Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-418/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženih ŽL i HL, zbog kaznenih djela iz čl. 236. st. 2. i čl. 243. st. 1. u svezi s čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: K- 561/2022-29 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba ODO-a te se pobijana presuda preinačuje u odluci o kaznenopravnoj sankciji na način da se optuženi HL zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i 2. u svezi s čl. 38. i čl. 52. KZ-a, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 236. st. 2. KZ-a osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja su optuženi ŽL i HL proglašeni krivima i to optuženi ŽL za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. i 2. u svezi s čl. 52. KZ-a (valja primijetiti da je sud prvog stupnja pogrešno naveo brojeve „Narodnih novina“ 70/17. i 126/19.), a optuženi HL za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. i 2. u svezi s čl. 38. i čl. 52. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I. 1. i II. izreke te presude, te je optuženi ŽL i za kazneno djelo iz čl. 243. st. 1. u svezi s čl. 34. KZ-a činjenično i pravno opisanim u točkama III. 2. i IV. izreke te presude, te su optuženom ŽL utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz točke I. 1. na temelju čl. 236. st. 2. u svezi s čl. 52. KZ- a u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz točke III. 2. izreke na temelju čl. 243. st. 1. u svezi s čl. 34. KZ-a u trajanju od osam mjeseci, nakon čega je optuženi ŽL na temelju čl. 51. KZ-a osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca u koju mu se na temelju čl. 54. KZ-a uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. svibnja 2018. do 26. lipnja 2018. i od 10. rujna 2020. do 9. studenog 2020., dok je optuženi HL na temelju čl. 236. st. 2. u svezi s čl. 38. i čl. 52. KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s time da mu je na temelju čl. 55. KZ-a izrečena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada, što ukupno iznosi 730 sati rada za opće dobro, uz upozorenja iz čl. 55. st. 5., 6. i 7. KZ-a koja su precizirana u točki VII. izreke pobijane presude.
1.1. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP-22) od obojice optuženika oduzima se imovinska korist u iznosu od 2.706,32 eura / 20.390,73 kuna koju su imenovani optuženici ostvarili počinjenjem kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i 2 KZ -a, utvrđuje se da spomenuti novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske te se nalaže optuženom ŽL da na ime protupravno pribavljene imovinske koristi uplati novčani iznos od 854,64 eura, a optuženi HL da s iste osnove uplati novčani iznos od 1.851,68 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.
1.2. Na čl. 158. st. 2. ZKP-22 naloženo je optuženima ŽL i HL da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplate oštećenom trgovačkom društvu Millenium metal d.o.o. iznos od 244,87 eura / 1.845,00 kn svaki u roku od 30 dana računajući od pravomoćnosti presude.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 6. i st. 4. ZKP-22 optuženi ŽL i HL dužni su na ime troškova kaznenog postupka platiti paušalnu svotu od 300,00 eura, svaki, kao i nagradu i nužne izdatke postavljenih im branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv te presude je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog odluke o kazni (ispravno: odluke o zamjenik kazne radom za opće dobro) optuženom HL, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženom HL izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:
152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-484/2024 od 17. lipnja 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.
5. Žalba je osnovana.
6. S obzirom da se prvostupanjska presuda osporava samo zbog odluke o zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro koja je izrečena optuženom HL, ovaj je žalbeni sud istu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. , 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-26), pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.
7. Kod odabira vrste i mjere kaznenopravne sankcije za optuženog HL sud prvog stupnja je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti što je on u počinjenju predmetnog kaznenog djela sudjelovao u svojstvu pomagača i da svega toga ne bi bilo bez ideje, volje i perfidnosti optuženog ŽL, dok mu je otegotnim cijenio njegovu višestruku osuđivanost.
8. ODO smatra da je kaznena sankcije izrečena optuženom HL neadekvatna imajući u vidu da je on od 2011. do 2016. kontinuirano činio kaznena djela te da je i nakon predmetne inkriminacije nastavio činiti kaznena djela, budući da je 2019. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ-a. Državni odvjetnik upozorava da je optuženi HL do sada bio osuđivan pretežito zbog imovinskih delikata i da su mu četiri puta izricane kazne zatvora te da činjenica da je u konkretnom slučaju postupao kao pomagač ne predstavlja olakotnu okolnost.
9. Ponajprije treba odgovoriti žalitelju da je svojstvo pomagača u počinjenju kaznenog djela olakotna okolnost koju je prvostupanjski sud kao takvu pravilno uzeo u obzir i cijenio prilikom donošenja odluke o kaznenoj sankciji. To poradi toga što je čl. 38. KZ-a propisano da se onaj tko drugome s nam jerom pomogne u počinjenju kaznenog djela može i blaže kazniti.
10. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ukazuje da prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije u dovoljnoj mjeri vrednovano otegotnu okolnost višestrukog kaznenog recidivizma na strani optuženog HL. Naime, on od 2011. naovamo uistinu kontinuirano čini kaznena djela te je do sada bio čak deset puta osuđivan zbog raznih kaznenih delikata, pri čemu su mu izricane i kazne zatvora u duljem trajanju, a što očito nije polučilo pozitivan učinak u smislu njegove resocijalizacije. U takvim okolnostima zamjena kazne zatvora radom za opće dobro doista ne predstavlja primjerenu kaznenu sankciju za predmetno kazneno djelo za koje je imenovani optuženik proglašen krivim, pogotovo ako se ima u vidu velik broj pojedinačnih radnji koje su poduzete u okviru inkriminiranog produljenog kvalificiranog oblika kaznenog djela prijevare, čime je optuženi HL nesumnjivo iskazao veći stupanj kriminalne volje, odlučnosti u upornosti, što sve u svojoj u ukupnosti i uzajamnoj povezanosti upućuje na potrebu strožeg kažnjavanja.
11. Stoga je na temelju čl. 482. ZKP-26 odlučeno kao u izreci ove presude, a sve u uvjerenju da je upravo takva kazna po vrsti i visini primjerena povećanom stupnju krivnje optuženog HL, pogibeljnosti djela i njegovoj osobnosti, da je na tragu općeprihvaćenog načela individualizacije u kažnjavanju, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u skladu s čl. 41. KZ-a.
U Varaždinu 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
