Poslovni broj: Us I-1915/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) ZRM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 2) ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 3) RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po opunomoćeniku Mariju Bašuri, odvjetniku iz Splita, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/III, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20 , uz sudjelovanje zainteresirane osobe RRM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, Lovretska 27, radi izdavanja građevinske dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 11. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja od pod 1) do pod 3), zamjenika opunomoćenika zainteresirane osobe i zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja od pod 1) do pod 3) kojim traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-03/25-02/95, urbroj: 531-03-25- 3 od 3. lipnja 2025. i građevinske dozvole Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjeka u Sinju, klasa: UP/I-361-03/24- 01/001637, urbroj: 2181/1-11-00-05/01-25-0033 od 20. siječnja 2025., te da sud meritorno riješi upravnu stvar na način da odbije zahtjev RRM za izdavanje građevinske dozvole za građenje zgrade mješovite namjene (stambeno poslovna) - u prizemlju poslovni prostor trgovačke namjene koji se gradi do određenog stupnja dovršenosti i na katu dva stana koja se grade do potpune gotovosti, 2.b skupine na novoformiranoj građevnoj čestici oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja od pod 1) do pod 3) za naknadom troškova upravnog spora.

II. Nalaže se tužiteljima od pod 1) do pod 3) da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplate zainteresiranoj osobi iznos od 2.500,00 (dvije tisuće petsto) eura.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 25. srpnja 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-03/25-02/95, urbroj: 531-03-25-3 od 3. lipnja 2025., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 28. srpnja 2025. kojim je tužba konačno uređena u pogledu oznake tužitelja, što je dodatno precizirano i na raspravi održanoj pred ovim sudom 11. veljače 2026. od strane zamjenika opunomoćenika tužitelja, tužitelji u bitnom najprije reproduciraju izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističu kako je tuženik prilikom donošenja osporenog rješenja, prekršio niz postupovnih odredbi što je imalo za posljedicu bitnu povredu odredbi upravnog postupka, da je pogrešno utvrdio činjenično stanje na način što je zanemario javne isprave uz općepoznate činjenice, te uz pogrešnu primjenu odredbi materijalnog prava, a što ima za posljedicu da je predmetno rješenje nezakonito. Tužitelji potom reproduciraju odredbe mjerodavnog materijalnog prava koje se ima primijeniti u ovoj upravnoj stvari, nakon čega navode kako pobijana građevinska dozvola uopće nije u skladu sa GUP- om odnosno glavni projekt oznake BM-36-5/24 koji je sastavni dio predmetne građevinske dozvole je izrađen protivno GUP-u. U predmetnom glavnom projektu su utvrđene sljedeće činjenice i to da: - predmetna čestica k.č.z. 281/1, k. o. [katastarska općina] se nalazi unutar obuhvata GUP-a unutar građevinskog područja naselja zone šire centralno područje M2. • Članak 11. Mješovita – pretežno poslovna namjena – M2., (vidi MAPA 1 I Arhitektonski projekt, 1.Tekstualni dio, 1.1.Tehnički opis zajedno, Opis građevine, str. 9.), - čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te ima površinu od 376 m2. Navedena čestica je u izgrađenom uličnom potezu, okružena je sa tri strane prometnicama (sjever, istok i zapad), a na jugu se nalazi izgrađena i uređena građevinska čestica (vidi MAPA 1 I Arhitektonski projekt, 1.Tekstualni dio, 1.1.Tehnički opis zajedno, Opis oblika i veličina građevne čestice str.11.), - ukupna građevinska bruto površina (GPB) 235,50 m2 od toga prizemlje/poslovni prostor 119,50 m2, a kat/stambeni prostor 116,00 m2 (vidi MAPA 1 I Arhitektonski projekt, 1.Tekstualni dio, 1.1.Tehnički opis zajedno, Iskaz ukupnih površina prema važećim normama i pravilnicima str.13-15). Cijeneći utvrđenja iz glavnog projekta jasno je da predmetna čestica ne udovoljava kriteriju GUP-a propisanom odredbom članak 47. stavak 4., a prema kojoj odredbi u slučaju kad se radi o interpolaciji nove građevine na postojećoj građevnoj čestici između izgrađenih građevinskih čestica omogućava se i manja površina građevne čestice, ali ne manja od 160 m2. Dakle, interpolacija je gradnja stambene građevine na neizgrađenoj građevnoj čestici uz koju su sa više od jedne strane izgrađene građevine. Međutim, u konkretnom slučaju, tek na jugu se nalazi izgrađena i uređena građevinska čestica odnosno građevinska čestica za koju se traži izdavanje građevinske dozvole se ne nalazi između više izgrađenih građevinskih čestica-građevina. Osim toga, sa istočne strane se ne nalazi prometnica već dvorište (riječ je o nekretnini označenoj kao čet.zem. 281/12) koje je suvlasništvo više osoba, a jedni od suvlasnika su i tužitelji. Također, sa zapadne strane se ne nalazi prometnica već nekretnina u suvlasništvu više osoba, dok su tužitelji jedni od suvlasnika (riječ je o nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica]). O svemu navedenom svjedoče vlasnički listovi koji se dostavljaju u privitku. Svakako, sve da je točno da se radi o građevini koja se gradi interpolacijom, iz građevinske dozvole odnosno glavnog projekta nije razvidno da je građevina koja se gradi interpolacijom uklopljena u postojeću gradnju visinskim i tlocrtnim gabaritima kako bi se postiglo ujednačavanje prostornih odnosa. Zaključno, cijeneći činjenicu da predmetna nekretnina na kojoj se planira izgradnja ima površinu 376 m2 nije zadovoljena pretpostavka propisana odredbom članka 47. stavka 3. GUP-a budući je prema navedenoj odredbi minimalna površina za slobodnostojeću građevinu određena u površini od najmanje 400 m2, dok kao što je istaknuto, nema mjesta za primjenom odredbe članka 47. stavka 4. GUP-a, kako to pogrešno tvrdi tuženik. Nadalje, prema pobijanoj građevinskoj dozvoli je osigurano 5 parkirnih mjesta. Međutim, cijeneći odredbu čl. 70 GUP-a koji propisuje 1 PM/60 m2 građevinske bruto površine za stambene građevine i 1 PM/25 prodajne površine za trgovinu te 1 PM/50 m2 ureda jasno kako je trebalo osigurati više od 5 parkirnih mjesta. Naime, imajući u vidu iskazanu GPB od 235,50 m2 od toga se na stambeni dio odnosi 116,50 m2, a poslovni prostor 119,50 m2 razvidno je da je za stambeni dio potrebno osigurati dva parkirna mjesta, što je pravilno i osigurano. Međutim, za trgovinu i to za 75,00 m2 su predviđena tri parkirna mjesta. Postavlja se pitanje što je sa preostala 44,50 m2 predviđenog poslovnog prostora u prizemlju, u kojem prostoru se primjerice spominje sanitarni čvor i ured. Primjerice, ured također predstavlja poslovni prostor. Pa tako prema GUP-u, propisano je kako je za ured na 50 m2 potrebno osigurati jedno parkirno mjesto. Polazeći od odredbe članka 70. stavka 3. GUP-a prema kojoj se u građevinsku bruto površinu za izračun parking mjesta ne uračunavaju garaže, jednonamjenska skloništa i potpuno ukopani dijelovi podruma čija funkcija ne uključuje duži boravak ljudi, jasno je da se navedeni dijelovi prizemlja (sanitarni čvor i ured) iz glavnog projekta imaju uračunati u građevinsku bruto površinu, samim time se ima osigurati barem najmanje još jedno parkirno mjesto koje otpada na kvadraturu ureda sukladno odredbama GUP- a. Jasno je kako je iz svega navedenog razvidno da je pogrešan zaključak tuženika da se parkirališna mjesta imaju predvidjeti samo za prodajni prostor odnosno tuženik neosnovano izostavlja preostalu površinu poslovnog prostora, posebice ured, a za koju prostor prema GUP-u se također ima osigurati parkirno mjesto. Cijeneći navedeno jasno je da nije poštovan kriterij iz čl. 70. GUP-a jer da jest onda bi bilo predviđeno više od označenih 5 parkirnih mjesta, a što ima za posljedicu nezakonitost građevinska dozvole. Ono što je bitno za istaknuti je da ne postoji prostorna mogućnost da se naknadno, nakon potpune dovršenosti, predvidi još jedno, a posebice dva parkirna mjesta. Nadalje, nisu poštovani kriteriji propisani odredbom članka 40. GUP-a prema kojoj odredbi za ovakvu građevinu je predviđeno da najviše 50% bruto građevinske površine može biti poslovne namjene. Nejasni su zaključci iz pobijanog rješenja tuženika da je u dijelu prizemlja predviđeno unutarnje stepenište odvojeno od poslovnog prostora, a koje stepenište ima neto površinu od 9,8 m2, pa se ne uračunava u GBP poslovnog dijela građevine. Međutim, u površinu od 119,50 m2 prizemlja-poslovni prostor nije uopće uračunata površine stepeništa već je ta površina uračunata u iskazanu površinu kata/stambenog prostora te je na kraju i dobiven iznos GBP kata-stambenog prostora od 116,00 m2 sa uračunatim stepeništem. Stoga, neosnovano je odnosno protivno pravilima struke da se odbija površina stepeništa od površine prizemlja-poslovnog prostora kada ta površina nije, prema utvrđenjima iz tehničkog opisa glavnog projekta, uopće uračunata u površinu prizemlja-poslovnog prostora. Cijeneći spomenuto ranije utvrđenje iz glavnog projekta prema kojem ukupna građevinska bruto površina (GBP) iznosi 235,50 m2 predviđene zgrade od toga prizemlje/poslovni prostor 119,50 m2, a kat/stambeni prostor 116,00 m2 proizlazi da je preko 50% građevinske bruto površine poslovne namjene i to 51% (119,50/235,50). Navedeno ima za posljedicu da je predmetna građevinska dozvola nezakonita odnosno da je nezakonito pobijano rješenje tuženika. Ono što je također bitno za istaknuti jest činjenica da se na čest. zem. [katastarska čestica] nalazi obiteljska kuća investitora u kojoj je postojeća trgovina mješovite robe udaljena od istočne granice nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] svega 40 cm, a koja nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] je u međašniku sa predmetnom čest. zem. [katastarska čestica], a za koju je tražena građevinska dozvola. Dakle, lokacija na kojoj se planira izgradnja poslovno-stambenog objekta nalazi se na nepreglednom križanju triju prometnica uz kružni tok gdje se događaju prometne nesreće, nesigurna je i opasna prometna lokacija. Uz to, u neposrednoj blizini nalaze se tri trgovine mješovitom robom, pekarnica, kafić, kladionica i lutrija. Svakodnevno gust promet i parkirana vozila zagušuju postojeću prometnu mrežu. Planirani investitorov objekt podrazumijeva još jednu trgovinu i dvije stambene jedinice koje će se koristiti i privatnim putem koji je već sada i bez njih u blokadi, zagušen parkiranim vozilima što onemogućava slobodan pristup glavnoj cesti i normalno funkcioniranje života u naselju. Tijekom postupka pred prvostupanjskim tijelom je dostavljen niz fotografija koje prikazuju mali djelić svakodnevnih prometnih blokada. Dodatna prometna opterećenja nisu dopustiva ni podnošljiva, stoga je jasno da se i zbog toga ne može dozvoliti izdavanje građevinske dozvole na način kako je predloženo. Sve navedeno ne predstavlja žalbene navode subjektivnog karaktera kako to pokušava pogrešno prikazati tuženik. Sve se vrlo lako može utvrditi izlaskom na teren odnosno očevidom na licu mjesta. Stoga je jasno da prilikom donošenja građevinske dozvole se nisu cijenili ciljevi, a niti su se primijenili načela prostornog uređenja, a koji ciljevi i načela su jasno definirani odredbama i to člankom 6. i 7. Zakona o prostornom uređenju, a što opet ima za posljedicu nezakonitost građevinske dozvole samim time i nezakonitost pobijanog rješenja. Zaključno se ističe, da cijeneći sve navedeno, prilikom izdavanja građevinske dozvole odnosno prilikom donošenja pobijanog rješenja uopće se nije pristupilo utvrđivanju je li glavni projekt u skladu s odredbama mjerodavne prostorno-planske dokumentacije odnosno GUP-om jer da jest ovakva građevinska dozvola nikada ne bi bila izdana odnosno bila bi poništena od strane tuženika. Uvidom u glavni projekt je razvidno da pojedine odredbe GUP-a, koje se citiraju, su pogrešno primijenjene, primjerice, odredba članka 70. u pogledu parkirnih mjesta dok je zanemarena odredba članka 40., a koja se tiče činjenice da najviše 50% bruto građevinske površine ovakve planirane novogradnje može biti poslovne namjene. Ono što je za primijetiti jest činjenica da se prilikom izrade glavnog projekta pokušalo na sve moguće način zadovoljiti želje investitora, a pritom kršeći važeće propise, prije svega, GUP-a, pritom ugrožavajući prostor te normalno funkcioniranje predmetnog dijela naselja. Primjerice, ciljano u projektu navelo se svega 75,00 m2 prizemlja za koje se ima osigurati 3 parkirna mjesta, a izostavilo ostalih 44,50 m2. Zanemaren je sanitarni čvor i ured. Svakako je za istaknuti da prostorno nije moguće predvidjeti niti jedno više parkirno mjesto kako prema ovom projektu tako niti u budućnosti prema novom projektu u odnosu na nedovršeni dio prizemlja. Nadalje, s obzirom predmetna nekretnina ima manje od 400 m2 u projektu se pozvalo na primjenu odredbe članka 47. stavka 4. GUP-a iako se ta odredba primjenjuje u situaciji kada se građevna čestica nalazi između izgrađenih građevinskih čestica, dakle, između više izgrađenih građevina, a što nije ovdje slučaj. Ono što je bitno za istaknuti jest činjenica da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] sagrađen zid, a kojim zidom je navedena nekretnina jasno odvojena od čest. zem. [katastarska čestica] za koju se traži građevinska dozvola. Navedeni zid je u suvlasništvu više osoba, a jedni od suvlasnika su i tužitelji (fotografija zida u privitku). Stoga nije jasno na koji način se investitoru može omogućiti pristupni put preko nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] bez suglasnosti suvlasnika predmetne nekretnine poglavito u situaciji što postojanje takvog puta zahtjeva rušenja zida u vlasništvu trećih osoba. O svemu svjedoče javne isprave koje tuženik nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja. Postavlja se pitanje koja je stvarna površina predmetne nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola, pa je i navedenu činjenicu odnosno površinu predmetne nekretnine potrebno utvrditi tijekom postupka putem ovlaštenih osoba-vještaka. S obzirom da je građevinska dozvola izdana protivno odredbama prostorno-planske dokumentacije, odnosno GUP-a Grada Sinja jasno je da je građevinska dozvola nezakonita te se ima poništiti, a samim time i pobijano rješenje tuženika. Slijedom izloženog, tužitelji su tužbenim zahtjevom predložili sudu donijeti presudu na način kako je to precizirano u izreci ove presude, ujedno tužitelji su predložili i da sud naloži tuženiku naknaditi im trošak upravnog spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu, u bitnom je navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao pravno neosnovanim, da se u cijelosti pridružuje navodima tuženika iz odgovora na tužbu i pobijanog upravnog akta tuženika koji je donesen na zakonit način, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naložiti tužiteljima plaćanje troškova spora zainteresiranoj osobi.

4.U sporu je održana rasprava 11. veljače 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili zamjenik opunomoćenika tužitelja, zamjenik opunomoćenika zainteresirane osobe i zainteresirana osoba, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da ih se u ovom sporu sasluša u svojstvu stranaka, te da se obavi očevid na licu mjesta uz prisustvo vještaka građevinske i geodetske struke, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika i prvostupanjske građevinske dozvole.

10.Naime, prvostupanjskom građevinskom dozvolom Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjeka u Sinju, klasa:

UP/I-361-03/24-01/001637, urbroj: 2181/1-11-00-05/01-25-0033 od 20. siječnja 2025., dozvoljava se investitoru, zainteresiranoj osobi u ovom sporu, građenje zgrade mješovite namjene (stambeno poslovna) - u prizemlju poslovni prostor trgovačke namjene koji se gradi do određenog stupnja dovršenosti i na katu dva stana koja se grade do potpune gotovosti, 2.b skupine na novoformiranoj građevnoj čestici iste oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja će se formirati od dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 376 m2, u skladu sa glavnim projektom, zajedničke oznake BM-36- 5/24, koji je sastavni dio građevinske dozvole glavnog projektanta ER, dipl.ing.građ., broj ovlaštenja G 1861, u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo zaključilo da su ispunjene sve pretpostavke za izdavanje takvog akta, slijedom čega je građevinska dozvola izdana pozivom na odredbu članka 99. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine", broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19).

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-03/25-02/95, urbroj: 531-03-25-3 od 3. lipnja 2025. postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora njihova žalba je odbijena, čime je potvrđena naprijed citirana prvostupanjska građevinska dozvola, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom aktu, odnosno što je i tuženik smatrao da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izdavanjem građevinske dozvole, slijedom čega je tuženik istu ocijenio pravilnom i zakonitom.

12.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke za izdavanje građevinske dozvole, kao i je li tuženik u osporenom rješenju pravilno otklonio žalbene razloge koje su tužitelji istaknuli u žalbi podnesenoj protiv građevinske dozvole, odnosno je li u provedenom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, posebice u pogledu usklađenosti planirane gradnje s mjerodavnom prostorno planskom dokumentacijom, slijedom čega je prijeporna zakonitost osporenog rješenja tuženika i prvostupanjske građevinske dozvole u cijelosti.

13.Odredba članka 108. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisuje:

"(1) Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole podnosi investitor. (2) Zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola investitor prilaže:

1. glavni projekt u elektroničkom obliku

2. ispis glavnog projekta ovjeren od projektanata i glavnog projektanta ako je u njegovoj izradi sudjelovalo više projektanata

3. Iskaznicu energetskih svojstava zgrade u elektroničkom obliku, potpisanu elektroničkim potpisom

4. ispis Iskaznice energetskih svojstava zgrade ovjerene od projektanata i glavnog projektanta ako je u njezinoj izradi sudjelovalo više projektanata 5. pisano izvješće o kontroli glavnog projekta, ako je kontrola propisana

6. potvrdu o nostrifikaciji glavnog projekta, ako je projekt izrađen prema stranim propisima

7. dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole

8. dokaz da može biti investitor (koncesija, suglasnost ili drugi akt propisan posebnim propisom) ako se radi o građevini za koju je posebnim zakonom propisano tko može biti investitor i

9. dokaz da je vlasnik građevinskog zemljišta ispunio svoju dužnost prijenosa dijela zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, odnosno dužnosti sklapanja ugovora o osnivanju služnosti provoza i/ili prolaza, propisane posebnim zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje, ako takva dužnost postoji."

Odredba članka 109. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisuje:

"(1) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole smatra se:

1. izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi 2. predugovor, ugovor ili ugovor sklopljen pod uvjetom, na temelju kojeg je investitor stekao ili će steći pravo vlasništva ili pravo građenja

3. odluka nadležne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo vlasništva ili pravo građenja

4. ugovor o ortaštvu sklopljen s vlasnikom nekretnine čiji je cilj zajedničko građenje

5. pisana suglasnost vlasnika zemljišta, odnosno vlasnika postojeće građevine te suglasnost Republike Hrvatske, tijela nadležnog za upravljanje državnom imovinom, za nekretnine kojima Ministarstvo državne imovine upravlja temeljem članka 71. Zakona o upravljanju državnom imovinom (»Narodne novine«, br. 52/18.)

6. pisana suglasnost fiducijarnog vlasnika dana dotadašnjem vlasniku nekretnine koji je investitor.

(2) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole u pogledu obuhvata zahvata u prostoru smatra se:

1. izvadak, ugovor, odluka ili suglasnost iz stavka 1. ovoga članka 2. izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor nositelj prava služnosti

3. predugovor, ugovor ili ugovor sklopljen pod uvjetom na temelju kojeg je investitor stekao ili će steći pravo služnosti, zakupa ili korištenja

4. odluka nadležne državne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo služnosti.

(3) Potpis vlasnika nekretnine, odnosno nositelja prava građenja na predugovoru, ugovoru, odnosno suglasnost iz stavaka 1. i 2. ovoga članka mora biti ovjeren od javnog bilježnika.

(4) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole u pogledu nekretnine na kojoj stjecanje stvarnih prava nije moguće ili se prema posebnom zakonu pravo građenja stječe koncesijom smatra se ugovor o koncesiji kojim se stječe pravo građenja, ili drugi akt određen posebnim zakonom, a jedinica lokalne samouprave svoj pravni interes za građenje infrastrukture i jednostavnih građevina na pomorskom dobru dokazuje planom upravljanja pomorskim dobrom za tekuću godinu ili drugim aktom određenim posebnim zakonom.

(5) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole u slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka smatra se i odluka Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske ili poziv na odredbu posebnog zakona kojom je utvrđen interes Republike Hrvatske za građenje građevine za koju je zatražena građevinska dozvola, ako je investitor podnio zahtjev za izvlaštenje, odnosno ako je investitor podnio zahtjev za rješavanje imovinskopravnih odnosa na zemljištu, građevinama ili drugim nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave.

(6) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole za građenje građevine čije je građenje u interesu Republike Hrvatske na javnoj cesti, nerazvrstanoj cesti, željezničkoj infrastrukturi i javnom vodnom dobru smatra se suglasnost osobe, odnosno tijela koje upravlja tom cestom, infrastrukturom, odnosno javnim vodnim dobrom."

Odredba članka 110. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) propisuje:

"(1) Tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da:

1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti

2. su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja

3. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta

4. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom

5. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba

6. je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova 7. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

(2) Stavak 1. podstavak 7. ovoga članka ne odnosi se na izdavanje građevinske dozvole za:

1. rekonstrukciju postojeće građevine

2. građenje nove građevine na mjestu ili u neposrednoj blizini mjesta prethodno uklonjene postojeće građevine unutar iste građevne čestice, kojom se bitno ne mijenja namjena, izgled, veličina i utjecaj na okoliš dotadašnje građevine.

(3) Tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građenje nove zgrade za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da:

1. su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka 2. postoji mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na prometnu površinu ili da je izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine 3. postoji mogućnost priključenja zgrade na javni sustav odvodnje otpadnih voda, ako prostornim planom nije omogućeno priključenje na vlastiti sustav odvodnje i 4. postoji mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu ili da ima autonomni sustav opskrbom električnom energijom ako se radi o zgradi u kojoj je projektirano korištenje iste.

(4) Stavak 3. podstavci 2., 3. i 4. ovoga članka ne odnosi se na rekonstrukciju postojeće zgrade."

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora izjavljenoj protiv prvostupanjske građevinske dozvole istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke da bi se zahtjevu zainteresirane osobe za izdavanje građevinske dozvole moglo udovoljiti, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupio kada je izdalo građevinsku dozvolu, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv iste, pa stoga sud osporene akte kako tuženika, tako i prvostupanjskog tijela cijeni u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz podataka spisa upravnog tijela dostavljenom od strane tuženika uz odgovor na tužbu proizlazi kako je prvostupanjsko tijelo građevinsku dozvolu izdalo temeljem ovlasti iz članka 99. stavka 1. Zakona o gradnji u povodu zahtjeva zainteresirane osobe iz ovog spora od 30. rujna 2024. za građenje zgrade mješovite namjene (stambeno poslovna) - u prizemlju poslovni prostor trgovačke namjene koji se gradi do određenog stupnja dovršenosti i na katu dva stana koja se grade do potpune gotovosti, 2.b skupine na novoformiranoj građevnoj čestici iste oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja će se formirati od dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 376 m2, u skladu sa glavnim projektom, zajedničke oznake BM-36-5/24, glavnog projektanta ER, dipl.ing.građ., broj ovlaštenja G 1861. Iz podataka spisa nadalje proizlazi da je investitor uz zahtjev priložio dokumentaciju propisanu člankom 108. Zakona o gradnji, da su stranke u postupku pozvane na uvid u spis predmeta radi izjašnjenja kako to propisuje odredba članka 116. Zakona o gradnji, te je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da su u predmetnoj upravnoj stvari ispunjeni uvjeti iz čl. 110. Zakona o gradnji, kao i da je ispunjen i uvjet iz čl. 109. st. 1 Zakona o gradnji, odnosno da je investitor dokazao pravni interes za izdavanje građevinske dozvole. Iz spisa je isto tako razvidno da je u postupku utvrđeno kako postoji mogućnost priključenja građevine, odnosno građevne čestice na prometnu površinu, na niskonaponsku električnu mrežu i na vlastiti sustav odvodnje otpadnih voda s obzirom da je navedena mogućnost dana prostornim planom, te su nadalje utvrđeni svi propisani uvjeti priključenja, da su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, da glavni projekt zajedničke oznake BM-36-5/24, koji je sastavni dio građevinske dozvole glavnog projektanta ER, dipl.ing.građ., broj ovlaštenja G 1861, ispunjava uvjete iz odredbe članka 110. stavka 1. točke 5. i 6. ZOG-a te da je isti, u smislu točke 4. navedenog stavka, izrađen u skladu s odredbama GUP-a Grada [adresa] (Službeni glasnik Grada Sinja broj 2/07, 1/09, 9/10, 6/12, 6/16, 6/18, 8/23 i 10/23). Također, u provedenom postupku utvrđeno je da se predmetna građevna čestica nalazi u obuhvatu citiranog Plana i to u širem centralnom području, unutar građevinskog područja naselja mješovite, pretežito poslovne namjene (M2), dok je pregledom navedenog glavnog projekta utvrđeno kako je isti u pogledu lokacijskih uvjeta u cijelosti izrađen u skladu s odredbama za provođenje GUP-a, i to čl. 11., 39., 40., 47., 48., 49., 59. i 70., na način kako je to obrazloženo u samoj građevinskoj dozvoli, nakon kojih utvrđenja je prvostupanjsko tijelo izdalo predmetnu građevinsku dozvolu naprijed citirane izreke, protiv koje su tužitelji izjavili žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje su tužitelji pokrenuli predmetni upravni spor.

16.Nadalje, što se pak tiče tužbenih prigovora tužitelja koje iznose u ovom sporu, sud najprije primjećuje kako su tužitelji identične prigovore iznosili i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjske građevinske dozvole, koje prigovore je tuženik u osporenom rješenju pravilno otklonio, i s čijim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud. Stoga, u odnosu na razloge zbog kojih tužitelji smatraju da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta izdavanju građevinske dozvole, za navesti je kako prilikom odlučivanja o zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole, nadležno upravno tijelo dužno je utvrditi je li glavni projekt izrađen u skladu s prostornim planom, a na koji način je u konkretnoj upravnoj stvari prvostupanjsko tijelo i postupilo.

17.S prethodnim u vezi, a glede tužbenih prigovora u kojima tužitelji osporavaju da bi se u konkretnoj upravnoj stvari radilo o interpolaciji, te u svezi s time apostrofiraju nemogućnost primjene iznimke iz čl. 47. st. 4. GUP-a Grada [adresa], za kazati je kako su ovakvi navodi u cijelosti neosnovani, to pak iz razloga što je iz tehničkog opisa glavnog projekta, mapa 1, projekta arhitekture, razvidno kako se na novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 376 m2 planira gradnja slobodnostojeće stambeno poslovne građevine, dok iz grafičkog dijela citiranog projekta, geodetske situacije građevne čestice, te prema digitalnom katastarskom operatu za predmetnu česticu, nedvojbeno proizlazi da se predmetna građevna čestica nalazi u pretežito izgrađenom uličnom potezu kako sa svoje sjeverne, tako i sa zapadne strane, te je s istih strana omeđena javnoprometnim površinama, dok sa svoje južne strane graniči sa već izgrađenom česticom.

18.Kod izloženog stanja stvari, imajući u vidu da je odredbom čl. 47. st. 3. GUP- a Grada [adresa], između ostalog propisano da minimalna površina građevne čestice za niske i srednje građevine iznosi 400 m2, kao i da je odredbom st. 4. istog članka GUP- a propisano da se u slučaju kada se radi o interpolaciji nove građevine na postojećoj građevnoj čestici između izgrađenih građevinskih čestica omogućava i manja površina građevne čestice, ali ne manja od 160 m2, pri čemu je za naglasiti kako se citirana odredba može primijeniti i na konkretnu upravnu stvar, ovo stoga što treba uzeti u obzir kako pojam interpolacija obuhvaća i gradnju građevine koja s jedne strane graniči izgrađenom građevnom česticom, a s druge strane prometnicama, pri čemu je za skrenuti pozornost tužiteljima kako je i odredbom čl. 4. st. 1. Pravilnika o prostornim planovima (Narodne novine br. 152/23) propisano da je interpolacija gradnja zgrade u pretežito izgrađenom uličnom potezu, na građevnoj čestici smještenoj između dvije već izgrađene, odnosno uređene građevne čestice, uključivo i uglovna građevna čestica, slijedom čega svi navodi tužitelja u kojima tvrde suprotno, ukazuju se potpuno neutemeljenima.

19.Također, sud ne nalazi osnovanim niti tužbene navode tužitelja u kojima ističu kako u konkretnom slučaju nije osiguran dovoljan broj parkirnih mjesta na čestici u pogledu poslovnog prostora u prizemlju zgrade. Naime, s tim u vezi najprije je za kazati kako je odredbom čl. 70. st. 2. (tablični prikaz) GUP-a Grada [adresa] propisano da je za trgovine i skladišta potrebno osigurati 1 PM na 25 m2 prodajne površine za robne kuće i supermarkete, odnosno 1 PM na 30 m2 prodajne površine, a najmanje dva parkirna mjesta za ostale trgovine. Prema tehničkom opisu mape 1, kao i grafičkom prikazu tlocrta prizemlja, razvidno je kako prodajna površina poslovnog prostora, odnosno trgovine u prizemlju iznosi 75 m2, dok sanitarni čvorovi i ured neprijeporno ne predstavljaju prodajnu površinu, a kako to pogrešno tvrde tužitelji, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari, upravo osiguravanjem triju parkirnih mjesta za poslovni prostor u prizemlju planirane građevine i po shvaćanju ovog suda zadovoljen je propisani broj parkirnih mjesta sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 70. st. 2. GUP-a Grada [adresa].

20.Nadalje, vezano za tužbene navode u kojima tužitelji ističu kako u predmetnoj upravnoj stvari nije zadovoljen ni kriterij iz čl. 40. GUP-a, a prema kojem bi planirana građevina mogla imati max. 50% bruto površine poslovne namjene, za navesti je kako sud niti ovakve navode ne nalazi utemeljenima, ovo iz razloga što iz tehničkog opisa glavnog projekta, jasno proizlazi kako je ukupni GBP planirane građevine 235,50 m2, od čega je prizemlje 119,50 m2, a kat 116m2. Ujedno, iz grafičkog prikaza tlocrta prizemlja, razvidno je kako je u dijelu prizemlja predviđeno unutarnje stepenište, koje je pak odvojeno od poslovnog prostora i koje stepenište nesumnjivo služi isključivo kao pristup stanovima na katu, a koje stepenište ima neto površinu od 9,8 m2, odnosno bruto površinu od 11m2, to se isto i po shvaćanju ovog suda nesumnjivo ne uračunava u GBP poslovnog dijela građevine, pa je stajalište i ovoga suda kako je u konkretnom slučaju ispunjen uvjet iz čl. 40. GUP-a, a kojom odredbom je propisano da najviše 50% građevinske bruto površine niske građevine može biti poslovne namjene.

21.Također, neosnovani su i tužbeni navodi tužitelja u kojima ističu kako se prema čl. 27. GUP-a (uvjeti smještaja građevina gospodarske djelatnosti), mora voditi računa da se građevine mogu graditi ako svojim gabaritima, smještajem, osiguravanjem potrebnih priključaka na komunalnu i prometnu infrastrukturu omogućavaju normalno funkcioniranje planiranog gospodarskog sadržaja bez štetnog utjecaja na okoliš kao i normalno funkcioniranje života u naselju, ovo iz razloga što se u predmetnoj upravnoj stvari uopće ne radi o građevini gospodarske djelatnosti, već je u konkretnom slučaju riječ o niskoj stambeno-poslovnoj građevini.

22.Što se pak tiče tužbenih navoda u kojima tužitelji apostrofiraju okolnu izgradnju i način na koji će oni pristupati do građevne čestice, za kazati je kako niti takvi navodi nisu od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, to pak iz razloga što kako je to već sud obrazložio u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude u okolnostima kada je glavni projekt u konkretnoj upravnoj stvari neupitno izrađen u skladu s odredbama mjerodavnog prostornog plana, a kao što je to u konkretnom slučaju, jasno je da ovakvi prigovori nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne uprave stvari u odnosu na način kako je ista riješena osporenim aktima tuženika i prvostupanjskog tijela.

23.Konačno, sud nalazi potrebnim nadodati kako za izdavanje građevinske dozvole nije potrebna suglasnost susjeda međašnika, već je nadležno tijelo koje izdaje građevinsku dozvolu u smislu odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o gradnji dužno stranki, prije izdavanja građevinske dozvole, pružiti mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja, na koji način je tijelo prvog stupnja u konkretnoj upravnoj stvari i postupilo, dok protivljenje bilo koje stranke, pa tako i tužitelja u postupku izdavanju akta za građenje nije od utjecaja na zakonitost takvog akta, odnosno ne predstavlja smetnju njegovom izdavanju, već se ista izdaje ukoliko nadležno tijelo utvrdi da su ispunjeni svi uvjeti propisani prethodno citiranom odredbom članka 110. Zakona o gradnji, kao što je to bilo i u konkretnom slučaju.

24.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti prvostupanjskom građevinskom dozvolom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelji u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njihove tužbe.

25.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjska građevinska dozvola, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

26.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

27.Potom, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.

28.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu od 8. siječnja 2026. i pristup na raspravu 11. veljače 2026. u iznosu od po 500 bodova (Tbr. 27. st. 1. t. 2.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), daje iznos od 2.000,00 eura, i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46.) ukupno iznosi 2.500,00 eura, koji iznos je zainteresiranoj osobi i obistinjen, uslijed čega je riješeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 24. veljače 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Mariju Bašuri, odvjetniku iz Splita, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/III, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 11. veljače 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćeniku zainteresirane osobe Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu,

Lovretska 27, uz zapisnik o objavi,

- u spis.