Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-1759/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1. TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnici Jasminki Perković, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženika ad. 1. Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, Zadar, Braće Vranjanin 8 i ad. 2. IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru, radi utvrđenja i ispravke uknjižbe, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 12. siječnja 2026., u nazočnosti tužitelja ad. 1., punomoćnice tužitelja ad. 1. i 2. i punomoćnika tužene ad. 2., te nakon objave presude dana 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. i 2. koji glasi:

"1.Utvrđuje se da su tužitelji ad)1 TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad)2 AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekli valjan pravni osnov za upis prava vlasništva na čest. br. 1317 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za po 1/2 dijela cjeline svaki, pa se isti ovlašćuju temeljem ove presude zatražiti i postići upis navedenog prava na svoja imena za navedene suvlasničke dijelove, uz istovremeni izbris istog prava sa imena Federativna Narodna Republika Jugoslavija , sve u roku od 15 dana.

2. Dužni su tuženici, u slučaju protivljenja tužbi i tužbenom zahtjevu, naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka, uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana. "

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ad. 1. i 2. za donošenjem rješenja o privremenoj mjeri u sadržaju kako glasi:

"1.Određuje se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine kojom se tuženiku ad)1 REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, a odmah po dostavi ovog rješenja, zabranjuje otuđenje i opterećenje nekretnine označene kao čest. br. 1317 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] koja mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

2. Nalaže se Općinskom sudu u Zadru Zemljišnoknjižni odjel Biograd N/M upis zabilježbe predmetne privremene mjere na čest. br. 1317 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. koja mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka .".

II. Nalaže se tužiteljima ad. 1. i 2. naknaditi parnični trošak tuženoj ad. 1. Republici Hrvatskoj u iznosu od 400,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljima ad. 1. i 2. naknaditi parnični trošak tuženoj ad. 2. IR u iznosu od 812,50 EUR, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužene ad. 2. za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. U ovoj pravnoj stvari je dana 10. srpnja 2023. zaprimljena tužba tužitelja ad. 1. TR i ad. 2. AR podignuta protiv tužene ad. 1. Republike Hrvatske i ad. 2. IR i u kojoj se navodi da je na nekretnini označenoj kao čest. br. 1317 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] površine 1266 m2, narodnog imena Vrh Grba, kao zemljišnoknjižni vlasnik za cijelo upisana je Federativna Narodna Republika Jugoslavija, kao pravni prednik tuženika ad)1 Republike Hrvatske. Nadalje tužitelji navode da je na istoj nekretnini upisana zabilježba pokretanja postupka za mirno rješenje spora kod Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, a na prijedlog tužene ad)2. Sukladno katastarskoj evidenciji u posjedovnom listu br. 330 K. O. [katastarska općina], kao posjednik nekretnine označene kao čest.br. 1317 K. O. [katastarska općina] upisana je pravna prednica tužitelja RR iz [adresa] , naime, tužitelji tvrde da su predmetnu nekretninu kupili 2018. za po 1/2 dijela cjeline svaki od stvarne vlasnice i posjednice RR iz [adresa], te se od navedenog vremena nalaze u nesmetanom vlasničkom posjedu iste, a u vrijeme kad ih je prodavateljica uvodila u posjed kupljene nekretnine, ista nekretnina je u naravi predstavljala zemljište ograđeno visokim kamenim suhozidom, obraslo niskim raslinjem i pokojim stablom bora uz rubne dijelove, sa nekoliko panjeva stabala masline iz kojih su iznikle mladice, i na kojem su se zaticali ostaci dviju kamenih nastambi u ruševnom stanju , koje su svojim izgledom odgovarale nastambama koje su se nekada u vrijeme ispaše, koristile za smještaj stoke (ovaca, koza i sl.) te zaštitu životinja i ljudi od vremenskih nepogoda. U suglasnosti sa tužiteljem ad)2, tužitelj ad)1 je navedene urušene objekte građevinski obnovio i dogradio i iste do danas neometano koristi kao poljske kućice za odmor i boravak svoje obitelji, s tim da tijekom izvođenja svih tih građevinskim radovima, te tijekom kontinuiranog boravka na nekretnini dužem od pet godina, tužitelje nitko nikad nije ometao niti im sporio pravo vlasništva na kupljenoj nekretnini, pa niti tužena ad)2, koja je u mjesecu siječnju 2023. pokrenula postupak utvrđenja vlasništva na više nekretnina u K. O. [katastarska općina], a među kojima i predmetne kod Općinskog državnog odvjetništva u Zadru. Za činjenicu da treće osobe svojataju pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka tužitelji su saznali neposredno prije pokretanja postupka radi mirnog rješenja spora kod ODO Zadar, kada su se odlučili srediti zemljišnoknjižno stanje na istoj. Tužitelji ističu da se navedena nekretnina nikada nije nalazila u stvarnom vlasništvu i posjedu FNRJ odnosno Republike Hrvatske, a niti tužene ad)2, već se nalazila u stvarnom vlasništvu i posjedu obitelji LR pok. T iz [adresa] i to još od početka dvadesetog stoljeća, na istoj nekretnini, koja je sa svih strana bila omeđena kamenim suhozidom visine od cca 1,50 m, obitelj ŠR je izgradila dvije kamene nastambe, koje su koristili za smještaj stoke (ovaca, koza i sl.), dok su preostali dio nekretnine koristili za ispašu stoke i za branje drva za ogrijev, a na nekretnini se zaticalo i nekoliko stabala maslina. Tužitelji pojašnjavaju da je LR pok. T preminuo 1968., a istoga su naslijedili sinovi Banov Ivan, Banov T i ŠR A, te kćerke I R (L) i ER (udajom imena RR) , a diobom koja je među pravnim sljednicima LR provedena 2000., upravo je predmetna nekretnina oznake čest.br. 1317 K. O. [katastarska općina] pripala u vlasništvo i posjed za cijelo RR rođ. ŠR. Tijekom dugogodišnjeg posjedovanja predmetne nekretnine od strane pravnih prednika CR, tijekom njenog posjedovanja od vremena provedene diobe među suvlasnicima, pa sve do vremena kada je ista nekretninu prodala tužiteljima, dakle u periodu dužem od 100 godina, po tužiteljima, nitko treći nije uznemiravao nju i njenu obitelj u posjedovanju i vlasništvu.

1. 2. Tužitelji ad. 1. i 2. su u podnesku zaprimljenom 15. kolovoza 2025. naveli da potvrđuju prijem skice sudskog očevida te Nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Ivana Marinovića od 15. srpnja 2025. te da na navedenu skicu i nalaz i mišljenje vještaka, tužitelji nemaju primjedbi, jer je isto sačinjenu sukladno stvarnom stanju mjesta spora, te pravilima geodetske struke. Tužitelji ističu da je iz sadržaja navedenih dokaza evidentno da je nekretnina koja je predmet spora svojim položajem, izgledom i površinom, istovjetna nekretnini označenoj kao čest.br. 1317 K. O. [katastarska općina], na kojoj nekretnini tužitelji u ovom postupku utvrđuju pravo vlasništva, a isto tako, iz sadržaja Skice mjesta očevida i Nalaza i mišljenja, evidentno je da je predmetna nekretnina sa svih strana omeđena kamenim suhozidom, i da se na istoj zatiču jedna gospodarska zgrada, dvije pomoćne zgrade, zajedno sa okolnim zemljištem na kojem se nalazi nekoliko stabala bora i crnike, stablo bajama, masline i smokve.

2. U odgovoru na tužbu tužene ad. 1. Republike Hrvatske koji je zaprimljen u spis 13. rujna 2023. se u prvom redu ističe da su se tužitelji obratili tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora dana 15. lipnja 2023. u kojem su predložili da im predloženica, sada tuženica prizna pravo suvlasništva za po ½ dijela na čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i pravo upisa navedenog prava u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] uz istovremeni izbris istog prava sa imena upisane Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Nadalje, po tuženoj ad. 1., odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP-a propisano je da je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe, dok je odredbom čl. 186.a st. 6. propisano je da će sud odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka od 3 mjeseca od podnošenja zahtjeva. Iz citiranih zakonskih odredbi, po tuženoj ad. 1., proizlazi da obraćanje državnom odvjetništvu ima značenje procesne pretpostavke u sporovima protiv Republike Hrvatske zbog čega, ako navedena pretpostavka nije ispunjena u trenutku podnošenja tužbe, nije dopušteno raspravljanje u parnici i donošenje meritorne odluke o tužbenom zahtjevu , pa iz tog razloga tuženica predlaže odbaciti tužbu u ovoj pravnoj stvari. Ukoliko sud ne odbaci predmetnu tužbu, Republika Hrvatska se protivi tužbi, postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, te osporava navode tužitelja kao neosnovane u cijelosti. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelji navode da su temeljem iste stekli pravnu osnovu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, tužena ad. 1. ističe da ista nije podobna za upis prava suvlasništva na ime tužitelja, niti da iz iste proizlazi da bi tužitelji ispunili pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava suvlasništva na državnoj imovini, a također tužitelji nisu dokazali pravni slijed stjecanja prava vlasništva, pa tako prvenstveno nije jasno od koga je CR stekla pravo vlasništva na utuženoj nekretnini, jer iz priloženog rješenja o nasljeđivanju iza pok. LR, oca CR, nije vidljivo da je pok. ČR bio knjižni, odnosno vanknjižni vlasnik predmetne čest ice zemlje. Dakle, po tuženoj ad.

1., CR, rođ. ŠR nije mogla prodati predmetnu čest icu zemlje tužiteljima, jer nije bila vlasnica odnosno suvlasnica predmetne čest ice zemlje, a tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva predmetne nekretnine po niti jednoj osnovi iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Slijedom svega navedenog tuženica ad. 1. predlaže odbaciti tužbu tužitelja, podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti uz obvezu naknade tuženici prouzročenih troškova parničnog postupka.

3.1. U odgovoru na tužbu tužene ad. 2. ĆR zaprimljenom u spis 13. rujna 2023. ista navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev.

3.2. Tužena ad. 2. u podnesku zaprimljenom u spis 9. studenog 2023. nadopunjuje odgovor na tužbu navodeći da je djelomičnom presudom Sreskog suda u Biogradu na Moru broj Agr 1698/31 od 13. prosinca 1940. razriješen kmetski odnos između težaka (među kojima se nalazio i ŠR pok. Š) i uknjiženih veleposjednika (TRN i dr.) između ostalih i u pogledu predmetnih nekretnina. Nadalje, Kupoprodajnom pogodbom od 28. svibnja 1942. sastavljenom u obliku javnobilježničkog akta od strane javnog bilježnika Petra Belamarića pod brojem 1240/1942 prodavatelj ŠR je svojim sinovima ZR i JR prenio u vlasništvo svakome po 1/2 suvlasničkog dijela na predmetnim nekretninama, a ŠR pok. Š umro je 18. veljače 1942. te je iz smrtovnice sastavljene nakon njegove smrti vidljivo da je on svoju imovinu za života prodao sinovima ZR i LR. Tužena ad. 2. nadalje navodi da se nakon zaključenja navedenog kupoprodajnog ugovora ČR kao najstariji brat u katastarske evidencije upisao kao posjednik predmetnih nekretnina, međutim, između braće nikada nije bilo sporno da su oni suvlasnici tih nekretnina na jednake dijelove, s tim da je iz popisa posjeda iz 1949. godine vidljivo da su predmetne nekretnine evidentirane kao posjed Banov LR. Tužena ad. 2. tvrdi da se HR i ZR u pogledu predmetnih nekretnina nikada nisu podijelili, a nisu se podijelili ni njihovi nasljednici. Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli poslovni broj O-10/70 od 23. lipnja 1970. kao jedina nasljednica pok. ZR proglašena je njegova supruga ĐR koja je Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju solemniziranim dana 5. srpnja 2007. po javnom bilježniku Teu Karabotiću-Milovcu pod brojem OV-4950/07 kao primateljica uzdržavanja je tuženoj ad. 2. kao davateljici uzdržavanja prenijela u vlasništvo svu svoju imovinu. Obzirom se nakon zaključenja kupoprodajne pogodbe iz 1942. godine kao posjednik predmetnih nekretnina u katastru evidentirao samo HR to su i sada u katastru kao posjednici evidentirani samo Bernardovi nasljednici. Međutim, po tuženoj ad. 2., braća ZR i HR se u pogledu predmetnih nekretnina nikada nisu podijelili, pa kako se nisu podijelili to prednik tužitelja nije istu njima mogao prodati za cijelo, s tim da su se nasljednici pok. JR međusobno podijeli na način koji nije osnovan, jer se postavlja pitanje gdje je nestala jedna polovina od pok. ZR. Tuženica ad.2. napominje da se sva potrebna dokumentacija nalazi u spisu P-1374/23 kod naslova, odnosno ista je u pogledu svoje imovine pokrenula postupak radi rješavanja vlasništva odnosno ista u navedenom postupku traži da se utvrdi da je suvlasnica za ½ dijela.

3.3. Tužena ad. 2. je na pripremnom ročištu održanom 9. studenog 2023. između ostalog napominjala da tužitelji, odnosno njihovi prednici nikada nisu bili vlasnici predmetne nekretnina za cijelo, već su prednici tužitelja mogli biti vlasnici ½ dijela te su tih ½ dijela mogli prodati tužiteljima.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 13. lipnja 2023. (ls 7-8), zahtjev za mirno rješenje spora od 12. lipnja 2023. (ls 9-10), izvadak iz katastarskog plana sa stanjem na dan 13. lipnja 2023. (ls 13), izvod iz posjedovnog lista 330 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 13. lipnja 2023. (ls 14), kupoprodajnog ugovora ovjeren od strane javnog bilježnika Margarite Mladineo iz [adresa] pod borjem OV-179/2018 dana 15. veljače 2018. (ls15- 17), izvršio uvid u fotografije (ls 18-25), pročitao rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-677/68 od 12. prosinca 1969. (ls 26-27), izvatka iz katastra zemljišna PL-109 k. o. [katastarska općina] Općinske uprave za geodetske poslove Općine Biograd na Moru od 23. travnja 1987. (ls 28-29), Ugovora o diobi ovjeren od strane javnog bilježnika Dušana Kvartuč iz Biograda na moru pod poslovnim brojem OV-3397/00 od 4. kolovoza 2000. (ls 30-32), izjavu iz svibnja 2023. (ls 33-34), povijest promjena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 27. rujna 2023. s prilozima (ls 51-78), ugovor o diobi sklopljen 4. kolovoza 2000. (ls 80-84), zapisnik sastavljen kod Kotarskog suda u Rijeci dana 3. prosinca 1955. pod brojem Pom 803-55 (ls 91), Javnobilježnički akt O.P.R. redni broj 1240/1942 (ls 92-97), na licu mjesta saslušan je svjedok UR (ls 120-121), pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje geodezije ing.geod. Ivana Marinovića zaprimljen u spis dana 15. srpnja 2025. s prilogom u vidu skice sudskog očevida i fotografija sudskog očevida (ls 129-138), saslušani svjedoci ŽR (ls 207-208), BR (ls 208-209), OR (ls 218-219) i tužitelj ad. 1. TR (ls 220) te je izvršen uvid u priloženi spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1374/2023.

4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da su upravo tužitelji ad. 1. i 2. oni koji su ovome sudu na nedvojben način mora li dokazati osnovanost njegovih navoda glede toga da su nekretninu koja je predmet spora stekli temeljem pravnog posla – kupoprodajom iz 2018. i to upravo od prodavatelja koji je u vrijeme te kupoprodaje bio vlasnik te nekretnine za cijelo.

5. Prema odredbi čl. 114 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

6. Prema odredbi čl. 115. ZV, koja predstavlja opću odredbu o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla, i to iz st. 1. te odredbe proizlazi da na temelju valjanoga pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

7. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

8. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV nasljednik stječe vlasništvo nasljeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

9. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2 i 3 ovoga članka.

10. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2 te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

11.1. Ne bi se trebale ukazivati spornim među strankama slijedeće činjenice i to:

11.2. Da je ovdje predmetna čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 1266 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem u B Vlastovnici pod Rbr.1 egzistira upis vrhovnog vlasništva u korist Federativne Narodne Republike Jugoslavije , dok je pod točkom 2.1 uknjiženo pravo koristovnog vlasništva u korist VR žene E za ½ dijela, Giocoli Elena supr. Dr. C u 7/96 dijela, TRN Č u 4/96, TRN E u 7/96, TRN [adresa], Ć Z supr. J u 7/96 dijela, ARN u 4/96 dijela, TRN [adresa], TRN H pok. T 2/96, TRN T. T 2/96, DR kći Dr. Đ 2/96 i DR FR kći Dr. Đ u 2/96 dijela , 11.3. Da je kod Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru dana 12. lipnja 2023. zaprimljena tužba tužiteljice IR protiv tužene Republike Hrvatske i koja je zavedena pod poslovnim brojem P-1374/2023, i u kojoj tužbi je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je stekla pravo vlasništva za ½ dijela na većem broju nekretnina , uključujući i na ovdje predmetnoj kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak površine 1266 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 11.4. Da je što se tiče upisa u katastarskom operatu glede ovdje sporne nekretnine stanje takvo da je ista upisana u posjedovnom listu 330 k. o. [katastarska općina] s upisanim posjednikom RR, [adresa], za cijelo,

11.5. Da na ls 15-17 u preslici prileži Kupoprodajni ugovor sklopljen između CR kao prodavatelja i AR i TR kao kupaca kojim, svaki za ½ dijela, kupuju čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo (Članak I Ugovora) za ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 2.200,00 EUR (Članak II Ugovora), s tim da je potpis ugovornih stranaka potvrđen od javnog bilježnika Margarite Mladineo iz [adresa] pod brojem OV-179/2018 dana 15. veljače 2018.

12.1. Prije samog osvrta na meritum tužbenog zahtjeva ovaj sud će se osvrnuti na neka procesna pitanja koja su iskrsnula tijekom ovog postupka, a prvo od tih pitanja se odnosi na prijedlog kojeg je tužena ad. 1. Republika Hrvatska istaknula još u njenom odgovoru na tužbu u smislu da sud odbaci tužbu pozivom na odredbu čl. 186.a st. 6. ZPP, odnosno iz razloga jer su se tužitelji prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske trebali obratiti nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a o kojem zahtjevu, kako to smatra tužena ad. 1., nije donesena odgovarajuća odluka, odnosno nije protekao rok od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, sve gledajući do dana 10. srpnja 2023. kada je predmetna tužba zaprimljena kod suda. Međutim, suprotno takvom shvaćanju tužene ad. 1. , imajući u vidu da u predmetnom spisu u preslici na ls 9-10 prileži Zahtjev za mirno rješenje spora podnositelja TR i AR , koji zahtjev se odnosi upravo na ovdje spornu nekretninu i koji je nesporno zaprimljen kod nadležnog Općinskog državnog odvjetništva u Zadru dana 15. lipnja 2023. kako bi to proizlazilo iz priležeće preslike povratnice sa ls 12, ovaj sud s jedne strane smatra da su na taj način tužitelji u bitnome ipak postupili sukladno odredbi čl. 186.a ZPP (radi se o odredbi koja propisuje postupanje u situacijama kada neka osoba namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske), odnosno da bi s druge strane odbacivanje tužbe u ovoj fazi postupka zbog razloga na koji u ovome dijelu upire tužena ad. 1. predstavljalo pretjerano formaliziranje i to unatoč tome što su tužitelji ad. 1. i 2. tužbu u ovoj pravnoj stvari doista podnijeli prije isteka roka od tri mjeseca iz čl. 186.a st. 5. ZPP (zahtjev za mirno rješenje spora je zaprimljen kod nadležnog državnog odvjetništva 15. lipnja 2023., dok je tužba zaprimljena kod ovog suda 10. srpnja 2023.).

12.2. Nadalje, a kao što je ukazano pod točkom 11.2. obrazloženja proizlazi da označena tuženica ad. 2. IR nije upisana kao vlasnica ili suvlasnica u zemljišnoj knjizi na nekretnini koja je predmet spora, niti je ista u katastarskom operatu evidentirana kao posjednica ili suposjednica te čestice, a to obzirom na posjedovno stanje na koje se sud osvrnuo pod točkom 11.4. obrazloženja. Međutim, ovaj sud unatoč prije navedenom smatra da u konkretnoj pravnoj stvari ipak egzistira pravni interes tužitelja ad. 1. i 2. da i protiv ĆR kao tuženice ustanu tužbom na utvrđenje, i to sukladno odredbi čl. 187. st. 2. ZPP, a to iz razloga na koji se sud osvrnuo pod točkom 11.3. obrazloženja, odnosno jer je IR kao tužiteljica kod ovog suda dana 12. lipnja 2023., dakle cca nekih mjesec dana prije nego su tužitelji ad. 1. i 2. podnijeli svoju tužbu kod ovog suda, podnijela tužbu također protiv Republike Hrvatske kao tuženice i u kojoj tužbi je kao predmet toga postupka među većim brojem čestica označena i ovdje sporna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13.1. Međutim, imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, prvenstveno se tu misli na zemljišnoknjižni upis glede ovdje sporne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na koju se sud osvrnuo pod točkom 11.2. obrazloženja, stajalište je ovog suda da se kraj takvog stanja stvari ne bi mogao ocijeniti osnovanim predmetni tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren protiv tuženika ad. 1. Republike Hrvatske i ad. 2. ĆR kao pasivno legitimiranih. Naime, kao što je prethodno ukazano od strane ovog suda u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] upisana je Federativna Narodna Republika Jugoslavija uz upis prava koristovnog vlasništva u korist dvanaest fizičkih osoba u različitim suvlasničkim udjelima. Prije navedeno je ovome sudu od značaja jer bi se u konkretnoj situaciji radilo o razdijeljenom vlasništvu sukladno paragrafu 357. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) kojim je bilo propisano da ako je u jednoj i istoj osobi sjedinjeno pravo na sućanstvo stvari s pravom na koristi, pravo vlastnosti jest potpuno i nerazdjelno, a ako li pak jedan ima pravo samo na sućanstvo, a drugi skupa s pravom na sućanstvo ima isključivo pravo na koristi iste stvari, tad je pravo vlastnosti razdijeljeno i za obojicu nepotpuno, pa se u tome slučaju jedan zove vrhovni vlasnik, a drugi se zove vlastnik koristovni. Drugim riječima, radilo se o propisu koji je uređivao feudalnu doktrinu vlasništva, a feudalni odnosi na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ukinuti su stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja koji je stupio na snagu 22. studenog 1946. ("Narodne novine" broj 138/46. i 111/47.) kojim su u članku 1. ukinuti svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja, i zemlja je prešla u slobodno vlasništvo obrađivača. Nadalje, odredbom čl. 362. st. 1. ZV propisano je da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati, a odredbom čl. 363. st. 1. ZV propisano je da osoba čije pravo vlasništva potječe od nekadašnjega prava upravljanja ili korištenja i raspolaganja stvari u društvenom vlasništvu, odnosno od nekadašnjega prava korištenja ili prvenstvenoga prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, ima pravo na zaštitu svoga prava kao svaki vlasnik, uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 161. do 168. toga Zakona, ako nije što posebno određeno zakonom.

13.2. Nastavno na sadržaj zakonskih propisa na koje je u bitnim dijelovima ukazano od stane ovog suda u prethodnom odlomku obrazloženja presude , u konkretnoj pravnoj stvari nameće se zaključak po kojemu se vlasnicima, odnosno suvlasnicima, utužene nekretnine imaju smatrati KR žena E u ½, U Ž supr. J. C u 7/96 dijela, TRN Č u 4/96, TRN E u 7/96, TRN [adresa], Trompeo Nevenka 4 Poslovni broj Gž-939/2024-2 supr. J u 7/96 dijela, ARN u 4/96 dijela, TRN [adresa], TRN H pok. T 2/96, TRN T. T 2/96, DR kći [adresa] i FR kći Dr. Đ u 2/96 dijela.

13.3. Dakle, kako su tužitelji ad. 1. i 2. u ovoj pravnoj stvari kao tuženu ad. 1. s jedne strane označili Republiku Hrvatsku, a s druge strane su kao tuženu ad. 2. označili IR pozivajući se na činjenicu da je ista prethodno radi iste nekretnine podnijela tužbu upravo protiv Republike Hrvatske (vidjeti točku 11.3. obrazloženja), što bi značilo da tužitelji u ovoj parnici imaju pravni interes utužiti i PR upravo pod pretpostavkom da kao tužena strana bude označena i Republike Hrvatska, što sve ovaj sud navodi na zaključak da bi se u konkretnoj parnici radilo o promašenoj pasivnoj legitimaciji, a koja dovodi do neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja ad. 1. i 2., radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude. Napominje se da je glede konkretne procesne situacije odlučeno na sličan način u nekim drugim parnicama vođenim kod ovog suda, i to u recentnim odlukama viših sudova, kao npr. u presudi Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-939/2024-2 od 24. lipnja 2024., a koje razloge zbog snage njihove uvjerljivosti prihvaća i ovaj prvostupanjski sud.

14. Što se tiče prijedloga tužitelja ad. 1. i 2. za donošenjem rješenja o privremenoj mjeri u sadržaju kako je to navedeno u izreci ove odluke, za napomenuti je da su pretpostavke za određivanjem privremene mjere prema odredbi čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12 i dr. – dalje OZ) i koje kumulativno moraju biti ispunjene takve da predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine s jedne strane te da s druge strane učini vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Kako je u ovoj pravnoj stvari sud svojom presudom odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, to bi posljedično značilo da isti nisu učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine, pa samim time nisu ispunjene sve pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere, a kako to imperativno popisuje odredba čl. 346. st. 1. OZ, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

15. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tužene ad. 1. Republike Hrvatske prema tužiteljima ad. 1. i 2. temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka te se temelji i na odredbi čl. 163. ZPP koja propisuje da se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo i u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetnika. Stoga je sud tuženoj ad. 1. prema njenom troškovniku sa ls 214, pri tome imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 1.340,00 EUR, najprije priznao 100 bodova za sastav odgovora na tužbu i to sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa), te joj je u odnosu na popisanu stavku za pristup njenog zakonskog zastupnika na ročište od 3. studenog 2025. sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife priznao 100 bodova. Zbrajajući sve stavke priznate tuženoj ad. 1. dođe se do ukupno 200 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 400,00 EUR kojeg sud priznaje tuženoj ad. 1. kao parnični trošak koji će joj morati podmiriti tužitelji ad. 1. i 2., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana donošenja ove presude pa do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

16. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tužene ad. 2. IR prema tužiteljima ad. 1. i 2. temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Stoga je sud tuženoj ad. 2. prema njenom troškovniku sa ls 213, a zbog činjenice da je ista u ovoj pravnoj stvari bila zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika, najprije priznao 25 bodova za sastav odgovora na tužbu sa ls 39 i to sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, dakle, sud u ovome dijelu nije tuženoj ad. 2. priznao zatraženih 100 bodova jer drži da se tu ne radi niti o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife, a niti o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife, već da se ovdje radi o ostalim podnescima kada odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife, ali ne više od 25 bodova . Sud nije tuženoj ad. 2. priznao 100 bodova za sastav podneska zaprimljenog u spis 9. studenog 2023. (ls. 87-90) jer sud drži da se tu ne radi o trošku koji je b io potreban radi vođenja parnice obzirom je sve ono što je navedeno u tom podnesku tužena ad.

2. mogla navesti na pripremnom ročištu održanom istog tog dana 9. studenog 2023. Također sud nije tuženoj ad. 2. priznao 100 bodova za „sastav podneska od 23.9.2025.“ sa ls 143 jer sud i u ovome dijelu drži da se tu ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice obzirom isti u naravi predstavlja samo popratni dopis odvjetnika u sadržaju „U privitku se dostavlja osobni podnesak tuženika IR s prilozima.“. U odnosu na popisane stavke za pristup njenog punomoćnika iz reda odvjetnika na ročišta sud je tuženoj ad. 2. sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife priznao 100 bodova za svako od tri ročišta održana 9. studenog 2023., 3. studenog 2025. i 12. siječnja 2026. Zbrajajući sve stavke priznate tuženoj ad. 2. dođe se do ukupno 325 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 650,00 EUR, koji potom valja uvećati za porez na dodanu vrijednost od 25%, nakon čega se dođe do krajnjeg iznosa od 812,50 EUR kojeg sud priznaje tuženoj ad. 2. kao parnični trošak koji će joj morati podmiriti tužitelji ad. 1. i 2., radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja.

Biograd na Moru, 24. veljače 2026.

S u d a c

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužiteljima ad. 1. i 2. po punomoćnici Jasminki Perković, odvjetnici u Šibeniku,

2. Tuženoj ad. 1. po zakonskom zastupniku iz Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, Građansko-upravni odjel (na broj P-DO-122/23),

3. Tuženoj ad. 2. po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru.