REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-562/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Hana Lukić Hob, odvjetnica u Vinkovcima, B. Jelačića 12, protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Palmotićeva 5, Zagreb, OIB: 58831547726, kojega zastupa PR, službena osoba, radi rasporeda na radno mjesto, 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/24-01/35, URBROJ: 566-01/15-24-2 od 31. siječnja 2024. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-112-02/23-02/556, URBROJ: 511-01-157-23-1 od 05. prosinca 2023.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/23-01/228, URBROJ: 566-01/15-24-2 od 31. siječnja 2024. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-112-02/22-02/54, URBROJ: 511-01-157-23-6 od 17. veljače 2023.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. 1.1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-112-07/24-01/35, URBROJ: 566-01/15-24-2 od 31. siječnja 2024. (dalje: osporavano rješenje/1), odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-112-02/23-02/556, URBROJ: 511-01-157-23-1 od 05. prosinca 2023. (dalje: rješenje o rasporedu/2012.), kao neosnovana.

1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, donesenim u p0onovnom postupku, u toč. 1. izreke određeno je da se državna službenica Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko-srijemske BR raspoređuje s danom 22. listopada 2012. u Policijsku upravu vukovarsko-srijemsku, Policijsku postaju Vukovar, na radno mjesto upravni savjetnik, za koje je kao uvjet utvrđen završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, područje društvene znanosti, te najmanje tri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima. U toč. 2. izreke rješenja odlučeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Navedeno rješenje doneseno je u ponovnom postupku primjenom Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, Broj: 511-01-152-0GR- 2458/2012, od 28. srpnja 2012. (dalje: Pravilnik/12) i tada važećeg Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ br. 92/2005, 140/2005, 142/2006, 77/2007, 107/2007, 27/2008, 34/2011, 49/2011, 150/2011, 34/2012), koji je bio na snazi u vrijeme rasporeda kao i (tada važeće) Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova ("Narodne novine" br. 70/12. – dalje: Uredba/12 ).

1.3. Nadalje, osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/23- 01/228, URBROJ: 566-01/15-24-2 od 31. siječnja 2024. (dalje: osporavano rješenje/2), odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-112-02/22-02/54, URBROJ: 511-01-157-23-6 od 17. veljače 2023. (dalje: rješenje o rasporedu/2022.).

1.4. Navedenim prvostupanjskim rješenjem o rasporedu/2022. od 17. veljače 2023., u toč. 1. izreke određeno je da se državna službenica Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko-srijemske BR raspoređuje s danom 1. svibnja 2022. u Policijsku upravu vukovarsko-srijemsku, Policijsku postaju Vukovar, na radno mjesto upravni savjetnik, za koje je kao uvjet utvrđen završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, područje društvene znanosti, te najmanje tri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima. U toč. 2. izreke rješenja odlučeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, a u toč. 3. izreke da će se plaća utvrditi posebnim rješenjem. Navedeno rješenje doneseno je primjenom Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ br. 92/2005, 140/2005, 142/2006, 77/2007, 107/2007, 27/2008, 34/2011, 49/2011, 150/2011, 34/2012, 38/2013, 37/2013, 1/2015, 138/2015, 102/2015, 61/2017, 70/2019, 98/2019), koji je bio na snazi u vrijeme rasporeda, Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: 511-02/22- 01/33, URBROJ: 511-01-152- 22-16 od 25. ožujka 2022. (dalje: Pravilnik/2022.) kao i tada važeće Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova ("Narodne novine" br. 97/20. i 7/22.; dalje: Uredba/2022).

1.5. Najprije valja istaknuti da je sud, primjenom članka 107. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" br. 36/24. - dalje: ZUS), spojio predmete ovoga suda poslovni broj Us I - 562/2024 i Us I - 566/2024, obzirom da je tužiteljica pokrenula dva spora protiv istog tuženika radi ocjene zakonitosti pojedinačnih odluka, koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, o čemu je sud obavijestio stranke dopisom od 4. ožujka 2025.

2.1. Tužiteljica u tužbi (rješenje o rasporedu/2012) osporava zakonitost osporavanog rješenja, ističući da su od 2012. godine doneseno četiri rješenja o njezinom rasporedu na isto radno mjesto, koja su sva poništena u drugostupanjskim postupcima (zbog manjka obrazloženja razloga premještaja – rasporeda). Navodi da je od 2001. godine pravomoćnim rješenjem bila raspoređena na radno mjesto načelnika Odjela upravnih, inspekcijskih i poslova zaštite i spašavanja s koeficijentom složenosti poslova 2.00, dok joj se od 2012. godine isplaćuje plaća prema (znatno) nižem koeficijentu (1.27). Smatra da su navodi o

njezinom lošem rukovođenju i narušenim međuljudskim odnosima potpuno netočni i neobrazloženi, naglašavajući da je za svoj rad redovito ocjenjivana najvišom ocjenom „izvanredan“ (5). Tvrdi da njezino prethodno radno mjesto nije ukinuto novim organizacijskim ustrojstvom, već mu je samo izmijenjen službeni naziv iz „Odjel“ u „Služba“, zbog čega smatra da nije bilo osnove za njezin raspored na radno mjesto niže složenosti.

2.2. Nadalje, ističe da je tuženik pogrešno primijenio odredbe članka 127. i članka 12. Zakona o državnim službenicima, te članka 62., 63., 68. i 72. Zakona o policiji, zanemarujući njezino pravo na zaštitu od neopravdanog premještaja i pravo na jednako postupanje. Navodi da u osporavanim rješenjima nedostaje konkretno i činjenično utemeljeno obrazloženje potrebe službe koje bi opravdalo diskrecijsku ocjenu nadređenog rukovoditelja, te da je odluka o rasporedu na radno mjesto upravnog savjetnika u PP Vukovar, udaljeno 30 km od mjesta stanovanja, motivirana osobnim pobudama, a ne stvarnim potrebama službe. Smatra da je donošenje novog akta o unutarnjem ustrojstvu poslužilo isključivo kao izlika za njezino uklanjanje s rukovodeće pozicije koju je obavljala stručno i savjesno. Osporava stav prvostupanjskog tijela da su međuljudski odnosi bili narušeni kao i stav da je raspored izvršen na temelju potreba službe. Smatra da ne postoje dokazi o navedenim povredama te da obrazloženje osporavanog rješenja ne sadržava razloge o odlučnim činjenicama u tom smislu. Predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem ČR i FR na okolnost urednog obavljanja državne službe kao i da sud pribavi podatke o stručnim kvalifikacijama i radnom iskustvu osobe koja je raspoređena na dotadašnje radno mjesto tužiteljice (odnosno sada: voditelja Službe upravnih i inspekcijskih poslova u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj). Predlaže da Sud poništi osporavana rješenja, sam riješi upravnu stvar i rasporedi je na radno mjesto voditelja Službe upravnih inspekcijskih poslova u PU vukovarsko-srijemskoj, uz naknadu troškova upravnog spora.

