Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-428/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽP, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: K-394/2021 od 25. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ODO-a i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP- 22 – valja primijetiti da je sud prvog stupnja pogrešno naveo broj „Narodnih novina“ 36/24., budući da se radi o izmjenama i dopunama ZKP-22 koje nisu stupile na snagu u vrijeme donošenja pobijane presude) optuženi EP proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, s time da mu je na temelju čl. 56. KZ-a izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP-22 oštećeni IP je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-22 naloženo je optuženom ŽP plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP-22 u paušalnom iznosu od 100,00 eura te iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP-22 u iznosu od 331,81 euro, odnosno sveukupno 431,81 euro, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog odluke o kazni (ispravno: odluke o uvjetnoj osudi), s prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku za predmetno kazneno djelo „izrekne kaznu u skladu s prijedlogom državnog odvjetništva“.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-494/2024 od 17. lipnja 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba nije osnovana.

6. S obzirom da se prvostupanjska presuda osporava samo zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj je žalbeni sud istu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-26), pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.

7. Kod odabira vrste i mjere kaznenopravne sankcije sud prvog stupnja je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti optuženikovu dosadašnju prekršajnu i kaznenu neosuđivanost, njegovu pozniju životnu dob (74 godine), protek vremena od počinjenja kaznenog djela do donošenja pobijane presude (gotovo četiri godine) i činjenicu da je kaznenim djelom oštećenik zadobio frakturu kosti prsta, a ne neke veće kosti ili više kostiju, dok mu je otegotnim cijenio način počinjenja djela koji je bio popraćen verbalnom prijetnjom usmrćenja.

8. ODO smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a da, s druge strane, nije uzeo u obzir otegotne okolnosti vezane uz način počinjenja djela koje se očituju u iskazanoj značajnoj upornosti, pri čemu je žrtva zadobila više ozljeda na vratu i šaci, s time da joj je ujedno optuženik višekratno prijetio smrću. Državni odvjetnik drži da je sud prvog stupnja pogriješio kada je olakotnom cijenio činjenicu da je oštećenik (u žalbi se očitom omaškom u pisanju u tom kontekstu spominje „okrivljenik“) zadobio „samo“ ozljedu kosti prsta, zanemarujući činjenice da je kritične zgode isti pretrpio više ozljeda po različitim dijelovima tijela i da je prema njegovom licu optuženik zamahnuo kamenom, koji napad je oštećenik blokirao. Slijedom izložene argumentacije ODO je mišljenja da se izrečenom uvjetnom osudom neće postići svrha generalne i specijalne prevencije.

9. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti opravdano optuženika za predmetno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci uz istodobnu primjenu uvjetne osude s vremenom provjeravanja od dvije godine. Valja primijetiti da je žalitelj u optužnici predložio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci uz također izricanje uvjetne osude, ali s rokom kušnje od tri godine, međutim , imajući u vidu naprijed istaknute olakotne okolnosti na strani optuženika, ovaj žalbeni sud smatra da će se i osporenom odlukom o uvjetnoj osudi postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ-a u smislu generalne i specijalne prevencije. Ipak je ovdje riječ o optuženiku starije životne dobi koji do sada nije ni na koji način dolazio u sukob sa zakonom, te je predmetna inkriminacija očigledno iznimka u njegovom dosadašnjem životu. Naposljetku ne treba izgubiti iz vida da je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ-a koje je počinio s neizravnom namjerom, dakle, blažim oblikom krivnje iz čl. 28. st. 3. KZ-a.

10. Slijedom iznijetog valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-26 donijeti odluku kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic