Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Pn-34/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Ljubici Kovač Katalinić, u pravnoj stvari prvotužiteljice GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugotužiteljice KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i trećetužiteljice PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao zakonskih nasljednica i pravnih slijednica pok. CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sve zastupane po punomoćniku Borisu Kozjaku, odvjetniku u Virovitici, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d. – Generalna direkcija, OIB: 28406115764, Ulica grada Vukovara 5, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Davoru Petroviću, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 16. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužiteljica osobno, 24. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Grawe Hrvatska d.d. – Generalna direkcija, OIB: 28406115764, Ulica grada Vukovara 5, Zagreb da u roku od 15 dana isplati prvotužiteljici GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugotužiteljici KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i trećetužiteljici PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svakoj u 1/3 dijela iznos od 6.844,97 eura (šest tisuća osamsto četrdeset četiri eura i devedeset sedam centi) na ime naknade neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti njihova prednika, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. veljače 2023. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku Grawe Hrvatska d.d. – Generalna direkcija, OIB: 28406115764, Ulica grada Vukovara 5, Zagreb da u roku od 15 dana isplati prvotužiteljici GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugotužiteljici KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i trećetužiteljici PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svakoj u 1/3 dijela iznos od 12.018,15 eura (dvanaest tisuća osamnaest eura i petnaest centi) na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica da im tuženik isplati iznos od 9.855,03 eura na ime naknade neimovinske štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. veljače 2023. pa do isplate, kao i zahtjev tužiteljica da im tuženik na dosuđeni iznos naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege isplati zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose za period od svakog sedmog dana u mjesecu pa do 24. veljače 2026.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljicama troškove parničnog postupka u iznosu od 3.203,13 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na predmetni iznos teku od 24. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se zahtjev tužiteljica da im tuženik naknadi troškove parničnog postupka preko iznosa od 3.203,13 eura do iznosa od 7.309,00 eura kao neosnovan (za iznos od 4.105,87 EUR-a).

Obrazloženje

1.1. CŽ podnio je 20. ožujka 2024. tužbu radi naknade štete koju je pretrpio u prometnoj nesreći od 24. prosinca 2021. U tužbi se navodi da se predmetna prometna nesreća dogodila tako što je osiguranik tuženika svojim osobnim automobilom oduzeo prednost prolaska tužitelju, tj. nije propustio njegovo vozilo, uslijed čega je došlo do udara prednjom desnom stranom osobnog automobila osiguranika tuženika u prednju lijevu bočnu stranu mopeda kojim je upravljao tužitelj. Uslijed toga, moped je odbačen u smjeru istoka i zajedno s tužiteljem srušen na desnu stranu kolnika te je tužitelj teško tjelesno povrijeđen. Osiguranik tuženika osuđen je za izazivanje prometne nezgode pravomoćnim prekršajnim nalogom Postaje prometne policije Virovitica broj: 511-16-09/05-3-21-1/2022 od 6. veljače 2022. koji je potvrđen presudom Visokog prekršajnog suda broj: Ppž-1645/2022 od 9. studenog 2022.

1.2. U tužbi se nadalje navodi da je tuženik pasivno legitimiran kao osiguravajuće društvo te da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio prijelom rebara, prsne kosti i torakalne kralježnice, s time da je prijelom torakalne kralježnice (fractura vertebrae th10a.m.III) kao takav opisan 16. ožujka 2022., no ta je povreda dijagnosticirana kod samog hitnog prijema tužitelja u bolnicu. Naime, iz dokumentacije sa Hitnog bolničkog prijema od 24. prosinca 2021. slijedi da je tužitelj došao zbog bolova u donjem dijelu leđa i desnom ramenu te da je mehanizam ozljede prometna nezgoda, a pri opisu glavne tegobe navedeno je da se žali na bolove desnog ramena i lumbalnog dijela kralježnice, uslijed čega je mobiliziran na dugoj dasci. U nalazu pak od 16. ožujka 2022. evidentirano je da se tužitelj kontinuirano žali na teške i nepodnošljive bolove u torakalnom dijelu, da ne hoda zbog bolova te se predlaže MR kralježnice. Prijelom, tj. fractura vertebrae th10a.m.III ustanovljen je 29. ožujka 2022., dok je tužitelj operiran u Kliničkom bolničkom centru Sestre Milosrdnice 7. travnja 2022. gdje je boravio do 12. travnja 2022. Nadalje se u tužbi opisuje i daljnji tijek liječenja tužitelja kao i provođenja fizikalnih terapija te pregleda po liječniku psihijatru.

1.3. Tužitelj u tužbi navodi da je postavio odštetni zahtjev tuženiku, no da mu je tuženik priznao osnovanost tog zahtjeva u visini od 9.300,00 eura koji je iznos i isplaćen tužitelju. Međutim, tužitelj i nadalje potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i to radi smanjenja životnih aktivnosti koja je bila 100% od dana prometne nesreće do kraja liječenja u lipnju 2023. u iznosu od 20.000,00 eura, naknadu štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 3.500,00 eura, zbog pretrpljenog straha u iznosu od 2.000,00 eura i naruženosti u iznosu od 500,00 eura, tako da po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti potražuje iznos od 26.000,00 eura. Uzevši u obzir da mu je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 9.300,00 eura, točkom I. tužbenog zahtjeva potražuje iznos od 16.700,00 eura uslijed povrede prava osobnosti te smanjenja životnih aktivnosti.

1.4. U tužbi se nadalje navodi da je tužitelju zbog tjelesnih povreda, teških operacija, jakih bolova i dugotrajnog oporavka te preostalog teškog invaliditeta bila potrebna trajna pomoć i njega, a da će mu ista biti potrebna i ubuduće. Tužitelj je naime bio vrlo vitalan, sušio je meso, uzgajao piliće, obrađivao vrt, pravio zimnicu, vino, rakiju, obavljao kućanske poslove, nabavke u trgovini, kosio travu, rezao voćke i pomagao susjedima u obrađivanju i održavanju vinograda. No, nakon povređivanja u prometnoj nesreći bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega i to tako da mu je od dana prometne nesreće do odlaska u bolnicu 28. ožujka 2022. takva pomoć bila potrebna 24 sata dnevno kao i u periodu od 13. travnja 2022. do 12. kolovoza 2022. Bio je potpuno nepokretan te ga je supruga morala hraniti i prati, a pomoć mu je trebala i radi održavanja okućnice i vinograda. I nadalje mu je potrebna takva pomoć i njega u opsegu od 90 sati mjesečno, te se ista potražuje u visini od 8,49 eura po satu prema Cjeniku za pomoć u kući grada Grubišno Polje od 5. rujna 2022. Kako tužitelj prima, odnosno ostvaruje doplatak za pomoć i njegu temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 25. siječnja 2023., samo mu je djelomično nadoknađena šteta po tom osnovu, ali do dana podnošenja tužbe potražuje po osnovi naknade za dospjelu tuđu pomoć i njegu iznos od 5.000,00 eura te iznos od 175,07 eura mjesečno sve dok se prilike ne izmijene, tj. ubuduće.

1.5. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Pn-38/2024-27 od 19. prosinca 2024. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, obzirom da je tužitelj CŽ preminuo **.**.2024. Postupak je nastavljen rješenjem ovog suda posl.br. Pn- 38/2024-31 od 24. ožujka 2025. te su pozvane tužiteljice GŽ, KŽ i PŽ kao njegove zakonske nasljednice i pravne sljednice da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari.

1.6. Postupak je nastavljen pod posl.br. Pn-34/2025.

1.7. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljice su podneskom od 5. siječnja 2026. smanjile tužbeni zahtjev, tako da su po osnovi povrede prava osobnosti potraživale naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.844,97 eura, dok su po osnovi naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege potraživale iznos od 12.018,15 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznos od trenutka kada je takva pomoć i njega pružana pa do isplate.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je u prometnoj nesreći od 24. prosinca 2021. sudjelovao njegov osiguranik, no u cijelosti osporava tvrdnju da je teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma rebara, prsne kosti i torakalne kralježnice tužitelj zadobio u prometnoj nesreći od 24. prosinca 2021. Osporava se i visina potraživanja u cijelosti. Nadalje, u odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužitelj po njegovu saznanju kritične zgode bio u alkoholiziranom stanju i ističe prigovor isključenja krivnje, podredno doprinosa tužitelja štetnom događaju. Iz medicinske dokumentacije koja je napravljena na dan štetnog događaja proizlazi kako tužitelj nije imao prijelom prsne kralježnice kada je učinjen rtg snimak te da je isti bio pod utjecajem alkohola. Glavna dijagnoza na koju se poziva tužitelj S22-prijelom rebara, prsne kosti i torakalne kralježnice ustanovljena je 29. ožujka 2022., tj. u nalazu Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice i ona nije u uzročno posljedičnoj vezi sa prometnom nezgodom od 24. prosinca 2021. Suprotno navodima tužbenog zahtjeva, prvi radiološki nalaz dokazuje da je rtg obrada nakon štetnog događa bila uredna, bez prijeloma, a i kako je uredna visina trupova kralježaka. Tužitelj se tek nakon proteka više mjeseci od dana štetnog događaja javlja liječniku žaleći na bolove, a radi se o prijelomu, što ukazuje da je te teške tjelesne ozljede zadobio nakon štetnog događaja, a ne zbog štetnog događaja. Sva inicijalna dokumentacija ukazuje da je tužitelj zadobio lake ozljede zbog štetnog događaja, a teške ozljede zbog radnje nepoznate tuženiku za koju tuženik ne može odgovarati.

2.2. Tuženik, nadalje, ističe da je tužitelj u mirnom postupku isplaćen iznos od 9.300,00 eura te da je isplatom tog iznosa u cijelosti podmirio potraživanje tužitelja sa osnova prometne nezgode od 24. prosinca 2021. te ističe i prigovor namirenja. Tuženik ističe da je tužitelj mjesec dana prije predmetnog štetnog događa također imao prometnu nezgodu u kojoj je zadobio tjelesne povrede na isti način tj. padom sa motora. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan uz dosudu troškova parničnog postupka koji su nastali tuženiku.

3. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja niti aktivna, odnosno pasivna legitimacija.

4. Sporno je da li je prednik tužiteljica u štetnom događaju zadobio ozljede, tj. prijelom trupa 10. prsnog kralješka s pomakom koštanih ulomaka u spinalni kanal i parcijalnu rupturu tetive supraspinatusa desnog ramenog zgloba. Sporno je i da li je isti u trenutku štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola, a sporna je i visina zatražene neimovinske i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka proveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za CŽ (str. 7-194), Odštetni zahtjev od 22.2.2023. (str. 195-197), Prigovor na ponudu osiguranja (str.199- 201), obrazloženu ponudu (str. 202-203), izjavu o namirenju (str. 204), Prekršajni nalog PU virovitičko-podravske, Postaje prometne policije Virovitica od 16.01.2022. protiv ČŽ (str. 207-208), Presudu Visokog prekršajnog suda broj: Ppž-1645/2022 od 9. studenog 2022. (str. 209-211), Potvrdu PU virovitičko-podravske, Postaje prometne policije Virovitica o prometnoj nesreći (str. 212-213), Cjenik usluga pomoći u kući grada Grubišnog polja za korisnike van mreže socijalne skrbi (str. 215), zk izvatke (str. 216-218), prijepis posjedovnog lista (str. 219), Rješenje HZMO o postojanju tjelesnog invaliditeta za DŽ (str. 221-222), Rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad o priznavanju prava na doplatak za pomoć i njegu za DŽ (str. 223-224), nalaz kirurga od 9.11.2021. (str. 241-242), nalaz traumatologa od 29.12.2021. (str. 243-244), fotografije (str. 263-264), stalnu terapiju pacijenta (str. 266), nalaz psihijatra (str. 267), dopis PU virovitičko-podravske, Policijska postaja Virovitica sa prilozima (str. 274-330), dopis OB Virovitica s med. dokumentacijom (str. 333- 339), nalaz i mišljenje vještaka (str. 364-368), otpusno pismo (str. 407-408), očitovanje vještaka (str. 413-414), saslušani su svjedoci TŽ (str. 435-436), RŽ (str. 436), BŽ (str. 437), tužiteljica GŽ (str. 438), KŽ (str. 438-439) i PŽ (str. 439-440), izvršen je uvid u izvadak iz JRO za ČŽ te pročitala ostala dokumentacija koja prileži spisu.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, temeljem odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljica djelomično osnovan.

7. Tijekom postupka u odnosu na gore navedene sporne činjenice utvrđeno je slijedeće:

- da je prednik tužiteljica, pok. CŽ, kao vozač mopeda, 24. prosinca 2021., stradao u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika,

- da je u predmetnoj prometnoj nesreći prednik tužiteljica zbog udara prednje desne strane osobnog automobila osiguranika tuženika u prednju bočnu lijevu stranu njegova mopeda odbačen i zajedno s mopedom kojim je tom prilikom upravljao srušen na desnu stranu,

- da je pok. CŽ istog dana tj. 24. prosinca 2021., zbog ozljeda koje je zadobio u prometnoj nesreći, pregledan na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu Opće bolnice Virovitica, gdje je dovezen od strane vozila hitne medicinske pomoći,

- da je na pregled dovezen zbog bolova desnog ramena i lumbalnog dijela kralježnice te da je imobiliziran na dugoj dasci, a obzirom da kliničkim pregledom ozljede nisu bile vidljive, isti je nakon radiološke obrade otpušten kući,

- da na dan pregleda, tj. 24. prosinca 2021., radiološka obrada nije upućivala na postojanje akutne koštane traume, no da je u nalazu radiologa stoji napomena „koliko je analiza moguća“, što upućuje da su postojale određene poteškoće sa snimanjem,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka slijedi da prijelom trupa 10. prsnog kralješka nije morao biti vidljiv na dan pregleda tj. 24. prosinca 2021., niti na kontrolama koje su poslije uslijedile obzirom da se radi o izrazito degenerativno promijenjenoj kralježnici, a degenerativne promjene mijenjaju anatomske i radiološke osobitosti,

- da iz medicinskog kartona slijedi da je već prvi slijedeći radni dan nakon štetnog događaja tj. 27. prosinca 2021. pokojni CŽ posjetio liječnika opće prakse, te da se na tom pregledu žalio na bolnosti kralježnice te je upućen na daljnje preglede (traumatologija - kirurgija), a propisani su mu i lijekovi za bolove,

- da su u daljnjem periodu – 3. siječnja i 10. siječnja 2022. pod dijagnozom „nagnječenje donjeg dijela leđa i zdjelice“ zatražene daljnje pretrage – laboratorijske i ultrazvučne,

- da je pokojni CŽ **.**.2022. na pregled liječniku došao u pratnji kćerke i žalio se na bolove lopatica, zdjelice i lijeve strane tijela kod promjene položaja tijela, s time da je navedeno da se samostalno poliježe, ali ne može spustiti glavu na jastuk i da je došao po uputnicu za ultrazvuk zbog ozljede ramena od 24. prosinca 2021.,

- da se na pregledu kirurga od 2. veljače 2022. žalio na bolnost prsno-slabinskog prijelaza kralježnice te da je učinjenom RTG obradom utvrđen niži trup XI. prsnog kralješka što sugerira na postojanje ranijeg prijeloma, dok je na ultrazvuku desnog ramena od 2. ožujka 2022. utvrđena parcijalna ruptura tetive mišića desnog ramenog obruča,

- da iz medicinske dokumentacije slijedi da je prednik tužiteljica od ranije bolovao od ankilozantnog spondilitisa koji karakterizira sraštavanje trupova kralježnice i iskrivljenost – pogrbljenost kralježnice.

- da iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, koje je sud kao uvjerljive, detaljne i međusobno sukladne u cijelosti prihvatio, slijedi da prednik tužiteljica u svakodnevnom životu nije pokazivao nikakve smetnje vezane uz postavljenu dijagnozu ankilozantnog spondilitisa, već naprotiv, da je živio, posebice u odnosu na svoje godine, vrlo ispunjenim i aktivnim životom,

- da u zdravstvenom kartonu prednika tužiteljica prije prometne nesreće – tj. prije 24. prosinca 2021. nisu navedene smetnje kralježnice niti je opisivana simptomatologija od strane ankilozantnog spondilitisa,

- da iz zdravstvenog kartona slijedi da je prednik tužiteljica prije prometne nesreće tj. prije 24. prosinca 2021., bolovao od povišenog krvnog tlaka, šećerne bolesti i povećane prostate,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da je u predmetnoj prometnoj nesreći prednik tužiteljica zadobio prijelom trupa 10. prsnog kralješka s pomakom koštanih ulomaka u spinalni kanal i parcijalnu rupturu tetive supraspinatusa desnog ramenog zgloba,

- da je prema nalazu vještaka prednik tužiteljica trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, bolove srednjeg intenziteta 20 dana i slabijeg intenziteta oko 6 mjeseci,

- da je pretrpio primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja u samom trenutku prometne nesreće, te zatim sekundarni strah tj. strah za ishod liječenja koji je bio jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta od 10 dana i slabog intenziteta u trajanju od 30 dana,

- da je zbog posljedica prometne nezgode kod prednika tužiteljica došlo do smanjenja životne aktivnosti za ukupno 30%,

- da je prednik tužiteljica pretrpio i naruženje srednjeg stupnja koje je uvijek vidljivo trećima (pogrbljen hod sa štakama) te zbog operacijskog ožiljka na mjestu operacije na leđima naruženost lakog stupnja koja je vidljiva trećima samo ponekad,

- da je tuženik 12. travnja 2023. s osnova neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatio predniku tužiteljica iznos od 9.300,00 eura.

8.1. Odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) propisano je tko drugom uzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom članka 1046. ZOO- a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

8.2. Iz navedenog slijedi da su pretpostavke odgovornosti za štetu: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnik i oštećenik), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje štetnika. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, ukoliko nedostaje samo jedna od navedenih pretpostavki, nema niti obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu prema kojem je štetnik dužan popraviti prouzročenu štetu oštećeniku, a oštećenik je ovlašten zahtijevati naknadu štete.

9.1. Odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja tuženik nije ni osporavao tijekom postupka, a ista proizlazi i iz pravomoćnog Prekršajnog naloga, odnosno odluke Visokog prekršajnog suda, poslovni broj: Ppž-1645/2022 od 9. studenog 2022. Tom je odlukom utvrđeno da je osiguranik tuženika postupio protivno odredbi članka 57. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) time što nije propustio vozilo koje nailazi s njegove desne strane, te je oduzeo prednost prolaska mopedu kojim je upravljao pokojni CŽ, pravni prednik tužiteljica.

9.2. Prema tomu, uzrok prometne nesreće leži u nepropisnoj vožnji osiguranika tuženika jer je on skrivio nesreću time što je nije propustio vozilo koje mu je nailazilo s njegove desne strane, odnosno time što je oduzeo prednost prolaska mopedu kojim je upravljao prednik tužiteljica, što je uzrokovalo udar prednje desne strane osobnog automobila kojim je upravljao osiguranik tuženika u prednju lijevu bočnu stranu mopeda, koji je uslijed toga odbačen u smjeru istoka i zajedno s prednikom tužiteljica srušen na desnu stranu. Prigovor isključenja odgovornosti tuženika zbog toga što je prednik tužiteljica bio u alkoholiziranom stanju nije osnovan, obzirom da iz Potvrde Policijske uprave Virovitičko-podravske, Postaja prometne policije Virovitica od 17. siječnja 2022. slijedi da je izvršeno alkotestiranje i da sudionici prometne nesreće nisu bili pod utjecajem alkohola, a isto je potvrdio i medicinski vještak, odnosno da 0,19 g/kg alkohola u krvi koje je utvrđeno kod prednika tužiteljica u pravnom smislu odgovara trijeznom stanju.

10. Iz navedenog stoga slijedi da su ispunjene prve tri pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu jer je njegov osiguranik (štetnik) počinio protupravnu radnju (štetnu radnju) zbog koje je nastala šteta predniku tužiteljica (oštećeniku).

11.1. Tuženik međutim spori opseg štete – odnosno da je prednik tužiteljica u štetnom događaju zadobio ozljedu prijeloma 10.0. prsnog kralješka s pomakom koštanih ulomaka u spinalni kanal i parcijalne rupture tetive supraspinatusa desnog ramenog zgloba, obzirom da te ozljede nisu ustanovljene na dan štetnog događaja, tj. 24. prosinca 2021., kada je prednik tužiteljica otpušten iz hitnog bolničkog prijema jer kliničkim pregledom ozljede nisu bile vidljive, a radiološka obrada, koliko je bila moguća, nije ukazivala na znakove akutne koštane traume.

11.2. Pri ocjeni opsega štete koja je u štetnom događaju nastala oštećeniku tj. predniku tužiteljica sud se rukovodio ovim relevantnim činjenicama - da je prednik tužiteljica zbog udara osobnog automobila u prednju lijevu bočnu stranu njegovog mopeda odbačen i srušen na desnu stranu; da je zbog bolova u desnom ramenu i lumbalnom dijelu kralježnice dovezen na hitni bolnički prijem odmah nakon štetnog događaja, da iz zdravstvenog kartona prednika tužiteljica slijedi da isti prije prometne nesreće nije imao bolove niti funkcionalne smetnje u području prsne kralježnice niti desnog ramena niti je zbog takvih tegoba potraživao liječničku pomoć; da je na radiološkim nalazima koju su izvršeni na dan štetnog događaja naznačeno da su postojali određene poteškoće sa snimanjem; da je prednik tužiteljica bolovao od ankilozantnog spondilitisa kojeg karakterizira izrazito degenerativno promijenjena kralježnica, a što je utjecalo na anatomske i radiološke osobitosti, zbog čega prijelom nije morao biti vidljiv na dan štetnog događaja; da su pod dijagnozom „nagnječenje donjeg dijela leđa i zdjelice“ inicirane daljnje pretrage jer se prednik tužiteljica kontinuirano javljao svome liječniku uslijed bolova (27. prosinca 2021., 3. i 10. siječnja 2022., 17. siječnja 2022.) te da je 2. veljače 2022. učinjenom RTG obradom utvrđen niži trup XI. prsnog kralješka što sugerira na postojanje ranijeg (starog) prijeloma dok je 2. ožujka 2022. utvrđena parcijalna ruptura tetive mišića desnog ramenog obruča.

11.3. Sve ove relevantne činjenice čine, po ocjeni suda, jednu logičnu cjelinu i ukazuju na zaključak da je prednik tužiteljica u štetnom događaju zadobio ozljede koje je sudski vještak opisao u svom nalazu i mišljenju u vidu prijeloma 10. 0. prsnog kralješka s pomakom koštanih ulomaka u spinalni kanal i parcijalne rupture tetive supraspinatusa desnog ramenog zgloba.

11.3.1. Nesporno je, naime, da je prednik tužiteljica sudjelovao u prometnoj nesreći 24. prosinca 2021. Nakon nesreće razvio je bolove u području prsne kralježnice i desnog ramena te se od tada kontinuirano javljao svojem liječničku zbog tih tegoba. Iako radiološkom obradom izvršenom neposredno nakon štetnog događaja nisu bili vidljivi jasni znakovi akutne koštane traume, ti inicijalni nalazi ne isključuju nastanak prijeloma u samom štetnom događaju, osobito uzimajući u obzir da je iz samih nalaza vidljivo da su postojale određene poteškoće sa snimanjem (obzirom da sadrže naznaku „koliko je analiza moguća“) te da je prednik tužiteljica bolovao od ankilozantnog spondilitisa, bolesti koja, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, dovodi do dengenreativnih i strukturnih promjena kralježnice i značajno mijenja strukturu, tj. osobitost kralježnice i može stoga otežati ili odgoditi radiološku obradu i vidljivost svježih prijeloma.

11.3.2. Radiološkom obradom od 2. veljače 2022., na koju je prednik tužiteljica upućen 17. siječnja 2022. pod dijagnozom „nagnječenje donjeg dijela leđa i zdjelice“ od strane liječnika opće prakse, kojem se kontinuirano zbog bolova javljao nakon prometne nesreće, utvrđen je raniji prijelom, što potvrđuje da je ozljeda nastala u prethodnom razdoblju, pri čemu je jedini relevantni traumatski događaj prometna nesreća od 24. prosinca 2021. u kojoj je prednik tužiteljica odbačen i srušen na desnu stranu tijela. Prednik tužiteljica prije prometne nesreće nije imao tegoba vezanih uz kralježnicu i desno rame niti je tražio liječničku pomoć zbog bolova te vrste, dok je nakon nesreće učestalo tražio liječničku pomoć zbog bolova i smetnji koje su se razvile te je pod dijagnozom „nagnječenje donjeg dijela leđa i zdjelice“ upućivan na daljnje pretrage.

11.3.3. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, koji je sud kao stručan i objektivan u cijelosti prihvatio, kod osoba s ankilozantnim spondilitisom i degenerativno promijenjenom kralježnicom prijelom ne mora biti odmah vidljiv. Radiološki nalazi koji prileže spisu ukazuju da su postojale određene smetnje sa snimanjem, uslijed čega su ti inicijalni nalazi nejasni, dok je slijedeća vremenski udaljena RTG obrada ukazala na postojanje ranijeg prijeloma. Upravo zato, vremenski razmak između štetnog događaja i konačne dijagnostike u ovom slučaju ne prekida uzročnu vezu već predstavlja tijek otkrivanja zadobivenih ozljeda.

11.3.4. Vremenski razmak između dana nesreće i konačne dijagnostike u konkretnom slučaju posljedica je, po ocjeni suda, objektivnih medicinskih okolnosti (postavljene dijagnoze ankilozantnog spondilitisa i otežane inicijalne radiološke obrade), a ne izostanka uzročne veze. Postojanje traumatskog događaja, nastup simptoma neposredno nakon istog, kronološki evidentirani kontinuirani tijek liječenja, trajnost tegoba od dana nesreće te nalaz koji ukazuje na raniji (stari) prijelom čine jedinstvenu, logičnu i životno uvjerljivu te medicinski prihvatljivu cjelinu koja upućuje na jedan razuman zaključak, tj. da su ozljede prijeloma trupa 10. prsnog kralješka s pomakom koštanih ulomaka u spinalni kanal i parcijalne rupture tetive supraspinatusa desnog ramenog zgloba neposredna posljedica prometne nezgode od 24. prosinca 2021.

11.4. Stoga, ocjenom svih izvedenih dokaza i na temelju tako utvrđenih relevantnih činjenica, sud nalazi da je prednik tužiteljica u štetnom događaju, tj. prometnoj nezgodi za izazivanje koje je odgovoran osiguranik tuženika, zadobio predmetne ozljede. Time je utvrđeno da je povrijeđeno pravo osobnosti prednika tužiteljica na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (odredba čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO).

12.1. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi; fizičke bolove te duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti te pretrpljeni strah. One su u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

12.2. Iako su tužiteljice su podneskom od 5. siječnja 2026. smanjile tužbeni zahtjev predmet raspravljanja i odlučivanja u ovoj pravnoj stvari bio je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tj. zahtjev koji je prednik tužiteljica istaknuo u tužbi. Naime, sukladno pravnom shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. poslovi broj Su-IV-16/2021-8 smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a, za koje je, ukoliko je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (uvijek) potreban pristanak tuženika. Tužiteljice su podneskom od 5. siječnja 2026. smanjile potraživanje po osnovi naknade neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti njihova prednika, čime su, sukladno ovom shvaćanju djelomično povukle tužbu, na koje povlačenje tuženik nije pristao. Odredbom čl. 193. st. 1. i. 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari (stavak 1.), odnosno da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane (stavak 2.). Intencija zakonodavca prilikom propisivanja ove odredbe bila je upravo u tome da se nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, tužba više ne može povući bez njegovog pristanka jer i tuženik može imati pravni interes da se meritorno odluči o cjelokupnom tužbenom zahtjevu. Budući da je u konkretnom došlo do djelomičnog povlačenja tužbe, bez odricanja od tužbenog zahtjeva, a da tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe (stranica 434), sud nije mogao donijeti rješenje kojim se utvrđuje da je tužba povučena u predmetnom dijelu (članak 193. ZPP-a) te je predmet raspravljanja i odlučivanja bio je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev kojim je prednik tužiteljica po osnovi naknade neimovinske štete potraživao iznos od 16.700,00 eura.

12.3. Odlučujući o visini pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka. Tim vještačenjem utvrđeno je da su bolovi jakog intenziteta trajali 10 dana, bolovi srednjeg intenziteta trajali su 20 dana te bolovi slabog intenziteta i trajnog karaktera 6 mjeseci. Sud je imao na umu i druge okolnosti slučaja i težinu povrede. Tako na visinu dosuđene naknade utječe i okolnost da je prednik tužiteljica u okviru bolničkog liječenja bio podvrgnut operacijskom zahvatu, kontrolama i daljnjim pregledima kod liječnika, da je provodio fizikalnu terapiju, uzimao lijekove protiv bolova te činjenicu da je prednik tužiteljica bolove srednjeg intenziteta i povremenog karaktera imao cijeli život, iako te bolove nije moguće kvalificirati i one ulaze u postotak smanjenja životnih aktivnosti. Sve te okolnosti u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i. 2. ZOO daju podlogu za zaključak da bi zahtjev za pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje bio osnovan u iznosu od 4.120,00 eura.

12.4. Odlučujući o visini pravične novčane naknade po osnovi pretrpljenog straha, odnosno zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, sud je uzeo u obzir da je prednik tužiteljica pretrpio primarni strah koji je trajao koliko i samo ozljeđivanje, s tim da je sekundarni strah jakog intenziteta trajao kratko, samo trenutak prometne nesreće, a kasnije se razvio sekundarni strah za ishod liječenja koji je bio jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabog intenziteta 30 dana. Sud je pri ocjeni duševnih bolova što ih je imao prednik tužiteljica uslijed štetnog događaja zbog straha uzeo u obzir i da iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu slijedi da se isti liječio psihijatrijski, uslijed opterećenosti disfunkcijom nakon ozljeđivanja, te da iz iskaza svih saslušanih svjedoka i stranaka slijedi da je teško prihvatio ograničenu pokretljivost nakon prometne nesreće, tj. da se zatvorio u sebe. U skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, tužiteljicama po ovoj osnovi pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.224,20 eura.

12.5. Ocjenjujući zahtjev za pravičnom novčanom naknadnom zbog smanjenja životnih aktivnosti, ovaj sud je uzeo u obzir da je prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Borisa Dumenčića, ankilozantni spondilitis, u znatnoj mjeri participirao u nastanku prijeloma 10. prsnog kralješka kao i u nastanku trajnih posljedica. Trajne posljedice su smanjena pokretljivost prsno-slabinskog prijelaza, povremeni bolovi u navedenom segmentu kralježnice, hod uz pomoć štaka i reducirana pokretljivost desnog ramena zbog ozljede ligamenta u ramenom zglobu. Uzimajući u obzir navedene komorbiditete, životnu dob i trajne posljedice, kod prednika tužiteljica postojalo je umanjenje životne aktivnosti za 30%.

12.6. Postotak smanjenja životnih aktivnosti, kako ga je ocijenio sudski vještak, zbog načina na koji je izvršeno operativno liječenje prednika tužiteljica (odstranjen je dio 10. prsnog kralješka čiji su frakturirani ulomci prominirali u spinalni kanal, izvršeno je kirurško spajanje trupova od 7. do 12. prsnog i 1. slabinskog kralješka metalnim pločicama) u cijelosti prihvaća ovaj sud. Prednik tužiteljica je imao postavljenu dijagnozu ankilozantnog spondilitisa, pa iako se nije u svojim svakodnevnim aktivnostima žalio na poteškoće vezane uz isti, to ne utječe na činjenicu da mu je ta dijagnoza postavljena, zbog čega se radilo o izrazito degenerativno promijenjenoj kralježnici te da je predmetna bolest u znatnoj mjeri participirala u nastanku prijeloma 10. prsnog kralješka i nastanku trajnih promjena. Uzevši predmetno u obzir, kao i životnu dob prednika tužiteljica u trenutku ozljeđivanja te trajne posljedice, sud nalazi da su takve okolnosti slučaja podloga za zaključak da se pravična novčana naknada na ime smanjenja životnih aktivnosti utvrdi u iznosu od 5.923,21 eura.

12.7. Nakon nesreće, kod prednika tužiteljica je ostala, prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Borisa Dumenčića, naruženost srednjeg stupnja koja je vidljiva trećim osobama uvijek – pogrbljen hoda sa štakama, dok je zbog operacijskog ožiljka na mjestu operacije, tj. leđima, nastala naruženost lakog stupnja vidljiva trećima ponekad. S obzirom na te okolnosti, a uzevši u obzir i dob prednika tužiteljica, sud je na temelju odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a za duševne boli zbog naruženosti utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 4.877,56 eura.

12.8. Vodeći računa o svim okolnostima, sud je na temelju odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu za povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao neimovinsku štetu u iznosu ukupno 16.144,97 eura. Obzirom da je tuženik isplatio predniku tužiteljica iznos od 9.300,00 eura, valjalo je umanjiti iznos naknade štete za plaćeni dio, uslijed čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude i naloženo tuženiku isplatiti tužiteljicama (svakoj u 1/3 dijela) iznos od 6.844,97 eura, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev kao neosnovan valjalo odbiti (točka III. izreke ove presude).

12.9. Nesporno je da se prednik tužiteljica obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom 22. veljače 2023. Odredbom članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09) propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Obzirom da tužiteljice potražuju naknadu štete od osiguravajućeg društva, ova se odredba, kao lex specialis, ima primijeniti i u konkretnom slučaju, pa im od 22. veljače 2023., odnosno od podnošenja odštetnog zahtjeva, pripada pravo i na zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete zbog povrede prava osobnosti.

13.1. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se potražuje naknada za tuđu pomoć i njegu, tijekom postupka utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je predniku tužiteljica, sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Borisa Dumenčića, tuđa pomoć i njega bila potrebna 4 sata dnevno prvih šest mjeseci, a nakon stacionarne fizikalne terapije u trajanju od tri sata dnevno,

- da je u istom opsegu tj. tri sata dnevno predniku tužiteljica tuđa pomoć i njega bila potrebna trajno,

- da su kod prednika tužiteljica, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, nakon prometne nesreće nastale trajne posljedice u vidu smanjene pokretljivosti prsno- slabinskog prijelaza, povremenih bolova u navedenom segmentu kralježnice, hoda uz pomoć štaka i reducirane pokretljivosti desnog ramena zbog ozljede ligamenta u ramenom zglobu,

- da je u trenutku prometne nesreće prednik tužiteljica imao 78 godina,

- da je prednik tužiteljica preminuo **.**.2024.,

- da je prednik tužiteljica u periodu od 7. listopada 2022. do 31. prosinca 2023. bio korisnik novčane potpore iz sustava socijalne skrbi – doplatka za tuđu pomoć i njegu u mjesečnom iznosu od 76,93 eura,

- da iz iskaza tužiteljica i saslušanog svjedoka koje je sud u cijelosti prihvatio kao istinite jer su uvjerljivi, detaljni i međusobno sukladni, slijedi da je predniku tužiteljica pomoć i njega bila potrebna u vidu prehrane, higijene, oblačenja i obavljanja ostalih poslova koje on zbog promjena u zdravstvenom stanju nije mogao sam obavljati te da su mu tu pomoć pružali članovi njegove obitelji,

- da je prednik tužiteljica boravio u Kliničkom bolničkom centru Sestre Milosrdnice u Zagrebu u periodu od 30. ožujka 2022. do 12. travnja 2022., u kojem periodu mu nije pružana pomoć i njega od strane članova obitelji,

- da je prednik tužiteljica provodio fizikalne terapije u toplicama tj. u periodu od 12. kolovoza do 2. rujna 2022. u [adresa]; u periodu od 15. lipnja do 29. lipnja 2023. u Toplicama Lipik te u periodu od 24. lipnja do 8. srpnja 2024., kada mu isto tako nije pružana pomoć i njega od strane članova obitelji,

- da je prednik tužiteljica boravio od 1. do 30. rujna 2024. u Općoj bolnici Virovitica.

13.2.1. Naknada imovinske štete s osnova troškova tuđe pomoći utvrđuje se u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka, odnosno u vrijeme pružanja usluge, i to prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana, a tek u slučaju ako takva osoba ne postoji u mjestu gdje je pružana tuđa pomoć i njega visina naknade štete po tom osnovu, odnosno visina naknade za 1 sat pružanja tuđe pomoći i njege, određuje se prema slobodnoj ocjeni suda, odnosno primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a.

13.2.3. Kako u konkretnom slučaju visina naknade nije utvrđivana prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana te tužiteljice nisu imale ni dokaznih prijedloga u tom pravcu, o iznosu tuđe pomoći i njege po satu, valjalo je odlučiti, u skladu s odredbom članka 223. ZPP-a, po slobodnoj ocjeni (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-x-207/2016-2 od 6. lipnja 2018.).

13.2.4. Uvažavajući sve okolnosti ovog slučaja, odnosno trajne posljedice koje su nastale kod prednika tužiteljica nakon štetnog događaja u vidu smanjene pokretljivosti i bolova prsno-slabinskog dijela kralježnice, hoda uz pomoć štaka i reducirane pokretljivosti desnog ramena, da se radilo o visoko funkcionalnoj osobi starije životne dobi koja je do prometne nesreće bila potpuno samostalna u svakodnevnom životu, a da mu je nakon prometne nesreće trajno bila potrebna tuđa pomoć i njega, da su mu tu pomoć pružale nestručne osobe, tj. članovi njegove obitelji, a ista se sastojala u osobnoj higijene, oblačenju, pomoći pri kretanju, kućanskim poslovima te da je od strane članova obitelji pribavljen poseban medicinski krevet radi lakšeg pružanja takve pomoći, primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, sud utvrđuje prosječnu cijenu sata rada za tuđu pomoć i njegu u visini od 4,50 eura.

13.3.1. Sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Borisa Dumenčića tuđa pomoć i njega predniku tužiteljica bila je potreba 4 sata dnevno prvih šest mjeseci. Tako je predniku tužiteljica u 2021. bilo potrebno 32 sata tuđe pomoći i njege (osam dana po 4 sata), dok mu je u prvih šest mjeseci 2022. godine bilo potrebno 688 sati tuđe pomoći i njege (tj. 180 dana po 4 sata, obzirom da sud nije računao razdoblja kada je prednik tužiteljica boravio u Kliničkom bolničkom centru Sestre Milosrdnice tj. u periodu od 30. ožujka do 12. travnja 2022. godine). To čini ukupno 720 sati.

13.3.2. U daljnjem periodu predniku tužiteljica tuđa pomoć i njega je bila potrebna stalno u trajanju od tri sata dnevno.

13.3.3. Tako mu je u periodu od 6. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., bilo potrebno ukupno 468 sati tuđe pomoći i njege (tj. 156 dana do 3 sata jer nije uzeto u obzir razdoblje kada je prednik tužiteljica boravio u [adresa] tj. od 12. kolovoza do 2. rujna 2022.), dok mu je tijekom 2023. godine bilo potrebno ukupno 1053 sata tuđe pomoći i njege (tj. 351 dan po 3 sata - isključen je period boravka u toplicama od 15. lipnja do 29. lipnja 2023.).

13.3.4. U periodu od 1. siječnja 2024. do 29. studenog 2024. predniku tužiteljica bilo je potrebno 867 sati tuđe pomoći i njege (289 dana po 3 sata - isključeni su periodi boravka u toplicama od 24. lipnja do 8. srpnja 2024. i boravka u Općoj bolnici Virovitica od 1. do 30 rujna 2024.).

13.4. Predniku tužiteljica je stoga bilo potrebno ukupno 3108 sati tuđe pomoći i njege, što pomnoženo sa 4,5 eura (vidi točku 13.2.4. Obrazloženja) čini ukupno 13.986,00 eura. Obzirom da je prednik tužiteljica u periodu od 7. listopada 2022. do 31. prosinca 2023. primao doplatak za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 79,63 eura mjesečno, od predmetnog iznosa valjalo je oduzeti iznos od 1.194,45 eura (koliko je prednik tužiteljica po osnovi doplatka za pomoć i njegu ostvarivao kroz 15 mjeseci tj. od 7.10.2022. do 31.12.2023. – tj. 15 mjeseci x 79.63 eura mjesečno = 1.194,45 eura). Na takav je način utvrđen iznos od 12.791,55 eura, no kako sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku, u smislu odredbe članka 2. stavka 1. ZPP-a, tužiteljicama po ovom osnovu pripada 12.018,15 eura.

13.5. Kako je cijena tuđe pomoći i njege utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja ove odluke, tuženik je dužan kamate na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu platiti od dana donošenja sudske odluke, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda izraženoj u presudi poslovni broj Rev-296/2025-2 od 25. ožujka 2025., koje shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

13.6. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

14. Sud nije proveo dokaz saslušanje svjedoka ČŽ, obzirom da je isti preminuo **.**.2024.. Isto tako, sud nije usvojio dokazni prijedlog za provođenje novog sudsko medicinskog vještačenja, obzirom da nalazi da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za određivanje novog vještačenja iz odredbi članka 261. stavka 2. i 3. iz kojih slijedi da će se vještačenje po novim vještacima odrediti ako je nalaz nejasan, nepotpun, u proturječnosti sam sa sobom ili s izvođenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, odnosno ako u mišljenju ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, o čemu nije riječ u ovom konkretnom slučaju.

15.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 155. i 154. stavak 2. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, 107/2025, dalje Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13, dalje ZSP).

15.2. Tužiteljice su u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspjele u cijelosti u postupku.

15.3. U pogledu visine tužbenog zahtjeva valja imati na umu da je tužitelj tužbom po osnovi naknade štete potraživao iznos od 16.700,00 eura zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, potom 5.000,00 eura po osnovi naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dospjelu do dana podnošenja tužbe te iznos od 175,07 eura za tuđu pomoć i njegu mjesečno dokle za to postoje zakonski uvjeti.

15.4. Sud je na pripremnom ročištu utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 32.204,20 eura, u skladu s odredbama članka 36. i 37. stavka 1. ZPP-a. Naime, tužitelj je istaknuo više zahtjeva, no oni se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, pa se vrijednost predmeta spora određuje njihovim zbrajanjem. Kako se jedan od zahtjeva odnosio na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora određena je po njihovu zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet godina.

15.5. Podneskom od 7. siječnja 2026. tužiteljice su smanjile tužbeni zahtjev.

15.6. Sukladno pravnom shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. poslovi broj Su-IV-16/2021-8 „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“

15.7. Na ročištu održanom 16. siječnja 2026., tuženik se protivio povlačenju tužbe.

15.8. Obzirom da tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe, predmet spora je prvotno postavljeni zahtjev pa je i uspjeh tužiteljica u pogledu visine tužbenog zahtjeva sud ocjenjivao prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu te utvrdio da su na takav način uspjele u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sa 58,57%.

15.9. Tužiteljice su, dakle, uspjele u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 58,57%, dok su u dokazivanju pravne osnove uspjele sa 100%, što ukupno iznosi 158,57%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se uspjeh tužiteljica u sporu od 79,29 %, dok je tuženik uspio u sporu u pogledu visine sa 41,43%, a u osporavanju pravne osnove sa 0% što ukupno iznosi 41,43%, a nakon što se i navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tuženikov uspjeh u sporu od 20,72%, pa je valjalo od postotka tužiteljica, tj. od 79,29% oduzeti postotak tuženika, tj. 20,72% jer su tužiteljice stranke koje su u većoj mjeri uspjele. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužiteljica u sporu od 58,57 %.

15.10. Tužiteljicama je kao potreban priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr.7. t.1. Tarife), potom trošak zastupanja na ročištima održanim 14. lipnja 2024. (str. 206-263) u visini od 250 bodova (Tbr.9. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), kao i trošak zastupanja na ročištima od 17. listopada 2025. (str. 419-422) i 16. siječnja 2026. (str. 434-443) u visini od 300 bodova (Tbr.9. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. i Tbr.40. t.1. Tarife), troškovi sastava podnesaka od 3. svibnja 2024. (str. 234-244) od 250 bodova (Tbr.8. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), podneska od 23. svibnja 2025. (str. 402-404) od 250 bodova (Tbr.8. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife) obzirom se radi o obrazloženom podnesku kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka i podneska od 5. siječnja 2026. (str. 425 -431) kojim je uređen tužbeni zahtjev u visini od 250 bodova (Tbr.8. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife). Tužiteljicama pripada i trošak sastava podneska od 14. ožujka 2025. (str. 369-371) kojim je predložen nastavak postupka nakon smrti prednika tužiteljica u visini od 25 bodova (Tbr.8. t.4. Tarife).

15.11. Tužiteljicama nije priznat kao potreban za ovaj postupak trošak sastava podneska od 16. svibnja 2024. (str. 253) obzirom da se radi o podnesku kojim se traži odgoda pripremnog ročišta, kao ni sastav podnesak od 4. srpnja 2024. (str. 344), obzirom da je predmetnim podneskom tužitelj samo priložio isprave koje su bile nužne radi utvrđenja da je kao osoba s invaliditetom oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u smislu odredbe članka 11. stavka 1. točka 15. ZSP-a (a koje isprave su stoga imale biti priložene uz tužbu). Tužiteljicama nije priznat kao potreban niti trošak sastava podnesak od 16. travnja 2025. (str. 375-378) obzirom da predmetnim podneskom samo dostavljaju punomoći za zastupanje. Radi se o nepotrebnom trošku jer je isti procesni učinak mogao biti postignut i dostavom punomoći uz prvu radnju što ju je odvjetnik obavio u postupku, a što uostalom i slijedi iz odredbe članka 98. stavka 1. ZPP-a. Tužiteljicama nije priznat niti trošak pristupa ročištu za objavu presudu, obzirom da isti nije postavljen u skladu sa odredbom čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a na način da je određen iznos, tj. broj bodova koji potražuju po tom osnov.

15.12. Tužiteljice imaju pravo na trošak sastava odštetnog zahtjeva koji je upućen osiguratelju u iznosu od 250 bodova, jer je taj trošak bio opravdan, obzirom da je podnošenje odštetnog zahtjeva osiguratelju radnja uz koju se veže dospijeće pravične novčane naknade, dakle početak tijeka zateznih kamata, te stoga tužiteljice opravdano potražuju naknadu za navedeni trošak prema Tbr.32. Tarife.

15.13. Tužiteljicama ne pripada trošak sastava prigovora na obrazloženu ponudu osiguravatelja u iznosu od 250 bodova, jer podnošenje tog podneska nije bilo potrebno, budući je osiguravatelj tužitelju isplatio nesporni iznos štete naveden u toj ponudi, a tužitelj je mogao odmah podnijeti tužbu i bez predmetnog prigovora.

15.14. Dakle, tužiteljicama pripada ukupan trošak od 2.125 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura, koliko iznosi vrijednost boda sukladno Tbr.54. Tarife, daje iznos od 4.250,00 eura što uz trošak sudske pristojbe na presudu od 263,45 eura iznosi 4.513,45 eura. Obzirom na uspjeh tužiteljica u postupku, pripada im 58,57% navedenog troška, odnosno 2.643,53 eura.

15.15. Uz predmetni trošak, tužiteljicama u cijelosti pripada i trošak vještačenja u visini od 559,60 eura (str. 421 i 447-448), obzirom da je predmetni trošak bio potreban, budući da sud ne raspolaže sa stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanjem činjenica opsega i visine štete koje je tuženik osporio.

15.16. Slijedom navedenog, tužiteljicama pripada ukupni trošak postupka u iznosu od 3.203,13 eura, zbog čega je odlučeno kao u točkama IV. i V. izreke ove presude.

16. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Virovitici 24. veljače 2026.

Sutkinja:

Ljubica Kovač Katalinić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Boris Kozjak, Šenoina 3, Virovitica

2. Odvjetnik Davor Petrović, Šamačka 9, Osijek