Poslovni broj: Us I-2322/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Heleni Zudenigo, odvjetnici u Zadru, Špire Brusine 4/II, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi potpunog izvlaštenja, nakon javne i usmene rasprave zaključene 4. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-02/22-01/187, URBROJ: 514-04-03-01-

01/08-25-03 od 6. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 25. rujna 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-02/22-01/187, URBROJ: 514-04-03-01- 01/08-25-03 od 6. kolovoza 2025., tužitelj u bitnom navodi kako tužbu podnosi iz razloga što u aktu nije pravilno primijenjen zakon, propis utemeljen na zakonu ili drugi zakonito donesen propis ili opći akt, što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, odnosno što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. U obrazloženju pobijanog rješenja tuženik iznosi samo postupovni materijal na temelju kojeg je rješenje doneseno, a bez ikakvih pravno relevantnih i nedvojbeno utvrđenih činjenica te obrazloženja kojim bi te činjenice razjasnio na pravno prihvatljiv način. Tužitelj ističe da je tuženik olako uzeo u obzir navode prvostupanjskog tijela. Pobijano rješenje proturječno je činjeničnim utvrđenjima iz spisa predmeta. Naime, cijeli postupak izvlaštenja pa tako i utvrđenja interesa RH, prijedloga korisnika izvlaštenja Hrvatskih cesta započelo je 2007. postupkom osiguranja dokaza te nastavljeno usmenim raspravama pred nadležnim tijelima kada je 11. prosinca 2013. zaključena djelomična nagodba i riješeno o naknadi utvrđenoj ovim rješenjem točkama od 1 do 4 izreke pobijanog rješenja, a postupak prekinut. Od prvog dana pokretanja ovog postupka koji izvorno nosi broj klasa: UP/I-947-01/07- 01/1698 prednica CE bila je zemljišnoknjižna vlasnica za cijelo č.z. 1698/49 koja je bila predmetom izvlaštenja te nije bilo razloga već tada istoj isplatiti naknadu u cijelosti. Druga bitna činjenica jest da je korisnik izvlaštenja i prije nego li je postupak izvlaštenja pokrenut (bez pravnog osnova) stupio u posjed cijele nekretnine dakle izvršio deposedaciju vlasnika i prije pokretanja upravnog postupka izvlaštenja i započeo s radovima što je daljnji nonsens i nezakonitost budući je zakonskom odredbom jasno propisano da korisnik izvlaštenja ulazi u posjed tek nakon isplate naknade utvrđene u postupku izvlaštenja. Tome jasno ukazuje i presuda Ustavnog suda RH U-III-3726/21 od lipnja 2025. U dugotrajnom postupku započetom 2007., a nakon smrti prednice CE je u prosincu 2013. nakon 5 godina zaključio nagodbu za 2/3 dijela nekretnine, dok je za preostalu 1/3 dijela postupak prekinut do okončanja sudskog postupka kojeg je treća osoba pokrenula protiv CE. Dakle, već tada 2013. utvrđen je interes, utvrđena je naknada, utvrđen je korisnik izvlaštenja, ali je određena isplata 2/3 dijela naknade iako je prednica tužitelja bila vlasnica za cijelo cijele nekretnine. Predmet ovog postupka koji je nakon prekida nastavljen tek 2020., a nakon dovršetka sudskog postupka u kojem je utvrđeno da je CE kao pravni slijednik ranije vlasnice JE vlasnik cijele nekretnine jest isplata preostalog dijela č.z. 1698/752 – konkretno 1/3 dijela te odlučiti o zahtjevima vlasnika da se izvrši potpuno izvlaštenje č.z. 1698/49 te mu se isplati zakonska zatezna kamata na 1/3 dijela naknade utvrđenog pobijanim rješenjem i to kao posebna zadovoljština jer je i prije isplate suprotno zakonu o izvlaštenju deposediran te nekretninu nije mogao koristiti i ostvarivati dobit. Osnovno obrazloženje tuženika glede isplate zakonske zatezne kamate na iznos od 100.000,00 eur počev od prosinca 2013. do isplate jest da zakonska zatezna kamata teče od trenutka izvlaštenja, međutim izvlaštenje je vezano za predmetnu nekretninu započelo 2007. te su stranke zaključile nagodbu 2013., gdje je nekretnina u cijelosti izvlaštena, ali je upravno tijelo odbilo isplatiti navedeni iznos tada 2013. bez ikakvih uporišta u Zakonu o izvlaštenju. Dakle, 2013. stekli su se zakonski uvjeti za isplatu i preostalih 100.000,00 eur pa svakako od tada i teku zakonske zatezne kamate. Ukoliko je nadležno tijelo izvršilo uvid u predmet osiguranja dokaza za kojeg je tijekom ovog nastavljenog postupka tvrdilo da ga se nije moglo naći onda je jasno i vidljivo da se vlasnik nekretnine do preostalog dijela č.z. 1698/49 koja je ostala izvan obuhvata izvlaštenja više ne može niti doći, pa je time niti koristiti budući je prolaz do istog na dijelu nekretnine koja sada nosi oznaku č.z. 1698/752 i nalazi se u obuhvatu auto ceste. S obzirom da do preostalog dijela nekretnine u svom vlasništvu vlasnik ne može pristupiti upravo zbog oduzimanja nekretnine opravdan je zahtjev da se provede potpuno izvlaštenje č.z. 1698/49 k. o. [katastarska općina]. O navedenim činjenicama nadležno tijelo nije niti odlučivalo niti se u pobijanom rješenju osvrnulo na navedeni prigovor. Pored navedenog vlasnik i dalje ustraje kod navoda vezanih za gospodarsku iskoristivost preostalog dijela č.z. 1698/49 jer osim što nema puta do iste jasno je iz skice očevida koja je predana u spis predmeta da se ista nalazi ne samo u kazeti o kojoj vještak u svom nalazu ističe, već se nalazi u zoni zelene površine kao zaštitnom dijelu auto ceste gdje se zakonom zabranjuje svaki zahvat. Pored toga, u spomenutoj kazeti u kojoj je preostali dio parcele postoji još 15 vlasnika te niti jedan vlasnik ne može samostalno raspolagati svojom nekretninom, već raspolaganje treba biti unisono-zajedničko što svakako predstavlja ograničenje prava vlasništva i njegovo mirno uživanje odnosno uskraćuje gospodarsku iskoristivost. U tom dijelu pobijano rješenje nema nikakvog obrazloženja osim da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, a drugostupanjsko tijelo samo u cijelosti prihvaća navode prvostupanjskog tijela. Kao što je tijekom postupka u pisanim podnescima vlasnik nekretnine isticao i ponavljao na raspravama bit gospodarskog iskorištavanja jest samostalna mogućnost korištenja zemljišta, dakle da vlasnik svoje pravo vlasništva koristi bez ograničenja trećih osoba ili države kao što je to mogao prije izvlaštenja, a što mu je nesporno izvlaštenjem onemogućeno. Takvim odlukama upravnih tijela pogrešno su primijenjene odredbe čl. 33. ZV-a kao i čl. 48. i 50. Ustava. Vlasnik nekretnine se stoga i pozivao na odluku i sudsku praksu EU suda u Strousburgu konkretno na predmet Bistrović & RH smatrajući da zbog takvog postupanja ima pravo na posebnu zadovoljštinu isplatom zakonskih zateznih kamata odnosno potpunim izvlaštenjem preostalih 1401 m2. Osim navedenog, a s obzirom na čl. 6. Prostornog plana kojim je u vrijeme izvlaštenja 2007. za iskoristivost parcele bila predviđena najmanja površina od 3000 m2, a nesporno je da je vlasnik imao površinu od 4448 m2 i po navedenim mjerilima isti je ispunjavao kriterije za potpuno izvlaštenje č.z. 1698/49. Na pitanje gospodarske iskoristivosti niti vještak nije dao odgovor kako to vlasnik može samostalno gospodariti preostalim dijelom parcele, osim što je istaknuo da se ista po prostornom planu nalazi u nekakvoj kazeti sa još 15 vlasnika drugih nekretnina. Sami broj – grupa vlasnika ograničava samostalan posjed kojeg je do proboja ceste isti imao, kao i ostali vlasnici pa je najprije do nje imao put kojeg sada nema, mogao ju je prodati samostalno, mogao je na istoj graditi, mogao ju je davati u zakup, a sada to ne može jer mu je potrebna suglasnost svih vlasnika. Donoseći pobijano rješenje nadležno tijelo nije imalo u vidu razmjernost postupanja države u odnosu na privatno vlasništvo pojedinca posebno navedeno u spomenutoj odluci EU suda. Naime, radi provedbe čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije bilo je nužno utvrditi je li zbog miješanja države postignuta poštena ravnoteža između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva za zaštitom temeljnih prava pojedinaca. Na tragu istog jasno je da je naknada jedina bitna za procjenu poštuje li se pobijana ravnoteža ili se nameće pojedincu nerazmjeran teret. Nadležno tijelo pogrešno tumači i primjenjuje citiranu odluku EU suda navodeći da se ne može primijeniti na ovaj postupak jer da se u citiranoj odluci radi o korištenju kuće vezano za izgradnju auto ceste. Međutim, suprotno tom stavu, citiranom odlukom utvrđena su načela koja se trebaju poštivati u svim postupcima izvlaštenja kojim se oduzima vlasništvo pojedinca u korist države. Od trenutka izvlaštenja i deposedacije vlasnika bez isplate isti je onemogućen da svoju nekretninu koristi na bilo koji gospodarski način. Sam vještak je naveo da se nakon deposedacije na preostalom dijelu č.z. 1698/49 ustvari više ništa ne može graditi (ako pri tom apstrahiramo činjenicu da vlasnik do istog dijela više nema niti pristupa). Pored navedenog, isti nije mogao niti koristit preostali dio od 1029 m2 za koji je pobijanim rješenjem utvrđena naknada budući je država nezakonitim postupanjem istog onemogućila, pa bi zatezne kamate predstavljale zadovoljštinu za takvo postupanje budući je država dio nekretnine koristila bez ikakvog pravnog osnova odnosno bila stjecatelj bez osnove za što do trenutka isplate 1/3 dijela utvrđene točkom 4. pobijanog rješenja treba isplatiti naknadu. Iz svega navedenog jasno je da se načelo razmjernosti nije poštivalo, a niti vladavina prava kao civilizirana tekovina svake države te da je konkretno pojedincu nametnut nerazmjeran teret. Slijedom navedenog nije bit radi li se o kući, građevinskom zemljištu, poljoprivrednom zemljištu da bi se poštivala odluka EU suda već utvrđenje je li zbog nezakonitog postupanja države došlo do uskraćivanja korištenja ostalog dijela nekretnine, a nastavno istom i do povreda čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije. Osim navedenog na pragu istaknutih navoda jest i presuda Ustavnog suda RH iz koje to jasno slijedi. Pored povreda odredba Konvencije nadležno tijelo pogrešno je primijenilo i odredbe Zakona o izvlaštenju posebno čl. 7. jer je pogrešno utvrdio činjenice, odnosno odlučivao o nečem što je prethodnom nagodbom riješeno uslijed čega je i odluka o troškovima pogrešno obračunata. Stoga tužitelj i dalje ustraje da se u konkretnom slučaju treba primijeniti Konvencija koja u čl. 6. propisuje da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi svatko ima pravo da se pravično ispita njegov slučaj. Čl. 1. Protokola propisuje da svaka osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva i da se nitko ne smije lišiti svog vlasništva osim u javnom interesu i to uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Oduzimanje vlasništva može se opravdati jedino ako je dokazano da je u javnom interesu i uz uvjete predviđene zakonom. Pritom svako miješanje u vlasništvo mora zadovoljiti zahtjev razmjernosti, treba postići poštenu ravnotežu između općeg interesa zajednice i zahtjeva za zaštitu temeljnih prava pojedinaca, a svakako potrebna ravnoteža nije postignuta u konkretnom slučaju budući država u situaciji kada može i treba izvršiti povrat nekretnine to odbija. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba iako je rješenjem ovog suda poslovni broj: UsI- 2322/2025-6 od 30. listopada 2025. pozvana da sudjeluje u sporu te da u roku od 30 dana dostavi odgovor na tužbu, koje rješenje je uredno zaprimila, međutim nije se uključila u spor niti je do zaključenja rasprave u ovom sporu dostavila odgovor na tužbu.

4.U sporu je održana rasprava 4. veljače 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili tužitelj i opunomoćenica tužitelja, dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da ga se u ovom sporu sasluša u svojstvu stranke te da sud po službenoj dužnosti pribavi potvrdu Ureda za izdavanje građevinskih dozvola Grada Zadra o statusu preostalog dijela č.z.1698/49 k. o. [katastarska općina], odnosno onog dijela koji nije predmet izvlaštenja, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, prvostupanjskim rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom, KLASA: UP/I-943-04/20-04/102, URBROJ: 2198-17-22-31 od 28. ožujka 2022., u bitnom, interes Republike Hrvatske za izgradnju državne ceste D-502 od [adresa] u [adresa] do autoceste Zagreb-Split (Čvor Zadar II), utvrđen je odredbom članka 26. Zakona o javnim cestama („Narodne novine" broj 180/04 i 138/06), (točka 1. izreke), prihvaćen je prijedlog korisnika izvlaštenja Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb te je u njihovu korist, radi zahvata u prostoru navedenog u točki 1. izreke toga rješenja, sukladno lokacijskoj dozvoli, KLASA: UP/I-350-05/04-01/0182, URBROJ: 531-06/2-05-41 od 14. travnja 2005., određeno potpuno izvlaštenje dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nove oznake čest. zem. [katastarska čestica], površine 3057 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] kao vlasništvo CE za cijelo (točka 2. izreke), naknada za izvlaštenu nekretninu iz točke 2. izreke toga rješenja određena je u ukupnom iznosu od 2.292.750,00 kn (točka 3. izreke), utvrđeno je da je pitanje iz točke 3. izreke toga rješenja za 2/3 dijela, odnosno za iznos od 1.528.500.00 kn riješeno nagodbom sklopljenom na zapisnik na usmenoj raspravi održanoj pred Uredom državne uprave u Zadarskoj županiji dana 11. prosinca 2013., KLASA: UP/I- 943-04/07-01/25, URBROJ: 2198-02-03-4-13-32, između Hrvatskih cesta d.o.o. s jedne strane i CE zastupanog po opunomoćenici Heleni Zudenigo, odvjetnici u [adresa], s druge strane (točka 4. izreke), korisnik izvlaštenja dužan je za preostalu 1/3 dijela naknade iz točke 3. izreke toga rješenja u iznosu od 764.250,00 kn isplatiti CE, na tekući račun u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti toga rješenja (točka 5. izreke), zakonske kamate na iznos iz točke 5. izreke toga rješenja teku od dana donošenja toga rješenja pa do isplate (točka 6. izreke), utvrđeno je da je korisnik izvlaštenja u posjedu nekretnine iz točke 2. izreke toga rješenja (točka 7. izreke), uz ostale zakonom propisane naredbe Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu, pobliže navedene u točkama 8. i 9. izreke rješenja, točkom 10. odbijen je zahtjev vlasnika nekretnine iz točke 2. izreke toga rješenja za izvlaštenjem preostalog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1401 m², dok je točkom 11. određeno da je korisnik izvlaštenja dužan CE, na tekući račun isplatiti iznos od 200.615,63 kn, na ime troškova zastupanja po opunomoćeniku iz reda odvjetnika, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti toga rješenja.

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 943-02/22-01/187, URBROJ: 514-04-03-01-01/08-25-03 od 6. kolovoza 2025. postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora, njegova žalba je odbijena, čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom aktu, odnosno što je i tuženik smatrao da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za potpunim izvlaštenjem predmetnog zemljišta, kao i da je naknada za izvlaštene nekretnine zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom pravilno i zakonito utvrđena, slijedom čega je tuženik isto ocijenio pravilnim i zakonitim.

12.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju tijek zakonske zatezne kamate u odnosu na određenu naknadu za predmetno izvlašteno zemljište pravilno i zakonito određen, kao i je li bilo osnove da se potpuno izvlasti i preostali dio nekretnine u vlasništvu tužitelja zbog ekonomske neiskoristivosti, u svezi s čim je li u provedenom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

13.Prema odredbi članka 7. stavka 1. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine", broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01 i 79/06) ako se prilikom potpunog izvlaštenja dijela nekretnine utvrdi da vlasnik nema gospodarskog interesa koristiti preostali dio, na njegov zahtjev izvlastit će se i taj dio.

Odredbom članka 25. istog Zakona propisano je da rješenje kojim se prihvaća prijedlog za izvlaštenje, pored ostalog sadrži: 1. naznačenje akta kojim je utvrđen interes Republike Hrvatske, 2. naznačenje korisnika izvlaštenja, 3. naznačenje nekretnine koja se izvlašćuje, uz navođenje zemljišno-knjižnih podataka, a ako nekretnina nije upisana u zemljišnoj ili drugoj javnoj knjizi ili takva na postoji, uz navođenje katastarskih podataka, 4. naznačenje vlasnika i posjednika izvlaštene nekretnine i njegovo prebivalište ili sjedište, 5. naznačenje objekta ili radova radi čije se izgradnje, odnosno izvođenja radova nekretnina izvlašćuje, 6. obvezu vlasnika nekretnine da ju je dužan predati u posjed kao i rok predaje u posjed, 7. obvezu korisnika izvlaštenja glede naknade za izvlaštenu nekretninu: bliža oznaka odgovarajuće nekretnine (članak 32.) odnosno novčani iznos tržišne vrijednosti s određivanjem roka predaje u posjed, odnosno isplate koji ne može biti duži od 15 dana od pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, ili naznačenje nagodbe u smislu članka 23. ovoga Zakona, ukoliko je sklopljena, 8. obvezu korisnika izvlaštenja na isplatu zakonske zatezne kamate, tekuću od dana donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju pa do isplate, 9. nalog za upis zabilježbe zabrane raspolaganja izvlaštenom nekretninom unutar roka od pet godina od dana pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, odnosno do dana pravomoćnosti rješenja o pravodobno podnesenom zahtjevu za poništenje pravomoćnog rješenja o izvlaštenju.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene zakonske pretpostavke da se odredi potpuno izvlaštenje predmetnog zemljišta, te sud također zaključuje da je i naknada za predmetno izvlašteno zemljište pravilno i zakonito utvrđena, kao i tijek zakonske zatezne kamate, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupio kada je donijelo svoje rješenje od 28. ožujka 2022., kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv istog, pa stoga sud osporeni akt tuženika cijeni u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Naime, sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, proizlazi da je prvostupanjsko tijelo utvrdivši da je prijedlog za izvlaštenje podnesen od strane zainteresirane osobe iz ovog spora uredan i u skladu s odredbama članka 24. Zakona o izvlaštenju, nakon izvedenih dokaza usvojio prijedlog predlagatelja te je u skladu s člankom 24. Zakona o izvlaštenju, donijelo prvostupanjsko rješenje, kojim je, između ostalog interes Republike Hrvatske za izgradnju predmetne državne ceste utvrđen člankom 26. Zakona o javnim cestama, prihvaćen je prijedlog Hrvatskih cesta d.o.o. te su u njihovu korist potpuno izvlaštene predmetne nekretnine, utvrđena je ukupna naknada te naloženo korisniku izvlaštenja da izvlašteniku isplati razliku neisplaćene naknade, protiv kojeg rješenja je tužitelj podnio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

16.Nadalje, što se pak tiče tužbenih prigovora tužitelja koje iznosi u ovom sporu, sud najprije primjećuje kako je tužitelj identične prigovore iznosio i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, koje prigovore je tuženik u osporenom rješenju pravilno otklonio, i s čijim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud, pa tako i po pitanjima koje tužitelj posebice apostrofira u ovom sporu.

17.Naime, s prethodnim u vezi sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako je naknadu za izvlaštenu nekretninu prvostupanjsko tijelo utvrdilo na temelju nalaza i mišljenja Sanje Paro Vidolin, stalne sudske vještakinje građevinske struke, za koji je prvostupanjsko tijelo nakon podrobne analize utvrdilo da je vještakinja obuhvatila sve parametre koji mogu utjecati na tržišnu vrijednost zemljišta, te poredbenom metodom došla do konačne vrijednosti izvlaštene nekretnine temeljem zakonskih propisa i pravila struke, slijedom čega uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju vještakinje u dijelu koji se odnosi na procjenu, prvostupanjsko tijelo je naknadu za izvlaštenje dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 3057 m² utvrdilo u ukupnom iznosu od 2.292.750,00 kuna, a koje pak tijelo je u obrazloženju svog rješenja navelo sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, navelo razloge zbog kojih je postupilo na način kako je to naznačeno u izreci rješenja, posebice glede načina rješenja tijeka zateznih kamata na razliku utvrđene naknade i odbijanje zahtjeva tužitelja za izvlaštenjem preostalog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1401 m², a sa kojim obrazloženjem se najprije suglasio tuženik prihvativši takvo obrazloženje u smislu odredbe čl. 245. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91 i 103/96), (pogrešno navedeno čl. 120. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21)), a sa kojim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud, pa s obzirom da tužitelj sada ponovno i u tužbi iznosi identične prigovore, radi nepotrebnog ponavljanja tužitelja se u tom pogledu upućuje na obrazloženje prvostupanjskog rješenja.

18.Naime, i ovaj sud je stajališta kako nije bilo zakonske osnove da se tužitelju zatezne kamate na isplatu razlike naknade odrede od 11. prosinca 2013. kao dana sklapanja nagodbe za 2/3 dijela predmetnih nekretnina, ovo pak iz razloga što obveza korisnika izvlaštenja na isplatu zatezne kamate teče od dana donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju pa do isplate, što je u skladu s odredbom članaka 25. točka 8. Zakona o izvlaštenju, kojom je upravo propisana obveza korisnika izvlaštenja na isplatu zakonske zatezne kamate, tekuću od dana donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju pa do isplate, a kako je to pravilno određeno točkom 5. izreke prvostupanjskog rješenja, zbog čega je neosnovana tvrdnja tužitelja da je tijek zakonske zatezne kamate trebalo odrediti od 11. prosinca 2013.

19.Nadalje, u pogledu izvlaštenja preostalog dijela nekretnine, prije svega za navesti je kako prema odredbi članka 7. stavku 1. Zakona o izvlaštenju ako se prilikom potpunog izvlaštenja dijela nekretnine utvrdi da vlasnik nema gospodarskog interesa koristiti preostali dio, na njegov zahtjev izvlastit će se i taj dio, a na okolnosti iz ove odredbe prvostupanjsko tijelo izvelo je dokaz vještačenjem po vještacima Sanji Paro Vidolin i Anti Vukoviću, stalnim sudskim vještacima, koji su unisoni u tvrdnji da postoji interes za gospodarsko iskorištavanje preostalog dijela predmetne nekretnine. Naime, iz nalaza i mišljenja vještakinje Sanje Paro Vidolin nedvojbeno proizlazi da se preostali dio, prema UPD industrijske zone „Barbaričine", nalazi u zoni građevinskog područja gospodarske namjene-industrijsko, skladišno servisna namjena, kazeta br. 16, a Izmjenom i dopunom UPU-a uvjeti korištenja za taj dio poboljšani su, odnosno predviđena je mogućnost izgradnje benzinskih postaja u zelenom pojasu (u gradivom i negradivom dijelu građevne kazete). Također, stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ante Vuković u svom nalazu i mišljenju je naveo da se preostali dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1401 m², prema važećem UPU industrijske zone „Barbaričine", nalazi unutar granica građevne čestice koja formira kazetu br. 16, a u dijelu kazete koje je planom određen kao zaštitno zeleno, s tim da potpunim izvlaštenjem dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da nisu umanjeni parametri preostalog dijela u pogledu provedbe UPU-a, slijedom čega je mišljenja da postoji interes za gospodarsko iskorištavanje preostalog dijela predmetne nekretnine. Prvostupanjsko tijelo prihvatilo je njihove nalaze i mišljenja ocijenivši da su vještaci precizno i jasno obrazložili svoje nalaze i tako, uzimajući u obzir sve parametre, odnosno relevantne propise i pravila struke, došli do mišljenja da postoji interes za gospodarsko iskorištavanje preostalog dijela. Kod izloženog stanja stvari, a uzimajući obzir citirane nalaze i mišljenja vještaka i ovaj sud je stajališta kako u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 7. stavka 1. Zakona o izvlaštenju da se na zahtjev vlasnika izvlasti i preostali dio nekretnine.

20.Potom, prvostupanjsko tijelo je u odnosu na navode tužitelja da je prije izvlaštenja postojao put do predmetne nekretnine koji je izgradnjom ceste prekinut, istaknulo da takve tvrdnje ničim nisu dokazane budući da takav put u dostupnoj dokumentaciji nije evidentiran, ujedno navelo je i da pregledom katastarskog plana, kao i službenih karata DGU-a objavljenih na web stranici Informacijskog sustava prostornog uređenja nije vidljiv nikakav put koji bi vodio do predmetnog zemljišta, a koji bi navodno bio presječen trasom ceste za koju se traži izvlaštenje. Također, prvostupanjsko tijelo je uvidom u spise predmeta koji se vodio radi osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti predmetne nekretnine, a koji je prethodio predmetnom postupku, utvrdilo da na očevidu na licu mjesta nisu evidentirane nikakve građevinske niti poljoprivredne poboljšice na predmetnom zemljištu, pa kod izloženog stanja stvari niti ovaj sud ne nalazi utemeljenom tvrdnju tužitelja da je prije izvlaštenja postojao put do predmetne nekretnine koji je izgradnjom ceste prekinut, s obzirom da iz niti jednog dokaza koji prileže upravnom spisu takvo što ne proizlazi, niti je tužitelj u tom pogledu u spis priložio bilo kakav relevantan dokaz ili predložio izvođenje dokaza u tom pravcu.

21.U odnosu pak na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Bistrović protiv Hrvatske, broj 25774/05, kojom je utvrđena povreda članak 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prvostupanjsko javnopravno tijelo nije našlo osnove da je činjenično primjenjiva u ovoj stvari jer se predmetna nekretnina, za razliku od nekretnine iz presude Bistrović protiv Hrvatske, broj 25774/05, nije koristila ni na koji način, a da se predmetno zemljište nije gospodarski koristilo u vrijeme pokretanja postupka izvlaštenja, prvostupanjsko tijelo je utvrdilo uvidom u presudu Općinskog suda u Zadru, posl. broj P-602/2013 od 7. travnja 2017., u kojem predmetu je tužitelj naveo da su masline koje su se nekad obrađivale na tom zemljištu posječene za vrijeme Domovinskog rata, kod kojeg izloženog stanja stvari, a uzimajući u obzir prethodno navedena utvrđenja te razloge prvostupanjskog tijela koji se odnose na točku 10. izreke prvostupanjskog rješenja, kojom je odbijen zahtjev tužitelja za izvlaštenje preostalog dijela predmetne nekretnine, u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pri čemu zaključuje kako je prvostupanjsko tijelo na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju pravilne primjene materijalnog prava pravilno odbilo takav zahtjev tužitelja.

