REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-770/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, kao predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Gracinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Lovačkog društva „Sokol“ Koška, Koška, Kneza Domagoja 2, OIB: 95300189365, zastupanog po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu Stalne službe u Našicama poslovni broj: Pn-172/2023-29 od 23. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu Stalne službe u Našicama poslovni broj: Pn-172/2023-29 od 23. travnja 2025., u dijelu točke I. izreke, kojim je naloženo tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 3.009,43 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja prvostupanjske presude 23. travnja 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i u točki II. izreke kojom su tužitelju dosuđeni parnični troškovi.
II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Đakovu Stalne službe u Našicama poslovni broj: Pn-172/2023-29 od 23. travnja 2025. u preostalom dijelu točke I. izreke na način da se do ukupno zatraženih 3.119,89 eura, tj. za iznos od 110,46 eura s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude 23. travnja 2025. do isplate, tužbeni zahtjev odbija.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.119,89 eura i parnične troškove u iznosu od 2.251,33 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na te iznose teku od 23. travnja 2025. do isplate (točke I. i II. izreke). Tužitelj je odbijen s preostalim zahtjevom za naknadu parničnih troškova iznad dosuđenog (točka III. izreke).
2. Protiv prvostupanjske presude, i to sadržajno u njenom dosuđujućem dijelu (točke I. i II. izreke), pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio njegov prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio objektivnu odgovornost tuženika u vezi s opasnom stvari, ističući da divljač nije opasna stvar i da je sud u konkretnom slučaju trebao primijeniti odredbu članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine” broj 99/18, 32/19, 32/20, 127/24; dalje: ZL) iz koje proizlazi da lovoovlaštenik odgovara samo za onu štetu koja je nastala zbog provođenja lova. Nadalje, smatra pogrešnim utvrđenje prvostupanjskog suda da mjesto nesreće nije bilo pokriveno znakom opasnosti divljači na cesti, ustrajući u tom pogledu na prigovoru isključive odnosno podijeljene odgovornosti tužitelja. Tuženik ističe da dosuđeni iznos štete nije u skladu s visinom štete koju je procijenio prometni vještak (3.009,43 eura) te smatra da pobijana presuda ima nedostatke zbog koji se ne može ispitati. U vezi s pobijanjem pravilnosti odluke o glavnoj stvari, pobija i odluku o parničnim troškovima. Žalbeni je prijedlog tuženika da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na temelju stanja spisa i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove žalbe.
3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem je osporio žalbu i žalbene navode tuženika. Predlaže odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje troškove odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika je osnovana u manjem dijelu.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koja je nastala na njegovom vozilu prilikom naleta na divljač (lisicu) na dijelu ceste gdje se nalazi lovište kojim upravlja tuženik.
6. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi, u pogledu glavne stvari, u cijelosti prihvatio zahtjev tužitelja, u bitnome s obrazloženjem da tuženik odgovara za štetu po principu objektivne odgovornosti u vezi s opasnom stvari, pri čemu nije utvrđen doprinos tužitelja šteti, a da visina štete proizlazi iz izvedenih dokaza.
7. Postupajući u smislu odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), ovaj žalbeni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pritom dodatno po službenoj dužnosti na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Po tako provedenom ispitivanju, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita, osim u manjem dijelu dosuđenog iznosa štete, za koji dio su ispunjene pretpostavke za preinačavanje prvostupanjske presude i odbijanje tog dijela tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa.
8. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
9. Nadalje, prvostupanjski sud je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva u potpunosti pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.
10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je valjano otklonio njegov prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, kraj činjenice da iz policijske potvrde i zapisnika o očevidu (stranice 7-8 i 32-34 spisa) proizlazi da se nalet na lisicu dogodio na dijelu ceste koji prolazi kroz lovište kojim upravlja tuženik, dok tuženik nije pružao uvjerljiv dokaz o suprotnom, štoviše svjedok GS je potvrdio da je po pozivu policije, kao tuženikov lovnik, preuzeo uginulu lisicu i da tuženik gospodari lovištem i s lijeve i s desne strane ceste, prvostupanjski sud je pravilno otklonio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije kao neosnovan.
11. Što se tiče odgovornosti tuženika, iz članka 76. stavka 2. ZL-a proizlazi da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije.
11.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu uslijed istrčavanja divljači na kolnik, ne primjenjuje se isključivo članak 80. stavak 6. ZL-a već se, ako u to vrijeme nije provođen lov, na odgovornost lovoovlaštenika primjenjuje Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO) kao opći propis, u skladu s člankom 76. stavkom 2. ZL-a (tako Vrhovni sud RH u Rev- 166/24 od 24. rujna 2024.)
11.2. Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom (tako Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev- 2902/16 od 28. kolovoza 2019.).
11.3. Dakle, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, tuženik kao lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1045. stavka 3. te članaka 1063.-1067. ZOO-a u vezi s člankom 76. stavkom 2. ZL-a.
11.4. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženika prema kojima je tužitelj bio dužan dokazati postojanje uzročne veze između štetne radnje tuženika i nastale štete, s obzirom na to da se, sukladno odredbi članka 1063. ZOO-a, kod štete nastale u vezi s opasnom stvari, uzročnost predmnijeva.
12. Također, tuženik u žalbi neopravdano ustraje na prigovoru isključive odnosno podijeljene odgovornosti tužitelja u nastanku predmetne štete, budući da tuženik, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao postojanje eskulpacijskih razloga u smislu članka 1067. stavka 2. i 3. ZOO-a. U vezi s time, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da mjesto naleta na lisicu nije bilo pokriveno znakom opasnosti „divljač na cesti“, s naznačenom udaljenosti 4000 metara, uzimajući u obzir činjenicu da je takav znak bio udaljen od početne točke mjerenja (PTM) za 4250 metara, a tragovi nesreće, prema sadržaju policijskog zapisnika o očevidu (stranice 32-34 spisa), nisu bili udaljeniji od 20,20 metara od PTM. Uz navedeno, tuženik tijekom postupka nije ni dokazivao uzročno-posljedičnu vezu između možebitnog nepostupanja tužitelja po prometnim znakovima i nastale štete.
13. Slijedom navedenog, kraj pravilnih utvrđenja prvostupanjskog suda da je šteta na vozilu osiguranika tužitelja prouzrokovana naletom na divlju životniju ( lisicu), na dijelu ceste koji prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik, pri čemu nema dokaza o doprinosu tužitelja šteti, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO-a koje uređuju odgovornost za štetu od opasne stvari (članci 1063.- 1067.), kada je utvrdio objektivnu odgovornost tuženika za predmetnu štetu, a time i osnovanost osnove tužbenog zahtjeva.
14. Međutim, s pravom tuženik prigovara visini dosuđenog iznosa glavnice od 3.119,89 eura iz točke I. izreke pobijane presude, budući da je taj iznos zaista u suprotnosti kako s iznosom troškova popravka koje je utvrdio prometni vještak (3.009,43 eura), tako i s iznosom ponude Auto Zubak od 8. studenog 2023. (3.113,89 eura).
15. Dakle, tako dosuđeni iznos je u suprotnosti sa sadržajem isprava u spisu pa je u tom pogledu počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a, na koju tuženik sadržajno upire u žalbi. Međutim, ispunjene su pretpostavke da se takva bitna povreda ukloni na temelju stanja spisa, djelomičnim preinačenjem tog dijela prvostupanjske presude (članak 373.a ZPP-a).
16. Naime, u situaciji kada je prometni vještak procijenio troškove popravka na dan vještačenja u iznosu od 3.009,43 eura, a tužitelj nije imao primjedbi na tako sačinjenu procjenu niti je predlagao pozvati vještaka radi usmenog saslušanja i otklanjanja eventualnih nejasnoća (podnesak od 13. siječnja 2025.), valjalo je, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelju dosuditi naknadu štete upravo u tako procijenjenom iznosu, uvećanom za zatezne kamate po stopi propisanoj za „ostale odnose“ (članak 29. stavak 2. ZOO-a) koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je u preostalom, više zatraženom dijelu (do iznosa od 3.119,89 eura) tužbeni zahtjev valjalo odbiti te u tom smislu preinačiti prvostupanjsku presudu.
17. Djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svoga zahtjeva, za iznos od 110,46 eura, pa ta činjenica, temeljem članka 154. stavka 5. ZPP-a, sama po sebi ne utječe na pravilnost odluke o parničnim troškovima. S druge strane, tuženik je samo općenito osporio taj dio prvostupanjske odluke pa tako neodređene žalbene razloge ovaj drugostupanjski sud nije ni mogao podrobnije ispitivati (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je, primjenom odredbe članka 373.a stavka 1. točke 2. i stavka 3. ZPP-a, kao u točkama I. i II. izreke ove drugostupanjske presude.
19. Odluka iz točke III. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 5. ZPP- a, budući da je tuženik uspio sa svojom žalbom samo u neznatnom dijelu.
20. Odluka iz točke IV. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s odgovarajućom primjenom članka 155. stavka 1. ZPP - a, budući da odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje ove parnice.
U Puli, 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Zoran Šarić
