REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-1854/2024-30
(ranije P-170/2023)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Tini Jakupak u pravnoj stvari tužitelja ŠČ iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠČP iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], ŠČPT iz [adresa] ([adresa]), [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] (sve nasljednici iza pok. IČ vlasnik obrta [obrt] za proizvodnju, usluge i trgovinu, Sveta Nedjelja - Brezje, Nedjeljska cesta 5, OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupani po punomoćnici Zorani Živković, odvjetnici u Zagrebu, Zvonimirova 62, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupano po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, Petrova 182, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene 20. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom 24. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna: odredba članka 2. Iznos, namjena i korištenje kredita, Ugovor o kreditu broj: 111-151/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine na kojem su stranke ovjerile svoje potpise kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod brojem OV 24285/2007, u Zagrebu, 19. listopada 2007. godine., koja glasi: „Banka odobrava Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 70.000,00 CHF (sedamdeset tisuća švicarskih franaka) prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria -Bank d.d. za CHF važeći na dan korištenja kredita…“ ; odredba članka 4. „Anuiteti se podmiruju u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe- Adria Bank d.d. za CHF važeći na dan plaćanja…“ ; te odredba članka 6. „Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna, te novi otplatni plan u skladu s promjenjivom kamatnom stopom.“
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da isplati tužiteljima ŠČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠČP iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i ŠČPT iz [adresa]), [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] svi kao nasljednici pok. IČ vl. Obrta „ [obrt]“ za proizvodnju, usluge i trgovinu, Sveta Nedjelja- Brezje, Nedjeljska cesta 5, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.605,64 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana 31.12.2007. godine po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od dana 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnji dan polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. obračunava se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana kako slijedi na iznos od 38,06 eura tekućim od 1.1.2009. do isplate, na iznos od 0,75 eura tekućim od 1.2.2009. do isplate, na iznos od 0,76 eura tekućim od 1.3.2009. do isplate, na iznos od 4,67 eura tekućim od 1.4.2009. do isplate, na iznos od 51,52 eura tekućim od 1.5.2009. do isplate, na iznos od 50,70 eura tekućim od 1.6.2009. do isplate, na iznos od 49,95 eura tekućim od 1.7.2009. do isplate, na iznos od 50,26 eura tekućim od 1.8.2009. do isplate, na iznos od 50,73 eura tekućim od 1.9.2009. do isplate, na iznos od 50,39 eura tekućim od 1.10.2009. do isplate, na iznos od 50,15 eura tekućim od 1.11.2009. do isplate, na iznos od 50,84 eura tekućim od 1.12.2009. do isplate, na iznos od 54,67 eura tekućim od 1.1.2010. do isplate, na iznos od 55,40 eura tekućim od 1.2.2010. do isplate, na iznos od 55,21 eura tekućim od 1.3.2010. do isplate, na iznos od 56,57 eura tekućim od 1.4.2010. do isplate, na iznos od 53,15 eura tekućim od 1.5.2010. do isplate, na iznos od 53,71 eura tekućim od 1.6.2010. do isplate, na iznos od 57,12 eura tekućim od 1.7.2010. do isplate, na iznos od 56,31 eura tekućim od 1.8.2010. do isplate, na iznos od 59,11 eura tekućim od 1.9.2010. do isplate, na iznos od 57,64 eura tekućim od 1.10.2010. do isplate, na iznos od 56,53 eura tekućim od 1.11.2010. do isplate, na iznos od 60,01 eura tekućim od 1.12.2010. do isplate, na iznos od 62,07 eura tekućim od 1.1.2011. do isplate, na iznos od 60,48 eura tekućim od 1.2.2011. do isplate, na iznos od 60,57 eura tekućim od 2.3.2011. do isplate, na iznos od 59,85 eura tekućim od 1.4.2011. do isplate, na iznos od 60,10 eura tekućim od 1.5.2011. do isplate, na iznos od 63,79 eura tekućim od 1.6.2011. do isplate, na iznos od 64,31 eura tekućim od 1.7.2011. do isplate, na iznos od 68,56 eura tekućim od 1.8.2011. do isplate, na iznos od 67,29 eura tekućim od 1.9.2011. do isplate, na iznos od 64,61 eura tekućim od 1.10.2011. do isplate, na iznos od 64,55 eura tekućim od 2.11.2011. do isplate, na iznos od 64,29 eura tekućim od 1.12.2011. do isplate, na iznos od 65,23 eura tekućim od 1.1.2012. do isplate, na iznos od 66,09 eura tekućim od 1.2.2012. do isplate, na iznos od 66,12 eura tekućim od 1.3.2012. do isplate, na iznos od 65,60 eura tekućim od 1.4.2012. do isplate, na iznos od 65,77 eura tekućim od 1.5.2012. do isplate, na iznos od 66,10 eura tekućim od 5.6.2012. do isplate, na iznos od 65,54 eura tekućim od 7.7.2012. do isplate, na iznos od 65,77 eura tekućim od 1.8.2012. do isplate, na iznos od 64,53 eura tekućim od 9.9.2012. do isplate, na iznos od 64,85 eura tekućim od 1.10.2012. do isplate, na iznos od 65,35 eura tekućim od 2.11.2012. do isplate.
III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da isplati tužiteljima ŠČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽČ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠČP iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i ŠČPT iz [adresa]), [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] svi kao nasljednici pok. IČ vl. Obrta „ [obrt]“ za proizvodnju, usluge i trgovinu, Sveta Nedjelja- Brezje, Nedjeljska cesta 5, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 10.050,96 eura, sa zakonskom zateznom 4 kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana 31.12.2007. godine po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od dana 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnji dan polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. obračunava se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana kako slijedi na iznos od 2,38 eura tekućim od 1.12.2007. do isplate, na iznos od 5,36 eura tekućim od 1.1.2008. do isplate, na iznos od 20,66 eura tekućim od 1.2.2008. do isplate, na iznos od 32,81 eura tekućim od 1.3.2008. do isplate, na iznos od 43,16 eura tekućim od 1.4.2008. do isplate, na iznos od 18,74 eura tekućim od 1.5.2008. do isplate, na iznos od 11,25 eura tekućim od 2.6.2008. do isplate, na iznos od 21,94 eura tekućim od 1.7.2008. do isplate, na iznos od 4,39 eura tekućim od 1.8.2008. do isplate, na iznos od 7,23 eura tekućim od 1.9.2008. do isplate, na iznos od 18,38 eura tekućim od 1.10.2008. do isplate, na iznos od 89,79 eura tekućim od 1.11.2008. do isplate, na iznos od 38,10 eura tekućim od 1.12.2008. do isplate, na iznos od 91,95 eura tekućim od 1.1.2009. do isplate, na iznos od 99,36 eura tekućim od 1.2.2009. do isplate, na iznos od 103,15 eura tekućim od 1.3.2009. do isplate, na iznos od 94,06 eura tekućim od 1.4.2009. do isplate, na iznos od 92,06 eura tekućim od 1.5.2009. do isplate, na iznos od 78,40 eura tekućim od 1.6.2009. do isplate, na iznos od 65,90 eura tekućim od 1.7.2009. do isplate, na iznos od 70,96 eura tekućim od 1.8.2009. do isplate, na iznos od 78,89 eura tekućim od 1.9.2009. do isplate, na iznos od 73,23 eura tekućim od 1.10.2009. do isplate, na iznos od 69,22 eura tekućim od 1.11.2009. do isplate, na iznos od 80,72 eura tekućim od 1.12.2009. do isplate, na iznos od 91,72 eura tekućim od 1.1.2010. do isplate, na iznos od 103,23 eura tekućim od 1.2.2010. do isplate, na iznos od 100,18 eura tekućim od 1.3.2010. do isplate, na iznos od 121,60 eura tekućim od 1.4.2010. do isplate, na iznos od 115,00 eura tekućim od 1.5.2010. do isplate, na iznos od 124,20 eura tekućim od 1.6.2010. do isplate, na iznos od 180,66 eura tekućim od 1.7.2010. do isplate, na iznos od 167,27 eura tekućim od 1.8.2010. do isplate, na iznos od 213,66 eura tekućim od 1.9.2010. do isplate, na iznos od 189,34 eura tekućim od 01.10.2010. do isplate, na iznos od 170,86 eura tekućim od 01.11.2010. do isplate, na iznos od 228,43 eura tekućim od 01.12.2010. do isplate, na iznos od 262,65 eura tekućim od 01.01.2011. do isplate, na iznos od 236,24 eura tekućim od 01.02.2011. do isplate, na iznos od 237,81 eura tekućim od 01.03.2011. do isplate, na iznos od 225,82 eura tekućim od 01.04.2011. do isplate, na iznos od 229,95 eura tekućim od 01.05.2011. do isplate, na iznos od 290,96 eura tekućim od 01.06.2011. do isplate, na iznos od 299,71 eura tekućim od 01.07.2011. do isplate, na iznos od 369,96 eura tekućim od 01.08.2011. do isplate, na iznos od 348,85 eura tekućim od 01.09.2011. do isplate, na iznos od 304,63 eura tekućim od 01.10.2011. do isplate, na iznos od 303,62 eura tekućim od 01.11.2011. do isplate, na iznos od 299,35 eura tekućim od 01.12.2011. do isplate, na iznos od 314,8 eura tekućim od 01.01.2012. do isplate, na iznos od 329,1 eura tekućim od 01.02.2012. do isplate, na iznos od 329,57 eura tekućim od 01.03.2012. do isplate, na iznos od 321,06 eura tekućim od 01.04.2012. do isplate, na iznos od 323,75 eura tekućim od 01.05.2012. do isplate, na iznos od 329,27 eura tekućim od 01.06.2012. do isplate, na iznos od 319,99 eura tekućim od 01.07.2012. do isplate, na iznos od 323,83 eura tekućim od 01.08.2012. do isplate, na iznos od 303,2 eura tekućim od 01.09.2012. do isplate, na iznos od 308,73 eura tekućim od 01.10.2012. do isplate, na iznos od 319,86 eura tekućim od 01.11.2012. do isplate.
IV. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.672,69 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate po stopi određenoj uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od presuđenja 24. veljače 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 24. siječnja 2023. navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 111-151/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine na kojem su stranke ovjerile svoje potpise kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod brojem OV-24285/2007, u Zagrebu, 19. listopada 2007. godine. Temeljem Ugovora o kreditu tuženik je tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 70.000,00 CHF po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Banke d.d. za CHF važeći na dan korištenja kredita i to u investicijske svrhe - kupnje vozila. Na navedeni iznos kredita ugovoreno je obračunavanje kamata u visini kamatne stope koja je vezana za tromjesečni LIBOR, s dodatkom marže od 3,75 %, dekurzivno godišnje. Sukladno članku 4. Ugovora o kreditu tužitelj se obvezao otplatiti kredit do 1.11.2012. godine u jednakim mjesečnim anuitetima koji su utvrđeni otplatnim planom koji čini sastavni dio Ugovora o kreditu, a ugovoreno je da se isti podmiruju u kunama po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria Banke d.d. za CHF važeći na dan plaćanja počevši od 01.12.2012. godine. Tužitelj tvrdi da je odredba točke 2. Iznos, namjena i korištenje kredita predmetnog Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba, jer je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužitelja i tuženika, tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi. Međutim, od dana sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tužitelj je plaćao povećane anuitete zbog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, te je radi ugovorene valutne klauzule u CHF od tužitelja neosnovano više naplatio iznos od 77.516,89 kn/ 10.288,26 EUR. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti predmetnih odredbi i isplatu preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe. Od dokaza tužitelj dostavlja: izvadak iz registra obrta za tužitelja i izvadak iz sudskog registra za tuženika, Ugovor o kreditu, izračun više preplaćenih iznosa, pregled uplata, u slučaju osporavanja izračuna predlaže se vještačenje i saslušanje tužitelja.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 15. ožujka 2023. ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu br. 111-151/2007 dana 17. listopada 2007. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tužitelj se u tužbi ne poziva niti na jednu zakonsku odredbu, ali se koristi terminologijom potrošačkog prava (primjerice, Zakon o obveznim odnosima za razliku od Zakona o zaštiti potrošača ne poznaje institut nepoštene ugovorne odredbe). Prema mišljenju tuženika u ovoj pravnoj stvari je očito kako nije moguće primijeniti Zakon o zaštiti potrošača budući da je kredit odobren za investicijske svrhe. Nadalje, tužitelj postavlja zahtjev za utvrđenjem ništetnosti i čl. 6. ugovora o kreditu, a što ničime ne obrazlaže. S obzirom na navedeno, tuženik se za sada niti ne može detaljnije očitovati o tužiteljevim navodima te zadržava pravo daljnjeg očitovanja u slučaju da tužitelj obrazloži na čemu temelji svoj tužbeni zahtjev. Tuženik, opreza radi, predlaže saslušanje djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu, a na okolnost da su tužitelju bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredba o valuti obveze. Također i na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu. Tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj očito zahtijeva isplatu u visini koja očigledno predstavlja razliku kao da valutna klauzula nije niti bila ugovorena. Tuženik prvenstveno ističe da bi takvim uređenjem prava i obveza stranaka sud u potpunosti dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO-a i protivno volji ugovornih stranaka utvrdio ugovornu obvezu kao da valute obveze nije niti bilo. Nesporno je da su stranke svojom slobodnom voljom sklopile ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj u tužbi nije ni na koji način obrazložio koja druga valuta obveze bi se trebala primijeniti. Ovako postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj stvara okolnosti u kojima se primjenjuje fiksni tečaj, ali pod daleko povoljnijim uvjetima nego što je tuženik nudio za ugovore bez valutne klauzule. Pored toga, tuženik prigovara i postavljenom zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate. Naime prema navodima tuženika iz odgovora na tužbu, sukladno čl. 1115. ZOO-a zatezne kamate vraćaju se od dana stjecanja samo ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva, u ovom slučaju tužbe. Sudska praksa nepoštenje (nesavjesnost) stjecatelja veže uz to je li neosnovano osiromašeni zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove prije podnošenja tužbe. S obzirom na to da u ovom postupku tužitelj nije dokazao da je prije podnošenja tužbe zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove, prema tome nije dokazao ni da je tuženik prije podnošenja tužbe postao nesavjestan stjecatelj, odnosno da nije postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja ugovora. Tuženik ovdje ukazuje i na stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim je zauzeto shvaćanje da ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. Poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Od dokaza predlaže saslušanje djelatnika tuženika, od kojeg dokaznog prijedloga je tužeik odustao tijekom dokaznog postupka. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže da naknadi troškove postupka tuženiku. Opreza radi ističe prigovor zastare. Tijekom postupka tuženik je dostavio pisanu izjavu svjedoka ŽČP.
3. Tijekom postupka tužitelj je umro te su postupak preuzele zakonske nasljednice utvrđenje rješenjem o nasljeđivanju kojeg je donio javni bilježnik Karlo Frković iz [adresa] od brojem O-2475/2023 od 5. listopada 2023.
4. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelji su uredili tužbu i tužbeni zahtjev podneskom od 13. lipnja 2025.
5. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze čitanjem isprava koje prileže spisu, navedene u točkama 1. i 2. ovog obrazloženja, te je proveo dokaz financijskim vještačenjem. Sud je proveo i dokaz saslušanjem stranke tužiteljice i čitanjem iskaza svjedoka. Izvođenje drugih dokaza stranke nisu predložile (čl. 7. Zakona o parničnom postupku- 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19, 80/22 i dr u daljnjem tekstu: ZPP). Temeljem članka 219. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na temelju kojih temelji svoj zahtjev a prema članku 299. ZPP-a tužitelj je to dužan učiniti već u tužbi. Članak 232. ZPP-a propisuje da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Članak 221.a ZPP-a upućuje sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja.
6. Analizom ovako izvedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a, uz primjenu materijalnog prava, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.
7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbi 2., 4. i 6. ugovora o kreditu i povrat stečenog bez osnove (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa za kredit koji nije konvertiran).
8. Među strankama nije sporno da su prednici stranaka sklopili predmetni ugovor o kreditu, da je prednik tužitelja u cijelosti ispunio ugovornu obvezu po predmetnom ugovoru.
9. Između stranaka sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i je li nastupila zastara utuženog potraživanja. Među strankama je sporno je li odredba/e ugovora o kreditu nepoštena/e i ništetna/e u odnosu na vezivanje glavnice ugovora uz valutu CHF pa posljedično tome imaju li tužitelji, kao nasljednici, pravo na isplatu utuženog iznosa s osnova valutne klauzule i promjenjive kamatne stope koji je, prema njegovim navodima, tuženik neosnovano stekao.
10. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnosti u dijelu odredbi 2., 4. i 6. Ugovora o kreditu i vraćanje iznosa od 77.516,89 kn odnosno 10.288,26 EUR na ime povrata preplaćenih ugovornih kamata koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredbi o kreditu u razdoblju od 1. prosinca 2007. do 1. studenog 2011. odnosno više plaćenog zbog promjene kamatne stope na više u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita u iznosu od 2.605,64 EUR i ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF na dan isplate kredita, uzevši u obzir rast tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita u iznosu od 10.050,96 EUR.
11. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da su stranke, i to prednik tužitelja kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor, dana 17.10.2007. godine sklopili Ugovor o kreditu broj: 111-151/2007 sa sljedećim bitnim odredbama kredita: korisnik kredita je "STOLARIJA" Obrt za proizvodnju, usluge i trgovinu, a jamac platac je KČ (nasljednici ŠČ i dr.), kreditor je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d, iznos kredita je 70.000,00 CHF, tečaj CHF na dan isplate kredita 4,4, rok otplate 60 mjeseci/5 godina, ugovorena kamatna stopa prema inicijalnom otplatnom planu je 3,75% marže + 3M LIBOR, anuitete prilikom ugovaranja u valuti 1.377,85 CHF, iznos anuiteta na dan otplate kredita 6.062,54 kn, ugovoren tečaj za otplatu – srednji tečaj HAAB na dan plaćanja. Ugovor o kreditu je sklopljen dana 17.10.2007. godine, te je isplaćen dana 24.10.2007. godine.
12. Člankom 2. Ugovora o kreditu (Iznos, namjena i korištenje kredita) ugovoreno je da banka odobrava korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 70.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hypo Alpe Adria Bank d.d. za CHF važeći na dan korištenja kredita, i to pod niže navedenim uvjetima. Kredit je odobren u investicijske svrhe – kupnju vozila.
13. Člankom 4. Ugovora o kreditu (Otplata kredita) tužitelj se obvezao otplatiti kredit do 1.11.2012. godine u jednakim mjesečnim anuitetima koji su utvrđeni otplatnim planom koji čini sastavni dio Ugovora o kreditu, a ugovoreno je da se isti podmiruju u kunama po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria Banke d.d. za CHF važeći na dan plaćanja počevši od 01.12.2012. godine.
14. Prema članku 6. Ugovora o kreditu (Promjenjivost kamatne stope) banka je ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d. ili drugog akta banke. Isto tako je ugovoreno da korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna, te novi otplatni plan u skladu s promjenjivom kamatnom stopom
15. Prema čl. 3 Ugovora o kreditu (Kamatna stopa), ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, koja je određena na način da se uvećava tromjesečni LIBOR za CHF, za dodatak od 3,75% marže. Za prvo obračunsko razdoblje visina kamatne stope utvrđuje se na dan puštanja kredita u tečaj, a dalje se utvrđuje četiri puta godišnje, svakog posljednjeg dana u kvartalu za slijedeći kvartal, odnosno svakog 31.12., 31.03., 30.06., i 30.09 u godini i uvijek se zaokružuje na slijedeću četvrtinu. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja (čl. 4. Ugovora o kreditu).
16. U ostavinskom postupku O-2475/2023, UPP/OS-58/2023-10, dana 05. listopada 2023. doneseno je Rješenje o nasljeđivanju u kojem se navodi da su tužitelji ŠČ, ŽČ, ŠČP i ŠČPT utvrđeni nasljednicima pokojnog IČ.
17. Iz iskaza tužiteljice ŠČ sud je utvrdio da je s pokojnim suprugom otišla u banku kako bi vidjeli što je potrebno od dokumentacije za podizanje kredita radi kupnje auta u službene svrhe. Kada su došli u banku tražili su kredit u eurima, ali su djelatnici banke, tada Hypo banka u [adresa], savjetovali podizanje kredita u CHF jer je taj kredit povoljniji i svi su ga u tom trenutku uzimali. Kada su dobili sve informacije o potrebnoj dokumentaciji ostale poslove oko kredita je obavljao pokojni tužitelj sam. Kada se tužiteljicu pita da li su bili upoznati sa rizicima podizanja kredita u CHF navodi da nisu, već su djelatnici banke savjetovali da je to povoljniji kredit. Kada se pita tužiteljicu ista navodi da je bila zaposlena u obrtu te je obavljala poslove na način da je nosila dokumentaciju u knjigovodstvo, a među ostalim obavljala je i plaćanja predmetnog kredita. Znala je koliko iznosi rata kredita jer je o tome primala obavijesti te je znala koliko se treba platiti. Namjena kredita bila je kupnja auta budući je pokojni suprug bio stolar i puno je putovao po Hrvatskoj. Auto se uz službene svrhe koristio i u privatne svrhe jer je to bio jedini automobil koji su imali. Stranka navodi kako je to bio prvi kredit za obrt te ranije obrt nije imao kredita. Stranka dodaje svom iskazu da s obzirom da je pokojni suprug bio stolar više puta je požalio dizanje predmetnog kredita jer nije znao za kredite u CHF i rizike. S obzirom na iskaz sud je isti prihvatio u djelu budući zakonska nasljednica nema neposrednih saznanja oko ugovora.
18. Iz iskaza svjedoka ŽČP, zaposlenice tuženika, sud je utvrdio da je Addiko banka u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., između ostalih proizvoda, imala u ponudi proizvod (ugovor o kreditu) kojim se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske obračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti CHF (tzv. valutna klauzulu u CHF). U navedenom razdoblju svjedok je bila zaposlena na radnom mjestu Regionalni manager za poslovanje s građanstvom (Zagreb i centralna Hrvatska), i to od 1. siječnja 2004. do 1. siječnja 2008., a od 1. siječnja 2008. do 1. siječnja 2012. radila je na radnom mjestu Voditelj tima za razvoj kreditnih, transakcijskih i štednih proizvoda, u sektoru Poslovanja s građanstvom. I danas je zaposlena u Addiko banci, na radnom mjestu izvršnog direktora, razvoda poslovanja s građanstvom i malim poduzećima Grupe. U Addiko banci je zaposlena od 1998. U razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. 97% štednje građana i pravnih osoba u Republici Hrvatskoj je bilo u EUR, a u inozemstvu je banka putem zajma ili drugih financijskih instrumenata mogla pribaviti valutu CHF, EUR i druge inozemne valute. Dakle, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. banka je u ponudi imala ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR i ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Za ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF je bila niža kamatna stopa od kamatne stope za ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR. Navedeno iz razloga što su bili različiti uvjeti financiranja banke za CHF, od onih za EUR, tj. bila je različita kamata koju je banka plaćala svojim izvorima financiranja za pozajmljivanje CHF, od kamate za pozajmljivanje EUR. Naime, banka je plaćala manju kamatu svojim izvorima financiranja za pozajmljivanje CHF. Nadalje, navodi kako u razdoblju od 2004. i 2008. svjedok osobno, a niti banka nije očekivala, a kamoli mogla predvidjeti rast tečaja CHF u odnosu na kunu, u razdoblju nakon 2009. Addiko banka je u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. prezentirala i nudila proizvode, ugovore o kreditu, s valutnom klauzulom u EUR i ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, i to putem brošura i letaka u poslovnicama. U trenutku kada se određena osoba odlučila sklopiti ugovor o kreditu, kreditni referent mu je prezentirao oba proizvoda banke, i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR. Nije postojala uputa kreditnim referentima da prvenstveno nude ugovaranje ugovra o kreditu s valutnom kaluzulom u CHF, kao niti da valutu CHF prezentiraju kao sigurnu ili stabilnu, nego je klijent, nakon razgovora s referentom, u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima, utvrdio koji je proizvod za njega prikladniji. Posebno ističe kako je u razdoblju od 2004. i 2008. educirala zaposlenike banke koji su neposredno sudjelovali kod pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu s CHF valutnom klauzulom u tom razdoblju i to na način da im je objašnjavala način funkcioniranja valutne klauzule, pa tako i one u CHF, rizike koji proizlaze iz takvog ugovaranja u smislu mogućnosti rasta, ali i pada tečaja, i utjecaja istoga na visinu mjesečnih anuiteta u kunama. Pritom je ovim zaposlenicima bilo naglašeno kao isto moraju pojasniti i klijentima prije sklapanja ugovora o kreditu odnosno tijekom prodajnih razgovora. S obzirom da je svjedokinja iskazivala općenito, a ne konkretno za predmetni ugovor, sud je iskaz i prihvatio samo u tom općenitom djelu.
19. Zadatak vještačenja je bio utvrditi razliku iznosa po osnovi valutne klauzule ugovora o kreditu broj 111-151/2007 sklopljenog 17. listopada 2007. između HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. i IČ (i eventualnih aneksa), na način da se za svaku pojedinu ratu izračuna koji iznos kredita bi korisnik kredita bio dužan vratiti polazeći od toga da je iznos kredita onaj iznos u kunama koji je banka na temelju ugovora o kreditu stvarno isplatila korisniku kredita, u odnosu prema tome koji iznos kredita je korisnik kredita vratio banci uz primjenu valutne klauzule iz ugovora o kreditu, kao i izvršiti izračun iznosa kamate po predmetnom kreditu po ugovorenoj odnosno zakonskoj kamatnoj stopi. Zadatak vještaka je izračunati i negativnu razliku – izračunati koje anuitete je tužitelj manje platio i u kojem iznosu. Vještak je u svom nalazu utvrdio da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do kraja otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj: ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope na više u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita iznosi ukupno 2.605,64 EUR; ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF na dan isplate kredita, uzevši u obzir rast tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita iznosi ukupno 10.050,96 EUR. Temeljem prethodno navedenog ukupno potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu, posljedično na rast kamatne stope i rast tečaja iznosi 12.656,60 EUR. Ovaj sud ocjenjuje mišljenje vještaka kao objektivno, stručno i izrađeno sukladno pravilima struke. Vještakinja je prilikom usmenog iznošenja nalaza na ročištu 27. listopada 2025. otklonila sve prigovore tuženika, a tuženik dodatnu dokumentaciju vezano za istaknute ostale prigovore nije dostavio.
20. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud je primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO).
21. Sud je u ovom postupku krenuo od radnji/propuštanja stranaka koje su prethodile sklapanju ugovora i sagledao sve aspekte koji su prethodili zaključenju predmetnog ugovora. Prije sklapanja predmetnog ugovora o spornim (ništetnim) odredbama nije se pojedinačno pregovaralo, kako to proizlazi iz dokaza dostavljenih sudu, te navedene odredbe nisu jasne, razumljive i lako uočljive te su suprotne načelu savjesnosti i poštenja kao jednom od osnovnih načela obveznog prava
22. Prednik tužitelja, korisnik kredita, kao vlasnik obrta u pravnom prometu dužan je postupati s povećanom pažnjom. Međutim, to ne znači da je navedene okolnosti i rizike mogao sam predvidjeti i uzeti u obzir prilikom sklapanja predmetnog ugovora. Bankarske djelatnosti i djelatnosti koje se odnose na sklapanje predmetnog ugovora nisu navedene kao djelatnosti prednika tužitelja stoga navedeno ne potpada pod njegovu registriranu djelatnost, a u svezi s time niti je u tom segmentu dužan postupati s povećanom pažnjom odnosno da je mogao predvidjeti spomenute okolnosti sklapanja predmetnog ugovora i uzeti ih u obzir. Prednik tužitelja je trgovac i iako je u skladu s tim mogao imati određenu svijest o rizicima ugovaranja valutne klauzule, treba cijeniti činjenicu da se prednik tužitelja nije bavio financijskim djelatnostima, i da je time njegova svijest o rizicima na općoj razini (njemu jedino dostupnoj) i da tužitelj unatoč tome treba konkretne i potpune informacije o posljedicama ugovaranja konkretne valute u vremenu zaključenja ugovora, a takve informacije u domeni su tuženika koji se kao specijalizirana pravna osoba bavi upravo istraživanjem financijskog tržišta i plasmanom takvih financijskih proizvoda. Razvidno je da se tužitelj nedvojbeno nalazio u podređenijoj poziciji od tuženika, ovisio je o podacima koje će mu tuženik dati, imao je povjerenje u tuženika, a tuženik nije dao potpune i prave informacije odnosno tuženik tijekom postupka to nije dokazao predlaganjem adekvatnih dokaza. Dakle, sud je u konkretnom slučaju cijenio i ponašanje tuženika i činjenicu da li je tuženik u tom konkretnom odnosu i pravnom poslu koristio svoj povlašteniji položaj i znanje te da li je time postupao nepošteno i nesavjesno naspram tužitelja kao korisnika tuženikovih usluga.
23. Isto tako valja naglasiti da je namjena ugovora o kreditu – kupnja vozila – koji je korišten i u poslovne i u privatne svrhe, prema iskazu tužiteljice, pa se prednik tužitelja, s obzirom na kupovinu vozila i za svrhe izvan svoje registrirane djelatnosti može smatrati potrošačem. Prema odredbama članka 33. Zakona o obrtu (Narodne novine broj 143/13; dalje: ZO), radi obavljanja gospodarskih djelatnosti dvije ili više fizičkih osoba mogu zajednički obavljati obrt (stavak 1.). U konkretnom slučaju nije sporna činjenica da je prednik tužitelja kao vlasnik obrta, u svojstvu korisnika kredita sklopio Ugovor s tuženikom. Nije sporno da je prednik tužitelja potpisao predmetni ugovor i u svojstvu fiducijarnog dužnika odnosno jamca platca. Nije sporna niti činjenica da tužitelji nisu ugovorna strana iz Ugovora, već njihov prednik koji ga je potpisao i u svojstvu jamca platca. Također nije sporna činjenica da je u trenutku sklapanja Ugovora samo prednik tužitelja IČ bio vlasnik obrta, te da je taj ugovor sklopio u ime i za račun toga obrta, odnosno za potrebe toga obrta (članak 2. stavak 3. Ugovora), a ne u svoje osobno ime i za svoj osobni račun. Konačno, nije sporna niti činjenica da je prednik tužitelja umro i da su njegovi zakonski nasljednici ovdje tužitelji.
24. Valutna klauzula je dispozitivna odredba i kao takva je dopuštena, propisana je odredbom članka 22. ZOO-a, ta ugovorna odredba podliježe testu poštenosti i testu razmjernosti, jer osim što sve iznimke od kontrole nepoštenih ugovornih odredbi treba restriktivno tumačiti, već ujedno treba voditi računa o specifičnosti valutne klauzule u CHF u ugovorima, koja nije nepoštena sama po sebi, jer ugovaratelji sasvim sigurno razumiju značaj valutne klauzule, a svodi se na opći rizik porasta vrijednosti CHF, nego je nepošteno to što tuženik, trgovac, nije upozorio tužitelja, korisnika kredita na specifičan rizik vezan uz valutu CHF, tzv. valutu utočišta, s obzirom na monetarnu politiku Republike Hrvatske kojom HNB „štiti“ tečaj kune u odnosu na valutu euro, ali ne i u odnosu na valutu CHF. Iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica da obveza korisnika kredita istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora korisnik kredita ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti.
25. Iz sadržaja ugovorenih odredbi (čl. 6. Ugovora) proizlazi da bi kreditor svojom jednostranom odlukom mijenjao način obračuna ugovornih kamata, što nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obvezno pravnih odnosa, koji nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka i u očitoj je protivnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu koji je propisan odredbom članka 3. ZOO-a. Neravnopravnost stranaka u njihovim pravima i obvezama proizlazi iz činjenice da kreditor može mijenjati ugovornu odredbu bez ikakvog obrazloženja i navođenja određenih i mjerljivih kriterija koji su uvjetovali neprimjenu jasne ugovorne/ih odredbe/i, a da to druga ugovorna strana bez prigovora prihvaća. Takva ugovorna odredba protivna je odredbi članka 3. ZOO-a i ništetna je sukladno odredbama članka 322. i članka 324. ZOO-a. U članku 6. Ugovora o kreditu radi se o neodređenoj i o neodredivoj obvezi. Iz predmetne ugovorne obveze nije jasno o čemu ovisi i kakav je način obračuna i visina kamatnih stopa koja će se određivati odlukama kreditora. Kriteriji od kojih ovisi tužiteljeva novčana obveza na isplatu ugovornih kamata moraju biti određeni i mjerljivi. Odredbom članka 269. stavka 2. ZOO-a propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Odredbom članka 271. ZOO-a propisano je da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a odredbom članka 272. stavka 1. ZOO-a propisano je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi. Budući da se radi o ništetnoj odredbi koja je protivna prisilnom propisu, neodlučno je da su stranke izjavile da prihvaćaju sklopljeni ugovor i da ga je javni bilježnik solemnizirao. Prema utvrđenju suda tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi.
26. Odredbom iz članka 3. Ugovora ugovorne strane su postigle suglasnost o ugovornoj kamati, kao jednom od bitnih sastojaka ugovora o kreditu (članak 1021. ZOO-a), kao i svim parametrima (elementima) za njezino određivanje. Budući da ugovorna kamata predstavlja jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu i da je ona u konkretnom slučaju jasno određena člankom 3. Ugovora, to tuženik kao kreditor ne može jednostrano mijenjati navedeni bitni sastojak ugovora, već za takvu promjenu mora dobiti suglasnost druge ugovorne strane (korisnika kredita).
27. Nadalje, kako se radi o dvostranoobveznom ugovoru, prema kojemu je tuženik, kao banka, bio dužan tužitelju isplatiti kredit, a tužitelj je bio dužan taj kredit vratiti u ugovorenom roku, zajedno s kamatama, jednostrana promjena kamatne stope iz citiranog članka 6. Ugovora protivna je i članku 10. stavku 3. ZOO-a. Ovo iz razloga što je tuženik, isplatom kredita, ispunio svoju ugovornu obvezu, te je za ispunjenje ugovora preostalo da tužitelj, kao korisnik kredita, tuženiku vrati iznos kredita s kamatama. Ugovorna odredba, prema kojoj tuženik kao davatelj kredita može, nakon plasiranja kredita, jednostrano mijenjati kamatnu stopu predstavlja nedopušteno ponašanje u izričitoj suprotnosti s člankom 10. stavkom 3. ZOO-a, jer se time otežava ispunjenje obveze tužitelja kao primatelja kredita. Takav način promjene visine kamatne stope nije u skladu s pravnom prirodom obveznopravnih odnosa niti zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe članka 269. stavka 2. ZOO-a, kojim je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, članka 271. ZOO-a, kojim je propisano da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva i članka 272. ZOO-a kojim je propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti.
28. S obzirom na to da je citirana ugovorna odredba iz članka 6. Ugovora protivna odredbama članka 10. stavka 3., članka 269. stavka 2., članka 271. i članka 272. ZOO- a kao prisilnim propisima, to je, uzevši u obzir navedeno, ovaj sud je utvrdio da je navedena ugovorna odredba ništetna sukladno odredbi članka 322. stavka 1. ZOO-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5087/2017-2 od 23. srpnja 2020. i Pž-2223/2019-2 od 21. listopada 2020.). Isto se odnosi na odredbe članka 2. i 4. Ugovora: u čl. 2. određen je srednji tečaj banke važeći na dan korištenja kredita, a u čl. 4. ništetan je dio koji se odnosi na način podmirenja anuiteta obračunatim po srednjem tečaju banke za chf važeći na dan plaćanja. Stoga sud ne ponavlja razloge ništetnosti već upućuje na raniju ocijenu.
29. U smislu čl. 322. ZOO, koji se ima primijeniti na ovaj obveznopravni odnos, ništetni ugovori su oni koji su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. S obzirom da je predmetna ugovorna odredba iz čl. 6, ali i one iz čl. 2. i 4., utvrđena ništetnom temeljem citirane odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora. Dakle, tuženik je dužan tužitelju vratiti iznose koje je tužitelj tuženiku platio na temelju ništavog Ugovora o kreditu.
30. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iz činjenične osnove tužbe, kojom je sud vezan (članak 186. stavak 3. ZPP-a), u bitnome proizlazi kako se radi o kamatama koje je tuženik neosnovano naplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe. U konkretnom slučaju se, dakle, radi o restitucijskom zahtjevu iz članka 323. stavka 1. u vezi s člankom 324. stavkom 1. ZOO-a prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno ništetne ugovorne odredbe kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora. S obzirom na ništetnost odredbe iz članka 6. Ugovora, ali i 2. i 4., ovaj sud je utvrdio da tuženik u konkretnom slučaju ima pravo na kamate u skladu s člankom 3. Ugovora kojim je, kao što je prethodno obrazloženo, na jasan i nedvosmislen način, određena visina kamatne stope na način da je ona vezana za promjenjiv tromjesečni LIBOR s dodatkom marže kao fiksnim parametrom obračuna kamatne stope.
31. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da postoji i kolika je razlika između iznosa ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope na više u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita, kao i iznos ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF na dan isplate kredita, uzevši u obzir rast tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita.
32. Kako je tuženik anuitete obračunavao promjenom kamatne stope bez uporišta u ugovoru o kreditu te je tužitelj vraćanjem takvih anuiteta preplatio dugovani iznos, to se radi o pravnom odnosu stjecanja bez osnove jer je imovina tužitelja prešla u imovinu tuženika, a taj prijelaz nije imao osnove u nekom pravnom poslu (čl. 1111. st. 1. ZOO- a). Za tražbinu po osnovi povrata stečenog bez osnove nije propisan posebni zastarni rok pa se primjenjuje opći petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a. Zastara počinje teći prvog dana nakon izvršenog plaćanja bez osnove (čl. 215. st. 1. ZOO-a), a nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (čl. 216. ZOO-a). Zastara se prekida podnošenjem tužbe (čl. 242. ZOO-a).
33. Tuženik je nepošteni stjecatelj, jer je znao da obračun anuiteta i kamate vrši bez uporišta u predmetnom Ugovoru o kreditu, pa tužitelju zatezne kamate na tražbinu po osnovi povrata stečenog bez osnove pripadaju sukladno istaknutom tužbenom zahtjevu, počevši od dana nakon izvršenog plaćanja (čl. 1115. ZOO-a), po stopi mjerodavnoj za ostale odnose (čl. 29. st. 2. ZOO-a). Prema ocijeni ovog suda tuženik je bio nepošten od dana stjecanja zato što mjesečne anuitete odnosno ugovorenu kamatu nije obračunavao sukladno ugovornoj odredbi već sukladno ugovornoj odredbi koja ugovorna odredba je utvrđena ništetnom.
34. Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a sud je naložio tuženiku vraćanje pretplaćenog iznosa. Zatezna kamata dosuđena je sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a. Predmet tužbenog zahtjeva je restitucijski zahtjev kojim tužitelj zahtjeva od tuženika da mu vrati ono što je primio na temelju ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu sukladno članku 323. stavku 1. ZOO-a. Tužbeni zahtjev je posljedica utvrđenja da je predmetni ugovor o kreditu djelomično ništetan odnosno da je u dijelu ništetna ugovorna odredba članka 2., 4. i 6. predmetnog ugovora. Odredbom članka 215. stavka 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Tužitelj je restitucijski zahtjev postavio uz zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbi ugovora pa tužiteljevo potraživanje koje se odnosi na povrat isplaćenog temeljem ništetne odredbe nije u zastari.
35. Budući da su tužitelji uspjeli u cijelosti u ovom postupku, to sukladno odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a u svezi s odredbom 164. ZPP-a tužitelji imaju pravo na naknadu troškova postupka. Tužitelji imaju pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, nastavno: Tarifa), postavljenom zahtjevu i vrijednosti predmeta spora. Tužiteljima je u trošak postupka priznat trošak sastava tužbe od 11.02.2020. (Tbr 7/1) u iznosu od 200,00 eur, sastav podnesaka od 16.01.2024., 15.07.2024. (Tbr 8/3) svaki po 100,00 eur, sastav podneska od 14.11.2024., 28.5.2025. odnosno 13.06.2025 (Tbr 8/1) svaki po 200,00 eur, pristup ročištima 20.09.2023., 13.11.2024., 27.10.2025., 20.01.2026. (Tbr 9/1) svako po 200,00 eur, pristup na ročište 11.03.2025. (Tbr. 9/5) u iznosu od 100 eur, sve uvećano za PDV 25% (Tbr. 46), ukupno iznosi 2.125,00 eur, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 74,67 eur, sudsku pristojbu na presudu 173,02 eur i trošak predujma za vještaka 300,00 eur. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate po stopi za ostale odnose. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.
U Zagrebu, 24. veljače 2026.
Sudac
Tina Jakupak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.
DNA:
1. tužiteljima po pun – sp na presudu
2. tuženiku po pun
3. kal pravomoćnosti – 30 dana
