REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-323/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja OZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Jukiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović, iz Osijeka, protiv tuženika Grada Osijeka, iz Osijeka, F. Kuhača 9, OIB: 30050049642, zastupanog po punomoćniku Tihani Ranđelović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović, iz Osijeka, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja HZ i punomoćnika tuženika Tihane Ranđelović, 24. veljače 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužitelj OZ s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj OZ iz [adresa], boravište [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 320749 Tvrđavica-Podravlje i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi gospodarska zgrada, voćnjak, oranica, dvorište i stambena zgrada [adresa], ukupne površine 2119 m2, što je tuženik Grad Osijek, OIB: 30050049642 dužan priznati, te trpjeti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine za korist tužitelja u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Osijeku, sve u roku od 15 dana. "

II/ Nalaže se tužitelju OZ da tuženiku Gradu Osijeku, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 750,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 24. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. ožujka 2025. podnio tužbu u kojoj je naveo da je u studenom 1991. od ŽZ kupio dio nekretnine koja je tada nosila oznaku k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Podravlje, u naravi dvorište, oranica, voćnjak, gospodarska zgrada, stambena zgrada od 2119 m[2] , da navedena čestica sada nosi oznaku k. č. br. [katastarska čestica], da ne posjeduje kupoprodajni ugovor, ali da su FZ (snaha prodavateljice) i NZ (unuk prodavateljice) kod javnog bilježnika ovjerili izjavu kojom su potvrdili činjenicu prodaje. Navodi da je 2006. vođen postupak preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina]-Podravlje na kojem je bio prisutan ČZ kao zadnji evidentirani posjednik nekretnine. Prije preoblikovanja zemljišne knjige stara k. č. br. [katastarska čestica] imala je upisanu kao kulturu zemljišta samo oranicu od 14769 m[2] čiji je korisnik bila Općina Osijek, dok je nakon preoblikovanja zemljišne knjige kao kultura zemljišta na novoj k. č. br. [katastarska čestica] upisana gospodarska zgrada, stambena zgrada, voćnjak, oranica i dvorište od 2119 m[2] . Tužitelj navodi da su navedene zgrade i voćnjak izgradili njegovi prednici, tj. obitelj ČZ tijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, i da su navedenu česticu koristili za stanovanje čemu se [adresa] kao tadašnji ovlaštenik društvenog vlasništva nikada nije protivila. Smatra da je obitelj ČZ bila pošteni graditelj na predmetnoj nekretnini jer prednik tuženika nikada nije zabranio gradnju a morao je znati za ovu činjenicu. Budući da je tužitelj zakonit, istinit i pošten posjednik predmetne nekretnine još od studenog 1991., da su njegovi prednici 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća na navedenoj nekretnini izgradili postojeće objekte, da navedena nekretnina ima vodovodnu infrastrukturu za koju tužitelj uredno plaća račune, te formiranu ulicu s kućnim brojem [adresa] na kojoj tužitelj ima prijavljeno boravište i na kojoj nekretnini drži dio svog stočnog fonda, predložio je sudu da donese presudu kao u citiranom dijelu točke I/ izreke jer smatra da je vlasništvo navedene nekretnine stekao kako dosjedanjem tako i građenjem.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelj nije priložio isprave kojima dokazuje neprekinut niz izvanvlasničkog stjecanja prava vlasništva počevši od knjižnog prednika pa sve do tužitelja. Smatra da u trenutku podnošenja tužbe nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, a posebno da nije ispunjena pretpostavka poštenja tužitelja. Tužitelj nije dostavio sudu niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je njegova pravna prednica ŽZ bila posjednica, korisnica ili vlasnica predmetne nekretnine. Navodi da je tužitelj prilikom sklapanja pravnog posla bio dužan utvrditi zemljišnoknjižno stanje, te da navod tužitelja da je svoju prednicu "isplatio" nije relevantan za utvrđivanje prava vlasništva. S obzirom da isti nema valjani pravni temelj stjecanja, nije niti zakonit posjednik. Sve da se i uzme u obzir činjenica da je tužitelj samostalni i pošteni posjednik, tuženik tvrdi da nije protekao zakonski rok od 40 godina za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću jer je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Što se tiče građenja na tuđem zemljištu, tuženik navodi da iz tužbe proizlazi da su prednici tužitelja objekte na predmetnoj nekretnini izgradili 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća kada nije bio na snazi Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a da se vlasništvo moglo steći građenjem, graditelj je morao biti pošten, odnosno da nije znao niti mogao znati da gradi na tuđem zemljištu. S obzirom da se prednica tužitelja ŽZ u zemljišnim knjigama ili u drugim registrima nije vodila kao ovlaštenica ikakvog prava na spornoj nekretnini, tuženik smatra da je ista bila nepošteni graditelj. Tuženik je nadalje naveo da je u odnosu na istu nekretninu već vođen parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva u premetu ovoga suda broj P-263/2014 zbog čega je predložio priklapanje navedenog sudskog spisa ovome. Uzimajući u obzir sve navedeno, tuženik je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: izjava NZ i PZ od 19. kolovoza 2021. (list 4-5 spisa), zapisnik zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku od 30. siječnja 2006. (list 6 spisa), potvrda o prijavi boravišta od 8. rujna 2021. (list 8 spisa), izvod iz katastarskog plana ( list 14 spisa), povijesni izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina]-Podravlje (15-37 spisa), izvršen je uvid u ovosudni spis P- 263/2014. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka FZ (list 62 spisa), NZ (list 63 spisa), i tužitelja OZ (list 64 spisa).

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje očevida na licu mjesta na okolnost da se utvrdi kako izgledaju objekti na predmetnoj nekretnini, što se nalazi na istoj i kolika je površina nekretnine, budući da te činjenice tijekom postupka nisu bile sporne, tim više što je identifikacija k. č. br. [katastarska čestica] izvršena još u ovosudnom spisu broj P- 263/2014 temeljem nalaza i mišljenja geodetskog vještaka i očevidom suda na licu mjesta o čemu više u točki 11.1. obrazloženja ove presude.

3.2. Sud je odbio i dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje predstavnika tuženika na „okolnosti iz tužbe“ iz razloga što se tužitelj ni na ročištu za glavnu raspravu nije znao izjasniti o tome kojeg predstavnika tuženika (imenom i prezimenom) predlaže saslušati.

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću i građenjem na nekretnini upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- Podravlje, k. č. br. [katastarska čestica].

5. Među strankama nije sporno da je k.č br.149, k. o. [katastarska općina]-Podravlje ranije bila dio k. č. br. [katastarska čestica].

5.1. Navedena nesporna činjenica proizlazi i iz Rješenja o preoblikovanju zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku od 30. siječnja 2006. (list 6 spisa).

6. Među strankama je sporno je li tužitelj u posjedu k. č. br. [katastarska čestica], ako jeste od kada je tužitelj u posjedu te nekretnine, kvaliteta njegovog posjeda i posjeda njegovih prednika.

7. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige (list 15-37 spisa) proizlazi da je k. č. br. [katastarska čestica] do 18. srpnja 1996. bila upisana kao društveno vlasništvo, a da je nakon toga na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske od 20. travnja 1996. na istoj uknjiženo pravo vlasništva Grada Osijeka.

8. Iz zapisnika Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku od 30. siječnja 2006. (list 6 spisa) proizlazi da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige bio prisutan ČZ, te da je u tom postupku izvršena identifikacija nove k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Podravlje koja je identična čestici stare oznake k. č. br. [katastarska čestica].

9. Iz izjave NZ i FZ od 19. kolovoza 2021. proizlazi da su isti izjavili da je ŽZ prodala svoju nekretninu OZ i to k. č. br. [katastarska čestica], voćnjak, kuću i oranicu, da je OZ u cijelosti isplatio ŽZ, da se OZ od 1991. nalazi u posjedu te nekretnine. Izjava je ovjerena kod javnog bilježnika 19. kolovoza 2021.

10. Iz uvjerenja o prebivalištu (list 46 spisa) proizlazi da je tužitelj OZ prvi puta prijavio boravište na adresi u [adresa], 8. rujna 2021, te da je boravište imao prijavljeno do 8. rujna 2022., a nakon toga opet u razdoblju od 2. travnja 2024. do 2. travnja 2025.

11. Iz ovosudnog spisa broj P-263/2014 proizlazi da je ČZ (sin ŽZ) **.**.2011. podnio tužbu protiv Grada Osijeka radi utvrđenja svog prava vlasništva dosjelošću i građenjem na nekretnini koja je predmet i ovog parničnog postupka (k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Podravlje). Iz tog spisa nadalje proizlazi da je ČZ tvrdio da je on kupio predmetnu nekretninu od RZ **.**.1974., da je tada stupio u posjed iste, da je nakon stupanja u posjed nekretninu kultivirao na način da je izgradio stambeni objekt odnosno vikendicu, gospodarsku zgradu, te uredio voćnjak i dvorište, pa da je tako dobio i kućni broj koji se vodi kao kuća broj 219 b u [adresa]. Iz iskaza ČZ (list 46-47 spisa P-263/2014) proizlazi da je isti iskazao da je u razdoblju od 1982. – 1985. na navedenoj nekretnini sagradio pomoćnu prostoriju, svinjac i kokošinjac, da je posadio voćnjak, te uveo vodu, a da je nakon Domovinskog rata napravio novu zgradu budući da je stara za vrijeme rata bila srušena. Budući da je iz kupoprodajnog ugovora s RZ proizlazilo da je ČZ od iste kupio nekretnine koje su nosile oznaku čestice k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], te da je iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka utvrđeno da te čestice ne odgovaraju čestici koja nosi oznaku k. č. br. [katastarska čestica]., a koja je u posjedu ČZ, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja ČZ jer je utvrđeno da se nalazi u posjedu za koji nema valjanu pravnu osnovu da bi mu posjed bio zakonit, jer se na stvari u društvenom vlasništvu prema odredbi čl.29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80, 36/90, te "Narodne novine" broj 53/91) nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću i jer od 8. listopada 1991. nije protekao rok od 40 godina. Sud je u navedenom postupku utvrdio da ČZ nije stekao pravo vlasništva ni građenjem jer se u odnosu na građenje od 1982. do 1985. građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva, a u odnosu na građenje nakon Domovinskog rata, tko bez znanja i volje vlasnika zemljišta na tuđem zemljištu izgradi zgradu, zgrada pripada vlasniku zemljišta. Postupak je pravomoćno okončan 14. siječnja 2016. Odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2956/2015.

11.1. Iako je ČZ u navedenom sudskom postupku odbijen s tužbenim zahtjevom, za napomenuti je da je u tom postupku, očevidom na licu mjesta 12. lipnja 2012. (list 37-39 spisa broj P-263/2014) utvrđeno da se ČZ nalazio u posjedu k. č. br. [katastarska čestica], pa je tako utvrđeno da se na predmetnoj nekretnini radi o ograđenom dvorištu žičanom i metalnom ogradom na kojem se nalazi zgrada s pločicom oznake kućnog broja 219 b, da ista ima natkriveni ulaz s jednom manjom prostorijom lijevo i drugom u nastavku iz koje se ulazi u prostoriju s policama i WC-om, da je ograđeno dvorište uređeno, da je postavljena metalna konstrukcija i natkrivena površina s ogrjevom, te slavina za vodu s betoniranom površinom ispred iste veličine 1 x 1 m, da se u dvorištu nalazi betonirana površina s metalnim poklopcem ispod koje se nalazi septička jama, da se u dvorištu desno nalazi uređen voćnjak s stablima šljiva, jabuka, krušaka i nešto vinove loze, da se iza natkrivene površine s ogrjevom na udaljenosti oko 15-ak metara nalazi ograđeni i uređeni vrt, da priključak za struju ne postoji, dok ugrađeni vodomjer postoji.

12. Svjedokinja FZ je iskazala da poznaje tužitelja jer je daljnji rod njezine pokojne svekrve ŽZ, da ne zna ništa o tome čija je bila čestica k. č. br. [katastarska čestica]. ni tko je bio njezin prvi vlasnik, da joj nije poznato na koji bi način ŽZ stekla predmetnu česticu, te da ne zna ni kako je tužitelj OZ došao do te čestice. Na poseban upit suda kako je onda u izjavi 19. kolovoza 2021. izjavila da je ŽZ prodala tu nekretninu OZ, svjedokinja je iskazala da joj je tužitelj, nakon što joj je suprug umro, sam rekao da je kupio tu nekretninu, te da ona nije pitala OZ kada ju je kupio jer ju to nije interesiralo. Na poseban upit suda kako je onda u izjavi 19. kolovoza 2021. izjavila da je OZ još od 1991. u posjedu te nekretnine, svjedokinja je izjavila da joj je tako rekao OZ. Ne zna tko je sastavio tu izjavu od 19. kolovoza 2021. Poznato joj je da je njezin suprug tužio Grad Osijek upravo radi ove iste čestice. Iskazala je da je zajedno sa suprugom odlazila na tu česticu i da je tamo bi voćnjak i još neka zidana prostorija. Nakon što joj je predočen sadržaj iskaza supruga ČZ iz predmeta P-263/2014 u kojem je isti naveo da je nakon rata ponovno obnovio, tj. sagradio objekt, svjedokinja je potvrdila da je to bilo tako i da je moguće da se radilo o 1996. godini. Iskazala je da je nakon Domovinskog rata znala odlaziti sa svojim suprugom na predmetnu česticu iako je to bilo rijetko, i da je tamo znala viđati i OZ koji je pomagao njezinoj svekrvi ŽZ orati zemlju. Zna da je OZ ŽZ na toj čestici napravio sve što joj je trebalo i da su njih dvoje bili u kompi. ŽZ je umrla iste godine kada i ČZ tj. 2019.

13. Svjedok NZ je iskazao da poznaje tužitelja jer je dolazio kod njegove bake ŽZ i da zna iz očeve priče da je on neki njegov daljnji rod, da mu je poznato da je k. č. br. [katastarska čestica]. prije Domovinskog rata bila od njegove bake i djeda jer je tamo dolazio još kao dijete, a što je s tom zemljom bilo poslije djedove smrti i poslije Domovinskog rata, svjedok je iskazao da ne zna, ali da zna da je njegov otac tamo slobodno dolazio, da mu nije poznato na koji način je njegova baka stekla predmetnu česticu, da mu je iz očeve priče poznato da je ŽZ još za života radila na tome da se predmetna čestica k. č. br. [katastarska čestica]. prepiše na OZ i da joj je u tome pomagao njegov otac ČZ, da on osobno nije vidio nikakve papire nego da sve zna isključivo iz očeve priče. Iskazao je da ne zna na koji je način OZ navodno stekao predmetnu nekretninu, kupoprodajnim ugovorom ili darovnim ugovorom, ali da zna da ju je na neki način stekao jer mu je baka ŽZ htjela pomoći da on to prepiše na sebe. Nakon što mu je predočena izjava od 19. kolovoza 2021. (list 4 spisa) svjedok je potvrdio da je tu izjavu potpisao ali da ju nije on sastavio. Izjavu je sastavio javni bilježnik kod kojega su zajedno bili on, njegova majka i OZ. Ne zna tko je diktirao tekst javnom bilježniku za ovu izjavu. Na poseban upit suda zašto je u izjavi izjavio da je baka prodala tu nekretninu OZ, a sada je u ovom iskazu izjavio da ne zna na koji ju je način stekao, svjedok je iskazao da ne može to objasniti. Iskazao je da je znao viđati OZ kada bi dolazio na predmetnu nekretninu ali da ne zna što je on tamo radio. Poznato mu je da je njegov otac vodio sudski postupak u vezi ove nekretnine. Nakon što mu je predočen iskaz oca iz predmeta P-263/2014 u kojem je rekao da je nakon Domovinskog rata tj. 1996. ponovno sagradio novu zgradu koja je srušena za vrijeme rata, svjedok je iskazao da mu nije poznato zašto bi njegov otac ponovno obnavljao zgradu ako je prethodno tu česticu kupio OZ 1991. godine.

14. Tužitelj OZ je iskazao da je u kolovozu ili rujnu 1991. od ŽZ kupio predmetnu nekretninu, da su ugovor o tome sastavili u njezinoj kući u [adresa], da je taj ugovor pisao njezin sin ČZ, da je tom prilikom na ime kupoprodajne cijene ŽZ isplatio 15.000,00 DEM, da ugovor nisu ovjerili kod javnog bilježnika jer je u to vrijeme bio rat i granatiralo se, a i ŽZ je bila bolesna, te da ni u trenutku kupovine ni kasnije nakon Domovinskog rata, nikada nije išao u zemljišne knjige ili u katastar provjeravati čija je zapravo ta nekretnina koju je kupio iz razloga što je vjerovao O budući da su bili familija. Iskazao je da ne zna kako je ŽZ došla do te nekretnine iako se iz priče sjeća da su spominjali nekog JZ i nekog H da su to kupili od njih. Pojašnjava da su taj JZ i H bili vlasnici jedne velike čestice i da su oni okolnim susjedima zapravo prodavali svoju zemlju. Sve je to čuo iz priče ŽZ i ČZ. Kada je od ŽZ kupio tu česticu, na njoj je već bio voćnjak, manji svinjac i dvije zidane prostorije od kojih je jedna bila zarušena. Na nekretnini je tada bio i priključak vode. U posjed te nekretnine je ušao odmah čim ju je kupio. Budući da je slušao iskaze svjedoka PZ i NZ, pojasnio je da je ŽZ nakon što mu je prodala ovu česticu došla do njega i pitala ga može li na jednom dijelu raditi malo svoje baščice što joj je on dozvolio. Nakon toga ga je pitala može li prespavati u jednoj sobi što joj je također dozvolio. Iskazao je da mu je jednom prilikom došao i ČZ s kojim je bio u dobrim odnosima i koji mu je rekao da su mu žena i majka u lošim odnosima zbog čega je zamolio tužitelja da mu dozvoli da obnovi tu zgradicu kako bi ju sredio da mu tu može biti majka dok se ne srede odnosi sa ženom. Tužitelj je iskazao da je dozvolio ČZ da obnovi zgradicu i da je upravo zbog toga ČZ izjavio u predmetu broj P-263/2014 da je on ponovno sagradio novu zgradu nakon što je ista oštećena u ratu, tj. 1996. godine. Iskazao je da je nakon Domovinskog rata želio da se papiri oko te nekretnine napokon riješe da ju konačno prepiše na sebe, međutim da ŽZ to nije željela jer je mislila da će ju izbaciti. ČZ ga je tada molio da ostavi ŽZ na miru i da će on to sve s njim riješiti nakon što ŽZ umre. Tužitelj je iskazao da mu nije poznato da je vođen postupak preoblikovanja zemljišnih knjiga u [adresa], da se nakon Domovinskog rata vratio u [adresa], međutim da je boravio i u [adresa] na k. č. br. [katastarska čestica] i da je tamo obrađivao zemlju, hranio svinje, kokoši, konja i magarca, da je imao i voćnjak, da je u razdoblju od 2000. do 2010. na tu nekretninu dolazio svaki drugi ili svaki treći dan, da su svi susjedi znali za njega, da je u to vrijeme i ŽZ uvijek bila tamo. Nakon što mu je predočen zapisnik o preoblikovanju zemljišnih knjiga od 30. siječnja 2006. godine (list 6 spisa) tužitelj je iskazao da je u postupku preoblikovanja bio ČZ a ne on upravo iz razloga što mu je ČZ rekao da će on to sve riješiti. Iskazao je da je u jednom trenutku rekao ČZ da mu vrati novac za tu nekretninu, ali da on te novce nije imao.

14.1. Sud nije povjerovao tužitelju da je predmetnu nekretninu kupio još u studenom 1991. od ŽZ i da je od tog vremena u posjedu iste. Ovo stoga što se tužitelj kao dokaz svojim tvrdnjama poziva jedino na izjavu PZ i NZ od 19. kolovoza 1991. koju je sud ocijenio nevjerodostojnom. Naime, svjedoci PZ ([adresa] snaha) i NZ (Janjin unuk) ispitani na ročištu su iskazali da ne znaju tko je vlasnik predmetne nekretnine i na koji je način tužitelj tu nekretninu navodno stekao. Nakon što im je predočena izjava koju su svjedoci ovjerili kod javnog bilježnika 19. kolovoza 2021., a u kojoj su potvrdili da je ŽZ prodala nekretninu tužitelju i da je tužitelj u posjedu iste još od 1991. i da ju isti od tada nesmetano obrađuje, i nakon što ih je sud pozvao da objasne zašto su sada iskazali da ne znaju kako je tužitelj stekao predmetnu nekretninu ako su takvu izjavu prethodno potpisali, svjedokinja PZ je iskazala da joj je zapravo to rekao tužitelj, nakon što joj je suprug umro 2019., dok je svjedok NZ iskazao da to ne zna objasniti. Svjedoci su suglasno iskazali da ne znaju tko je sastavio/diktirao predmetnu izjavu ali da znaju da su ju oni potpisali, te da je tom prilikom kod javnog bilježnika s njima bio i tužitelj. Uzimajući u obzir navedeno, sud je utvrdio da je sadržaj izjave od 19. kolovoza 2021. unaprijed iskonstruiran od strane tužitelja i da sadržaj izjave zapravo ne odgovara neposrednim saznanjima PZ i NZ. Sud nije povjerovao tužitelju da je predmetnu nekretninu kupio 1991., a niti da ju je od tada posjedovao ni stoga što se kod ovoga suda prethodno vodio parnični postupak u predmetu broj P-263/2014 u kojem je ČZ (sin ŽZ, suprug PZ i otac NZ) također tužio Grad Osijek radi utvrđenja svog prava vlasništva na istoj čestici koja je predmet i ovog postupka, dakle na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Podravlje,. Naime, nije logično, životno ni uvjerljivo da bi tužitelj 1991. kupio k. č. br. [katastarska čestica] od ŽZ, a da njezin sin u studenom 2011. pokrene postupak za utvrđivanje svog prava vlasništva na istoj. Isto tako nije logično ni to da bi tužitelj tu nekreninu kupio 1991. i da ju od tada posjeduje, a da u postupku preoblikovanja zemljišne knjige tijekom 2006. nije bio prisutan on nego ČZ kao posjednik koji tijekom cijelog trajanja sudskog postupka (gotovo šest godina) nigdje, niti jednom riječju, ne spominje tužitelja nego naprotiv iskazuje (list 46-47 i 120 spisa P-263/2014) da je on, dakle ČZ u posjedu sporne nekretnine još od 1974, da je u razdoblju od 1982.-1985. na spornoj čestici sagradio svinjac, kokošinjac, pomoćnu prostoriju, da je uveo vodu, a da je poslije Domovinskog rata tijekom 1996. sagradio novu zgradu jer je prethodna bila porušena, te pušnicu, wc i prostoriju za alat, što je potvrdila i svjedokinja PZ kada je iskazala da je njezin suprug nakon Domovinskog rata obnovio objekte na toj nekretnini. Nije logično da bi netko obnavljao objekte, trošio svoj novac, vrijeme, rad i trud, a da je predmetna nekretnina tuđe vlasništvo. Stoga sud nije povjerovao tužiteljevom objašnjenju da je ČZ obnovio „zgradicu“ kako bi mu majka tu živjela jer se nije slagala s njegovom ženom. Sud nije povjerovao tužitelju ni kada je rekao da je on cijelo vrijeme plaćao račune za vodovodnu infrastrukturu iz razloga što je uvidom u račune za vodu u razdoblju od 2005. do 2008. (list 10-21 spisa P-263/2014) utvrđeno da je račune plaćao ČZ jer je njegovo ime kako na izdanim računima tako i na doznakama o izvršenim uplatama. Tome u prilog govori i činjenica što se upravo ime ČZ kao posjednika, a ne ime tužitelja, nalazi na obavijesti Vodovoda o izmjeni vodomjera iz lipnja 2006. (list 22, spisa P-263/2014) na adresi u [adresa]. Za napomenuti je da je nelogično i to da bi tužitelj kupio predmetnu nekretninu 1991., da je za istu navodno platio 15.000,00 DEM, a da nikada za vrijeme Janjinog života, dakle gotovo 18 godina nakon kupovine nije inzistirao da se upiše u zemljišne knjige kao vlasnik iste. Sud nije povjerovao tužitelju da to nije mogao učiniti zbog rata, jer je rat završio puno prije [adresa] smrti, kao što mu nije povjerovao ni da to nije mogao riješiti zbog [adresa] bolesti jer nitko dalje tijekom postupka nije spominjao da je ŽZ bila teško bolesna ili nepokretna pa da ne bi bila u stanju narednih 18 godina otići kod javnog bilježnika, u sud ili kod odvjetnika. Naprotiv, da je ŽZ bila pokretna proizlazi upravo iz iskaza samog tužitelja koji je rekao da je ista radila bašću. Dakle, ako je ŽZ bila sposobna raditi u vrtu, bila je sposobna i otići riješiti navodno tužiteljevo vlasništvo predmetne nekretnine. Kada se uzme u obzir iskaz tužitelja s jedne strane, te iskazi svjedoka NZ i PZ s druge strane koji su u suprotnosti s potpisanom izjavom od 19. kolovoza 2021., te kada se sve stavi u kontekst činjeničnih utvrđenja iz predmeta ovog suda broj P-263/2014, sud je utvrdio da je cjelokupan iskaz tužitelja unaprijed smišljen u cilju da se utvrdi njegovo pravo vlasništva na spornoj nekretnini.

14.2. Sud nije povjerovao svjedoku NZ u dijelu njegovog iskaza u kojem je rekao da mu je iz očeve priče poznato da je ŽZ još za života radila na tome da se predmetna čestica k. č. br. [katastarska čestica]. prepiše na OZ iz razloga što je to u suprotnosti s daljnjim dijelom njegovog iskaza u kojem je rekao da mu je poznato da je njegov otac vodio sudski postupak u vezi ove nekretnine, pa nije logično zašto bi ČZ vodio postupak, a ne ŽZ ako je ta nekretnina bila njezina i ako ju je ona na neki način prenijela na tužitelja. Nadalje, svjedokinja PZ u svom iskazu nigdje nije spomenula da bi joj suprug išta pričao o tome da je predmetna nekretnina bila tužiteljeva i da je njegova majka željela da se ista prepiše na tužitelja.

15. U odnosu na stjecanje prava vlasništva dosjelošću:

15.1. Prema odredbi čl.159. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15. i 94/17., u nastavku: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (čl.159. st.2. ZV). Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (čl.159. st.3.ZV). Stvari koje su u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinca lokalne samouprave, samostalni posjednik će steći dosjelošću ako je njegov zakonit, istinit i pošten posjed ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz st.2. i st.3. čl.159. ZV (čl.159. st.4. ZV).

15.2. Budući da je predmetna nekretnina do 18. srpnja 1996. bila upisana kao društveno vlasništvo, a da je nakon toga upisana kao vlasništvo Grada Osijeka (list 15-37 spisa) na istoj se može steći pravo vlasništva dosjelošću ako ju zakonit, istinit i pošten posjednik neprekidno samostalno posjeduje 20 godina (redovna dosjelost) odnosno ako ju pošten posjednik neprekidno samostalno posjeduje 40 godina (izvanredna dosjelost). Posjed je samostalan ako posjednik posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik (čl.11. ZV), a posjed je savjestan/pošten ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 18. st.3. ZV). Za poštenje je dovoljno da je posjednik uvjeren da stvar drži na temelju valjanog naslova. Dakle, ocjena savjesnosti/poštenja posjeda ovisi o saznanju posjednika i njegovih prednika o postojanju okolnosti iz kojih bi mogli pouzdano izvesti zaključak da predmetna nekretnina koju posjeduju, nije njihovo vlasništvo. Samostalnost i poštenje posjeda se pretpostavlja (čl.11.st.2. i čl.18. st.5. ZV).

15.3. Prema odredbi čl.388. st.1. i 2. ZV uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću treba cijeniti prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Za napomenuti je da je u studenom 1991. (kada je tužitelj navodno kupio predmetnu nekretninu) na snazi bio Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991) kojim je stavljena izvan snage odredba čl.29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima prema kojoj se nije moglo steći vlasništvo dosjelošću na stvari u društvenom vlasništvu.

15.4. Kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na temelju neprekidnog trajanja poštenog posjeda, na tužitelju je teret dokaza činjenice posjeda i njegovog trajanja, a na tuženiku je teret dokaza da postoje činjenice i okolnosti iz kojih se može zaključiti da posjed tužitelja ne udovoljava zakonskoj definiciji samostalnog i savjesnog/ poštenog posjeda.

15.5. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da je pravo na posjed sporne nekretnine stekao u studenom 1991. na temelju kupoprodajnog ugovora kojeg je sklopio s ŽZ, da se od tada nalazi u posjedu te nekretnine, te da je tu nekretninu prije njega posjedovala ŽZ još od 60-ih ili 70-ih godina. Dakle, tužitelj tvrdi da je njegov posjed pošten, zakonit i istinit i da je trajao dovoljno dugo da bi dosjelošću mogao steći pravo vlasništva k. č. br. [katastarska čestica]. Da je tome tako, tužitelj je od studenog 1991. do dana podnošenja ove tužbe trebao biti u neprekidnom, samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine 20 godina (redovna dosjelost) ili u samostalnom i poštenom posjedu 40 godina (izvanredna dosjelost), a sve to jer se radi o nekretnini u vlasništvu grada.

15.6. Na temelju dokaza koje je sud proveo u ovom postupku, utvrđeno je da tužiteljev posjed nije zakonit tj. da tužitelj nema valjani pravi temelj posjedovanja predmetne nekretnine (pravo na posjed) budući da tijekom postupka nije dokazao da je s ŽZ sklopio kupoprodajni ugovor, a što je obrazloženo u točki 14.1. obrazloženja ove odluke. S obzirom da mu posjed nije zakonit, ne može se raditi o redovnoj dosjelosti, pa je sud dalje u ovom postupku utvrđivao radi li se o samostalnom i poštenom posjedu koji je neprekidno trajao 40 godina (izvanredna dosjelost).

15.7. Uzimajući u obzir da je sam tužitelj tvrdio da je bio u dobrim odnosima s O i da je često dolazio na predmetnu nekretninu, da su svjedoci PZ i NZ potvrdili da su na predmetnoj nekretnini, iako su rijetko dolazili, znali viđati tužitelja, da je PZ potvrdila da je tužitelj pomagao njezinoj svekrvi, sud je utvrdio da tužitelj nije pošteni posjednik k. č. br. [katastarska čestica]. budući da je znao i mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed pogotovo stoga što je bio u rodbinskim i u dobrim odnosima s O, što je kod njih dolazio i bio s istima u kontaktu zbog čega je svakako morao znati da su upravo Pudići posjednici iste i da njemu ne pripada pravo na posjed. Moguće je da je tužitelj za života ŽZ i ČZ na predmetnoj nekretnini zaista držao svoje pčele i neke domaće životinje, pa čak da je na toj čestici i obrađivao zemlju, međutim to ne znači da je bio pošten posjednik. Tome u prilog govori i činjenica što je svoje boravište na adresi u [adresa] tužitelj prijavio tek 8. rujna 2021., dakle nakon što su ŽZ i ČZ umrli. Ako su istinite tvrdnje tužitelja da je u posjedu te nekretnine bio još od 1991. i da je na istoj kao pošteni posjednik obrađivao zemlju, hranio svinje, kokoši, konja i magarca, da je imao i voćnjak, postavlja se pitanje zašto svoje boravište na toj adresi nije prijavio i ranije nego tek nakon smrti ČZ i ŽZ. Isto tako, ako su svi susjedi znali za tužitelja, da je predmetna nekretnina njegova i da je on u posjedu iste (kako to tvrdi tužitelj), postavlja se pitanje zašto tu činjenicu nitko nije spomenuo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige pogotovo stoga ako se uzme u obzir da se postupak preoblikovanja provodi na licu mjesta uz poziv svim zainteresiranim osobama kako bi se utvrdilo stvarno stanje stvari. Bez obzira što se poštenje predmnjeva, u situaciji kao što je ova, kada je tuženik osporavao poštenje tužitelja i pozvao se na raniji predmet ovoga suda broj P-263/2014, tužitelj je na tu okolnost mogao predložiti i nekog od tih susjeda kao svjedoke da potvrde njegov posjed, poštenje i trajanje istog, što on međutim tijekom ovog postupka nije učinio.

15.8. Nadalje, budući da tužitelj tvrdi da su Ž u posjedu predmetne nekretnine bili još od 60tih ili 70tih godina prošlog stoljeća (iako to tijekom postupka tužitelj ničim nije dokazao, a na njemu je bio teret dokaza te odlučne činjenice), sve da je tužiteljev posjed bio pošten od studenog 1991., utvrđeno je da od studenog 1991. do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu 6. ožujka 2025. nije protekao zakonom propisani rok od 40 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zbog čega je tužitelju u tom slučaju potrebno uračunavanje i vremena posjedovanja njegovih prednika sukladno čl. 160. ZV. Ovdje je potrebno napomenuti da je sudska praksa nakon odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04 zauzela pravno shvaćanje da se za društveno vlasništvo u vrijeme dosjelosti računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenoga 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interesi trećih osoba. To nadalje argumentum a contrario znači da ako na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću nisu ispunjene do 17. studenoga 1999., da se rok za stjecanje vlasništva dosjelošću računa tek počev od 8. listopada 1991. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev- 2771/2013 od 13. kolovoza 2019. Rev-2021/2014 od 17. prosinca 2019., Rev- 2230/2017-2 od 27. travnja 2021., Rev x-974/2017 od 7. svibnja 2019., Rev-158/2017 od 7. svibnja 2019., Rev- 1208/2020 od 11. siječnja 2023. i druge).

15.9. Dakle, sve da je ŽZ bila u poštenom posjedu predmetne nekretnine od 1. siječnja 1960., utvrđeno je da svakako nije prošlo razdoblje od 40 godina do 17. studenog 1999. sukladno sudskoj praksi utemeljenoj na odluci ESLJP Trgo protiv Hrvatske, zbog čega se vrijeme posjedovanja predmetne nekretnine prije 8. listopada 1991. ne uračunava u vrijeme dosjelosti koje je potrebno za sjecanje prava vlasništva dosjelošću. Kako od 8. listopada 1991. do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu također nije proteklo 40 godina, utvrđeno je da ni u ovom slučaju nije protekao zakonom propisani rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na ovu pravnu osnovu neosnovan.

16. U odnosu na stjecanje prava vlasništva građenjem:

16.1. Budući da ni iz činjeničnog dijela tužbe ne proizlazi da bi tužitelj nešto gradio na predmetnoj nekretnini, te da ni sam tužitelj u svom iskazu nije rekao da je išta gradio, odnosno da je potvrdio da je u trenutku kada je on nekretninu kupio već postojao zasađeni voćnjak, manji svinjac i dvije zidane prostorije, utvrđeno je da tužitelj svakako nije stekao vlasništvo predmetne nekretnine građenjem jer on nije bio graditelj. Nadalje, sve da je tužitelj nešto i izgradio, za napomenuti je da prema odredbi čl.152. st.1. ZV-a zgrada koju netko bez znanja i volje vlasnika zemljišta izgradi na tuđem zemljištu pripada vlasniku toga zemljišta, a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi bio pošteni graditelj kako to propisuje čl.153. ZV. Stoga je njegov tužbeni zahtjev i u odnosu na ovu pravnu osnovu neosnovan.

17. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio paricu, dužan je tuženiku naknaditi trošak postupka na temelju čl.154. st.1. ZPP. Tuženiku je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 750,00 eura, a koji trošak obuhvaća sastav odgovora na tužbu 100 bodova prema Tbr.8.t.1., zastupanje na ročištima 22. rujna 2025. i 16. siječnja 2026. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 150 eura.

Osijek, 24. veljače 2026.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika