REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: UsI-4623/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mihaela Koren Šola, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pajtak & Delija d.o.o., Zagreb, Ivana Lučića 2a, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, nakon usmene i javne rasprave, 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/21- 01/117, URBROJ: 513-04-24-2 od 29. kolovoza 2024.

II Nalaže se tuženiku da riješi o žalbi tužitelja u roku od šezdeset dana od dana dostave ove presude.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora od 2.500,00 eur (dvijetisućepetsto eur) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-18/21- 01/117, URBROJ: 513-04-24-2 od 29. kolovoza 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, KLASA: UP/I-410-23/20-02/2230, URBROJ: 513-07-01- 03/20-6 od 11. siječnja 2021. kojim je zamijenjeno privremeno porezno rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, KLASA: UP/I-410-23/20-02/2230, URBROJ: 513-07-01-03-20-2 od 3. lipnja 2020., te je u ponovnom postupku tužitelju za 2019. utvrđen dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 978.518,47 kn kao i ukupni godišnji dohodak, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 117.600,00 kn, godišnja porezna osnovica u iznosu od 860.918,47 kn, ukupno plaćeni porez u inozemstvu koji se može odbiti u iznosu od 176.539,91 kn, ukupno plaćeni porez i prirez u iznosu od 306.077,71 kn, te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 8.664,46 kn.

2. Tužitelj u tužbi pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da ni za tužitelja ni za tuženika nije sporno da je tužitelj hrvatski porezni rezident u 2019. i da je u Republici Hrvatskoj bio dužan prijaviti dohodak ostvaren u tuzemstvu i u inozemstvu prema načelu svjetskog dohotka, a što je tužitelj u zakonskom roku i učinio.

3. Privremenim poreznim rješenjem prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je tužitelju dohodak isplaćen od strane poslodavca Crosco Hrvatska sukladno članku 80.a stavku 4. Zakona o porezu na dohodak, te iznos u potpunosti odgovara iznosu dohotka kako ga je obračunao, isplatio i putem mjesečnih JOPPD obrazaca prijavio poslodavac Crosco Hrvatska.

4. Tužitelj je 30. studenoga 2020. prvostupanjskom tijelu dostavio potvrdu ukrajinskog poreznog tijela o plaćenom porezu za 2019., te je dodatno 18. prosinca 2020. dostavljen i ovjerovljeni prijevod navedene potvrde.

5. Prvostupanjsko tijelo je tada po službenoj dužnosti izdalo prvostupanjsko rješenje od 11. siječnja 2021. kojim je zamijenilo navedeno privremeno porezno rješenje, te je pravo na uračunavanje plaćenog inozemnog poreza priznato, ali je na potpuno drugačiji način utvrđen ukupni dohodak u iznosu od 978.518, 47 kn koji je u usporedbi sa zamijenjenim rješenjem veći za 435.980,13 kn.

6. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja je razvidno da je preuzet dohodak kako ga je utvrdila Ukrajina, a čime je povrijeđena primjena članka 80.a stavka 4. Zakona o porezu na dohodak i neosnovano uvećan iznos dohotka u odnosu na onaj iznos koji je tužitelj stvarno primio.

7. Za razliku od poreza plaćenog u inozemstvu odredbom članka 80.a stavkom 4. navedenog Zakona je izričito propisano da se oporezivi dohodak ne preuzima s potvrde, već se utvrđuje sukladno hrvatskim propisima i to u slučaju ako se predujmovi poreza na dohodak plaćaju u Republici Hrvatskoj i ako porezni obveznik izabere konačan porez na dohodak plaćati sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak, a jasno je da je to tužitelj i učinio.

8. Smatra da činjenično stanje u postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno te o svojim navodima dostavlja razne isprave i poreznu dokumentaciju kao dokaz te predlaže saslušati svjedoka OH na okolnosti i činjenice predmeta.

9. Ističe da je dokazni postupak proveden netransparentno i protivno članku 189. stavku 1. Općeg poreznog zakona te je tužitelju bez valjane pravne osnove utvrđen oporezivi dohodak i posljedično godišnja obveza poreza na dohodak, a protivno načelu legitimnog očekivanja tužitelj je uskraćen za pravo na povrat poreza koji mu pripada u iznosu od 164.364,49 kn / 21.814,92 eur te je obzirom na prethodnu izvršenu uplatu tužitelj oštećen za ukupni iznos povrata od 173.028,95 kn / 22.964,89 eur.

10. Predlaže sudu da poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te utvrdi razliku poreza i prireza za 2019. za povrat tužitelju u iznosu od 173.028,95 kn / 22.964,89 eur, da naloži tuženiku da u roku od trideset dana i pod prijetnjom ovrhe izvrši povrat navedenog iznosa, te da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u roku od trideset dana i pod prijetnjom ovrhe.

11. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, te predlaže da sud spor riješi bez održavanja rasprave.

12. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

13. Tužbeni zahtjev je osnovan.

14. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.

15. Na raspravi sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja i svjedoka OH na okolnosti iz tužbe kao nesvrsishodan, a obzirom na primjenu načela dokumentarnosti u poreznim upravnim stvarima.

16. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

17. Prema podacima spisa predmeta drugostupanjskim rješenjem od 29. kolovoza 2024. odbijena je žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 11. siječnja 2021. kojim je zamijenjeno privremeno porezno rješenje od 3. lipnja 2020., te je u ponovnom postupku tužitelju za 2019. utvrđen dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 978.518,47 kn kao i ukupni godišnji dohodak, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 117.600,00 kn, godišnja porezna osnovica u iznosu od 860.918,47 kn, ukupno plaćeni porez u inozemstvu koji se može odbiti u iznosu od 176.539,91 kn, ukupno plaćeni porez i prirez u iznosu od 306.077,71 kn, te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 8.664,46 kn.

18. Osporavano rješenje doneseno je na temelju potvrde inozemnog poreznog tijela iz inozemstva i sukladno ugovoru između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Ukrajine o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj: 11/97), te sukladno članku 2. stavku 1., članku 5., članku 80. stavku 1., stavku 2., stavku 3., stavku 4. i stavku 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18 i 121/19), te sukladno članku 87. stavku 1. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 10/17 i 128/17).

19. Odredbom članka 80.a stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da oporeziv dohodak iz članka 12. stavka 7. ovoga Zakona preuzima se na način kako ga je utvrdila država izvora dohotka.

Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da se oporeziv dohodak iz stavka 1. ovoga članka umanjuje za obvezne doprinose ako oni nisu bili priznati kao izdatak u državi izvora dohotka.

Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da porezni obveznici koji ostvaruju dohodak iz stavka 1. ovoga članka koji se sukladno odredbama ovoga Zakona smatra dohotkom od samostalne djelatnosti dužni su upisati se u registar poreznih obveznika poreza na dohodak, ali nisu dužni utvrđivati taj dohodak na temelju poslovnih knjiga i evidencija iz članka 34. stavka 1. ovoga Zakona. Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da se odredbe stavaka 1. i 3. ovoga članka neće se primjenjivati ako država izvora, sukladno odredbama međunarodnog ugovora, nije imala pravo oporezivanja odnosnog dohotka ili ako država izvora ne oporezuje odnosni dohodak, prema izvoru dohotka iz članka 5. ovoga Zakona odnosno po pojedinoj osnovi dohotka prema izvorima dohotka iz članka 5. ovoga Zakona, ili ako porezni obveznik izabere u Republici Hrvatskoj utvrđivati i plaćati predujmove poreza na dohodak, odnosno konačni porez na dohodak, sukladno odredbama ovoga Zakona.

20. Odredbom članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21) propisano je da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijeniti i svi navodi žalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.

21. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

22. Naime, sud nije mogao otkloniti prigovor tužitelja da u obrazloženju osporavanog rješenja kojim je žalba tužitelja odbijena nije odgovoreno na navod tužitelja iznesen u žalbi da je prvostupanjsko porezno tijelo zamjenjujući privremeno porezno rješenje postupilo suprotno odredbi članka 80.a stavka 4. Zakona o porezu na dohodak, te je zanemarilo činjenicu da se tužiteljev cjelokupan dohodak isplaćen od strane Crosco Hrvatska odnosi na rad u Ukrajini i da je bio oporezivan u Ukrajini.

23. Iz navedenog razloga, sud je poništio osporavano rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, te će u postupku nakon ove presude, tuženik u obrazloženju svog rješenja obrazložiti iz kojeg razloga smatra da tužitelj neosnovano tvrdi da u konkretnom slučaju ne bi bilo moguće primijeniti odredbu članka 80.a stavka 4. Zakona o porezu na dohodak i tužiteljev porez na dohodak obračunati na način kako je to bilo učinjeno privremenim poreznim rješenjem.

24. Kako je sud poništio osporavano drugostupanjsko rješenje, te se time smatra da je tužitelj uspio u sporu, a sukladno članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, sud je naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eur i za pristup na ročište u iznosu od 1.000,00 eur sukladno Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), uz pripadajući PDV, a što iznosi ukupno 2.500,00 eur.

25. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I i II izreke presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, a protiv točke III žalba je dopuštena sukladno članku 148. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima, te se žalba podnosi putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u sporu u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Odvjetnica Mihaela Koren Šola, putem e-kom

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, sa spisom tuženika

3. U spis