3.1. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da ostaje u cijelosti kod sadržaja osporavanog rješenja. Ističe da se tužbeni navodi koji se odnose na raspored tužiteljice iz 2001. ne mogu smatrati činjenicama na kojima se temelji tužbeni zahtjev, niti tužiteljica iste dokazuje. Nadalje, u upravnom postupku žalbeni navodi o rasporedu drugih službenika nisu razmatrani, budući da nisu predmet tog postupka, niti su u konkretnom upravnom sporu predloženi dokazi koji se odnose na radno iskustvo, znanje, sposobnosti i vještine drugog službenika. Poziva se na sadržaj presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž - 1229/18-2 od 3. svibnja 2018., iz koje proizlazi stav da, s obzirom na činjenicu da je prethodno rasporedno radno mjesto žalitelja ukinuto, da je žalitelj raspoređen na radno mjesto koje zahtijeva visoku stručnu sprema odnosno njegovu stručnu spremu, nema zapreke da se žalitelj rasporedi na radno mjesto manje složenosti poslova od onih koje je obavljao. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da napredovanje državnih službenika nije obvezno čak i kada službenik stekne uvjete, već se takva odluka temelji na slobodnoj ocjeni čelnika tijela koji je odgovoran za pravilno funkcioniranje tijela. Smatra neosnovanim navode tužiteljice o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pojašnjavajući da se u uvodu drugostupanjskog rješenja pozvao na novi Zakon o državnim službenicima isključivo radi utvrđivanja nadležnosti tuženika, dok je u obrazloženju primijenio odredbe Zakona o državnim službenicima koji je bio na snazi u vrijeme rasporeda tužiteljice. Naglašava da su raspored nakon donošenja akta o unutarnjem ustrojstvu i premještaj po potrebi službe dva različita načina popunjavanja radnih mjesta, te da se pobijano rješenje temelji na članku 127. Zakona o državnim službenicima.

3.2. Vezano uz navode o povredi Zakona o suzbijanju diskriminacije, napominje da tužiteljica nije navela osnovu diskriminacije niti je učinila vjerojatnim da je rasporedom stavljena u nejednak položaj, ističući da sama činjenica neraspoređivanja na željeno radno mjesto ne predstavlja diskriminaciju. Poziva se na članak 127. stavke 1. i 3. Zakona o državnim službenicima te članak 3. Uredbe/12, prema kojima se službenici nakon donošenja novog pravilnika raspoređuju sukladno potrebama službe i stručnom znanju, koje obuhvaća obrazovanje, iskustvo, sposobnosti i vještine.

3.3. Ističe da stupanjem na snagu novog pravilnika o unutarnjem redu čelnik tijela ima obvezu iznova izvršiti raspored službenika, pri čemu prethodni raspored na isto ili slično radno mjesto nije odlučna činjenica niti predstavlja stečeno pravo. Poziva se na stavove Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (poslovni brojevi odluka: Usž-2502/22, Usž-517/21-2) te odluka upravnih sudova u Osijeku, Rijeci i Splitu, prema kojima poslodavac ima široko polje diskrecije rasporediti službenika na ono radno mjesto na kojem će, prema procjeni poslodavca, najbolje pridonijeti učinkovitom funkcioniranju službe.

3.4. U odnosu na prigovor o mjestu rada, tuženik navodi da je uvidom u kartu HAK-a utvrđena udaljenost od 21,82 km između [adresa] (mjesto stanovanja) i [adresa] (mjesto rada), što je manje od propisanih 30 km, te da tužiteljica nije dokazala da je predmetni raspored doveo do bitnog pogoršanja njezinih obiteljskih prilika. Zaključno ističe da tužiteljica na prethodnom radnom mjestu nije pokazala očekivane rezultate rada te da su međuljudski odnosi bili narušeni, zbog čega su potrebe službe i bolja organizacija upravnih poslova u PU vukovarsko-srijemskoj zahtijevale njezin raspored na radno mjesto upravnog savjetnika. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4.1. Nadalje, u tužbi protiv rješenja o rasporedu/2022. tužiteljica osporava zakonitost i pravilnost rješenja tuženika od 31. siječnja 2024., odnosno prvostupanjskog rješenja od 17. veljače 2023., kojim je (ponovno) raspoređena na radno mjesto upravnog savjetnika u Policijskoj postaji Vukovar. Ističe da od 2012. godine vodi upravne postupke i sporove radi rasporeda na radno mjesto, napominjući da je od 2001. godine bila pravomoćno raspoređena na radno mjesto načelnika Odjela upravnih, inspekcijskih i poslova zaštite i spašavanja u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj. Smatra da nije moguće donijeti novo valjano i zakonito rješenje o rasporedu dok se ne otklone sve nepravilnosti i sporne činjenice iz prethodnih postupaka koji se odnose na razdoblje od 22. listopada 2012. nadalje, a koji još uvijek nisu pravomoćno okončani.

4.2. Nadalje, navodi da je njezin prethodni raspored jedan od ključnih kriterija za raspoređivanje u novo tijelo jer se moraju uvažavati stručna znanja, što je i sam tuženik ranije potvrđivao. Tvrdi da njezino raspoređivanje, unatoč donošenju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, u naravi predstavlja neopravdano kažnjavanje i degradaciju premještajem. Smatra da obrazloženje o „potrebama službe“ ne smije biti općenito, već točno konkretizirano i mora jasno upućivati na nužnost rasporeda upravo određenog službenika, što u konkretnom slučaju nije učinjeno, čime je povrijeđeno načelo zakonitosti iz članka 5. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da su ranija rješenja bila netočna i nedostatna, temeljena na navodnom lošem rukovođenju i narušenim međuljudskim odnosima unatoč njezinim visokim ocjenama, o čemu joj je bilo onemogućeno očitovati se. Predlaže da Sud izvrši spajanje ovog predmeta sa predmetom poslovni broj Us I - 562/2024, radi provođenja jedinstvenog ostavka i donošenje zajedničke odluke, te da Sud poništi osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela i sam riješi stvar na način da tužiteljicu s danom 22. listopada 2012. rasporedi na radno mjesto voditelja Službe upravnih i inspekcijskih poslova u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Uz naknadu troškova upravnog spora.

5. U odgovoru na tužbu (rješenje o rasporedu/2022.) tuženik ističe da ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, smatrajući tužbu u potpunosti neosnovanom. Navodi da u postupku nije bilo propusta, da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da tužiteljica, ne prilaže činjenice i dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev, već iznosi paušalne navode. Posebno napominje da su navodi koji se odnose na raspored tužiteljice iz 2012. godine irelevantni, jer je predmet spora raspored s danom 1. svibnja 2022. Tuženik pojašnjava da, sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o državnim službenicima, donošenje novog pravilnika o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu nalaže ponovni raspored službenika prema potrebama službe i stručnom znanju. Naglašava da su stupanjem na snagu novog pravilnika sva radna mjesta postala slobodna, odnosno prestala su postojati u prethodnom obliku, zbog čega je čelnik tijela bio dužan izvršiti novi raspored. Pri tome, činjenica da je službenik ranije bio raspoređen na određeno radno mjesto nije odlučna za novu odluku o rasporedu. Poziva se na sudsku praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (presude poslovni broj: Usž-2502/22 i Usž-517/21-2) prema kojoj poslodavac nije u obvezi rasporediti službenika na identično radno mjesto niti je vezan ranijim službenim ocjenama. Ističe da čelnik tijela ima široko polje diskrecije rasporediti službenika na ono radno mjesto za koje smatra da će najbolje pridonijeti funkcioniranju službe i najefikasnije ispunjavati radne zadatke. Tužiteljica je raspoređena na radno mjesto za koje ispunjava sve formalne uvjete (stručna sprema i radno iskustvo). U odnosu na zahtjev tužiteljice za rasporedom na radno mjesto voditeljice službe, tuženik navodi da bi to predstavljalo napredovanje, na što prvostupanjsko tijelo u postupku rasporeda nema obvezu, čak i ako službenik ispunjava formalne uvjete. Poziva se na stavove upravnih sudova prema kojima odluka o napredovanju ovisi o slobodnoj procjeni čelnika tijela odgovornog za pravilno funkcioniranje tijela. Dodatno obrazlaže da su objektivne potrebe službe zahtijevale popunjavanje nerukovodećeg radnog mjesta upravnog savjetnika. Navodi da tužiteljica tijekom prethodnog rasporeda na mjestu načelnice Odjela nije ostvarila očekivanu razinu komunikacije, nije bila dostupna suradnicima te je nedostajalo uzajamno poštovanje i suradnja. Zbog navedenog je ocijenjeno nužnim rasporediti je na radno mjesto koje odgovara njezinom stručnom radu i vještinama, ali koje ne iziskuje veliku interakciju s podređenim službenicima. Zaključno, tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

6. Tužiteljica je u podnesku od 26. siječnja 2026. navela da joj je u međuvremenu prestala služba odlaskom u mirovinu, sa danom 4. srpnja 2024., o čemu je priložila rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 4. srpnja 2024. Osporava navod tuženika o postojanju narušenih međuljudskih odnosa i poziva se na sadržaj Izvješća Pučkog pravobranitelja br. P.P. -8-3-3023/22-54-15 od 31. srpnja 2024. iz kojega proizlazi kako je Pučki pravobranitelj od MUP-a zatražio informacije o razlozima dugotrajnosti postupka, kriterijima rasporeda, očitovanje o raspoređivanju drugih djelatnika i dr. te da je utvrđeno da je postupak trajao bezrazložno dugo, da je tužiteljica ispunjavala uvjete za raspored na isto radno mjesto koje je obavljala do 2012. godine, te da ne postoji dokaz o neprimjerenom načinu komunikacije tužiteljice, niti o pritužbama građana ili djelatnika. Nadalje, poziva se na sadržaj očitovanja (tadašnjeg) Ministarstva pravosuđa i uprave, iz kojega proizlazi da je preporuka istoga da se nakon donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu, državni službenici raspoređuju na radna mjesta koja po svom sadržaju odgovaraju radnim mjestima na koja su bili prethodno raspoređeni, jer je njihovo stručno znanje i iskustvo vezano za odgovarajuće upravno područje, odnosno za obavljanje određene vrste poslova. Predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem svjedokinja ČR i ZR (čije pisane izjave prilaže), na okolnost da je tužiteljica bila vrijedna radnica, profesionalna, visokog stručnog znanja i iskustva. Svoj imovinskopravni interes objašnjava činjenicom da je prije donošenja osporavanih rješenja ostvarivala plaću sa koeficijentom složenosti poslova 2,00, dok je nakon 2012. godine ostvarivala plaću na temelju koeficijenta 1,27, što je izravno utjecalo na visinu plaće, kao i na visinu priznate mirovine. Ističe da je u radni odnos u MUP-u, na neodređeno vrijeme, primljena 1994. godine, istovjetne poslove je obavljala od 2001. godine, te je kontinuirano ocjenjivana izvrsnom, a osporavanim aktima povrijeđeno je njezino pravo na zaštitu od neopravdanog premještaja. Također predlaže da sud izvede i dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke.

7.1. Sud je u ovom sporu održao raspravu 27. siječnja 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. ZUS-a, prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u nazočnosti opunomoćenice tužitelja Hane Lukić Hob, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, primjenom odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a.

7.2. Opunomoćenica tužitelja na raspravi je ostala u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, te je pozvala sud da iscrpno prouči sadržaj izvješća pučkog pravobranitelja (list 140-155 spisa) s obzirom da i iz navedenog proizlazi da ne postoje materijalni dokazi da je tužiteljica u obavljanju službe prema prethodno važećem rasporedu izazvala narušavanje međuljudskih odnosa.

7.3. Na održanoj raspravi Sud je, sukladno članku 93. stavku 2. ZUS-a, odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge za saslušanje tužiteljice u svojstvu stranke te saslušanje svjedoka ČR i FR kao i dokazni prijedlog da sud pribavi podatke o radnom iskustvu, znanju, sposobnostima i vještinama državnog službenika koji je umjesto tužiteljice raspoređen na prethodno radno mjesto, s obzirom da se relevantne činjenice mogu utvrditi i bez izvođenja predloženih dokaza. Osim toga, provođenje navedenih dokaznih prijedloga bilo bi i u suprotnosti s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a, jer bi se tako odugovlačio spor, uz stvaranje nepotrebnih troškova.

8. Tijekom dokaznog postupka Sud je izveo dokaze čitanjem spisa, spisa tuženika te svih isprava koje su priložene istima, uključujući izjave predloženih svjedoka CR i FR ( list 171 – 173 spisa).

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Upravni postupak koji je rezultirao donošenjem rješenja o rasporedu/2012 i rješenja o rasporedu/2022, odnosno osporavanih rješenja iscrpno je i pravilno opisan u obrazloženjima prvostupanjskih rješenja kao i navodima tužbi, te ih Sud neće ponovno iscrpno iznositi.

11. Sumarno, u odnosu na raspored iz 2012. tuženik je u 4 prethodne poništavajuće odluke (KLASA: UP/II-112-07/12-01/1804, URBROJ: 566-01/1-14-3 od 15. travnja 2014.; KLASA: UP/II-112-07/14-01/4594, URBROJ: 566-01/11-17-3 od 18. srpnja 2017.; KLASA: UP/II-112-07/20-01/641, URBROJ: 566-01/13-22-2 od 30. rujna 2022. i KLASA: UP/II-112-07/23-01/69, URBROJ: 566-01/13-23-2 od 14. veljače 2023.) zaključivao da je žalbe tužiteljice valjalo uvažiti zbog utvrđenih proceduralnih i materijalnopravnih nedostataka u rješenjima o rasporedu, što je zahtijevalo ponavljanje postupaka. Tuženik je prethodno smatrao da rješenja o rasporedu nisu bila dostatno obrazložena kao i da donošenjem novog Pravilnika o unutarnjem redu ne dolazi nužno do potrebe raspoređivanja svih službenika iznova.

12. U odnosu na rješenje o rasporedu/2022 valja naglasiti da je isto doneseno u ponovnom postupku, nakon što je rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-112-07/22- 01/252, URBROJ: 566-01/15-22-2 od 17. studenog 2022. poništeno rješenje o rasporedu Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-112-02/22-02/49, URBROJ: 511-01-157-22-1528 od 30. travnja 2022., također zbog manjka obrazloženja razloga rasporeda tužiteljice.

13. Rješenje o rasporedu/2012, kao i rješenje o rasporedu/2022. temelje se na odredbi članka 127 stavak 1. i stavak 3. Zakona o državnim službenicima, te podrednoj primjeni odgovarajućeg (sadržajno u bitnome istovjetnog) Pravilnika o unutarnjem redu i odgovarajuće Uredbe, uz obrazloženje da su prilikom rasporeda uzete u obzir potrebe služba radi bolje organizacije poslova te uz navod da „tužiteljica za vrijeme trajanja rasporeda na radno mjesto načelnika Odjela upravnih, inspekcijskih i poslova zaštite i spašavanja nije pokazivala da posjeduje potrebne i očekivane sposobnosti odnosno da može organizirati rad i usmjeravati rad na poslovima iz djelokruga odjela poštujući pri tome etička načela na temelju kojih postupaju državni službenici budući da su međuljudski odnosi unutar odjela bili vidno narušeni“.

14. Sadržajno istovjetno proizlazi i iz izvješća Pučkog pravobranitelja br. P.P.- 8-3-3023/22-54-15 od 31. srpnja 2024. (navodi iz očitovanja Ministarstva unutarnjih poslova), pri čemu valja naglasiti da prvostupanjsko tijelo doista nije rješenju o rasporedu/2012, odnosno spisu tuženika, priložilo materijalnu dokumentaciju koja bi dokazivala isto u smislu prigovora ili drugih predstavki građana podnesenih na rad tužiteljice ili ikakvih sankcija u vezi povrede Etičkog kodeksa državnih službenika i namještenika. Izvješće pučkog pravobranitelja sadržajno predstavlja sažetak postupaka o rasporedu tužiteljice počevši od 2012. godine te uputu o potrebi kvalitetnijeg obrazlaganja odluka o rasporedu u slučaju rasporeda državnog službenika na niže rangirano radno mjesto, kao i sažetak razloga uslijed kojih je Policijska uprava vukovarsko srijemska odlučila rasporediti tužiteljicu na niže rangirano radno mjesto s obzirom da ista nije imala očekivanu razinu komunikacije i suradnje sa strankama i preostalim službenicima.

15. Iz sadržaja pisanih izjava svjedoka CR i FR (također zaposlenika Policijske uprave vukovarsko – srijemske) proizlazi kako isti smatraju da tužiteljica nije doprinosila stvaranju negativnog ozračja na radnom mjestu u smislu međuljudskih odnosa, te su svjedoci mišljenja da je tužiteljica svoj posao voditeljice obavljala stručno i odgovorno.

16. Iz dokumentacije u spisu upravnog postupka razvidno je da je tužiteljica, nesporno, rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Broj: 511- 01-53-34408/69-01 od 3. svibnja 2001. bila pravomoćno raspoređena na radno mjesto načelnika Odjela upravnih, inspekcijskih i poslova zaštite i spašavanja u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, uz pripadajući koeficijent složenosti poslova radnog mjesta 2.00.

17. Također je nesporno da tužiteljica ispunjava uvjet stručne spreme i tražene godine radnog iskustva i za prethodno radno mjesto (načelnika Odjela upravnih, inspekcijskih i poslova zaštite i spašavanja u Policijskoj upravi vukovarsko- srijemskoj) kao i za radno mjesto upravnog savjetnika u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Policijskoj postaji Vukovar.

18. Rješenje o rasporedu/2012. kao i rješenje o rasporedu/2022. sadržavaju pojašnjenje razloga za raspored tužiteljice na predmetno radno mjesto, pri čemu se rješenje o rasporedu/2012 temelji na činjenici navedenog preustroja, dok se rješenjem o rasporedu/2022. tužiteljicu i nadalje raspoređuje na (isto) radno mjesto (upravnog savjetnika u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Policijskoj postaji Vukovar).

19. Sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o državnim službenicima, kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika sukladno potrebama službe i stručnom znanju. Stavkom 3. navedenog Zakona propisano je da ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.

20. Nesporno je da je kod donošenja rješenja o rasporedu/2012 osnovu predstavljala i reorganizacija rada Ministarstva unutarnjih poslova, prema odgovarajećem Pravilniku/12 kao i Uredbi/12.

21. Točnije Uredbom/12 u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj umjesto dotad ustrojenog Odjela upravnih i inspekcijskih poslova u kojem je tužiteljica bila prethodno raspoređena na radno mjesto načelnice odjela, ustrojena je Služba upravnih i inspekcijskih poslova, unutar koje su ustrojeni Odjel za upravne poslove, Odjel za državljanstvo i statusna pitanja stranaca te Inspektorat unutarnjih poslova.

22. Dakle, stupanjem na snagu Pravilnika/2012. izvršen je preustroj prvostupanjskog tijela te su istim utvrđena nova radna mjesta, stručni uvjeti za raspored, koeficijenti složenosti poslova, dodaci na plaću i druga prava u pogledu rasporeda na radna mjesta.

23. Slijedom svega navedenog, s obzirom da to da je najprije donesen Pravilnik/12, na temelju Uredbe/12, odnosno Pravilnik/2022 i odgovarajuća Uredba/2022, prema članku 127. stavku 1. Zakona o državnim službenicima, službenike je valjalo rasporediti na radna mjesta iz tog pravilnika sukladno potrebama službe i stručnom znanju, kako to navodi i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-2502/22, od 13. srpnja 2022.

24. Suprotno shvaćanju tužiteljice, upravo Zakon o državnoj službi uređuje ravnopravni odnos između državnih službenika i države kao poslodavca, jedinstvena pravila za sve državne službenike, pa tako i djelatnike policije, koja reguliraju prijam u državnu službu, klasifikaciju radnih mjesta državnih službenika, stručno osposobljavanje i usavršavanje državnih službenika, napredovanje u službi kao i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava i obveza državnih službenika te određena pitanja od značaja za uređivanje i ostvarivanje prava, obveza i odgovornosti namještenika.

25. Tužiteljica svojim navodima nije dokazala da bi se u odnosu na njezin raspored radilo o povredi načela jednakog postupanja.

26. Sud ocjenjuje pravilnim i stav tuženika da tužiteljica nije dokazala da bi njezinim premještajem na radno mjesto u [adresa] došlo do bitnog pogoršanja obiteljskih prilika službenika, te nije niti osporila tvrdnju tuženika (na temelju uvida u interaktivnu kartu HAK-a) da udaljenost između adrese mjesta stanovanja, [adresa], i adrese mjesta rada, [adresa], iznosi 21,82 km, dakle manje od 30 km.

27. Potrebno je istaknuti i da tužiteljica ne osporava da ispunjava formalne uvjete i pretpostavke potrebne za raspored na radno mjesto na koje je raspoređena rješenjem o rasporedu/2012 kao i rješenjem o rasporedu/2022, pri čemu je diskrecijska ovlast javnopravnog tijela kojeg će službenika rasporediti na koje radno mjesto, uz ispunjenje propisanih uvjeta. Takav stav izražen je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2728/2021-2 od 8. prosinca 2021.

28. Dodatno, prema stavu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, izraženom u presudi, poslovni broj: Usž 517/21-2 od 13. svibnja 2021., poslodavac ima legitimno pravo na pojedina radna mjesta rasporediti službenika koji će, osim što ispunjava tražene uvjete, svojom stručnošću i sposobnostima omogućiti što učinkovitije obavljanje poslova u opisu pojedinog radnog mjesta. Raspored tužiteljice stoga se (također) temeljio na odgovarajućem prijedlogu rasporeda službenika, a ranije radno mjesto na koje je bila raspoređena nije stečeno pravo službenika koje vezuje poslodavca kod raspoređivanja uslijed organizacijskog preustroja, te stoga niti osobni stav da je prilikom raspoređivanja neopravdano degradirana nije od utjecaja na konačan ishod postupka. U konkretnom slučaju poslodavcu nije propisana obveza da državnog službenika rasporedi na radno mjesto identično prethodnom niti je prilikom rasporeda poslodavac vezan službeničkim ocjenama, kako to pogrešno smatra tužiteljica. Valja istaknuti i da nije riječ o primjeni odredbi Zakona o policiji u smislu razloga premještaja već o rasporedu na temelju članka 127. stavak 1. Zakona o državnim službenicima.

29. Nadalje, radna mjesta u državnom tijelu smatraju se slobodnima u trenutku donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu, jer se službenici raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju, dok ne postoji obveza zadržavanja prethodnog radnog mjesta.

30. Potrebno je naglasiti i da odredba članka 4. stavak 2. ZUS-a propisuje da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

31. Sud zaključuje kako su u ponovnom postupku utvrđene potpuno sve činjenice i okolnosti relevantne za odlučivanje, a osobito da je obrazložena potreba službe i stručno znanje.

32. Slijedom svega navedenog, Sud je ocijenio da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo, bez činjenja bitnih povreda pravila upravnog postupka. Osporavano rješenje sadrži sve propisane dijelove iz članka 98. ZUP-a, pri čemu je i dostatno obrazloženo sukladno članku 98. stavku 5. ZUP-a. Izneseni prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovome sporu, niti su od utjecaja navodi predloženih svjedoka.

33. Stoga je Sud odbio tužbeni zahtjev i sukladno odredbi članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao toč. I. i II. izreke ove presude.

34. Kako je tužiteljica izgubila upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u toč. III. izreke ove presude.

U Osijeku 24. veljače 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljici, po opunomoćenici

2. Tuženiku