Poslovni broj: Us I-1934/2025-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) END, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicama odvjetnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ksenija Grba i Maja Kovač, Rijeka, Matačićeva 1/I i pod 2) EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Ivi Klobučar, odvjetnici iz Rijeke, Matije Gupca 6, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 18. veljače 2026. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja pod 1), a u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja pod 2) i tuženika, objavljene 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-09 od 4. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužitelja pod 2).

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja pod 1) za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 1) za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja pod 1) podnesenoj ovom sudu 28. srpnja 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-01- 25-09 od 4. srpnja 2025., te u podnescima zaprimljenim kod ovog suda 28. kolovoza 2025., 2. rujna 2025. i 17. veljače 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je tuženik promašio pasivnu legitimaciju jer tužitelj nije investitor i nije gradio nabrojene, navodno nezakonite dijelove na svom zemljištu. Tužitelj je svoj pašnjak i nadstrešnicu Zrće, površine 13933 m2, dao u dugogodišnji zakup trgovačkom društvu ROCKS BEACH CLUB d.o.o., a zakupac je dao prostor u podzakup društvu NOA GRUPA d.o.o. Ugovor o zakupu zaključen je 12. travnja 2016. na 10 godina, s time da je naknadnim Aneksom tom ugovoru utvrđeno trajanje zakupa do 12. travnja 2031., uz mogućnost produženja na još 15 godina. Prema čl. 2.1. Ugovora o zakupu, tužitelj je zakupniku predao u posjed zakupljeno zemljište sa legaliziranom nadstrešnicom cca 8,15 x 6,70 m, visine cca 2,60 m. Nakon predaje zakupniku u posjed, tužitelj više nije raspolagao prostorom danim u zakup, pa tako, po prirodi stvari i u duhu sklopljenog Ugovora, nije mogao bilo što raditi na svom zemljištu, a najmanje bilo što graditi. Podloga za donošenje pobijanog rješenja su inspekcijski zapisnici od 30. svibnja i 30. lipnja 2025. koji sadrže procesne i materijalne nedostatke koji ih čine nezakonitima, a time je i samo pobijano rješenje nezakonito (plod trule voćke). Zapisnik od 30. svibnja 2025., KLASA: 362-01/25- 01/171 ne sadrži podatke o tome tko je nadzirana pravna ili fizička osoba. U zapisniku je konstatirana prisutnost samo ovlaštenih osoba za nadzor – troje inspektora, dok nema podatka da bi nadzirana osoba bila prisutna, niti ima potpisa nadzirane osobe ili njenih predstavnika. Usprkos tome, u zapisniku se uredno navodi da se „stranka upozorava na pravo na sudjelovanje….“, da se „stranka upoznaje s odredbom 64. st. 6. ZOUP-a…“, da se „stranka upoznaje i s pravom iz čl. 158. st. 6……“. Osporeno rješenje poziva se, pri tom, na odredbe čl. 52. st. 2. i 59. lokalne Odluke o komunalnom redu. Sva navedena upozorenja su izmišljena i nisu stvarno dana nikakvoj stranci ili nadziranoj osobi jer takve osobe, kao što je vidljivo iz samog zapisnika, nije uopće bilo. Dakle, inspektori su krivotvorili podatak o tome da su stvarno nekog upozorili na temelju upisanih odredbi raznih zakona iako to nisu stvarno i učinili. Posljedično, nadzirana stranka, ma tko to bio, može sumnjati i u podatke navodno utvrđene na licu mjesta, iz ostatka zapisnika. Na temelju takvog nevaljanog zapisnika, sačinjen je i zapisnik od 30. lipnja 2025., koji ne može biti zakonito sastavljen jer se temelji na prvom inspekcijskom pregledu i zapisniku s istog, a koji trpe od proceduralnih grešaka. Tek nakon drugog zapisnika, oba su prvi puta poslana tužitelju kao vlasniku zemljišta i legalnog dijela građevine, te je pozvan da se inspekciji očituje o tome: tko je investitor građenja dijelova izgrađenih na legaliziranom objektu nakon legalizacije, tj. osoba – naručitelj u čije ime je izvršeno građenje i koja je investirala u gradnju, - kojeg datuma je izvedena ta gradnja. Tužitelj se unutar ostavljenog roka od 3 dana jasno očitovao da je predmetni pašnjak dao u zakup Rocks beach clubu d.o.o., a ovaj dalje u podzakup društvu NOA grupa d.o.o. te da bi od njih trebalo tražiti te podatke. Naglasio je da je on iznajmio legalnu jednostavnu građevinu i naveo njen opis i dimenzije iz rješenja o izvedenom stanju, te da nema nikakvih informacija o promjenama koje su na tom objektu kasnije nastale. Izjavio je da ne zna tko su bili investitor, naručitelj i kojeg datuma su promjene rađene, ali je jasno uputio inspekciju na osobe za koje se, po prirodi stvari, može pretpostaviti da su investitori, a ne vlasnik zemljišta koji nakon davanja u zakup više nema pristupa svojoj nekretnini dok isti traje. Ne bi trebalo biti sporno da je inspekcija raspolagala svim ugovorima o zakupu i podzakupu, kao i da je znala tko su odgovorne osobe u društvima zakupcima i podzakupcima, s obzirom da ih je detaljno navela u zapisniku od 30. svibnja 2025. Inspekcija je čak raspolagala imenom investitora s obzirom da u obrazloženju pobijanog rješenja citira podzakupnika NOA GRUPA d.o.o. koji opravdava svoje radove za koje inspekcija tvrdi da su nelegalni, na način da ih prikazuje kao „montažno-demontažnom privremenom objektu i lako uklonjivom jer nije nastao građenjem i nije trajno povezan s tlom“. Dodatno, taj podzakupnik ukazuje da je vlasnik zemljišta tužitelj, ali ga ne navodi kao investitora. Naprotiv, iz navoda kojima pravda način nastanka nelegalnog objekta svakome može biti jasno da je on investitor. Prednje je vidljivo i iz stanja građevine prije i poslije davanja u zakup. Pobijano rješenje i nalog za rušenje upravo tužitelju kao vlasniku, dok se istovremeno zna i može znati investitor, dijametralno je suprotno odredbi čl. 106. Zakona o Državnom inspektoratu na koju se pobijano rješenje poziva, jer upravo ta odredba propisuje da će se investitoru naložiti rušenje. Tužitelj nije bio, niti je mogao biti investitor, niti je tuženo tijelo tako nešto dokazalo, temeljeći to na bilo kakvom materijalnom ili personalnom dokazu. Kada bi tužitelj i postupio po naloženom u pobijanom rješenju, te porušio tuđu imovinu i dijelove zgrade nadodane na njegovu legalnu jednostavnu građevinu, počinio bi kazneno djelo uništenja tuđe stvari, te sebe izložio kaznenom progonu i odštetnim zahtjevima vlasnika te imovine i nadograđenih dijelova građevine – stvarnih investitora. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, ujedno predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak spora. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 28. kolovoza 2025. tužitelj je predložio sudu donijeti rešenje o odgodnom učinku tužbe jer je zaprimio novo rješenje tuženika od 30. srpnja 2025., kojim je određeno izvršenje rešenja o uklanjanju za dan 4. rujna 2025. uz angažiranje trećih osoba, a time da će neminovno nastati troškovi, kako za uklanjanje, tako i za zbrinjavanje građevnog otpada i to u slučaju ako sam sruši i pritom uništi imovinu i investiciju zakupaca, isti će ga izložiti skupim sudskim postupcima i zahtjevima za naknadu štete, kao i ako prepusti javnopravnom tijelu da organizira uklanjanje, tada će ga to tijelo novim rješenjem teretiti za sve troškove i eventualne sankcije, s tim da odgodom izvršenja rješenja nikome neće nastati neposredna šteta, nisu u opasnosti tuđi životi, radi se o lokaciji daleko od stambenih kuća, nadogradnje su nesporno drvene i bezopasne, pa da nema prepreke da sud odgodi izvršenje rješenja. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 2. rujna 2025., tužitelj je proširio tužbeni zahtjev, na način što je pored već postavljenog tužbenog zahtjeva u tužbi, predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti i rješenje tuženika KLASA: UP/I-362- 02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-25-15 od 30. srpnja 2025.

2.Tužbom tužitelja pod 2) zaprimljenom kod ovog suda 9. kolovoza 2025. i ovaj tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12- 01-25-09 od 4. srpnja 2025., ujedno predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak spora, a također predložio je i da sud odnese rješenje o odgodnom učinku tužbe.

3.Tuženik je u odgovoru na tužbe, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4.Naprijed citirane tužbe po kojima su oformljeni spisi ovog suda pod poslovnim brojevima: Us I-1934/2025 i Us I-2030/2025 koje su podnesene protiv istovjetnog rješenja tuženika, ovaj sud je rješenjem poslovni broj: Us I-1934/2025-7 od 27. listopada 2025., spojio radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, na način što je predmet poslovnog broja: Us I-2030/2025 pripojen predmetu poslovni broj: Us I- 1934/2025, a koji se nadalje vodio kao spis pod jedinstvenim poslovnim brojem: Us I- 1934/2025.

5.Potom, s obzirom da je tužitelj pod 1) podneskom zaprimljenim kod ovog suda 2. rujna 2025. proširio tužbeni zahtjev, na način što je pored već postavljenog tužbenog zahtjeva u tužbi, predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti i rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-25-15 od 30. srpnja 2025. rješenjem ovog suda poslovni broj: Us I-1934/2025-11 od 16. prosinca 2025. spis je razdvojen radi vođenja odvojenog postupka i donošenja posebne odluke, na način što će se po tužbi tužitelja pod 1) i 2) radi poništenja osporavanog rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-09 od 4. srpnja 2025. postupak provesti pod predmetnim poslovnim brojem (Us I-1934/2025), a postupak po tužbi tužitelja pod 1) radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/25- 02/538, URBROJ: 443-02-03-12-25-15 od 30. srpnja 2025. provest će se na način da će se formirati novi spis i u upisnik ovoga Suda upisati pod novim poslovnim brojem, nakon čega je oformljen spis ovog suda poslovni broj: Us I-3077/2025 u odnosu na rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-25-15 od 30. srpnja 2025., slijedom čega je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-09 od 4. srpnja 2025.

6.U sporu je održana rasprava 18. veljače 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila opunomoćenica tužitelja pod 1), dok nisu pristupili uredno pozvani tužitelj pod 2) i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

7.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

8.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja pod 1) i to da ga sud u ovom sporu sasluša u svojstvu stranke, te da se u svojstvu svjedoka saslušaju NN, ON i NND, svi na adresi tužitelja, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

10.Tužbeni zahtjevi nije osnovan.

11.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

12.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/25-02/538, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-09 od 4. srpnja 2025., točkom 1. naređuje se tužitelju pod 1) u svojstvu vlasnika da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni dijelove građevine ugostiteljske namjene "BACK STAGE", koji čine funkcionalno uporabljivu cjelinu sa ozakonjenom prizemnom građevinom max.tl. dimenzija ozakonjene građevine cca 8,15 x 6,70 m pod dvostrešnom drvenom krovnom konstrukcijom visine u sljemenu cca 2,60 m, i to: - drvenu terasu max.tl.dim. cca 11,00 x 7,85 m, debljine cca 10 cm sa samostojećom nadstrešnicom od drvenih greda sa pokrovom od slame max.tl.dim. cca 11,00 x 8,85 m, visine od cca 3,80 do 2,70 m mjereno od drvene terase, a koja je izvedena sa južne strane od ozakonjene prizemne građevine, - drvenu terasu nepravilnog tlocrtnog oblika na dva nivoa max.tl.dim. cca 33,10 x 6,90 m, kojoj se pristupa sa okolnog terena drvenim stepeništem dimenzija 4,00 x 1,70 m, visine prve terase cca 80 cm, te druge terase visine cca 1,50 m mjereno od okolne terase koja je natkrivena drevnom nadstrešnicom sa pokrovom od slame max.tl.dim. cca 33,10 x 3,50 m, visine cca 2,60 m mjereno od druge terase, izgrađena sa sjeverne strane od ozakonjene prizemne građevine, - drvenu terasu max.tl.dim. cca 14,00 x 7,00 m, debljine cca 10 cm ograđene drvenom ogradom unutar koje su postavljene sprave za trening, te koja je natkrivena platnom učvršćenim na bočne drvene stupove na visini od cca 2,70 m mjereno od terase, izgrađena sa istočne strane od ozakonjene prizemne građevine, koji su izgrađeni bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole na lokaciji u [adresa], na otoku Pagu, uvala Zrće, predio Katarelac, na južnom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je točkama od 2. do 5. tužitelj pod 1) upozoren o posljedicama ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.

13.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke da se tužitelju pod 1) naredi inspekcijska mjera uklanjanja građevina pobliže opisanih točkom 1. u izreci osporenog rješenja, u svezi s čim je li u provedenom upravnom inspekcijskom postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

14.Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da je građenje izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina (točka 10.), dok je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem (točka 11.), a rekonstrukcija građevine je izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine (točka 21.).

Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim Zakonom.

Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe. St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor. St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.

Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana. Stavkom 3. istog članka propisano je da rješenjem kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava se putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. ovog Zakona.

15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1. naredio tužitelju pod 1) kao vlasniku da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni predmetne građevine pobliže opisane točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tom tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je on vlasnik konkretnih građevina koje su izgrađene bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez pravomoćne građevinske dozvole, što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pod 1), kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

16.Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku tužitelj pod 1) nije osporavao da je on vlasnik predmetnih građevina u odnosu na koje mu je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a isto tako tužitelj nije osporavao da za konkretne građevine nije ishodio potreban akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja pod 1) kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužitelju pod 1) naredio uklanjanje predmetnih građevina, zbog čega je isto zakonito.

17.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe promašenu pasivnu legitimaciju, odnosno da on nije investitor građevina u odnosu na koje mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja, slijedom čega po njegovom mišljenju nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja kojim se njemu naređuje takva inspekcijska mjera, a kako mu je tuženik takvu mjeru naredio osporenim rješenjem, time da je isto nezakonito, za kazati je kako su ovakvi navodi u cijelosti neosnovani.

18.Naime, s prethodnim u vezi za kazati je kako je naprijed citiranom odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom, što pak znači da je nedvojbeno kako se inspekcijska mjera uklanjanja može izreći vlasniku građevine, pa s obzirom da je u provedenom inspekcijskom upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno da je upravo tužitelj vlasnik predmetnih građevina, a koju činjenicu niti sam tužitelj ne spori, to je pak jasno da tuženik nije nezakonito postupio kada je osporenim rješenjem inspekcijsku mjeru uklanjanja naredio tužitelju kao nespornom vlasniku građevine. Osim toga, u situaciji kada se inspekcijska mjera uklanjanja naređuje vlasniku, tada je dostatno utvrditi tko je vlasnik građevina, kao što je to u bilo i u predmetnoj upravnoj stvari, slijedom čega je nedvojbeno da u toj situaciji vlasnik ne mora biti istovremeno i investitor građevina jer takav uvjet ne mora biti kumulativno ispunjen s obzirom da je dostatno da netko bude vlasnik da mu se takva mjera naredi, a nije potrebno da vlasnik pored toga što je vlasnik ujedno bude i investitor.

19.U odnosu pak na tužbene navode u kojima tužitelj apostrofira procesne povrede koje bi bile počinjene u provedenom upravnom inspekcijskom postupku s obzirom da zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 30. svibnja 2025. sadrži upozorenja stranci u smislu odredbi čl. 64. st. 6. i 158. st. 6. Zakona o općem upravnom postupku, iako prilikom tog inspekcijskog nadzora stranka nije bila prisutna, odnosno istom su nazočili isključivo građevinski inspektori, za kazati ja kako takvi navodi nisu od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora. Naime, nesporno je da prilikom inspekcijskog nadzora obavljenog 30. svibnja 2025. o čemu je sastavljen zapisnik, tužitelj, niti bilo koja druga stranka nisu bili prisutni, niti se u bilo kojem dijelu tog zapisnika navodi da bi tužitelj istom nazočio, kod kojeg stanja stvari, okolnost što zapisnik sadrži očiglednu omašku, odnosno upozorenja kao da je stranka prisutna, ne čini takav zapisnik nezakonitim. Također, ova okolnost ne derogira niti utvrđeno činjenično stanje utvrđeno prilikom ovog inspekcijskog nadzora u smislu utvrđenja nezakonito izgrađenih građevina, ovo tim prije što niti sam tužitelj ne spori da su građevine u odnosu na koje mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja doista izgrađene na predmetnoj lokaciji.

20.Ujedno, a vezano za procesne povrede za nadodati je kako u smislu odredbe čl. 106. st. 4. Zakona o Državnom inspektoratu građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora ako utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, uslijed čega je jasno kako je građevinski inspektor bio ovlašten donijeti osporeno rješenje i bez saslušanja tužitelja, jer se u predmetnoj upravnoj stvari navedeni Zakon primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud. Međutim, što je još važnije, za naglasiti je kako je iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu razvidno da je upravo tužitelju dostavljen predmetni zapisnik od 30. svibnja 2025. radi očitovanja i izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom inspekcijskog nadzora, nakon čega je tužitelj u upravni spis dostavio svoje pisano očitovanje od 4. srpnja 2025., slijedom čega je nedvojbeno da je tužitelju u provedenom inspekcijskom upravnom postupku nesporno omogućeno očitovati se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, zbog čega su navodi u kojima tužitelj tvrdi suprotno u cijelosti neosnovani.

21.U svezi prethodno izloženog, a vezano za omogućavanje sudjelovanja tužitelja na predmetnom inspekcijskom nadzoru, za nadodati je kako s obzirom na sadržaj odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a imajući u vidu da je inspekcijski pregled kojim su utvrđene odlučne činjenice za donošenje rješenja obavljen u okviru ovlasti koje za građevinskog inspektora proizlaze iz odredbe članka 101. stavak 2. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu prema kojoj je u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, ući u građevine, uključujući zgrade (stanove i poslovne prostore), njezine posebne dijelove i građevinsku česticu odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati, to je pak neprijeporno da inspekcijski nadzor koji se provodi radi nezakonite gradnje nije očevid u smislu odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku koji kao posebnu dokaznu radnju, na kojoj imaju pravo nazočiti stranke, zaključkom određuje službena osoba kada je očevidom potrebno utvrditi neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe, pa kako se dakle ovdje ne radi o takvom očevidu, okolnost da tužitelj ne bi bio pozvan na predmetni inspekcijski pregled nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost osporenog rešenja.

22.Nadalje, vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ukazuje na nemogućnost izvršenja osporenog rješenja s obzirom da je predmetna nekretnina dana u zakup, odnosno u podzakup drugim pravnim osobama, najprije je za navesti kako predmet ovog spora nije izvršene rješenja o uklanjanju, već je predmet istog ocjena zakonitosti osporenog rješenja kojim se tužitelju naređuje inspekcijska mjera uklanjanja. No, pored toga, ovakvi navodi ukazuju se potpuno neutemeljenima, to pak stoga što tužitelj kao nesporni vlasnik građevina nesumnjivo ima mogućnost pristupa istima bez obzira na sklopljene ugovore o zakupu, odnosno podzakupu, a što dodatno potvrđuje i činjenica da je upravo opunomoćenica tužitelja pod 1) dopisom upućenim tuženiku od 3. rujna 2025. istog izvijestila da su bespravno dograđeni dijelovi ozakonjene građevine ugostiteljske namjene uklonjeni, što samo dodatno potvrđuje da je tužitelj imao nesmetan pristup predmetnim građevinama, te da nije imao nikakvih zapreka postupiti sukladno naređenoj inspekcijskoj mjeri iz osporenog rješenja tuženika.

23.Konačno, sva ostala pitanja koja tužitelj problematizira u tužbi su potpuno pravno irelevantna za predmetnu upravnu stvar, to kod nespornog stanja stvari i to da je tužitelj vlasnik predmetnih građevina za koje prije njihovog građenja nije ishođena pravomoćna građevinska dozvola, slijedom čega navedeni razlozi nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje konkretne upravne stvari, s tim da je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 4. srpnja 2025., te je ujedno za nadodati kako u provedenom upravnom postupku nije došlo do povrede niti jednog od načela upravnog postupka kakva u vidu ima Zakon o općem upravnom postupku, pa tako niti onih koje tužitelj neargumentirano problematizira u tužbi.

24.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

25.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

26.U odnosu pak na tužbu tužitelja pod 2), za kazati je kako ovaj sud zaključuje da se osporenim rješenjem tuženika ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja. Naime, odredbom članka 46. st. 1. toč. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 - u daljnjem tekstu: ZUS) propisano je kako će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.

27.Kod izloženog stanja stvari, imajući u vidu da je odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom, što pak znači da stranke u inspekcijskom upravnom postupku mogu biti samo osobe kakve u vidu ima citirana odredba, no kako tužitelj pod 2) nije investitor, vlasnik građevine niti druga stranka određena ovim Zakonom, to je nedvojbeno da tužitelj pod 2) nije bio, niti je trebao biti stranka tog upravnog postupka, slijedom čega je jasno da nije ni ovlašten na podnošenje tužbe protiv rješenja tuženika, to tim prije što on svoje utemeljenje na podnošenje tužbe bazira na okolnosti što bi on bio zakupoprimac, odnosno podzakupoprimac predmetne nekretnine, ali takav status nesumnjivo mu ne daje stranački legitimitet u smislu citirane mjerodavne zakonske odredbe.

28.Uslijed prethodno obrazloženog, budući ne postoje pretpostavke za vođenje ovog upravnog spora, s obzirom da je iz naprijed navedenog razvidno kako je tužba tužitelja pod 2) podnesena od strane neovlaštene osobe, odnosno da se osporenim rješenjem ne dira u pravo ili pravni interes tog tužitelja, trebalo je, na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a, riješiti kao pod točkom I. u izreci ovog rješenja. 29.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja pod 1) za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj pod 1) nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da se ovdje radi o nezakonitoj gradnji i to izvan granica građevinskog područja, kojom se devastira prostor koji bi trebao biti jednako dostupan svima, odgoda bi bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

30.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja pod 1), trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom III. u izreci rješenja.

U Splitu, 24. veljače 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicama tužitelja pod 1) odvjetnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ksenija Grba i Maja Kovač, Rijeka, Matačićeva 1/I, uz zapisnik o objavi,

- opunomoćenici tužitelja pod 2) Ivi Klobučar, odvjetnici iz Rijeke, Matije Gupca 6, uz zapisnik od 18. veljače 2026. i zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 18. veljače 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.