22.S prethodnim u vezi, dodatno je za istaknuti kako se izvlaštenju zemljišta po prijedlogu vlasnika zbog gubitka gospodarskog interesa ima udovoljiti isključivo ukoliko su za to ostvarene zakonske pretpostavke, s tim da ima li vlasnik nekretnine gospodarski interes koristiti preostali dio nekretnine je činjenično pitanje koje se utvrđuje od slučaja do slučaja, te ovisi o njegovom zanimanju, o načinu na koji je koristio nekretninu prije izvlaštenja te o mogućnostima da nakon izvlaštenja nastavi tako koristiti preostali dio izvlaštene nekretnine, s tim da treba imati na umu i razmjernost zakonitih i opravdanih interesa obiju stranaka, a na što ukazuje i odredba članka 48. Ustava Republike Hrvatske, kojom je propisano da vlasništvo obvezuje, a da su nositelji vlasničkih prava i njihovi korisnici dužni pridonositi općem dobru. Stoga, sa stajališta ocjene postoji li gospodarski interes vlasnika da koristi preostali dio potrebno je utvrditi značenje izvlaštenog dijela ne samo sa stajališta površine, jer to ne mora biti od prvenstvenog značenja iako će očito odnos veličine izvlaštenog i preostalog zemljišta biti neophodno uvijek ocjenjivati, već sa stajališta utiliteta i time koristi koje je izvlašteni dio nekretnine davao odnosno može davati preostali dio i njihovog međusobnog odnosa. No, u konkretnom slučaju, nije došlo do promjene gospodarske iskoristivosti predmetnog zemljišta te nisu ni prema ocjeni ovoga suda ostvarene pretpostavke propisane odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o izvlaštenju, to pak stoga što sama želja izvlaštenika da se preostali dio zemljišta izvlasti nije, niti može predstavljati opravdani interes, posebice kod stanja stvari što iz podataka upravnog spisa predmeta ne proizlazi da izvlaštenje utječe na materijalnu i socijalnu komponentu izvlaštenikovog života u smislu da umanjuje vrijednost ostatka imovine u odnosu na imovinu prije izvlaštenja ili da se ta imovina ne može koristiti na dosadašnji način, niti je vlasnik tijekom postupka ukazivao i potkrijepio dokazima da se na predmetnom zemljištu bavi nekom djelatnost bitnom za njegovu egzistenciju koja će izvlaštenjem biti narušena ili neki drugi razlog koji bi opravdao izvlaštenje preostalog dijela.

23.Konačno, vezano za navod tužitelja da preostali dio predmetne nekretnine površine 1401 m² ne predstavlja samo čest. zem. [katastarska čestica], već da se tu nalazi cca 1100 m², dok se na suprotnom dijelu nalazi preostalih cca 300 m², prvostupanjsko tijelo je navelo, a što ja potom prihvatio tuženik, što prihvaća i ovaj sud, da takvo što ne proizlazi iz katastarskih podataka, to iz razloga što je predmet postupka dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je prije izvlaštenja imala površinu od 4458 m², a cijepanjem provedenim 2008. godine na temelju prijavnog lista DGU, PU za katastar Zadar izvršena je dioba na čest. zem. [katastarska čestica] površine 1401 m² i na čest. zem. [katastarska čestica] površine 3057 m².

24.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti prvostupanjskim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

25.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

26.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

27.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 24. veljače 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Heleni Zudenigo, odvjetnici u Zadru, Špire Brusine 4/II, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 4. veljače 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, uz zapisnik od 4. veljače 2026. i zapisnik o objavi,

- u spis.