta. U odnosu na neosnovane tvrdnje tužitelja kako tužitelj ima pravo na uračunavanje iznosa "razlike glavnice", iz tog razloga što taj iznos (kada se uračuna smanjenje glavnice uzeto u obzir prilikom konverzije) predstavlja preostalu razliku između neotplaćene CHF glavnice obračunate na dan konverzije i neotplaćene CHF glavnice kakav bi bila prema početnom otplatnom planu, tuženik ističe kako je takav izračun tužitelja neutemeljen i protivan članku 19.c. toč. 8. ZID ZPK/15 koji izričito navodi da se učinak konverzije očituje kao razlika neotplaćene glavnice u CHF valuti kako je ista bila evidentirana u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. godine (dan konverzije) te neotplaćene glavnice u EUR valuti utvrđene na dan 30. rujna 2015. godine (a ne s iznosom preostale neotplaćene glavnice u CHF prema početnom otplatnom planu kako to tvrdi tužitelj), svako drugo postupanje banke bilo bi protivno izričitim zakonskim propisima. Na temelju navedenog tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u ugovor o namjenskom kreditu (str. 17-27 spisa), dodatak ugovoru o kreditu (str. 28-31 spisa), otplatni plan i pregled prometa po kreditu (str. 32-55 spisa), pregled prometna kamatnih stopa (str. 56 spisa), , dopis od 12. 11. 2015. (str. 70 spisa), izračun konverzije (str. 72-81 spisa), pregled otvorenih stavaka po kreditu (str. 82 spisa), prijedlog izmjene ugovora o kreditu (str. 84 spisa), te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Vlatku Panjkoviću.

5. Podneskom od 9. 3. 2020. tužitelj je, nakon provedenog financijskog vještačenja precizirao tužbeni zahtjev na način od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 40.137,85 kn, sa zateznim kamatama (toč. I.), isplatu iznosa od 61.954,09 kn, sa zateznim kamatama (toč. II.) te isplatu iznosa od 34.686,53 kn, sa zateznim kamatama (toč. III.). Navedenim zahtjevom je tužitelj je preinačio tužbu na način da je povisio tužbeni zahtjev za iznos od ukupno 9.312,55 kn, sa zateznim kamatama (toč. I. i II. tužbenog zahtjeva), a kojoj preinaci se tuženik protivio te je sukladno odredbi i čl. 190.st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) rješenjem ovog suda br. P-570/2019-21 dopuštena navedena preinaka tužbe..

6. Nadalje, podneskom od 10 9. 2025. tužitelj je, nakon dopunskog izračuna financijskog vještaka te temeljem odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/2022), konačno precizirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 5.327,21 eur, sa zateznim kamatama (toč. I.), isplatu iznosa od 8.220,31 eur, sa zateznim kamatama (toč. II.), te isplatu iznosa od 4.603,69 eur, sa zateznim kamatama (toč. III.). Navedeni preciziranjem tužbenog zahtjeva tužba nije ponovno preinačena zbog čega je prigovor preinake kojeg ističe tuženik bespredmetan.

7. Temeljem svih izvedenih dokaza te na temelju rezultata cijelog postupka zaključak je suda da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210147742 od 6. 7. 2007. (dalje: Ugovor) koji je sklopljen između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika kao kreditora, utvrđeno je da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita u iznosu kunske protuvrijednosti CHF 1000.000,00 obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (čl. 1. Ugovora), zatim, da je ugovoren rok otplate kredita 25 godina (čl. 3. Ugovora), da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos od 1000.000,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,40 % godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (čl. 2. Ugovora), te je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF, prvi anuitet iznosi CHF 545,32, iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja Ugovora (čl. 7. Ugovora).

9. Nadalje, između stranaka nije sporno, a ujedno proizlazi iz pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103725605, obavijesti o promjenama kamatnih stopa te otplatnim planovima, da je kamatna stopa mijenjana od strane tuženika i to tako da od 1. 10. 2007. iznosi 5,05 %, od 1. 2. 2008. iznosi 5,70 %, od 1. 7. 2009. iznosi 6,30 %, od 1. 11. 2010. iznosi 5,50 %, od 1. 7. 2011. iznosi 5,25 %, te od 1. 1. 2014. tako da iznosi 3,23 %.

10. Nadalje, uvidom u Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015), konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od 25. 1. 2016. (dalje: Dodatak o konverziji), koji je sklopljen između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika kao kreditora, utvrđeno je da ugovorne strane potvrđuju da su 6. 7. 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj računa 7103725605 u iznosu od 100.000,00 CHF, te dodatak ugovoru o kreditu od 25. 1. 2016., plativo u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno s ugovorenom redovnom kamatom (čl. 2. st. 1.), da se temeljem pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita Dodatkom o konverziji mijenjaju odredbe osnovnog ugovora te eventualno sklopljenih dodataka osnovnom ugovoru, i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog neotplaćenog kredita te postiže sporazum o raspolaganju preplatom, sve na način kako to nalaže zakon (čl. 2. st. 3.), zatim, da korisnik kredita potpisom Dodatka o konverziji potvrđuje da je suglasan s izračunom konverzije koji mu je kreditor dostavio u skladu s odredbama zakona i da je suglasan da se konverzija kredita u CHF provede u skladu s dostavljenim izračunom konverzije (čl. 2. st. 5.), zatim, da neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu s izračunom konverzije iz čl. 2. Dodatka o konverziji iznosi 83.742,43 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 30. 9. 2015. iznosi 584.586,81 HRK (čl. 4. st. 1. Dodatka o konverziji).

11. Prema odredbi čl. 5. st. 1. Dodatka o konverziji, prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR, računajući do dana 30. 9. 2015., a razlika predstavlja preplatu koja na dan 30. 9. 2015. iznosi 27.959,35 HRK. Prema odredbi čl. 6. st. 1.a Dodatka o konverziji, ako iznos utvrđen kao preplata ne prelazi ukupan zbroj anuiteta/rata preostalih za otplatu kredita u EUR, ukupan iznos preplate koristi se za namirenje budućih dospjelih anuiteta/rata po kreditu u EUR na način da se 50 % anuiteta/rata podmiruje iz preplate do iskorištenja cjelokupnog iznosa preplate dok je korisnik kredita u obvezi podmiriti preostali dospjeli iznos anuiteta.

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 7129/13 od 13. 6. 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt 249/14-2 od 9. 4. 2015., između ostalog, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

13. Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2221/2018-11 od 3. 9. 2019. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik Zagrebačka banka d. d. u razdoblju od 1. 4. 2005. do 31. 12. 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franaka, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09).

14. Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenim presudama, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena.

15. Nadalje, navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/12 od 4. 7. 2013. odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. i br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018., temeljem odredbe čl.. 502.c ZPP obvezuju ovaj sud, jer se u ovom predmetu radi o individualnom sporu kojeg je pojedinačni potrošač, ovdje tužitelj, pokrenuo protiv ovdje tuženika radi stjecanja bez osnove iznosa kojeg je tuženik na temelju ništetnih odredaba čl. 2. i čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210147742 od 6. 7. 2007., u dijelu kojem je redovna kamata tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, dakle, upravo radi zaštite svog pojedinačnog interesa povrijeđenog postupanjem tuženika protivno propisima o zaštiti potrošača, na štetu ovdje tužitelja, a u odnosu na koju povredu propisa o zaštiti potrošača je donesena osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

16. Utoliko što je navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. odnosno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. i br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. pružena apstraktna pravna zaštita kolektivnih interesa i prava svih potencijalnih potrošača i koja pravna zaštitan nema kompenzacijski karakter, a ne i zaštita svakog potencijalnog potrošača, to tužitelj u ovom sporu ima pravo zahtijevati i isplatu iznosa preko ugovorene kamatne stope od 4,40 % godišnje te iznosa anuiteta plaćenog preko iznosa po tečaju švicarskog franka na dan isplate kredita.

17. U odnosu na odredbu čl. 2. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210147742 od 6. 7. 2007., u dijelu u kojem je redovna kamatna stopa promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, za zaključiti je da se radi o neodređenoj ugovornoj odredbi jer je na temelju iste tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok, po mišljenju ovog suda, nije mogao ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati, zbog čega je stav ovog suda da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva (čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), a ujedno je po svom sadržaju, prosječnom potrošaču, objektivno takva ugovorna odredba bila nerazumljiva, dok tuženik nije podnio nikakve dokaze u prilog suprotnom zaključku.

18. Tuženik nije podnio nikakve dokaze da je tužitelju kao korisniku kredita na razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao prosječni potrošač mogao spoznati učinke koji bi za njega u budućnosti proizašli iz takve ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa stoga sud zaključuje da tužitelj kao potrošač nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju.

