Poslovni broj 6 Psp-6/2025-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Stalna služba u Pločama

Ploče, Vladimira Nazora 14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, po sucu toga suda Darku Jelčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, Vukovarska 6, protiv tuženika ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik mr. sc. Julijano Dropulić, odvjetnik iz Ploča, Trg kralja Tomislava 5, zbog smetanja posjeda, nakon glavne rasprave zaključene 4. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, prema članku 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), 24. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I.Time što je na nekretnini položenoj u k. o. [katastarska općina] jezera, upisanoj u zk ulošku broj: [broj ZK uloška] kao kat. čest. broj: [katastarska čestica], zasadio četiri smokve, tuženik je smetao tužiteljicu u posljednjem posjedu te nekretnine, pa mu se nalaže uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da će zasađene četiri smokve povaditi iz zemljišta i ukloniti ih sa te nekretnine, te mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće, pod prijetnjom zakonskih posljedica, u roku od 8 dana.

II.Dužan je tuženik nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 1.276,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja,a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, koje kamate teku od dana donošenja ovog rješenja do isplate, sve to u roku od 8 dana.

III. U ostalom dijelu u iznosu od 78,46 eura tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj 8. svibnja 2025. tvrdi da je u dugogodišnjem posljednjem, mirnom i neprekinutom posjedu nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] jezera, upisane u zk ulošku broj: [broj ZK uloška] kao kat. čest. [katastarska čestica], u naravi oranica, te je tu nekretninu koristila za sadnju povrtlarskih kultura, ubiranje i korištenje plodova. Prolazeći prije dva dana pokraj opisane nekretnine, tužiteljica je utvrdila da su na tom zemljištu zasađene četiri smokve, a s obzirom da je obišla nekretninu prije dva tjedna, očito je da je radnja sadnje smokava obavljena unutar toga vremena. Detaljnom provjerom tužiteljica je utvrdila da je tuženik zasadio te četiri smokve, te da je time smetao tužiteljicu u posljednjem posjedu opisane nekretnine. Predlaže da se prihvati tužbeni zahtjev pobliže opisan pod I. izreke ovog rješenja i da joj tuženik naknadi parnične troškove.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu, tužbeni zahtjev te tužbene navode i to u cijelosti, iz razloga kako slijedi:

"Ugovorom o kupoprodaji nekretnine (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jezera) od 11.11.2024 g., (Prodavatelj ET kupac ŠT), ovdje tuženik ŠT kupio je predmetnu nekretninu od prodavatelja ET.

U postupku formiranja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] jezera ovaj potonji se iskazao tuženiku kao vlasnik i posjednik predmetne k.č., ovo odgovarajućim ispravama:

Izvatkom iz BZP-a, a i Zapisnikom sa osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] jezera, ZK odjel Ploče, Broj Z-1555/2019/2354 od 10.01. 2023.godine (ZK uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jezera). Tom prilikom, dakle odmah nakon zaključenja ugovora, tuženik je i uveden u posjed predmeta prijepora. Tom prilikom, a i kasnije, nitko tuženika nije uznemiravao u ostvarenju svojih vlasničkih prava, sve do ove tužbe. U momentu primopredaje posjeda predmetno zemljište bilo je neobrađeno (evidentno duži niz godina unazad) te je bilo zaraslo u divlje raslinje (kupina, trava i sl.). Ubrzo nakon uvođenja u posjed, tuženik je poduzeo radnje kultiviranja ovog zemljišta te je, nakon što je očistio zemljište od raslinja na njemu zasadio smokve (smokve su zasađene početkom veljače 2025 g.). Slijedom prednjih navoda, tuženik ističe prigovor aktivne (ne)legitimacije tužiteljice, budući ista ničim ne dokazuje da je bilo kada bila u posjedu predmeta prijepora ( dakako izuzev pukih navoda).

Dalje, opreza radi, ističe se i prigovor nepravodobnosti tužbe.

U smislu odredbe članka 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima:

Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

Predmetna nekretnina položena je neposredno uz lokalnu nerazvrstanu cestu- prometnicu („Put Klokuna“). U činjeničnom štivu tužbe tužiteljica u bitnom navodi da je tuženik zasadio smokve u razdoblju 23.03. - 08.04.2025 g., („Prolazeći prije dva dana pokraj opisane nekretnine, tužiteljica je utvrdila da su na tom zemljištu zasađene četiri smokve, a s obzirom da je obišla nekretninu prije dva tjedna, čito je da je radnja sadnje smokava obavljena unutar toga vremena“). Kako tužiteljica stanuje u blizini predmeta prijepora te svakodnevno prolazi pored mjesta prijepora ( i sama navodi u tužbi da „ prolazi pokraj opisane nekretnine“ onda je razvidno da je ova tužba nepravodobna („Ubrzo nakon uvođenja u posjed, tuženik je poduzeo radnje kultiviranja ovog zemljišta te je, nakon što je očistio zemljište od raslinja na njemu zasadio smokve ( smokve su zasađene početkom veljače 2025 g.,). Iz gornjih razloga predlaže se Sudu primarno odbaciti tužbu tužiteljice (zbog nepravodobnosti), podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, ovo uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Tužiteljica u podnesku od 8. svibnja 2025. osporava sve navode iz odgovora na tužbu, ukoliko bi bili u suprotnosti navodima tužbe i tužbenog zahtjeva. Prvenstveno treba istaći da je, u samom odgovoru na tužbu, tuženik naveo i isprave koje dostavlja u privitku. Uglavnom se radi, isključivo zapravo, o ispravama koje ukazuju na uknjižbu prava vlasništva na ime tuženika. Tužiteljica ističe da, priložene isprave, nemaju nikakav pravni značaj u ovom i ovakvom parničnom postupku. Naime, tužiteljica tužbom traži posjedovnu zaštitu od suda. U postupcima radi smetanja posjeda ne raspravlja se uopće, a niti je to bitno, o pravu vlasništva, pravu na posjed i pravnoj osnovi posjeda. Predmet rasprave u parnici radi smetanja posjeda je isključivo posljednje stanje posjeda, sve drugo je nevažno, pa i isprave koje su priložene uz odgovor na tužbu. O tomu, sasvim jasno i nedvosmisleno „govori“ i odredba članka 22.stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a prema kojoj odredbi, sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. Dakle, navodi iz odgovora na tužbu i istaknuti prigovori, potpuno su irelevantni u konkretnom slučaju, jedino je bitno tko je bio posljednji posjednik predmetne nekretnine prije nego je tuženik zasadio smokve. Već iz samog odgovora na tužbu jasno proizlazi priznanje tuženika da je on od ET kupio predmetnu nekretninu, te da je, dakako navodno, početkom veljače 2025. godine zasadio opisane smokve. To jasno pokazuje da tuženik nije imao nikakve faktične niti pravne sveze sa predmetnom nekretninom, te da je tek nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora, suviše, znatno vrijeme nakon toga(ugovor o kupoprodaji nekretnine je sklopljen 11. studenog 2024.godine) tuženik zasadio smokve, kako sam tvrdi, u veljači 2025.godine, iako je ta tvrdnja netočna, i isključivo namijenjena pokušaju isticanja prigovora prekluzije tužiteljice na traženje posjedovne zaštite od suda. Naime, odredba članka 21.stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na koju se odredbu poziva i tuženik u odgovoru na tužbu, sasvim jasno normira pitanje prava na zaštitu posjeda, zakonske rokove koji teku, kako onaj subjektivni, tako i objektivni rok za podnošenje tužbe radi smetanja posjeda. U konkretnom slučaju, uz činjenicu da tuženik sasvim proizvoljno tvrdi kako tužiteljica „svakodnevno prolazi pored mjesta prijepora“, pa čak citira i dio tužbe koji govori sasvim suprotno „prolazi pokraj pisane nekretnine“, dakle, nema niti riječi o tomu da bi se radilo o svakodnevnom obilasku i prolascima tužiteljice pored predmetne nekretnine, tuženik ističe prigovor prekluzije, pri čemu potpuno gubi iz vida činjenicu da moraju postojati dva, i to kumulativno ispunjena uvjeta, prilikom podnošenja ovakve tužbe. Prvi uvjet je saznanje za čin smetanja, a drugi uvjet je saznanje za ime počinitelja. Dakle, da bi se radilo o prekluziji, u konkretnom slučaju, trebalo je proći 30 dana od dana kada je tužiteljica saznala za čin smetanja, ali i počinitelja toga čina. Tužiteljica je, za čin smetanja posjeda saznala točno 8.travnja 2025.godine, međutim, a što je posebice važno za slučaj da bi, a što nije moguće, tuženik dokazao suprotno, za počinitelja samoga čina smetanja posjeda tužiteljica je saznala 9.travnja 2025.godine,pa se od tada, u svakom slučaju, treba računati vrijeme od onih 30 dana, unutar kojega roka je tužiteljica mogla ostvarivati pravo na zaštitu posjeda putem suda.

Slijedom navedenog, tužiteljica smatra da je prigovor prekluzije prava tužiteljice na podnošenje tužbe, sasvim neosnovan. U odnosu na prigovor, kako se to u odgovoru tvrdi „aktivne (ne)legitimacije tužiteljice“, tužiteljica, pod ovim podrazumijeva da tuženik ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužiteljice u ovom parničnom postupku. Naime, iako je i to nevažno, glede samog merituma spora, tuženik je kupio predmetnu nekretninu od nevlasnika, iako je prodavatelj bio upisan kao vlasnik prodane nekretnine. Dana 31.listopada 1966.godine,između prednika prodavatelja ET, njegovoga oca MT, kao prodavatelja i AT, oca tužiteljice, sklopljen je ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine. Nažalost, i prodavatelj i kupac, čak i svjedoci toga ugovora, više nisu živi, ali sam ugovor, nazvan „Kupovno pismo“ jasno pokazuje da je tužiteljica kao zakonski, tj. nužni nasljednik, iza smrti svoga oca, imala sva prava, pa i pravo ući u posjed i obrađivati predmetnu nekretninu, što je ona godinama i radila, a o čemu će više iskazivati svjedoci, predloženi u tužbi, ali i sama tužiteljica. Činjenica je da je tužiteljica, odmah nakon saznanja da je tuženik upisan kao vlasnik sporne nekretnine, podnijela to baš 9.travnja 2025.godine, prigovor na upis kat. čest. [katastarska čestica], zk uložak broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jezera, a o kojemu prigovoru sud još nije odlučio. Dakle, suprotno navodima odgovora na tužbu, i za razliku od ponašanja ET, pa i samoga tuženika, upravo je tužiteljica imala sva prava ući u posjed predmetne nekretnine, te tu nekretninu godinama obrađivati. Međutim, a što se navodi i u odgovoru na tužbu, točno je da posljednjih godina, tužiteljica nije koristila predmetno zemljište za sadnju povrtlarskih kultura, a to iz razloga što je bila u tome objektivno onemogućena. Naime, prije nekoliko godina, suprug tužiteljice, UT, koji je, inače, u tužbi predložen kao svjedok, dobio je moždani udar, tako da je tužiteljica cijeli svoj život i svakodnevicu usmjerila na skrb i pružanje pomoći svom suprugu, a koji je, nota bene, tužiteljici aktivno pomagao u obrađivanju predmetne nekretnine i sadnji povrtlarskih kultura, i to dugi niz godina. Prema odredbi članka 19.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, posjednikova faktična vlast traje glede posjedovne stvari, međutim, to pravo i posjed, kao posljednje stanje, ne prestaje niti se prekida ako je izvršavanje posjednikovih ovlasti bilo, po svojoj naravi samo privremeno. Naprijed navedena činjenica jasno ukazuje i dokazuje da posjedovne čine tužiteljica jedno vrijeme nije mogla obavljati, ali nema zbog toga niti prestanka niti prekida faktične vlasti, a najbolji dokaz tomu je dio odgovora na tužbu, koji govori o zatečenom stanju od strane tuženika, i navodu da zemljište nije bilo obrađeno, ali time posjed nije prestao niti je bio prekinut, pa je na tuženiku, koji tvrdi suprotno, obveza dokazati postojanje prekida faktične vlasti i posljednjeg stanja posjeda kao takvog. S obzirom da je, pretežiti dio odgovora na tužbu, instruiran na način da se uglavnom ističu navodi o vlasništvu tuženika, a na koju okolnost se predlaže izvođenje dokaza saslušanjem određenih svjedoka, predlaže se sudu da odbije takav prijedlog, s obzirom da on nije ni u kakvoj svezi sa pitanjem posljednjeg stanja posjeda predmetne nekretnine.

4. Tužiteljica u podnesku od 24. lipnja 2025. navodi:

„Kod toga suda, u ovoj pravnoj stvari, održano je pripremno ročište dana 23.lipnja 2025.godine. Na tom ročištu, sud je, prihvativši dokazni prijedlog iz tužbe, donio rješenje o izvođenju dokaza očevidom na licu mjesta i mjerničkim vještačenjem. Tužiteljica ističe, da u vrijeme podnošenja tužbe nije bilo poznato da li će tuženik priznati pasivnu legitimaciju u ovom postupku, te detaljno opisati nekretninu i priznati činjenične tvrdnje o načinu smetanja posjeda. S obzirom na istaknuto, tužiteljica ne vidi potrebe za izvođenjem dokaza vještačenjem po vještaku mjerniku, pa od toga dokaznog prijedloga odustaje. Dakako, tužiteljica ostaje kod dokaznog prijedloga i smatra primjerenim rješenje suda o očevidu na licu mjesta, te moli sud da rješenje o visini naknade izmijeni na način da, prihvatom ovoga prijedloga, odredi novu naknadu na ime troškova izlaska suda na lice mjesta, a da se ne obavlja nikakvo vještačenje, jer je nekretnina identificirana po strankama, postoji potpuna suglasnost o kojoj se nekretnini radi, što je zasađeno na toj nekretnini, pa je vještačenje sasvim suvišno.

5.Tuženik u podnesku od 8. srpnja 2025. navodi:

„1./Tuženik ŠT potvrđuje da je zaprimio podnesak tužiteljice od 24.06.2025 g. te se dalje očituje, po punomoćniku, kako slijedi.

2./Tužiteljica, kako je razvidno iz podneska, odustaje od prijedloga za izvođenje dokaza mjerničkim vještačenjem, što je ranije predlagano i odobreno.

3./Isto pravda tvrdnjom „da postoji suglasnost stranaka o kojoj se nekretnini radi“.

4./Sasvim je legitimno pravo tužiteljice da odustane od izvođenja tog ili drugih dokaza.

5./Međutim netočna je tvrdnja kako „postoji suglasnost stranaka o kojoj se nekretnini radi“.

6./Tužiteljica do zaključenja prethodnog postupka nije priložila niti jednu fotografiju terena, također niti bilo kakvu skicu izmjere, a također niti kopiju katastarskog plana.

7./Tužiteljica je dakle do zaključenja prethodnog postupka bila potpuno pasivna po pitanju identifikacije predmeta prijepora, a sada tvrdi „kako je nekretnina identificirana po strankama“.

Međutim nekretnina nije identificirana po strankama niti stranke mogu identificirati nekretninu za potrebe suda. O tome saznanje Sudu može nedvojbeno dati samo i jedino sudski vještak mjerničke struke.

6.Tužiteljica u podnesku od 9. srpnja 2025. potvrđuju primitak podneska tuženika od 7.srpnja 2025.godine, te se na navode iz tog podneska očituju kako slijedi:

Tužiteljica se protivi svim navodima iz rečenog podneska, smatra da su ti navodi potpuno neosnovani i promašeni te suprotni navodima odgovora na tužbu i očitovanju punomoćnika tuženika, iznijetim na pripremnom ročištu od 23.lipnja 2025.godine. Naime, tuženik, svakako neuspješno, nastoji uvjeriti sud kako je netočna tvrdnja tužiteljice da postoji suglasje stranaka o predmetu ovoga spora, i baš o kojoj se nekretnini radi.

Međutim, tuženik se treba odlučiti da li ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu i dosadašnjih očitovanja, ili navoda u ovom podnesku.

Tuženik je u odgovoru na tužbu, detaljno i životno opisao o kojoj se nekretnini radi, priznavši da se radi o istoj nekretnini koja je navedena i u tužbi, čak je dostavio i kupoprodajni ugovor, predmet kojega ugovora je upravo nekretnina iz tužbe, da bi sve to ponovio punomoćnik tuženika na pripremnom ročištu.

Dakle, tuženik je očito u proturječju i njegova tvrdnja da je netočno da postoji suglasnost stranaka o kojoj se nekretnini radi, je neosnovana. To iz razloga što je, a na temelju navoda iz odgovora na tužbu i navoda na pripremnom ročištu, tuženik potpuno iskazao suglasnost koja je nekretnina ovdje u pitanju, potvrdivši da se radi baš i točno o nekretnini, koja se navodi u tužbi i tužbenom zahtjevu.

Stoga tužiteljica smatra da je jedini cilj tuženika prouzrokovati tužiteljici nepotrebne troškove, a da je činjenica da postoji suglasnost tužiteljice i tuženika o identifikaciji nekretnine, na kojoj nekretnini je tuženik počinio smetanje posjeda, na način opisan u tužbi. O kakvoj to „pasivnosti“ govori tuženik, ostaje sasvim nejasno, sve je tužiteljica detaljno opisala, a da nije tako onda bi sud vratio, a sukladno članku 109.ZPP-a tužbu na doradu, međutim, sud je održao pripremno ročište, prihvatio dokazne prijedloge i odredio dan očevida na predmetnoj nekretnini.

Stav tuženika da je, u ovakvom postupku neminovno izvesti dokaz vještačenjem po vještaku mjerniku, je potpuno promašen, a u čemu tužiteljica ima potporu sudske prakse, prema kojoj u ovakvim sporovima, kada postoji suglasnost stranaka o identifikaciji određene nekretnine, nema nikakve potrebe izvoditi dokaz mjerničkim vještačenjem.

Slijedom navedenog, tužiteljica i dalje smatra da nema potrebe za izvođenjem dokaza mjerničkim vještačenjem, međutim, ukoliko je sud drugačijeg stava, onda je tužiteljica spremna povući svoje odustajanje od izvođenja ovoga dokaza, te prepušta sudu odluku, a koja odluka bi se odnosila na prijedloge tužiteljice iz njezinog podneska od 24.lipnja 2025.godine.

Dakle, tužiteljica smatra, ali i predlaže sudu, kao prvu dokaznu radnju obaviti očevid na licu mjesta, na tom očevidu saslušati tužiteljicu i tuženika, kako bi sud dobio relevantne odgovore, poglavito kada je u pitanju sama nekretnina, da li je riječ o nekretnini koju je tuženik kupio, da li je to ta nekretnina na kojoj je, po stavu tužiteljice počinjeno smetanje posjeda od strane tuženika, te da sud nakon toga opiše stanje na terenu, posebice mjesto i način smetanja posjeda, kako je to opisano u tužbi, konkretno, da li su na terenu i utvrđenoj nekretnini od strane tužiteljice i tuženika, zasađene 4 smokve, pa bi time gotovo u cijelosti bio otklonjen svaki prigovor glede suglasnosti stranaka o kojoj se nekretnini radi, da li se radi o nekretnini iz tužbe i odgovora na tužbu, te da li su na toj nekretnini i od koga, zasađene te sporne četiri smokve.

Zaključno: tužiteljica smatra da nema nikakve potrebe, kod ovakvog činjeničnog stanja, izvoditi dokaz mjerničkim vještačenjem, ovdje nije ništa, glede identifikacije nekretnine i stanja na njoj, u trenutku podnošenja tužbe, sporno, sve je potpuno razvidno, pa bi vještak mjernik mogao samo opisati stanje na terenu i potvrditi stav parničnih stranaka o kojoj se nekretnini radi.

Slijedom navedenog, tužiteljica ustraje u stavu da se ovaj dokaz ne izvodi, te da sud izađe na lice mjesta, tada izvede dokaz saslušanjem parničnih stranaka, a nakon toga, sukladno rješenju od 23.lipnja 2025.godine, nastavi sa izvođenjem daljnjih dokaza. Ukoliko sud prihvati naprijed navedene stavove tužiteljice, predlaže se sudu donijeti posebno rješenje, kojim će se rješenjem naložiti tužiteljici samo plaćanje troškova očevida.

7. Rješenjem ovog suda poslovni broj Psp-6/2025 od 14. srpnja 2025. odbijen je prijedlog tužiteljice za izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta.

8.Tužiteljica na ročištu od 30. rujna 2026. ističe da je predmetna nekretnina upravo nekretnina koju je tuženik opisao u svome odgovoru na tužbu, koja se navodi u ispravama dostavljenim uz taj odgovor na tužbu, te koja je prikazana u izvatku Geoportala koje je tuženik dostavio uz odgovoru na tužbu te da je upravo na toj nekretnini tuženik zasadio smokve, kako to tuženik i tvrdi u odgovoru na tužbu, dok je tuženik ostao kod navoda u odgovoru na tužbu i svih prigovora.

9. U dokaznom postupku pregledani su izvadak iz BZP-a zu 2354 k. o. [katastarska općina] jezera (list 13), izvod iz katastarskog plana (list 14), prikaz čestica (listovi 15-16), zapisnik Z-1555/2019-2354 Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u pločama u Pločama, Zk odjela (listovi 17-19), ugovor o kupoprodaji nekretnine (listovi 20-21 spisa), kupovno pismo 31.10.1966. (list 26), prigovor na upis k. č. [katastarska čestica], zu 2354 k. o. [katastarska općina] jezera s potvrdom o zaprimanju (listovi 27-29), medicinska dokumentacija za UT( istovi 30-33 spisa), sudska praksa (listovi 37-40 spisa), saslušani su svjedoci: JT, VT, UT i ET na ročištu od 12.11.2025., saslušani su svjedoci: HT, NT, ST i GT na ročištu od 27.01.2026., te parnične stranke na ročištu od 4. veljače 2026.

10. Predmet spora je tužbeni zahtjev zbog smetanja posjeda zato što je tuženik na predmetnoj nekretnini – dalje: prijeporu zasadio četiri smokve, čime je kako tvrdi tužiteljica, smetao njen posjed, pa zahtjeva da tuženik uspostavi ranije posjedovno stanje na načina da zasađene smokve izvadi iz zemljišta i skloni s prijepora.

11. Prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje u budućnosti. Prema stavku 2. Istog članka, sud pruža ovu zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda te poštenje posjednika. Posjed predstavlja faktično stanje zaštićeno pravom, te da unatoč zaštiti koju pravni poredak pruža posjedu, posjed nije pravo, pa ni njegova pravna zaštita nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. U toj je parnici rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja. Odredbom čl. 21. ZVDSP propisano je kako onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP određeno da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

12. Odredbom čl. 21. st. 3. ZVDSP je propisano da pravna zaštita posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

13. Člankom 441. ZPP propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Pružanje posjedovne zaštite uvijek se odnosi na konkretan slučaj, u smislu odredbe čl. 21. do 25. ZVDSP. Stoga sud mora utvrditi činjenicu posljednjeg stanja posjeda i nastalo smetanje, kako je to propisano čl. 22. st. 1. ZVDSP.

14. Tužitelj je odustao od izvođenja dokaza identifikacije prijepora mjerničkim vještačenjem jer smatra da je tuženik u odgovoru na tužbu jasno potvrdio da se prijepor odnosi na točno određenu nekretninu, pa ovu činjenicu tužitelj smatra nespornom, te naknadno, nakon što je sud odredio po njegovom prijedlogu vještačenje radi identifikacije, odustaje od izvođenja dokaza vještačenjem i inzistira samo na izvođenju dokaza očevidom za koji je jedino spreman platiti predujam.

15. Tuženik u odgovoru na tužbu govori isključivo o kat. čest. [katastarska čestica], Zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jezera za koju prilaže izvadak iz BZP-a, izvod iz katastarskog plana, prikaz na Geoportalu, zapisnik o osnivanju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] jezera, Zk odjela Ploče broj Z-1555/2019/2354 od 10. siječnja 2023. (ZK uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jezera) i ugovor o kupoprodaji k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jezera od 11.11.2024 (prodavatelj FT – kupac ŠT).

16. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se predmetna nekretnina nalazi neposredno uz lokalnu-nerazvrstanu cestu („Put Klokuna“). Dalje navodi da je na prijeporu poduzeo radnje kultiviranja, a nakon što je očistio zemljište od raslinja na njemu zasadio smokve.

17. Stoga i bez izvođenja dokaza očevidom i identifikacijom prijepora stajalište je ovog suda da je identitet nekretnine nesporan pošto je tuženik u odgovoru na tužbu isključivo naveo prijepor pa je zaključak ovog suda da se prijepor odnosi na točno određenu nekretninu koja je poznata parničnim strankama koja nekretnina se nalazi blizu mjesta u kojem žive, pa ova činjenica po mišljenju suda nije sporna među strankama.

18. Iz iskaza saslušanog svjedoka JT kojoj je poznata lokacija prijepora (nalazi se u blizini izvora Klokun,u jednom trokutu, otprilike po njegovoj sredini, na mjestu gdje se račvaju dvije poljske ceste, površine 60 m2). Poznate su joj ove činjenice jer je zajedno radila s tuženom koja joj je pričala o prijeporu i viđala je tuženu na prijeporu prije oko četiri ili pet godina kada je sadila krumpire i druge povrtlarske kulture. Lani ili preklani tuženik joj je rekao da je preko puta nje kupio zemlju i posadio smokve. Tužiteljičin suprug je imao moždani udar prije oko 10 ili više godina.

19. Iz iskaza svjedoka VT proizlazi da mu je poznat prijepor. U prošlosti je viđao tužiteljičine roditelje na prijeporu, najviše tužiteljičinu majku. Nekoliko puta je vidio tužiteljičinog supruga UT na prijeporu, a posljednji put ga je vidio prije sedam - osam godina. UT mu je rekao da je ovu nekretninu naslijedila njegova supruga – tužiteljica nasljedstvom iza smrti svog oca. Iza UT nije nikoga viđao na prijeporu. Početkom mjeseca veljače 2025. kada je otišao pokositi sinovu zemlju koja se nalazi u blizini (kraj Klokuna) vidio je da je prijepor preoran, a kasnije u proljeće je vidio na prijeporu smokve. Na prijeporu nikada nije vidio ET, kojeg poznaje, niti je ikog drugoga vidio osim osoba koje je naveo. Zemlja je oko dva do tri metra širine i oko 20 metara duljine.

20.Svjedok UT, tužiteljičin suprug je iskazao da se prijepor nalazi blizu izvora Klokun u k. o. [katastarska općina] jezera do puta koji ide iz pravca Klokuna prema Peračkom blatu, s desne strane. Prijepor izgleda kao trokut jer ima još jedan put do njega (makadam) koji čini trokut. Prijepor ima oko 60 m2 širene, malo manje od 3 m, a dužine 30 m. Međaš s gornje strane je bio ST koji je umro ovog ljeta, do njih je ZT i dva puta i to asfaltni i makadamski. Posjednik ovog prijepora je ŽT. Otac joj je darovao prijepor kada su preselili živjeti u [adresa], negdje oko 1979.-1980. Prvi posjednik ove zemlje je pok. otac ĐT čijeg se imena sada ne mož sjetiti. Ovo mu je poznato jer je njegov punac pok. AT kupio zemlju od oca ET koji se zvao MT. Nije vidio da bi MT ili ET radili na ovoj zemlji. Punica ĆT je prvo radila na ovoj zemlji, kopala, sadila krumpir , kupus , blitvu. Iza ĆT je u posjedu njegova supruga - tužiteljica s kojom je zajedno radio na ovoj zemlji sadeći krumpir. On i supruga su radili na ovoj nekretnini do prošle 2024. Kasnije je vodoprivreda kopala kanal pa se u tom razdoblju nije moglo raditi. Prije 10 godina imao je moždani udar zbog čega je dolazio na prijepor kada se oporavio, a tužiteljica je stalno bila tamo kakao je rekao. Susjedi koje ne zna rekli su njegovoj supruzi u proljeće 2025. da ja prodao prijepor i tužiteljica ga o tome obavijestila na što joj je odgovorio da nije prodao prijepor. Saznali su da je prijepor ET prodao tuženiku. Često prolazi kraj prijepora i vidio je u mjesecu travnju posađene smokve. Prije toga je tu često parkirao Vodoprivredin bager koji je zaklanjao pogled na prijepor. Vidio je posađene 4 smokve, o čemu je obavijestio tužiteljicu koja je podnijela tužbu protiv ET vlasnika. Smatram da tuženik nije kriv jer mu je zemlju ponudio ET ili obrnuto. Tuženik ga je pitao prošle godine (2024.) u smislu ako bude prodavao prijepor hoće li ga njemu prodati na što mu je odgovorio da je to tužiteljičino, odnosno da nije njegovo. Tvrdi da je svatko znao da je zemlje njihova jer su je radili od 80-te do kako sam rekao negdje oko 45 godina. Tužiteljica je mogla vidjeti da su smokve posađene jer tu svakodnevno šeta. Zadnji puta je sadio na ovoj zemlji prošle godine, ali ne zna kada.

21. Svjedok ET je iskazao da se prijepor nalazi gledajući iz pravca Klokuna prema [adresa] na udaljenosti 30-40 m od izvora Klokun. Međaš je kad idemo od vode prema [adresa] pok. ZT, ST na kraju u kutu i putovi i to jedan s gornje strane koji je makadam i drugi s donje stane koji je asfaltni i ide prema [adresa]. Površine ima 66 m2, 23-24 m je duga a široka oko 2,5 m. Bio je u posjedu prijepora, a sada je tuženik jer sam mu ga je prodao. U posjedu je od 1995. kada mu je umro otac MT iza čije smrti je prijepor naslijedio. Otac je prijepor posjedovao prije njega. Otac je sadio krumpire, a on iza oca nije radio. Na prijepor je često dolazio i nije ništa radio, točnije prolazio je kraj njega jer tamo ima druge zemlje - voćke. Ponekad je znao prošetati prijeporom i pogledati i on je bio zarastao u travi, napušten, što podrazumijeva da nije ništa radio. Prijepor je 2023. upisao kao svoje vlasništvo po pozivu suda i katastra. Prijepor je posjedu njegove obitelji od pamtivijeka. Izričito tvrdi da tužiteljica nije nikada bila u posjedu. Posjed je od 1995. što izričito tvrdi obrastao travom. Prijepor je prodao tuženiku kojem je prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji rekao da je prijepor u njegovom posjedu kod javnog bilježnika u [adresa]. Tuženik ga je upitao jeli riječ o mojoj nekretnini na što sam mu ja odgovorio da jeste. Vidio je da je tuženik posadio smokve negdje u mjesecu travnju 2025. Ta mu je činjenica poznata jer je otprilike stao s automobilom, izašao i razgovarao s tuženikom i vidio je da je prijepor uzoran. Izričito tvrdi da tužiteljica laže kada tvrdi da bi bila u posjedu prijepora. Njegovi roditelji su obrađivali prijepor do 1975. možda i nešto kasnije. Prestali su ga obrađivati zbog starosti, što mu je poznato jer je živio s roditeljima u zajednici. Ne zna je li njegov otac prodao prijepor AT, niti je vidio bilo kakvu ispravu koja bi se na to odnosila, niti mu je otac ikada spomenuo da bi prodao prijepor AT. Kada je prodao zemlju tuženiku i potom s njim otišao na prijepor isti je bio zarastao travom, korovom i i kupinom. Nakon što mu je predočeno od strane punomoćnika tužiteljice kupovno pismo na l.26 spisa tvrdi da potpis na pismu gdje stoji MT da ne vjeruje da je potpis njegovog oca jer se njegovo otac potpisivao lijevom rukom, pošto nije imao desnu ruku. Na upit je li poznavao PTE i IT iskazao je da je bez komentara. Nije mu poznato da bi se tuženik obratio UT radi kupnje prijepora. U postupku osnivanja zemljišne knjige je sudjelovao sam. Zna da sin VT, saslušanog svjedoka, ima u blizini smokve.

22. Iz iskaza svjedoka HT proizlazi da je u predjelu Put Klokuna imao u tzv. Dedinoj luci 2 parcele u naravi oranice gdje je sadio krumpir i dr. Zemlju je prestao koristiti prije oko 10 godina i tamo od tada ne dolazi. Predmetna parcela se nalazi na izvoru Klokun odmah do crpilišta u pravcu [adresa] s lijeve strane mjesnog puta. Poznato mu je, što je i sam vidio da je predmetnu parcelu prodao MT iz [adresa] PTE, ocu tužiteljice. Njegovi otac ČT i majka CT su se potpisali na ugovor o kupoprodaji kao svjedoci. Ovo zna jer mu je otac rekao, a vidio je i ugovor. Nakon što mu je od strane suca predočen na uvid ugovor koji se nalazi na listu 26 spisa može potvrditi da je riječ baš o tom ugovoru o kojem je govorio, a kao dokaz donio je i dvije osobne iskaznice svojih roditelja u svrhu utvrđivanja da potpis na tim iskaznicama odgovara potpisu ugovora. Kada je išao na svoju zemlju koja se nalazi oko 30 m dalje prolazeći pješice viđao je s ceste na prijeporu tužiteljicu, njenog supruga UT i tužiteljičinu majku ĆT koji su sadili krumpire, prije oko 10-15-20 godina. Riječ je o maloj parceli, možda oko 60-70 m2. Poznat mu je MT, bio je u njegovoj kući tisuću puta i zna da je bio bez jedne ruke. Zna da je MT potpisao ugovor iz razloga što je vidio da je njegovo ime na ugovoru, a nije vidio da ga je on potpisao. Zna da se MT mogao potpisati jer je sve radio s ovom zdravom rukom. Zadnji put je vidio ovaj ugovor prije oko 20 dana, kada je kod njegfa došla tužiteljica i predočila mi ga s pitanjem bi li mogao potvrditi da su ga potpisali moji roditelji i zato je donio ove dvije osobne iskaznice. Letimično je pogledao i usporedio s potpisima na ugovoru i vidio da odgovaraju potpisima njegovih roditelja. Zna samo jednog međaša ST koji je u međuvremenu umro. Ne zna je li ET sin MT imao na tom predjelu svoju zemlju.

23. Iz iskaza svjedoka NT proizlazi da je njegovog pok. djeda brat ST, koji je umro u siječnju 2025.g., imao na predjelu Klokun zemlju – oranicu na kojoj je sadio krumpire. Tamo je bio prije 5-6 godina, odnosno sve dok njegov dundo nije prestao saditi krumpire. Nije mu poznato da bi tamo imala zemlju tužiteljica i nikada je nije vidio na tom predjelu, niti da bi obrađivala prijepor. Ne sjećam se da bi MT imao tu zemlju, niti da bi ET imao tu zemlju jer ni njih nije tu viđao. Samo zna da oko ove naše parcele druge zemlje nisu obrađivane jer su bile zapuštene, zarasle. Kada se ide od Klokuna prema [adresa] na udaljenosti od Klokuna oko 100 m2 s lijeve strane ceste se nalazi nekretnina dunda ST koju su oni poslije naslijedili. Izgleda kao trokut. Vidio je da su odmah iza ove zemlje posađene mlade smokve i da je taj dio zemlje obrađen, a ne zna tko ih je posadio, niti tko radi tu zemlju. Pokazao je na izvodu iz katastarskog plana (list 14 spisa) parcelu označenu br. 2674 kao svoju u obliku trokuta. Na predmetnoj nekretnini nije vidio nikoga, tamo je rijetko dolazio i to od svoje 15. godine kada bi ga dundo zvao da mu pomaže.

24.Svjedok ST iskazao je da je dolazio na predio gdje se nalazi predmetna nekretnina sa svojim dundom ST od svoje 18. godine do negdje zadnje 4 godine jer je dundo prestao raditi ovu zemlju. Tamo nije viđao niti tužiteljicu niti MT i ET. Njihova zemlja izgledala je kao trokut i dundo ju je ogradio, a iduća zemlja sigurno nije obrađivana. Prije oko godinu dana vidio je kada je prolazio smokve na susjednoj zemlji koja je tada bila obrađena, a do tada je bila zapuštena (u travi). Na predočenom izvodu iz katastarskog plana (list 13 spisa) njihova zemlja izgleda kao trokut i označena je br. 2674. Nije znao do neki dan tko je posadio smokve, a tuženik mu je rekao prije kraćeg vremena da su njegove smokve jer smo prijatelji.

25.Svjedok GT iskazao je da mu je poznato iz razgovora s ocem ĐT, da je njegov otac od svog oca MT naslijedio predmetnu nekretninu. Ovu zemlju njegova obitelj nije radila jer imaju dosta druge zemlje koju rade. Riječ je o njima ''interesantnoj zemlji'' jer je uska svega 2 m širine, a duga oko 30 m, dakle sveukupno površine oko 60 m2. 30 godina predmetna čestica nije obrađivana i bila je zapuštena. Nikada nije tamo vidio tužiteljicu niti ikoga od članova njene obitelji da bi bilo što radili. Zemlja je bila obrasla travom. Zna da je zemlja njegovog oca upisana na njemu i da otac zna što je njegovo. Njegov otac je dobio sve sudske papire za tu zemlju i prodao ju je tuženiku. Vidio je na ovoj zemlji par smokava, a ne znam tko ih je posadio. Prije 20 godina tamo su imali još jednu zemlju zv. Bad na koju su dolazili raditi pa su tada često prolazili kraj predmetne zemlje. Susjed na predmetnoj k.č. je bio pok. ST koji je sadio krumpire, a viđao je svjedoke ST i BT koji su pomagali svom dundu ST. Prije otprilike godinu dana sam vidio prvi put smokve na predmetnoj nekretnini.

26. Iz iskaza tužiteljice PT proizlazi da je njen otac AT kupio prijepor od MT za što je kao dokaz priložila u spis kupovno pismo čiji se izvornik nalazi kod nje, sastavljenog 31. listopada 1966. Kao dijete je zajedno sa svojim roditeljima dolazila na prijepor i sadili su krumpire, blitvu, kupus, kapulu i druge povrtlarske kulture. Roditelji su koristili ovu nekretninu do 1979. ili 1980.g. Kada je došla živjeti u [adresa]-tih godina prošlog stoljeća roditelji su joj predali u posjed prijepor, nakon čega ga nastavlja koristiti sa svojim suprugom UT, na isti način kao i njeni roditelji. Prijepor je koristila sve do 2024.g. Jedno vrijeme je prijepor bio zapušten zbog bolesti njenog supruga koji je prije oko 10 godina dobio moždani udar i tada se morala brinuti o njegovom zdravlju pa iza toga nije radila na prijeporu, ali ga je stalno obilazila. Jedna osoba ju je krajem ožujka ili početkom travnja 2025. pitala je li prodala prijepor na Klokunu što ju je iznenadilo. Odmah je otišla kući upitati supruga je li njemu išta poznato o toj prodaji na što joj je odgovorio da one ne može, niti hoće prodavati zemlju. Suprug je otišao vidjeti prijepor i vratio se kući govoreći da su na istom posađene smokve. Potom je otišla kod ET iz razloga što mi je poznato da je Bogdanov otac MT prodao njenom ocu ovu zemlju i upitala ga zašto on sve ove godine dok su oni koristili prijepor nije došao do nje i rekao joj da je to njegova zemlja. Pokazala mu je kupovno pismo, na što je on zatražio da mu ga preda da ga pročita, što je odbila iz straha da ga ne bi iskidao. Obavijesti ju je da je prodao ovu zemlju tuženiku. Na što mu je uzvratila protupitanjem kako je mogao prodati zemlju u njenom posjedu. Vezana je za ovu zemlju jer joj ju je ostavio otac. Zemlja se nalazi od izvora Klokun u pravcu [adresa] uz lokalnu asfaltiranu cestu s desne strane u obliku trokuta, gdje je odmah do tog trokuta njena parcela od ovih 60 m2. Na izvod iz katastarskog plana na listu 14 jasno se vidi da se njena zemlja nalazi ispod trokuta tj. odmah do njega, a zemlju kao trokut je koristio sada pok. ST, a zavali su ga P. Ističe da i nakon što nije koristila zemlju istu je stalno obilazila. Viđala je ST koji također svoju zemlju nije stalno obrađivao. Koristila je dio ove nekretnine, a možda je neki dio bio i zarastao jer možda nije stigla sve. Nikada nitko osim nj i njene obitelji nije koristio ovu nekretninu, a nikada nije vidjela ET na ovoj nekretnini, niti joj je on ikada branio posjed prijepora.

27.Tuženik ŠT je iskazao da ima tri zemlje u blizini prijepora oko 20 m na kojima držim smokve. U svrhu okrupnjivanja se zainteresirao za prijepor. Došao je ovdje u sud i kod jedne službenice pitao da mu izlista podatke o mojim nekretninama i prijeporu kako bih saznao na kome je ova zemlja, ima li kakvih tereta jer ju je namjeravao kupiti. Dobio je od suda papir iz kojeg je utvrdio da je ET vlasnik prijepora. I onda se obratio njemu radi kupnje. Sastavili su ugovor o kupoprodaji ovjeren kod javnog bilježnika. Nije znao da bi na ovoj zemlji tužiteljica polagala bilo kakvo pravo ili da bi bila u posjedu, samo je znao da ona tu negdje otprilike ima zemlju. Obrati se UT, tužiteljičinom suprugu, ali ne u vezi prijepora, pošto je čuo da imaju tamo zemlju i ako je žele prodati da mu se jave, na što mu je tužiteljičin suprug rekao da je zemlja tužiteljičina i da ona jedina može s njome raspolagati. Ističe da nije znao kada je razgovorao sa DT da je baš riječ o prijeporu, nego, kako je već rekao da on ima tu neku zemlju. Na prijeporu nije viđao ET, niti ikoga od članova njegove obitelji. Zemlja je bila zapuštena, obrasla tavom i kupinom. Smokve je posadio u veljači 2025.g. Tu se nalaze 4 njegove smokve starosti godinu dana. U sadnji i uređivanju prijepora nitko ga nije smetao, niti dolazio na ovu zemlju. Saznao je da postoji problem kada je dobio tužbu. Poznato mu je da je negdje 2023. ili 2024. kada se interesirao kod suda za prijepor da je vođen postupak osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (op. suda ''ispravno Baćinska jezera''). Stupio je na ovu zemlju nakon što ju je kupio. ET je bio s njim, pokazao mu zemlju i uveo ga u posjed.

28.Pregledom kupovnog pisma sastavljenom u [adresa] 31. listopada 1966. (list 26 spisa) proizlazi da je ET MT prodao LT parcele na Klokunu kod vodovoda između tamo navedenih međaša i da je platio 13.000,00 DIN. Na pismu se nalaza potpisi prodavatelja MT, kupca PTE te svjedoka KT i RT.

29. Tužiteljica je dokazala da je posljednji posjednik prijepora jer je posjed stekla od svojih roditelja. AT, tužiteljičin otac je samostalni posjednik prijepora postao nakon sklapanja ugovor o kupoprodaji nekretnine (''Kupovno pismo'') od 31. listopada 1966. Ovakav zaključak sud temelji iz priloženog ugovora o kupoprodaji (list 26 spisa) čiju autentičnost je potvrdio svjedok HT koji je uvidom u osobne iskaznice svojih roditelja ČT i OT i usporedbom potpisa na ugovoru o kupoprodaji, utvrdio da su njihovi potpisi na izvorniku ugovora o kupoprodaji. Osim toga svjedoku HT je poznato da je prijepor MT prodao LT, tužiteljičinom ocu jer mu je to rekao njegov otac. U vrijeme kada je dolazio na svoju nekretninu koja se nalazila oko 30 m dalje od prijepora prolazeći pješice viđao je na prijeporu tužiteljicu, njenog supruga DT i tužiteljičinu majku ĆT koji su sadili krumpire.

30. Svjedokinji JT je poznato da je tužiteljica bila u samostalnom posjedu prijepora jer ju je viđala na ovoj zemlji gdje sadi krumpire i druge povrtlarske kulture. Poznato joj je gdje se prijepor nalazi i kako izgleda (''Nalazi se u jednom trokutu od prilike po njegovoj sredini, na mjestu gdje se račvaju dvije poljske ceste. Po mojoj procjeni površina iste je 60 m2.'') Tužiteljica joj je rekla da je njezin otac kupio ovu nekretninu od oca ET. Smokve je posadio tuženik ŠT koji ju je o tome obavijestio.

31. Svjedok VT poznaje prijepor na kojem je viđao tužiteljičine roditelje, najčešće njenu majku iz razloga što je njegov sin prije 10 godina kraj Kolokuna kupio jednu zemlju na kojoj se nalaze smokve pa je često dolazio i pomagao mu u obradi istih, a ta zemlje je udaljena oko 50 m od prijepora. Ovaj svjedok navodi da je na prijeporu viđao i tužiteljičina supruga UT, zadnji put prije 7-8 godina. UT mu je rekao da je prijepor stekla njegova supruga – tužiteljica nasljeđivanjem iza smrti svog oca. U veljači je vidio da je prijepor preoran. Tada nije vidio da su na toj zemlji posađene smokve, već ih je vidio kasnije, u proljeće. Osim tužiteljičinih roditelja i tužiteljičinog supruga nije vidio ni jednu drugu osobu pa tako ni ET da radi na prijeporu.

32. Iz iskaza svjedoka UT proizlazi da se prijepor nalazi u blizini izvora Klokun, do puta koji ide iz pravca Klokuna prema [adresa] s desne strane do puta, a izgleda kao trokut. Prijepor ima površinu oko 60m2, širinu malo manju od 3 m2, a dužinu 30 m2. Međaši sa gornje stane je bio ST koji je umro ovog ljeta, do njih je ZT i dva puta (asfaltni i makadamski). Posjednik prijepora je ŽT, kojoj je otac darovao prijepor 1979-1980. Prvi posjednik je pok. otac ET, zatim njegov punac pok. AT koji je kupio zemlju od oca MT, oca ET. Njegova punica ĆT je prva radila na ovoj zemlji (kopala, sadila krumpir, kupus, blitvu). Iza ĆT u posjedu je tužiteljica s kojom je zajedno radio na ovoj zemlji sadeći krumpir sve do prošle 2024. U proljeće 2025. on i supruga su saznali od drugih osoba da je prijepor ET prodao tuženiku. U mjesecu travnju 2025. vidio je posađene 4 smokve na prijeporu. Tuženik ga je prošle 2024. pitao bi li mu prodao prijepor što je odbio jer je isti tužiteljičin. Tvrdi da je svatko znao da je prijepor njihov jer su ga radili oko 45 godina. Tužiteljica je mogla vidjeti da su smokve posađene jer tu svakodnevno šeta. Sadio na ovoj zemlji prošle godine a ne zna kada.

33. Zaključak je ovog suda na temelju iskaza svjedoka JT, VT, UT, HT, te iskaza tužiteljice da je tužiteljica samostalno posjednik prijepora pa je aktivno legitimirana za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda u ovom predmetu. Naime, iz iskaza ovih svjedoka jasno i nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica samostalni posjednik, a koji iskazi su potvrđeni iskazom tužiteljice koja je potvrdila da je njen otac stekao posjed temeljem ugovora o kupoprodaji od MT, da su njeni roditelji od kupnje 31. listopada 1966. posjedovali prijepor sadeći krumpir i druge povrtlarske kulture, a iza njih ga je nastavila ona posjedovati zajedno sa svojim suprugom na isti način kao i njeni roditelji.

34. Iz iskaza svjedoka NT, ST i GT ne može se izvesti zaključak da bi u samostalnom posjedu prijepora bio ET. Naime, iz isprava koje je priložio tuženik i to ugovora o kupoprodaji od 11. studenog 2024. proizlazi da je TT, prodao tuženiku prijepor. Iz zapisnika sastavljenog povodom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] jezera Z- 1555/2019-2354 od 10. siječnja 2023. proizlazi da se ET upisao u vlasničkom omjeru 1/1 na prijeporu, broj k. č. [katastarska čestica], Put Klokuna, oranica 67 m2, te da je tom prilikom izjavio da je prijepor naslijedio od pok. oca MT i da je u njegovom posjedu kao i u posjedu njegove obitelji preko 100 godina i kao takav upisan u posjedovnom listu broj 73 k. o. [katastarska općina]. Iz izvatka iz BZP-a broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jezera od 18. travnja 2025. proizlazi da se tuženik upisao za vlasnički dio 1/1 na prijeporu.

35. Svjedoci ST i NT osim saznanja da je brat njihovog pok. djeda ST kojeg zovu dundo imao na predjelu Klokun oranicu na kojoj je sadio krumpire i na koju su dolazili prije 4 do 5 godina mu pomagati, nemaju saznanja da bi tužiteljica ili netko od njene obitelji, a isto tako i MT i ET imali zemlju na tom predjelu jer ih nisu viđali. Samo im je poznato da su posađene mlade smokve i nisu znali tko ih je posadio, s tim da je ST saznao od tuženika ''neki dan'' da je posadio smokve jer su prijatelji.

36. Iz iskaza svjedoka GT proizlazi da bi njegov otac ET naslijedio prijepor od MT, ali prijepor njegova obitelj nije radila, riječ je o njima ''neinteresantnoj zemlji'' površine oko 60 m2, 30 godina neobrađivanoj i zapuštenoj ''obrasloj travom'', koji nikada nije vidio tužiteljicu, niti ikoga od članova njene obitelji na prijeporu. Njegov otac je na temelju sudskih isprava upisan na prijeporu i prodao ga je tuženiku. Na prijeporu se nalaze smokve, ali ne zna tko ih je posadio.

37.Svjedok ET tvrdi da je bio u posjedu prijepora od 1995. kada mu je umor otac pa sve dok ga nije prodao tuženiku, koji je sada posjednik. Tvrdi da je njegov otac sadio krumpire, a da ga on iza oca nije radio osim što bi ponekad prošetao da ga pogleda. 2023. je u sudu prijepor upisao kao svoje vlasništvo. Tužiteljica nikada nije bila u posjedu. Vidio je kada je prolazio da je tuženik posadio smokve negdje u mjesecu travnju 2025., a što mu je poznato jer je stao automobilom i razgovarao s tuženikom. Izričito tvrdi da mu nije poznato da bi njegov otac prijepor prodao AT, kao i da ne vjeruje da potpis na priloženom kupovnom listu (lista 26 spisa), potpis njegovog oca MT jer se otac potpisivao lijevom rukom, pošto nije imao desnu ruku.

38. Po mišljenju ovog suda iz iskaza saslušanih svjedoka ST, BT, GT, te tuženika ne može se utvrditi da bi ET prije prodaje prijepora tuženiku bio u posjedu prijepora.

39.Tuženik je znao da je prijepor u posjedu tužiteljice iz razloga što je svjedok UT, tužiteljičin suprug izjavio da ga je tuženik prošle godine (2024.) pitao ''u smislu ako budem prodavao prijepor hoću li ga njemu prodati i ja sam rekao da je to tužiteljičino odnosno da nije moje''. Uz to ovaj svjedok tvrdi da je svatko znao da je ova zemlja njihova pošto je tužiteljičina obitelj radila negdje oko 45 godina.

40. Sud ne prihvaća iskaz tuženika ŠT da se nije obratio tužiteljičinom suprugu vezano za prijepor već iz razloga što je čuo da oni imaju tamo neku drugu zemlju i ako je žele prodati da mu se jave. Naime, po mišljenju ovog suda kada je tuženik pitao UT za prodaju mislio je na prijepor. Uz to svjedok UT mu je tom prilikom rekao da prijepor pripada tužiteljici. Stoga je tuženik pasivno legitimiran jer je znao da kupuje prijepor u posjedu tužiteljice i njene obitelji te je sadnjom četiri smokve na prijeporu smetao tužiteljičin posjed. Tuženikova tvrdnja da je uvidom ''u sudske papire'' utvrdio da je prijepor u vlasništvu ĐT ne stoji kraj činjenice da u obrazloženju zapisnik sastavljenog povodom osnivanja zemljišne knjige koji se odnosi na prijepor, a koji je prethodno opisan, se navodi da ''se osobe koje smatraju da bi se trebalo upisati nešto što nije upisano ili da bi trebalo izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati neki upis ili njegov prvenstveni red svoje pravo mogu ostvariti u ispravnom postupku. Dakle, tuženik je mogao saznati da stanje vlasništva na prijeporu nije konačno, pa je tako tužiteljica stavila prigovor u ispravnom postupku na uknjižbu prava vlasništva na prijeporu što je utvrđeno uvidom u izvadak iz BZP.

41. Sud nije prihvatio tuženikov prigovor prekluzije iz razloga što je tužiteljica u svom iskazu navela da ju je jedna osoba krajem ožujka odnosno početkom travnja 2025. pitala je li prodala prijepor nakon čega je razgovarala sa suprugom koji je otišao vidjeti prijepor te je obavijestio da su na istom posađene smokve. U razgovoru s ET saznala da je on prijepor prodao tuženiku. Saslušani svjedok VT je izjavio da je smokve vidio u proljeće, a svjedok ET je izjavio da je tuženik posadio smokve negdje u mjesecu travnju 2025., što mu je poznato jer je u to vrijeme izašao iz automobila i razgovarao s tuženikom. Svjedok UT je iskazao da su u proljeće 2025. on i supruga su saznali od drugih osoba da je prijepor ET prodao tuženiku. U mjesecu travnju 2025. vidio je posađene 4 smokve na prijeporu. Tužba je podnesena 11. travnja 2025., dakle, u roku od 30 dana od kada je tužiteljica saznala za smetanje i počinitelja.

42. Sud je utvrdio da je tužiteljica samostalni posjednik prijepora, da je posjed stekla iza smrti svog oca i da je do danas u neprekidnom posjedu prijepora u kojem posjedu je smetao tuženik sadnjom četiri smokve zbog čega je riješeno kao u izreci pod I.

43. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, dalje: OT).

44. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja – jednokratna nagrada u skladu s OT u iznosu od 250 bodova, te uzimajući vrijednost boda 2,00 eura (Tbr.54.OT) daje parnični trošak od 500,00 eura, za zastupanje na ročištima 30. rujna 2025., 12. studenog 2025., 27. siječnja 2026., 04. veljače 2026. i za sastav podneska od 09. srpnja 2025. 250 bodova što iznosi ukupno 500,00 eura te uvećano za PDV 25 % što iznosi 250,00 eura i troškove pristojbe za tužbu iznosi 13,27 eura i rješenja 13,27 eura daje parnični trošak od 1.276,54 eura (čl. 155. st. 1. ZPP-a). U ostalom dijelu tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 78,46 eura je odbijen kao osnovan.

U Pločama, 24. veljače 2026.

S u d a c

Darko Jelčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu u roku 15 dana od dana kada je održano ročište za objavu rješenja zbog smetanja posjeda. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Punomoćnik tužiteljice Luka Šiljeg, odvjetnik u Pločama, Vukovarska 6

2. Punomoćnik tuženika mr. sc. Julijano Dropulić, odvjetnik u Pločama, Trg kralja Tomislava 5