Poslovni broj: Us I-2501/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OFJ, državljanina Jamajke, broj putovnice: [broj putovnice], s privremenim boravkom u Podstrani, Grljevačka ulica 30, zastupanog po opunomoćenici Heleni Čerina, odvjetnici u Splitu, Ulica Mike Tripala 10, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora za granicu, Tranzitnog prihvatnog centra za strance Trilj, OIB: 36162371878, Trilj, Kristine Šušnjare 4, zastupanog po generalnom opunomoćeniku OF, policijskom službeniku i zaposleniku tuženika (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu), radi privremene odgode prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske i Europskog gospodarskog prostora, nakon javne i usmene rasprave zaključene 11. veljače 2026. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i generalnog opunomoćenika tuženika, objavljene 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora za granicu, Tranzitnog prihvatnog centra za strance Trilj, KLASA: UP/I-216-04/25-03/2, URBROJ: 511-12-42-1-25-25 od 16. rujna 2025., te da se tužitelju prizna supsidijarna zaštita.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 16. listopada 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora za granicu, Tranzitnog prihvatnog centra za strance Trilj, KLASA: UP/I-216-04/25-03/2, URBROJ: 511-12-42-1-25-25 od 16. rujna 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako aktom tuženika tužitelju ne prestaje obveza napuštanja Republike Hrvatske i Europskog gospodarstvenog prostora. Pobijano rješenje, kao i obveza napuštanja Republike Hrvatske i Europskog gospodarstvenog prostora je u potpunosti apsurdna i neprovediva, a pobijano rješenje nije osnovano. Radi se o tužitelju koji živi u [adresa] od 2002., dakle pune 23 godine, koji je uredno došao u Republiku Hrvatsku, dobio vizu boravka i rada u Republici Hrvatskoj, da bi ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju i Europski gospodarstveni prostor tužitelj bio u potpunosti blokiran, te se za istoga koji je uredno boravio, radio i plaćao porez u RH nije iznašao način da mu se kao osobi koja je izbjegla iz svoje države, u koju se ne može niti smije vratiti jer bi bio likvidiran, kako je likvidiran i njegov mlađi brat te svi oni koji nisu pristalice režima koji vlada na Jamajci omogući azil i supsidijarna zaštita, na koju tužitelj ima sva prava te da mu se riješi status u Republici Hrvatskoj na koji bi da se je tako postupilo imao pravo s obzirom na vrijeme provedeno u RH. Dakle, prisilno udaljenje tužitelja direktno dovodi do njegove pogibelji, a posebno sada kada je ambasada Jamajke upoznata s činjenicom da bi se tužitelja trebalo prisilno udaljiti iz RH i Europskog gospodarskog prostora slanjem na Jamajku gdje mu prijeti pogibelj. Dakle, bojazan tužitelja da bi na Jamajci s koje je pobjegao radi političkih previranja kada mu je bilo 16 godina, mogao biti smaknut kao i stvarna činjenica da se Jamajka ne smatra sigurnom državom, objektivno radi se o državi koja nije u mogućnosti stvarno zaštititi tužitelja, točnije radi se o državi koja "uklanja" sve one koji nisu pobornici režima koji vlada na Jamajci, a što je od uvijek bio slučaj sa tužiteljem i njegovim pok. bratom. Da Jamajka nije sigurna država pokazuje i sama korespondencija koja se pokušala obaviti od strane RH, kao i činjenica da tužitelj u toj nesigurnoj zemlji ni ne postoji kao osoba, s obzirom da ambasada ni do danas nije provjerila niti utvrdila identitet tužitelja, što još više stvara strah kod tužitelja da bi prisilnim dolaskom na Jamajku bio likvidiran te bi sve prošlo kao da nikada nije ni postojao. Privremena odgoda prisilnog udaljenja koja je određena na vrijeme od 3 (tri) mjeseca neprovediva je s obzirom da postoje i postojati će i nakon proteka roka od 3 (tri) mjeseca zapreke u odnosu na članak 224. stavak 2. Zakona o strancima jer kod tužitelja postoji opravdan razlog poradi kojeg nije moguće istoga prisilno udaljiti, a odnosi se na kako je naprijed navedeno, činjenicu da će isti samim dolaskom na Jamajku biti likvidiran kao protivnik režima koji vlada na Jamajci, kako je likvidiran i njegov brat, uz sve druge nedostatke koji postoje sukladno članku 224. st. 2. Zakona o strancima. Tužitelj na Jamajci nema nikoga, ni rodbine ni poznanika, dok u Republici Hrvatskoj u Splitu, u kojem boravi 23 godine ima veliki broj prijatelja koji mu nesebično pomažu, kod kojih i živi. Nastavno na naprijed navedeno postavlja se pitanje zašto tuženik nikada nije tužitelju pružio azil i supsidijarnu zaštitu, s obzirom da tužitelj ispunjava uvjete kako za priznanje azila, tako i za pružanje supsidijarne zaštite, s obzirom da se azil priznaje osobama koje se nalaze izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano se strahuje od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju zbog čega se ne može ili ne želi vratiti ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje, dok se supsidijarna zaštita priznaje osobi kod kojeg postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde, što podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Tužitelj sasvim sigurno ispunjava sve potrebne uvjete da bi mu se pružila potpuna zaštita, iz koje proizlaze i prava kao što su pravo na rad, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, besplatnu pravnu pomoć, socijalna skrb, pomoć pri uključivanju u društvo, vlasništvo nekretnine sukladno Konvenciji iz 1951., stjecanje hrvatskog državljanstva sukladno Zakonu o hrvatskom državljanstvu. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže donijeti presudu kojom će sud poništiti osporeno rješenje tuženika i priznati mu supsidijarnu zaštitu, a pored toga predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak upravnog spora. Konačno, smatrajući da su ispunjeni uvjeti iz članka 26. ZUS-a, tužitelj predlaže da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe jer se kod njega radi o životnoj ugrozi napuštanjem Republike Hrvatske i povratkom na Jamajku.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbene navode tužbe pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 11. veljače 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS), izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenica tužitelja i generalni opunomoćenik tuženika.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora za granicu, Tranzitnog prihvatnog centra za strance Trilj, KLASA: UP/I-216-04/25-03/2, URBROJ: 511-12-42-1-25-25 od 16. rujna 2025., točkom 1. u odnosu na tužitelja privremeno se odgađa prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske i Europskog gospodarskog prostora, točkom 2. riješeno je da državljaninu treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja ne prestaje obveza napuštanja Republike Hrvatske i Europskog gospodarskog prostora, točkom 3. riješeno je da privremena odgoda prisilnog udaljenja određuje se na vrijeme od 3 mjeseca, a točkom 4. riješeno je da državljaninu treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja određuje se obveza javljanja u II. Policijsku postaju Split, svakog petka do 15,00 sati, te je predmetno rješenje doneseno pozivom na odredbu članka 225. stavka 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25).

9.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke da bi se tužitelju privremeno odgodilo prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske i Europskog gospodarskog prostora, u svezi s čim je li u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kao i jesu li od utjecaja na zakonitost osporenog akta tuženika okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

10.Odredbom članka 224. stavka 2. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25) propisano je da se prisilno udaljenje može privremeno odgoditi ako državljaninu treće zemlje nije utvrđen identitet, zbog nemogućnosti prijevoza, ako bi prilikom izvršenja nastupile ozbiljne teškoće zbog zdravstvenog stanja državljanina treće zemlje ili postoje drugi razlozi zbog kojih državljanina treće zemlje nije moguće prisilno udaljiti.

Stavkom 3. istog članka propisano je da će se rješenjem o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja odrediti vrijeme privremene odgode, koje ne može biti dulje od jedne godine.

Stavkom 4. istog članka propisano je da se rješenjem o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja državljaninu treće zemlje mogu odrediti obveze iz članka 213. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, 2. polog određenih financijskih sredstava, 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja i 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme.

11.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke da bi se tužitelju privremeno odgodilo prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske i Europskog gospodarskog prostora u smislu naprijed citirane mjerodavne odredbe čl. 224. st. 2. Zakona o strancima, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

12.Sud nadalje nalazi potrebnim prvenstveno istaknuti kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu proizlazi da je Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Splitsko- dalmatinska, II. Policijska postaja Split donijela rješenje Klasa: UP/I-216-04/25- 01/2568, Urbroj: 511-12-24-25-4 od 16. srpnja 2025. kojim je tužitelju naređeno prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske i Europskog gospodarskog prostora u trajanju od pet godina, kao i rješenje o ograničenu slobode kretanja smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj Klasa: UP/I-216-04/25-01/2568, Urbroj: 511-12-24-25-3. Iz spisa nadalje proizlazi kako je 31. srpnja 2025. putem e-maila ostvaren kontakt s ambasadom Jamajke kojom prilikom je zatražena izrada putnog lista za tužitelja, te je tuženiku istoga dana dostavljen zahtjev za izradu putnog lista kojeg je tužitelj trebao ispuniti i potpisati, a što je on odbio učiniti, o čemu je obaviještena ambasada Jamajke na što je ista odgovorila tuženiku da će potražiti upute kako postupiti u navedenom slučaju. Potom, 18. kolovoza 2025. tuženik joj je poslao novi e-mail ambasadi Jamajke s upitom je li u mogućnosti izraditi putni list za navedenog stranca, na što je ambasada 19. kolovoza 2025. odgovorila da je u fazi provjere identiteta za tužitelja i da će tuženika o tome povratno izvijestiti, što nije učinjeno do 16. rujna 2025., kada je tužitelju isticao rok iz rješenja o ograničenju slobode kretanja, zbog čega je tuženik zaključio kako prisilno udaljenje nije moguće izvršiti zbog razloga iz članka 224. stavka 2. Zakona o strancima, slijedom čega je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke, a protiv kojeg rješenja je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

13.Sud najprije primjećuje kako se prigovori koje tužitelj iznosi u ovom sporu zapravo odnose na razloge zbog kojih su donesena rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinska, II. Policijske postaja Split Klasa: UP/I-216-04/25-01/2568, Urbroj: 511-12-24-25-4 od 16. srpnja 2025. kojim je tužitelju naređeno prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske i Europskog gospodarskog prostora u trajanju od pet godina, kao i rješenje o ograničenu slobode kretanja smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj, Klasa: UP/I-216-04/25- 01/2568, Urbroj: 511-12-24-25-3 od 16. srpnja 2025., kojim se tužitelju ograničava sloboda kretanja smještajem u Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj, radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka, u trajanju od najdulje 2 (dva) mjeseca od dana donošenja tog rješenja, međutim za istaknuti je kako predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti citiranih rješenja, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika KLASA: UP/I-216-04/25-03/2, URBROJ: 511-12-42-1-25-25 od 16. rujna 2025., kojim se pak u odnosu na tužitelja privremeno odgađa prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske i Europskog gospodarskog prostora, slijedom čega u ovom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na zakonitost citiranih rješenja čija ocjena zakonitosti nije predmet ovog spora.

14.Nadalje, s prethodnim u vezi za kazati je kako je tužitelj u odnosu na rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko- dalmatinska, II. Policijske postaja Split Klasa: UP/I-216-04/25-01/2568, Urbroj: 511-12- 24-25-4 od 16. srpnja 2025. imao na dispoziciji pokrenuti upravni spor, no kako tužitelj na takav način nije postupio, to pak znači da je to rješenje ne samo izvršno, već je isto i pravomoćno, uslijed čega i pravno obvezujuće za tužitelja. Također, rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, II Policijske postaje Split, Klasa: UP/I-216-04/25-01/2568, Urbroj: 511-12- 24-25-3 od 16. srpnja 2025. bilo je predmet ocjene zakonitosti u sporu koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem: Us I-1827/2025, u kojem je sud donio presudu poslovni broj: Us I-1827/2025-2 od 17. srpnja 2025. kojom je to rješenje potvrđeno, protiv koje tužitelj nije izjavio žalbu i koja je postala pravomoćna 7. kolovoza 2025., što znači i da je to rješenje ne samo izvršno, već je isto i pravomoćno.

15.Vezano za pitanja koja tužitelj nadalje problematizira u tužbi i to pitanje azila i supsidijarne zaštite, za kazati je kako niti ta pitanja nisu od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, to pak iz razloga što iz podataka upravnog spisa uopće ne proizlazi da bi tužitelj podnio zahtjev za azilom ili supsidijarnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, slijedom čega tuženik o takvim zahtjevima nije ni mogao odlučivati, s čim u vezi je dodatno za istaknuti kako se u ovom sporu isključivo odlučuje o zakonitosti rješenja tuženika KLASA: UP/I-216-04/25-03/2, URBROJ: 511-12-42-1-25-25 od 16. rujna 2025., kojim je u odnosu na tužitelja privremeno odgođeno prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske i Europskog gospodarskog prostora, zbog čega u ovom sporu nije moguće problematizirati pitanja azila i supsidijarne zaštite.

16.Konačno, za navesti je kako i ovaj sud smatra da su u konkretnom slučaju uslijed prethodno navedenih razloga bile ispunjene pretpostavke da tuženik odnese osporeno rješenje, to pak stoga što je odredbom čl. 224. stavka 2. Zakona o strancima propisano je da se prisilno udaljenje može privremeno odgoditi ako državljaninu treće zemlje nije utvrđen identitet, zbog nemogućnosti prijevoza, ako bi prilikom izvršenja nastupile ozbiljne teškoće zbog zdravstvenog stanja državljanina treće zemlje ili postoje drugi razlozi zbog kojih državljanina treće zemlje nije moguće prisilno udaljiti, a s obzirom da iz podataka upravnog spisa proizlazi da ambasada Jamajke nije obavila provjeru identiteta tužitelja do dana kada mu je isticao rok iz rješenja o ograničenju slobode kretanja, zbog čega i ovaj sud zaključuje kako prisilno udaljenje nije bilo moguće izvršiti zbog razloga iz citirane odredbe, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari je potpuno jasno da su bile ispunjene zakonske pretpostavke da tuženik donesene osporeno rješenje kojim je u odnosu na tužitelja privremeno odgođeno prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske i Europskog gospodarskog prostora, ovo tim prije što je to rješenje povoljno za tužitelja s obzirom da se istim odgađa njegovo prisilno udaljenje iz RH i EGP-a. S tim u vezi dodatno je za istaknuti kako je osporeno rješenje tuženika doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, te je istim odgođeno tužiteljevo prisilno udaljenje iz RH i EGP-a na vrijeme od 3 mjeseca, što znači da ukoliko tuženik prije isteka roka iz ovog rješenje procjeni da su i dalje egzistentni zakonski razlozi da se tužitelju odgodi prisilno udaljenje iz RH i EGP-a, nema zapreke da tuženik odnese novo rješenje kojim bi dodatno odgodio njegovo prisilno udaljenje.

17.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

18.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

19.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, naprotiv ovaj sud zaključuje kako je osporeno rješenje tuženika povoljno za tužitelja s obzirom da se istim privremeno odgađa njegovo prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske i Europskog gospodarskog prostora, to ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

20.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 24. veljače 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Heleni Čerina, odvjetnici u Splitu, Ulica Mike Tripala

10, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, Sektoru za granicu, Tranzitnom prihvatnom centru za strance Trilj, Kristine Šušnjare 4, uz zapisnik o objavi,

- u spis.