19. Nadalje, u odnosu na odredbu čl. 7. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210147742 od 6. 7. 2007., u dijelu u kojem je otplata anuiteta vezana uz valutu švicarski franak, sud zaključuje da tuženik nije na transparentan način informirao tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, o činjenici da je takav rizik veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, a niti o činjenici povećanog rizika istovremenog ugovaranja i promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

20. Tužitelj tvrdi da se o ugovorenoj valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo odnosno da je navedena odredba ugovora dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, na koju tužitelj nije imao mogućnost utjecaja, te da tuženik koji je bankarska institucija u čije poslovanje ulazi sklapanje ugovora o kreditu i koji raspolaže stručnim znanjem, u odnosu na kojeg je tužiteljica u „slabijem“ položaju, nije tužitelja informirao o mogućim posljedicama sklapanja navedenog ugovora o kreditu, a tuženik nije dokazao suprotno.

21. Naime, pravo je tuženika da s aspekta isplativosti svog poslovanja u ugovorima o kreditu ugovara promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, međutim tuženik je bio dužan, nudeći svoj proizvod tužitelju, istog informirati o smislu i sadržaju odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i skrenuti mu pozornosti na parametre o kojima ovisi kamatna stopa i kretanje tečaja švicarskog franka u budućem razdoblju otplate kredita, a tuženik nije podnio nikakve dokaze do je to doista i učinio.

22. Dakle, temeljem svega navedenog sud zaključuje da su odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210147742 od 6. 7. 2007., u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, bile sastavni dio ugovora sastavljenog od strane tuženika, da o tim odredbama između stranaka nije bilo pregovora, niti je tužitelj utjecao na sadržaj istih, čime je tužitelju, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, kao jednom od temeljnih načela obveznog prava, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključivanja ugovora, te da su takve odredbe nepoštene sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP) i čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07) kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te u konačnici ništetne, sukladno odredbama čl. 87. st. 1. ZZP i čl. 102. ZZP/07.

23. Nadalje, činjenica što je između stranaka sklopljen Dodatak o konverziji kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora u pogledu valutne klauzule, kamatne stope, iznosa preostale glavnice te kojim su se ugovorne stranke sporazumjele o raspolaganju preplatom nije prepreka za ispitivanje odnosno ocjenu nepoštenosti odnosno ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210147742 od 6. 7. 2007., konkretno u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva te u dijelu u kojem je ugovoreno da se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, sukladno navedenim odredbama ZZP i ZZP/07. Ovo iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja, a ugovor je u cijelosti ispunjen (čl. 326. Zakona o obveznim

odnosima,

Narodne

novine

br.

35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), što u ovom predmetu nije slučaj (Rev 2868/2018-2 od 12. 2. 2019., Rev 18/2018-2 od 26. 5. 2020.).

24. Ujedno, u presudi Europskog suda u predmetu C-118/17 C od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207., u predmetu u kojemu je navedeni sud raspravljao situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, utvrđeno je kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama, kako bi se održao predmetni ugovor, ne mogu imati učinak na smanjenje zajamčene zaštite potrošača ( par. 43. navedene odluke).

25. Dakle, činjenica da je između stranaka provedena konverzija ne isključuje sama po sebi provođenje kontrole nepoštenosti odnosno ništetnosti ugovornih odredaba osnovnog ugovora o kreditu već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do uspostavljanja pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala utvrđenjem nepoštenosti odnosno ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

26. Nadalje, odredbama čl. 323. st. 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, te da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj, temeljem nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210147742 od 6. 7. 2007., ima pravo potraživati razliku preplaćenih iznosa temeljem takvih odredaba.

27. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Vlatku Panjkoviću te iz pismenog nalaza i mišljenja istog od 17. 2. 2020. proizlazi da razlika između iznosa kojeg je tužitelj plaćao po osnovi promjenjive redovne kamatne stope po ugovoru o namjenskom kreditu od 6.7.2007. i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po početno ugovorenoj kamatnoj stopi iznosi 40.137,85 kuna. Nadalje, vještak navodi da razlika između iznosa kojeg je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja (isplate) kredita iznosi 61.935,90 kuna. Stanje glavnice kredita na dan konverzije iznosi: prema promijenjenim kamatnim stopama i promijenjenom tečaju iznosilo je 83.742,44 CHF, što bi prema tečaju CHF na dan konverzije iznosilo 584.586,88 kuna, a nakon proveden konverzije iznosi 51.942,82 EUR što po primijenjenom tečaju za EUR iznosi 396.431,65 kuna.

28. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka dok je tuženik izračun vještaka osporio u cijelosti ističući da je u pravnom smislu irelevantan jer je tužitelj po vlastitoj slobodnoj odluci konvertirao svoj ugovor o kreditu, zbog čega, po tuženiku, nema mjesta spekulacijama o tome kakva bi tužitelju prava pripadala po CHF kreditu. Tuženik u matematičkom smislu prigovara izračunu ističući da je vještak pogrešno simulirao moratorije i uvećanu uplatu na inicijalni otplatni plan te da je uzimao tečaj na prvi dan u mjesecu dospijeća, ne na dan stvarne uplate anuiteta.

29. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. rujna 2021. vještak Vlatko Panjković je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog pismenog nalaza i mišljenja od 17.2.2020. te u odnosu na prigovore tuženika koji se odnosi na to da nije primijenio moratorij i poček prilikom izračuna nalaza od 17.2.2020. odgovara da je na stranici tri nalaza objašnjeno da su prilikom izrade izračuna uzete u obzir sve promjene u ugovoru o kreditu broj 3210147742 kao i dodatku ugovoru broj 1/16 (razdoblje počeka kredita) sukladno prometu po kreditu, a to sve navedeno je vidljivo u tablici 1 u koloni 2. i 3. gdje je na datum 1. 11. 2013. došlo do promjene anuiteta. U odnosu na izračun prema datumu dospijeća anuiteta odgovara da su točni navodi tuženika da je isti izrađen na taj način te je njegovo mišljenje da je to ispravan izračun no ukoliko je potrebno izraditi izračun po drugom datumu uplata ukoliko ih banka dostavi on može izraditi drugi izračun, no unaprijed može reći da bi se radilo o razlici koja neće znatno utjecati na ukupni iznos odnosno radi se o neznatnom iznosu. Ističe da nije uzeo u obzir preplatu utvrđenu prilikom konverzije jer to nije bilo obuhvaćeno zadatkom vještačenja. Uzeo je u obzir sve promjene po početnom ugovoru o kreditu. Ističe da je uzeo u obzir i da se naknada za moratorij vodi kao nova kreditna partija, a navedeno je u tablici 1 nalaza i mišljenja.

30. Nakon usmenog obrazlaganja pisanog nalaza i mišljenja, tužitelj nije imao prigovora dok je tuženik i dalje ostao kod istaknutih prigovora te je ujedno predložio izradu dopunskog izračuna i to isključivo na način da vještak uzme u obzir preplatu utvrđenu prilikom konverzije odnosno da je uvrsti u svoj nalaz i mišljenje.

31. U svom dopunskom nalazu i mišljenju od 14. 2. 2022. vještak Vlatko Panjković naveo je da -sukladno Dodatku ugovora broj 01/2016 kreditne partije 7103725605, preplata po navedenom kreditu iznosi 27.959,35 kuna. Vještak nadalje navodi da je važno istaknuti da konverzija, kao i sve uz nju vezane isplate i umanjenja glavnice dugovanja, u svojoj suštini predstavlja zamjenu jednog bankarskog proizvoda (kredit u CHF) drugim bankarskim proizvodom (kredit u EUR), a ne izravno obeštećenje tužitelja po tuženim osnovama (ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF). Pitanje osnovanosti i konkretnog mehanizma eventualnog „prebijanja ” svih konverzijom izvršenih isplata ili smanjenja dugovanja sa utvrđenim iznosima po tuženim osnovama isključivo je pravno pitanje koje nadilazi ekspertizu vještaka financijske struke.

32. Tužitelj nije imao prigovora na dopunski nalaz i mišljenje od 14. 2. 2022. dok je tuženik prigovorio ističući da vještak pri izračunu nije uzeo u obzir preplatu priznatu tužitelju prilikom konverzije u iznosu od 27.959,35 kn te je na prijedlog tuženika vještak Vlatko Panjković izradio i dopunski izračun od 3. 9. 2025., a uzimajući u obzir važeću valutu temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/2022), u kojem ističe da razlika između iznosa kojeg je tužitelj plaćao po osnovi promjenjive redovne kamatne stope po ugovoru o namjenskom kreditu od 6. 7. 2007. i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po početno ugovorenoj kamatnoj stopi iznosi 40.137,85 kuna (tečaj konverzije 7,53450 - 5.327,21 EUR). Sukladno Dodatku ugovora broj 01/2016 kreditne partije 7103725605 preplata po navedenom kreditu iznosi 27.959,35 kuna (tečaj konverzije 7,53450 — 3.710,84 EUR). Razlika iznosa preplate priznatog u konverziji i ukupno utvrđenog iznosa preplate sa osnove promjenjive kamatne stope iznosi 12.178,50 kuna (tečaj konverzije 7,53450 — 1.616,37 EUR). Razlika između iznosa kojeg je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja (isplate) kredita iznosi 61.935,90 kuna (tečaj konverzije 7,53450 - 8.220,31 EUR). Stanje glavnice kredita na dan konverzije iznosi: prema promijenjenim kamatnim stopama i promijenjenom tečaju iznosilo je 83.742,44 CHF, što bi prema tečaju CHF na dan konverzije iznosilo 584.586,88 kuna (tečaj konverzije 7,53450 - 77.588,01 EUR), a nakon provedene konverzije iznosi 51.942,82 EUR što po primijenjenom tečaju za EUR na dan izračuna konverzije iznosi 396.431,65 kuna.

33. Nakon izrade dopunskog vještačenja od 3. 9. 2025., stranke nisu imale prigovora nalazu i mišljenju vještaka te ga u cijelosti prihvaća kao stručno i obrazloženo.

34. Prema tome, nalazom i mišljenjem vještaka Vlatka Panjkovića utvrđeno je da razlika više plaćenih anuiteta, nastala prema tečaju na dan plaćenog anuiteta, uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita, iznosi 8.220,31 €, dok razlika po osnovi kamata koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao i iznosa koje bi plaćao da nije došlo do promjene kamatne stope iznosi 5.327,21 € (preplata temeljem nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210147742 od 6. 7. 2007., u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak), zatim, da prema Dodatku o konverziji (čl. 5.) preplata tužitelja, obračunata na dan 30. 9. 2015. iznosi 3.710,84 eur (27.959,35 kn, fiksni tečaj konverzije 7,53450), a radi se o razlici između zbroja svih zaduženih anuiteta do konverzije i svih uplata za iste anuitete koji su izraženi u eur (na način da je kredit s valutnom klauzulom u CHF pretvoren u kredit sa valutnom klauzulom u valuti eur, sa istim rokom otplate i uz primjenu kamatne stope koja je važila za kredit sa valutnom klauzulom eur i to tako da su sve kunske uplate koje su bile izvršavane u korist CHF kredita obračunate u eur, prema tečaju na dan uplate, te razlika između zbroja svih zaduženih anuiteta do konverzije i svih uplata za iste anuitete koji su izraženi u eur valuti predstavlja navedenu preplatu) te je u konačnici utvrđeno da je iznos preplate utvrđen Dodatkom o konverziji od 27.959,35 kn (3.710,84 eur, fiksni tečaj konverzije 7,53450), korišten za namirenje budućih dospjelih iznosa anuiteta (čl. 6. Dodatka o konverziji).

35. Nadalje, tužitelj kao korisnik kredita ne može kumulirati preplatu koja je joj je priznata Dodatkom o konverziji i onu koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210147742 od 6. 7. 2007., u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, do dana konverzije, nego ima pravo na razliku, te je stoga tužitelju, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO, dosuđena razlika između iznosa utuženog toč. I. tužbenog zahtjeva od 5.327,21 eur (utvrđenog izračunom vještaka od 3. 9. 2025. po osnovi preplate koja proizlazi iz nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210147742 od 6. 7. 2007. i iznosa preplate od 3.710,84 eur (utvrđenog Dodatkom o konverziji) i to u iznosu od 1.616,37 eur, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, kao i iznos preplate koja proizlazi iz nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210147742 od 6. 7. 2007., u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, u iznosu od 8.220,31 eur u cijelosti, sve sukladno nalazu i mišljenju vještaka Vlatka Panjkovića i prema redu uračunavanja temeljem odredbe čl. 171. st. 2. ZOO odnosno redom kako su obveze dospijevale, a zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos dosuđena je tužitelju temeljem odredaba čl. 29. ZOO i to od datuma dospijeća anuiteta, također sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka kojem strane u konačnici nisu imale prigovora.

36. Nadalje, tužitelj, sukladno odredbi čl. 29. ZOO, u vezi s odredbom čl. 1115. ZOO, ima pravo i na isplatu zatezne kamate na utuženi iznos glavnice od 1.616,37 eur, i to od datuma dospijeća do dana konverzije 30. 9. 2015. Ovo iz razloga što je tužbeni zahtjev tužitelja na ime preplate koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210147742 od 6. 7. 2007., u dijelu radi isplate iznosa od 3.710,84 eur, iako utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka, odbijen kao neosnovan jer je u tom iznosu tužitelju već priznata preplata Dodatkom o konverziji, dok Dodatkom o konverziji nije obuhvaćena i zatezna kamata (od dana plaćanja do datuma konverzije).

37. Stoga je odlučeno kao u toč. I., II. i III. izreke presude, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja, sukladno odredbi čl. 221.a ZPP odbijen je kao neosnovan (toč. IV i V. izreke presude).

38. Konačno, iako iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, uzimajući u obzir izračun konverzije od strane tuženika, proizlazi da ostatak konvertirane neotplaćene glavnice na dan 30.09.2015. iznosi 52.615,52 EUR odnosno 396.431,65 kn te da, sukladno originalnom otplatnom planu, vrijednost neotplaćene glavnice na dan 30.09.2015., uz početnu kamatnu stopu i početni tečaj iznosi 82.164,38 CHF odnosno na navedeni datum 361.745,12 kn (48.011,83 eur, fiksni tečaj konverzije 7,53450), što znači da neotplaćena glavnica u CHF u prvotnoj ugovorenoj, početnoj kamatnoj stopi i tečaju na dan isplate kredita iznosi manje od neotplaćene glavnice konvertiranog kredita na dan konverzije (za iznos od 4.603,69 eur), tužitelj i tuženik su sklapanjem Dodatka o konverziji utvrdili svoja prava i obveze, i ubuduće, pa tako i u odnosu na iznos preostale glavnice za otplatu, a koji Dodatak o konverziji je u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15, dalje: ZID ZPK/15), sklopljen i izvršen te izaziva pravne učinke.

39. Zakonitost i provedba konverzije sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017., stranke niti ne osporavaju valjanost Sporazuma o konverziji, tužitelj je prihvatio ponudu tuženika i navedeni sporazum je zaključen i izaziva pravne učinke te, po mišljenju ovog suda, nema pravnog temelja po kojem bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos od 4603,69 eur, sa zateznim kamatama, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (čl. 221.a ZPP, toč. VI. Izreke presude).

40. Prigovor zastare nije osnovan jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (u predmetu br. P-1401/12) 4. 4. 2012. prekinut tijek zastare sukladno odredbi čl. 241. ZOO te je pravomoćnim okončanjem navedenog spora – donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. zastara počela teći iznova, a vrijeme proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO), pa imajući u vidu da je tužba podnesena sudu 11. 6. 2019., za zaključiti je da temeljem odredbe čl. 255. ZOO nije nastupila zastara utuženog potraživanja.

41. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP odnosno obzirom na djelomičan uspjeh stranaka odlučeno je da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi dio parničnih troškova nakon određivanja omjera uspjeha u sporu na način da sud najprije utvrđuje postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrđuje iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjerava naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

42. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Sukladno tome, tužitelj je po osnovi uspio 100%, a po visini 54 %, pa je u konačnici uspio u omjeru od 77 % (100%+54%=154%:2). Nastavno, tuženik je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 46 %, odnosno u konačnici 23 % (46%:2). Stoga uspjeh tužitelja iznosi 54 % (77%-23%).

43. Tužitelju su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te sukladno vrijednosti predmeta spora priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 7. st.1.), za zastupanja na ročištima 21. 11. 2019., 27. 4. 2021., 1. 9. 2021., 21. 5. 2025., 3. 9. 2025. i 14. 1. 2026. u iznosu od 500,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za sastav podnesaka od 9. 3. 2020., 7. 4. 2025. i 10. 9. 2024. u iznosu od 500,00 eur za svaki (Tbr. 8. st.1.), te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 215,67 ukupno 5.215,67 eur, no obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 54 % dosuđen mu je parnični trošak u iznosu od 2.816,46 eur te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eur u cijelosti, sveukupno 3.081,91 eur.

44. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 24. veljače 2026.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte